Rijetko ih jedem, jer su mi baš rijetko đe po volji. I doma ih rijetko činim, jer se rijetko nalazi baš sve što volim da u njih ima. A malo su i dusa za činjet, pa i zato ponekad eskiviram
Za dobar ćevap, meni po zakonu ide
Junetina, nije mrznuta, komad od vrata, komad od plećke, prošarano. Jagnjetina, komadić od buta. Malo jagnjećeg loja (ovaj je od maramice, mekši).
4-5 čena češnjaka, sitno shječeno, u po' čaše kisele vode (rada bolja od miloša, jača), da odstoji na toplo 15-20min, pa u meso.
Neka graju baščaršlije kolko oće, malo papra, malo slatke aleve, mrva tučene ljute. Nije ni Leskovac za bačit
Izmiješano dobro, odstoji 10min. Opet isto izmiješano, opet da isto odstoji. Opet, opet. Tri puta dosta na ovu temperaturu. Ovo će meso ''zagrijat'', i tako ga ubrzat, da ne mora stojat 4-5 ura. Od toga odradi svoje, sa onom vodom od luka. I ovo je sušta suština dobrog ćevapa.
Onda kesa, pa tuča. Iz dva puta po 5-10min, udrit, gnječit, snagom, ovo nije za milovanje (@joni, čekam neku adekvatnu mrsnu dosjetku na ovo).
Da odstoji još uru, pa u ćevape. Ako i nema potrebne tehnike i sprava, ona bočica od po' litra 'jane' (meka zaobljena plastika, najbolje paše) će završit poso. Malo samo nauljit ruke dok se oblikuju završno, da ljepše legnu na vatru.
Bah. Bukov ćumur, bogu hvala. A kad je crveni meteo alarm ko danas, i gril tiganj će valjat. Lijepo zagrijan, bez ulja, naravno.
Lepinje, otvorene na sredinu, premazane sa malo jake juneće supe, u rernu na 160C, par minuta, da isuše i uhrskaju.
Mlad kajmak, meki crni luk, i bar po deset komada unutra (da me ne smaraju da opet one lepinje činim). Od domaćeg kishjelog, sve do grčkog jogurta, sve može. Samo je kola zabranjena
I onda onaj Ferhatović sa onom njegovom peticom može samo da mu bude krivo
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Reply With Quote
Bookmarks