Povelja sudije Grda(na) iz vremena kralja Đorđa, Bodinova sina (1114)

**Ćipur** · 27-11-06, 18:58

Iz knjige http://www.blogovanje.com/Montenegro...lavljevica.jpg

Povelja sudije Grda(na) iz vremena kralja Đorđa, Bodinova sina, kojom dosuđuje crkvu sv. Martina benediktincima na Lokrumu (1114)

Izvorni tekst je markiran. Komentari su Dr Radoslava Rotkovića

**Ćipur** · 28-10-08, 23:21

Nezabulana poslanica neizvidanim dukljanofobi(cari)ma

Sreten Zeković: DUKLjANOFOBIJA JE KLASICNO (VELjE)SRPSTVO

Dukljanofobi(cari) osnovacki ne razlikuju imperijalnu drzavu od samobitnijeh naroda i njihovih drzava u njezinom ramu, pa ni Duklju/Zetu od Srbije. Dukljanofobija je (ob)lik etnogenezofobije, autohtonofobije i genocida nad prednemanjickijem Crnogorcima. Na aktue(a)lnu manitu dukljanofobiju, kao najprimitivnijega veljesrblja, crnorukaski nar(k)ezenog na DANU, CKL i njihovoga prvog coeka Jevrema Brkovica, ne reaguje ni CANU ni bilo cesova naucna i kulturna institucija.

Prevlascujuca cr(k)veno-bijela sprega u drugoj Jugoslaviji bila je jasno zacrtala medju do koje se smije proucavati etnogeneza Crnogoraca, koja pocinje od najnovijega vremena, kada se, toboze, iz srpskijeh etnogenetskih mosnji iskopiljila crnogorska nacija («izviiskra»), a uporedo je stalno odzvanjavalo sa cr(k)veno-pravoslavnijeh zvonika srpskijeh «nacionalista-etnogeneticara» da su crnogorsku naciju izmastarili kominternovci, titoisti, avnojevci. Tijem se, uz mater-i(ci)nsko i mimogredno kudjenje srpskijeh naci(ona li)sta macehinski scelo staviti do znanja crnogorskijem autohtonicima da im je bolje prihvatiti i komunisticko-bjelasko priznavanje (u)dvoj(e)ne cnrogorske nacije (srpskoga naroda u Crnoj Gori, unutar srpstva), no da ih, vazda prisutni, «bjelasi» zagnaju i vrnu u srpski etnogenetski t(ab)or.

«Janicarsko» (pro)da(ri)vanje sopstvene istorije – (ne)samobitnost?

Najnizi prag, dje pise zabran («opasno po zivot»), proucavanja crnogorske (neetnicke) nacije bili su (u najtolerantnijem liku) Crnojevici, u cemu su komunisti podrzavali (i) velikosrpsku teoriju o Duklji/Crnoj Gori koja smatra da crnogorska istorija pocinje sa Nemanjicima. Toga radi svako ukazivanje na Duklju, Dukljanske Slovene znaci jedanak dovoditi u pitanje samo (bezuslovno) svetosrpstvo sustastveno kao veljesrpstvo. Ukazivanje na bilo sto dukljansko, sto je postojalo prije Raske /Srbije, ne samo da dolazi u sukob sa tzv. «tradici(onali)stickim» i ovdasnjim shvatanjima po kojima je crnogorska nacija ishod docnijega razvoja iz «jedinstvenoga (sve)srpskog naroda» (nepostojecega «imperijalnog drzavno-crkvotvornoga naroda»), no i neposredno ukazuje na postojanje samobitnoga crnogorskog naroda i njegovu posebitu istoriju i drzavu, a to znaci da Crnogorci nijesu etnicki Srbi. To je razlog (po)radi cesa se u novije vrijeme digla manita hajka protiv onijeh koji korijene Crnogoraca istinito nalaze u dukljanskoj drzavi i Dukljanskijem Slovenima, a to su navlastito DANU, CKL i njihov prvi coek Jevrem Brkovic, koji pruzaju beskompromisni otpor veljesrblju, pa ih radi toga crnorukasko-istrebiteljski i, toboze, posprdno imentuju tzv. Dukljanima. To je, u stvari, dukljanofobija kao pomamna etnogenezofobija, autohtonofobija i genocid(nost) nad prednemanjickijem Crnogorcima. Javlja se manita bojazan od ukazivanja na dukljansko/zetsko/crnogorsku samobitnu povijesnicu, koja iz podumijente razura svetosrpstvo kao veljesrpstvo. Sirokogrudo i «janicarski» se i ovdasnji Srbo-Crnogorci odricu visevijekovne slavne sopstvene dukljanske istorije, Dukljanske Kraljevine su devet svojijeh kraljeva.

