Nezabulana poslanica neizvidanim dukljanofobi(cari)ma
Sreten Zeković: DUKLjANOFOBIJA JE KLASICNO (VELjE)SRPSTVO
Dukljanofobi(cari) osnovacki ne razlikuju imperijalnu drzavu od samobitnijeh naroda i njihovih drzava u njezinom ramu, pa ni Duklju/Zetu od Srbije. Dukljanofobija je (ob)lik etnogenezofobije, autohtonofobije i genocida nad prednemanjickijem Crnogorcima. Na aktue(a)lnu manitu dukljanofobiju, kao najprimitivnijega veljesrblja, crnorukaski nar(k)ezenog na DANU, CKL i njihovoga prvog coeka Jevrema Brkovica, ne reaguje ni CANU ni bilo cesova naucna i kulturna institucija.
Prevlascujuca cr(k)veno-bijela sprega u drugoj Jugoslaviji bila je jasno zacrtala medju do koje se smije proucavati etnogeneza Crnogoraca, koja pocinje od najnovijega vremena, kada se, toboze, iz srpskijeh etnogenetskih mosnji iskopiljila crnogorska nacija (izviiskra), a uporedo je stalno odzvanjavalo sa cr(k)veno-pravoslavnijeh zvonika srpskijeh nacionalista-etnogeneticara da su crnogorsku naciju izmastarili kominternovci, titoisti, avnojevci. Tijem se, uz mater-i(ci)nsko i mimogredno kudjenje srpskijeh naci(ona li)sta macehinski scelo staviti do znanja crnogorskijem autohtonicima da im je bolje prihvatiti i komunisticko-bjelasko priznavanje (u)dvoj(e)ne cnrogorske nacije (srpskoga naroda u Crnoj Gori, unutar srpstva), no da ih, vazda prisutni, bjelasi zagnaju i vrnu u srpski etnogenetski t(ab)or.
Janicarsko (pro)da(ri)vanje sopstvene istorije (ne)samobitnost?
Najnizi prag, dje pise zabran (opasno po zivot), proucavanja crnogorske (neetnicke) nacije bili su (u najtolerantnijem liku) Crnojevici, u cemu su komunisti podrzavali (i) velikosrpsku teoriju o Duklji/Crnoj Gori koja smatra da crnogorska istorija pocinje sa Nemanjicima. Toga radi svako ukazivanje na Duklju, Dukljanske Slovene znaci jedanak dovoditi u pitanje samo (bezuslovno) svetosrpstvo sustastveno kao veljesrpstvo. Ukazivanje na bilo sto dukljansko, sto je postojalo prije Raske /Srbije, ne samo da dolazi u sukob sa tzv. tradici(onali)stickim i ovdasnjim shvatanjima po kojima je crnogorska nacija ishod docnijega razvoja iz jedinstvenoga (sve)srpskog naroda (nepostojecega imperijalnog drzavno-crkvotvornoga naroda), no i neposredno ukazuje na postojanje samobitnoga crnogorskog naroda i njegovu posebitu istoriju i drzavu, a to znaci da Crnogorci nijesu etnicki Srbi. To je razlog (po)radi cesa se u novije vrijeme digla manita hajka protiv onijeh koji korijene Crnogoraca istinito nalaze u dukljanskoj drzavi i Dukljanskijem Slovenima, a to su navlastito DANU, CKL i njihov prvi coek Jevrem Brkovic, koji pruzaju beskompromisni otpor veljesrblju, pa ih radi toga crnorukasko-istrebiteljski i, toboze, posprdno imentuju tzv. Dukljanima. To je, u stvari, dukljanofobija kao pomamna etnogenezofobija, autohtonofobija i genocid(nost) nad prednemanjickijem Crnogorcima. Javlja se manita bojazan od ukazivanja na dukljansko/zetsko/crnogorsku samobitnu povijesnicu, koja iz podumijente razura svetosrpstvo kao veljesrpstvo. Sirokogrudo i janicarski se i ovdasnji Srbo-Crnogorci odricu visevijekovne slavne sopstvene dukljanske istorije, Dukljanske Kraljevine su devet svojijeh kraljeva.
Raska je prva srpska, a Duklja prva crnogorska drzava
(Duklja nije ni srpska ni hrvatska, no dukljansko-slovenska)
Ako je Duklja bila 'srpska drzava', a Dukljani Srbi, rasto se onda Stefan Nemanjic titulisao kao Prvovjencani, a ne desetovjencani, kao nastavljac 9 dukljanskijeh kraljeva?! Ako su Dukljani/Zecani/Crnogorci (bili) Srbi samo radi toga sto su, nakon krvavo ga 6-godisnjega rata, oko 170 godista bili pod nemanjickom okupacijom (koja je do temelja razurila Duklju i brisala joj svaki trag materijalne i duhovne kulturne), zasto se onda Srbi ne bi smatrali Dukljanima/Zecanima/Crnogorcima s obzirom da je (i) Raska/Srbija bila pod dukljansko vlasce u Bodinovoj Kraljevini?! To je znao i crnogorski narod kada je pojao: Dusanovo Carstvo ovo/ bjese nekoc Bodinovo;/Bodinovo Carstvo velje/ Dusan nikad ne doseze. Odgovor je jednostavan i jasan: radi toga sto je osnovacki potrebito razlikovati osvajacku drzavu od samobitnijeh naroda i njihovih drzava u njezinom ramu. Srbin akademik dr Dragoljub Jankovic istice da je Raska najstarija srpska drzava, a najstarija crnogorska drzavaDuklja (Istorija drzave i prava naroda Jugoslavije, Naucna knjiga, Beograd, 6). Znaveni srpski istoricar dr Relja Novakovic zbori: Smatram da je Duklja (Zeta) oduvijek bila svojevrsna drzava, ali ne ni hrvatska ni srpska, vec slovensko-dukljanska (Balticki Sloveni u Beogradu i Srbiji, Beograd, 1985, 389).
