
Originally Posted by
Zvek_Zivi
Crnogorski pravopis
Podumijetno pravilo za pisanje Crnogorskoga jezika ispoljava se u njegovoj posve slobodnoj, prirodnoj, spontanoj upotrebi, olicenoj u poznatom fonoloskom nacelu: Pisi ka sto zboris ,a citaj ka sto je napisano ! To pravilo stoji u potpunomu saglasju sa slobodnijem zivotom sto sto su ga Crnogorci manje ili vise po$edovali tijekom cijele povjesnice. Na ti nacin su njihovi najstariji preci -Dukljani pisali vec u dukljanskomu dobu.
Medjutijem, u zetskom periodu, Zecani ne pisu onako kako govore, nego kodifikovanom(=sluzbeno propisnom) normom staroslovenskoga knjizevnoga jezika zetske, pa i raske redakcije,koju su im naturili Serbi ka njihovi tadasnji vrhovni gospodari. A u predvukovskome periodu nastaje zaokret, ponovo se pisalo onako kako se zborilo. Opet se spontano pise saobrazno s Njegosevom izrekom: "Ove gore ne trpe rgule", kako u tokutrajanja etape pisanoga tako isto i nekodifikovanoga standardnoga jezika. Prvo takvo teorijsko nastojanje pravopisnoga kodifikovnja Crnogorskoga jezika izvrsio je DR.Ivan (Antun Gaspar), Nenadic u nauku kristijanskom (1768). A prvi pokusajpravopisne kodifikacije istoga jezika za skolske potrebitosti uradio je Dimitrije Milakovic u Serbskoj gramatici, sastavljenoj za crnogorsku mladez ( Cast prva, Cetinje 1838). U prijelaznome i, poglavito, u vukovskome periodu uste jednom dolazi do prekida povijesne pravopisne neprekidnosti u Crnogoraca. Ti prekid je prouzrokovan teskom opstom zabludom iz Karadzicevijeh, Belicevijeh i ostalih jezikoslovacadjela o tome da su uglavno svi stokavski Juzni Sloveni ,pa samim tijem i Crnogorci, "Serbi-Serbohrvati",grckoga, rimskoga i turskoga zakona (vjere)izkljucivo radi toga sto sto se navodno sluze samo jednijem i toboze jedinstvenijem(0stokavskim) " serbskim/serbskohrvackijem " jezikom ! Na tijem postavkama sve do dana dansnjega uglavljena je cak ukupna pravopisna kodifikovana knjizevnojezicka norma iz Vukovijeh glavnih pravila za juzno narecje beckoga Knjizevnoga dogovora (1850), Beliceva Pravopisa Serbskohrvackog knjizevnog jezika (Beograd 1923,drugo, preradjeno izdanje 1929, trecepopravljeno izdanje 1934) ,opet Beliceva Pravopisa serbskohrvackoga knjizevnog jezika (1950) ,Pravopisa serbskohrvackoga hrvackoserbskogaknjizevnogajezika Matice serbske i Matice hrvacke (Novi Sad - Zagreb 1960) i ostalijeh djela normativnog karaktera. Svima njima je potpuno neosnovano i nominalno i sadrzajno porice i ZATIRE CRNOGORSKI JEZIK tako ka da nikat nije ni postoja ! Stoga se namece najjaca potrebitost izrade Crnogorskoga pravopisa, zasbnovanoga na istorijskomu nacinu pisanja Crnogoraca, na jedinstvu njine tradicionalne upotrebe i nekodifikovane standardne jezicke norme iz predvukovskog perioda tj. da se pise onako kako Crnogorski narod zbori i i da se cita onako kako ti narod pise !!!A TO ZNACI DA BEZ ICESOVOGA ZAZORA I KOMPLEKSAU SVIJEM PODRUCJIMA JAVNOGA I PRIVATNOG ZIVOTA, u sto vecoj mjeri ,upotrebljavamo opsterasprostranjene (i)ili pretezno rasprostranjene sistemske jedinice crnogorskoga jezika na nacin ka sto to cine obicni ,neskolovani od toga jezika najmanje otudjeni Crnogorci. Kad se iz drugijeh su$ednih jezika ,recimo preuzimaju muska imena sto su u nas zenskoga roda (napr . Brana ,Ljuba , Rada, Misa ,Sava itd) da nebi bilo zabune , treba ih prevodit na Crnogorske likove (Brano ,Ljubo, Rade, Miso Savo) . A ukoliko neki pojam nema narodnoga imena , valja ga stvoriti u duhu domacega jezika. Tudjice, bez velike, ne treba upotrebljavat, jedino iz nuzde, ako se mora. Na svaki nacin neophodno je cuvat temelje narodnosne i nacionalne sadrzaje svojega jezika ka zenicu oka prilagodjavanjem tudjijeh nanosa njegovijem pravilima !!!
Bookmarks