«Raska je prva srpska, a Duklja prva crnogorska drzava»

(«Duklja nije ni srpska ni hrvatska, no dukljansko-slovenska»)
Ako je Duklja bila 'srpska drzava', a Dukljani Srbi, rasto se onda Stefan Nemanjic titulisao kao Prvovjencani, a ne desetovjencani, kao nastavljac 9 dukljanskijeh kraljeva?! Ako su Dukljani/Zecani/Crnogorci (bili) Srbi samo radi toga sto su, nakon krvavo ga 6-godisnjega rata, oko 170 godista bili pod nemanjickom okupacijom (koja je do temelja razurila Duklju i brisala joj svaki trag materijalne i duhovne kulturne), zasto se onda Srbi ne bi smatrali Dukljanima/Zecanima/Crnogorcima s obzirom da je (i) Raska/Srbija bila pod dukljansko vlasce u Bodinovoj Kraljevini?! To je znao i crnogorski narod kada je pojao: «Dusanovo Carstvo ovo/ bjese nekoc Bodinovo;/Bodinovo Carstvo velje/ Dusan nikad ne doseze». Odgovor je jednostavan i jasan: radi toga sto je osnovacki potrebito razlikovati osvajacku drzavu od samobitnijeh naroda i njihovih drzava u njezinom ramu. Srbin akademik dr Dragoljub Jankovic istice da je «Raska najstarija srpska drzava, a najstarija crnogorska drzava–Duklja» (Istorija drzave i prava naroda Jugoslavije, Naucna knjiga, Beograd, 6). Znaveni srpski istoricar dr Relja Novakovic zbori: «Smatram da je Duklja (Zeta) oduvijek bila svojevrsna drzava, ali ne ni hrvatska ni srpska, vec slovensko-dukljanska» (Balticki Sloveni u Beogradu i Srbiji, Beograd, 1985, 389).
Samo u tom sastivu moze se razumjeti aktuelna manita dukljanofobija na koju, toboze neutralno, ne reaguje ni CANU ni bilo cesova naucna i kulturna institucija.

(Ne)priznavanje prednemanjickijeh Crnogoraca-Dukljana?

Drzavno programsko-genocidno brisanje tragova Duklje i Dukljanskijeh Slovena (palimpsest), zapoceto jos od srpske okupacije Dukljanske Kraljevine, ostace trajn(ij)i biljeg srpske osvajacke politike spram Crne Gore, sve do danas. Njezin izraz i nastavljanje je uporno nepriznavanje i nistenje prednemanjickih Crnogoraca-Dukljana, a sve sa zlonaumom da se 'utope' i zat(u)re (********) u imperijalnoj nemanjickoj drzavi, crkvi i tzv. «svetosavskom narodu». (Zlo)naum je da se prikaze da Crnogorci pocinju svoju istoriju od Nemanjica, iako srpski izvori, rodoslovi i povelje vazda spisak srpskijeh vladara pocinju s Nemanjom, jer nijesu «povezivali svoju povijest s povijescu Duklje» / Crne Gore (Konstantin Jiricek, Istorija Srba, I, 53).
I srpski istoriolog dr S. Novakovic zbori da se u svijem pomenima srpskoga podrijekla (pa i u biografiji Stefana Nemanje od njegovih sinova S. Prvovjencanoga i Sv. Sava) Duklja/ Zeta odvaja od «srpskih zemalja».
To isticu mnogi srpski istoricari, ali i crnogorske vladike-gospodari ukazuju na postojanje Duklje/Zete /Crne Gore 'i pridje i poslije preśecenja srpske carske familije'.

Raskrsce (pro)srpske i autohtone crnogorske istori(ologi)je

To se nastavlja sve do danas, pa je bas to pitanje kljucno politicko, naucno i opstenito kulturolosko raskrsce dvije neprekid(a)ne struje i tendencije: (pro)srpske, nacertanijevske, bjelaske, koja izvodi Crnogorce iz Nemanjica, njihove imperijalne drzave, crkve i 'svetosavskoga naroda', na jednom, i samobitne crnogorske, koja pr(a)ti istoriogenezu i istoriju crnogorsku od Duklje, na drugom boku. Njegov (od)zrcajni lik je i zezeno aktuelno politicko (po)nistenje i sprdanje dukljanskom povijesnicom koje su (pro)srpske partije u Crnoj Gori (zajedno sa LSCG-om) uzele u vaktu suverenistickoga crnogorskog pokreta kao udarnu i krunsku politicku antisuverenisticku krilaticu pod nazivom 'dukljanstvo'. Isti ovi dukljanofobi(cari) uporno isticu tzv. petrovicevsku tradiciju, navodno, srpsku, a svjesno suminjuju da su svi Petrovici ukazivali na dukljanske crnogorske korijene i ziliste; vladika Vasilije zna za nemanjicki razur Duklje i da je Crna Gora imala svoje «vladare i pridje Nemanjica», kao i Sv. Petar Crnogorski, a kralj Nikola je prilikom proglasenja Kraljevine Crne Gore 1910. s ponosom ukazao na njezine dukljansko-vojislavljevicevske korijene, pominjuci dukljanske kraljeve Vojislava, Mihaila i Bodina (Glas Crnogorca, 19. 4. 1910).