Samo u tom sastivu moze se razumjeti aktuelna manita dukljanofobija na koju, toboze neutralno, ne reaguje ni CANU ni bilo cesova naucna i kulturna institucija.
(Ne)priznavanje prednemanjickijeh Crnogoraca-Dukljana?
Drzavno programsko-genocidno brisanje tragova Duklje i Dukljanskijeh Slovena (palimpsest), zapoceto jos od srpske okupacije Dukljanske Kraljevine, ostace trajn(ij)i biljeg srpske osvajacke politike spram Crne Gore, sve do danas. Njezin izraz i nastavljanje je uporno nepriznavanje i nistenje prednemanjickih Crnogoraca-Dukljana, a sve sa zlonaumom da se 'utope' i zat(u)re (********) u imperijalnoj nemanjickoj drzavi, crkvi i tzv. svetosavskom narodu. (Zlo)naum je da se prikaze da Crnogorci pocinju svoju istoriju od Nemanjica, iako srpski izvori, rodoslovi i povelje vazda spisak srpskijeh vladara pocinju s Nemanjom, jer nijesu povezivali svoju povijest s povijescu Duklje / Crne Gore (Konstantin Jiricek, Istorija Srba, I, 53).
I srpski istoriolog dr S. Novakovic zbori da se u svijem pomenima srpskoga podrijekla (pa i u biografiji Stefana Nemanje od njegovih sinova S. Prvovjencanoga i Sv. Sava) Duklja/ Zeta odvaja od srpskih zemalja.
To isticu mnogi srpski istoricari, ali i crnogorske vladike-gospodari ukazuju na postojanje Duklje/Zete /Crne Gore 'i pridje i poslije preśecenja srpske carske familije'.
Raskrsce (pro)srpske i autohtone crnogorske istori(ologi)je
To se nastavlja sve do danas, pa je bas to pitanje kljucno politicko, naucno i opstenito kulturolosko raskrsce dvije neprekid(a)ne struje i tendencije: (pro)srpske, nacertanijevske, bjelaske, koja izvodi Crnogorce iz Nemanjica, njihove imperijalne drzave, crkve i 'svetosavskoga naroda', na jednom, i samobitne crnogorske, koja pr(a)ti istoriogenezu i istoriju crnogorsku od Duklje, na drugom boku. Njegov (od)zrcajni lik je i zezeno aktuelno politicko (po)nistenje i sprdanje dukljanskom povijesnicom koje su (pro)srpske partije u Crnoj Gori (zajedno sa LSCG-om) uzele u vaktu suverenistickoga crnogorskog pokreta kao udarnu i krunsku politicku antisuverenisticku krilaticu pod nazivom 'dukljanstvo'. Isti ovi dukljanofobi(cari) uporno isticu tzv. petrovicevsku tradiciju, navodno, srpsku, a svjesno suminjuju da su svi Petrovici ukazivali na dukljanske crnogorske korijene i ziliste; vladika Vasilije zna za nemanjicki razur Duklje i da je Crna Gora imala svoje vladare i pridje Nemanjica, kao i Sv. Petar Crnogorski, a kralj Nikola je prilikom proglasenja Kraljevine Crne Gore 1910. s ponosom ukazao na njezine dukljansko-vojislavljevicevske korijene, pominjuci dukljanske kraljeve Vojislava, Mihaila i Bodina (Glas Crnogorca, 19. 4. 1910).
Izopacavanje okupatorske u sopstvenu enticku i otadzbinsku svijest
Paradoks istorijske sudbine je da se prvo(bi)tno imperijalno, okupatorsko, srednjovjekovno-feudalno Srpsko Carstvo i njegov idejni refleks tzv. srpstvo docnije interpoliralo (udjenulo) i izvitoperilo u svesrpstvo, svetosrpstvo, Dusanov amanet, u otadzbinsku pobudu i integrativnu svijest, koja nisti sopstvenost, narodnosno i naciono Crnogorstvo, i to jakotnijom zestinom no sto se protivi svojijem zlotvorima.
Za zagovornike teze o Crnogorcima i Crnoj Gori kao djelicku (sirokoga) srpstva karakteriticno je nekriticko poistovjecivanja srednjovjekovno-carsko-asimilatorsko-podanicke srpske svijesti, drzavne srpske vjere, feudalne klasno-socijalne pripadnosti i vodece carsko-drzavne narodnosti sa srpstvom kao imperijalnim srpstvomveljesrpstvom. U tome, zanago, leze istorijski korijeni stvarno nadnarodnosnoga (visenarodno snog) i nadnacionalnoga (visenacionalnoga) tzv. srpstva u Crnoj Gori i sire.





Reply With Quote
Bookmarks