Vizantinci o Dukljanima i Zećanima

[Ćipur]

Vojislavu je pravo ime Dobroslav, to što Pop Dukljanin stašta izvodi nije čudo, sjetimo se kako je i imena silnih ostalih vladara pobrkao, npr. Tomislavovog oca. Koliko je domaći, upitno je, pogotovu ako uzmemo da se Grgur rodio u Zadru, zar ne? Kako znaš da je LjPD nastao u Baru? Uopšte nije poznato gdje je to djelo napisano...kao ni ko ga napisao, niti kada.

Ti osporavaš Ljetopis Popa Dukljanina, kojega citiraju skoro svi svjetski istoričari koji se bave tim periodom. :burp:

Jadan si.
LjPD je nastao u drugoj polovini XII vijeka nepouzdan je samo kada piše o događajima iz I mileniuma a i za taj period nam je dragocijen, jer praktično nemamo bolji izvor.

Pop Dukljanin nam fino kazuje da je Dobroslav (Vojislav) rođen u Travuniji. Zato ga Kekavmen mahinalno zove na jednom mjestu Srbinom.

XXXVII

Potom Dragimir, stric blaženoga Vladimira, kad je čuo za carevu smrt, sakupi narod i vojsku da povrati zemlju i kraljevstvo svojih predaka. Dakle, došavši u zaliv grada Kotora, naredi da se vojska preveze. Pošto su Kotorani pripremili male lađe, izniješe pred njega hljeb, vino i obilje razne hrane i pozovu ga na ručak na ostrvo, koje se zove Sveti Gavrilo. Stvarno on sa malim brojem ljudi uđe u jednu lađicu i doplovi do mjesta. Dok se pripremao ručak, Kotorani vidjeći da je Dragimir sa malo ljudi, a da su oni veoma brojni, te da mu niko sa kopna ne može priteći u pomoć budući da je bio na ostrvu, počeše među sobom govoriti: "Bugarski car je umro i kraljevi ove zemlje su mrtvi; ovaj je jedini od njihovog roda preživio. Ako ovaj bude živio i zadobio zemlju, neće nam biti dobro, jer će nas i on ugnjetavati, kao što su nas ugnjetavali drugi kraljevi koji su bili njegovi preci i njegova braća. Ubijmo ga, dakle, pa neće biti više nikoga iz njegovoga roda koji bi ugnjetavao, ili uznemiravao nas i našu đecu". Zatim, dok su sjedjeli za ručkom, to isto međusobno ponavljahu, pa kad se zagrijaše vinom, ustadoše da ga ubiju. Kad to Dragimir viđe, zgrabivši svoj mač pobježe u crkvu i stade da se odatle brani isukanim mačem. A ovi, koji su stajali napolju, nijesu smjeli da uđu. Tada se nekoliko njih popnu i odozgo probiju krov crkve, pa bačajući u nju kamenje i drva, ubiju ga, ukrcaju se u malu lađu i pobjegnu. Kad su ljudi saznali što se desilo, vratili su se u svoja mjesta. Dragimirova žena, o pogibiji svoga muža, vrati se u svoj rodni kraj. Ona je bila kći Ljutimira, župana Raške. Kad se vratila sa dvijema kćerima i sama trudna, nađe svog oca mrtvog. Potom sa majkom ode u Bosnu, kod svojih ujaka. A na putu, u mjestu koje se zove Brusno, u županiji Drini, rodi muško dijete i dade mu ime Dobroslav.
On je podizan u Bosni sve dok nije odrastao, a zatim ga je rodbina vaspitavala u Dubrovniku. Uzeo je za ženu divnu đevojku, nećaku cara Samuila, s kojom je rodio pet sinova, čija su imena: Gojislav, Mihala, Saganek, Radoslav i Predimir.

Kekavmen koga navodiš, ovako je zvao Vojislava!

Vizantinac Kekavmen: "Bješe u gradovima Dalmacije, u Zeti i Stonu, toparh Vojislav Dukljanin" (poslije 1042)


.