Izopacavanje okupatorske u sopstvenu «enticku» i «otadzbinsku» svijest

Paradoks istorijske «sudbine» je da se prvo(bi)tno imperijalno, okupatorsko, srednjovjekovno-feudalno Srpsko Carstvo i njegov idejni refleks tzv. srpstvo docnije interpoliralo (udjenulo) i izvitoperilo u svesrpstvo, svetosrpstvo, «Dusanov amanet», u «otadzbinsku pobudu» i «integrativnu svijest», koja nisti sopstvenost, narodnosno i naciono Crnogorstvo, i to jakotnijom zestinom no sto se protivi svojijem zlotvorima.
Za zagovornike teze o «Crnogorcima i Crnoj Gori kao djelicku (sirokoga) srpstva» karakteriticno je nekriticko poistovjecivanja srednjovjekovno-carsko-asimilatorsko-podanicke «srpske svijesti», «drzavne srpske vjere», feudalne klasno-socijalne pripadnosti i vodece «carsko-drzavne narodnosti» sa srpstvom kao imperijalnim srpstvom–veljesrpstvom. U tome, zanago, leze istorijski korijeni stvarno nadnarodnosnoga (visenarodno snog) i nadnacionalnoga (visenacionalnoga) tzv. srpstva u Crnoj Gori i sire.

**Ćipur** · 28-10-08, 23:22

«Ostatak iracionalne ideje o nekadašnjem Carstvu» suštastvo je tzv. srpstva

Da se srednjovjekovno imperijalno pripadanje srpskoj osvajackoj drzavi i Peckoj patrijarsiji izopacilo u tzv. srpstvo, sve do danas, śedoce śljedeci navodi iz kojijeh se kriticki moze uociti da je rijec o nemanjickom veljedrzavlju i veljecrkovlju.
Gerhard Gezeman pogadja u damar tzv. srpstva u Crnoj Gori kada zbori: «Ideja srpske drzavnosti, kao nasljedstvo srednjovjekovne drzave i njene crkve, bila je u toku vjekova izgubila svoj racionalni drzavni lik, a ostala samo iracionalna ideja o nekadasnjem carstvu» (Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Obod, Cetinje, 1968.)
To je osnova i sustastvo samoga srpstva shvacenoga kao ideja Srpskoga Carstva. No, makoliko u osnovi iracionalna, ona se i danas, u formi vec razurene SRJ, i ovdasnja drzavna zajednica Srbija i Crna Gora, aktualizuje i nastoji 'osavremenjavati' kroz 'evropsku integraciju'.
Velji prisajedinitelj, bjelas, docnije komunisticki funkcioner, odnosno tipicno bjelaski komunista Jovan Ćetkovic zbori:
'Prije punih sest vjekova Balsici su bili odvojili Zecane iz tabora nejakoga Urosa, a Zetu otcijepili od Srpske carevine i pretvorili u svoju knjazevinu da u njoj posebno caruju i gospoduju..., te ce zato istorija zlatnim slovima zabiljeziti datum 13/26. 11. 1918. kada se nova Zeta ponovo pripojila majci Srbiji' (Ujedinjenje Crne Gore i Srbije, Dubrovnik, 1940, 135).
Sustastveno isto mnjenje ima 'Srbin iz Crne Gore', bijeli komunista, istoricar dr Djoko Pejovic, koji takodjer veze Crnu Goru i njezinu narodnost za imperijalni pravoslavni narod Srpskoga Carstva (Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 1852-1916, Cetinje, 1971).

Nikolino «crnogorsko srpstvo» kao imperijalno crnogorsko veljesrpstvo

Crnogorski kralj Nikola I Petrovic je srpstvo shvatao kao vanjsko-politicku i ideolosku (nadetnicku) ideju obnavljanja Srpskoga (Dusanovog) Carstva u kojem je sebe vidjeo kao «balkanskoga Cara», a Crnogorstvo kao etnicko nacelo za unutrasnju politiku Crne Gore. To je Nikolino imperijalno crnogorsko veljesrpstvo.

**Ćipur** · 20-06-09, 19:03

U samostanu Svetog Antuna u Kotoru

OTKRIVENI VRIJEDNI RUKOPISI

KOTOR - U samostanu Svetog Antuna, u Kotoru, nedavno je počela obrada bogatog knjižnog fonda, kojom prilikom su stručnjaci kotorskog Arhiva došli do veoma vrijednih naučnih otkrića - javlja Montena-fax, ističući da su u biblioteci samostana pronađeni rijetki misni rukopisi, pisani karolinom, za koje se nije znalo da postoje.
Prema riječima fra Dinka Vlašica, gvardijana samostana Svetog Antuna, ovi rukopisi nalazili su se među onima iz kasnijih perioda, tako da vjekovima nijesu privlačili pažnju. Opravdano se pretpostavlja da prvi rukopisi poticu još iz 11. vijeka. Sada predstoji posao na njihovom čitanju i tumačenju, pri čemu će pomoć pružiti stručnjaci iz Venecije, pod čijom upravom je Kotor bio skoro četiri vijeka.
U samostanskoj biblioteci, inače, ima veliki broj knjiga štampanih u 15. vijeku, kao i oko 100 inkunabula.

http://www.mediaclub.cg.yu/dnevnevij...DNI%20RUKOPISI