Što treba za vrhunski rib'aaj? Vrhunsko meso, malo vrhunskog povrća, i vrhunska vatra.
Kako je to meso vazda vrhunsko, povrće je lako odabrat po volji, onda zapravo treba samo prava vatra
Govedina ne ide najbolje na debelu rešetku, ko prasetina. Previše će je ''pržit'', a premalo ''peć''. Zato ide na tanku mrežastu, i na samu vatru, bez nekog podizanja. Zbog toga samo probran ćumur (oni tvrđi komadi, što drže vatru), ograđen starim pepelom. I tanki komadi lozovine za kraj.
Prvo povrće, ne da se peče do kraja, no samu mrvu da omekša i omiriše, ali da zadrži čvrstinu i ukus povrća, uz malo arome ognja. Bar meni tako paše. Btw, šargarepe su u komad išle u pileću supu koja je išla prva, i kad se ovako lijepo opeku, teško išta slađe može bit da savršenije ide uz ovo meso. Ako ćete mene slušat, pečurke (jednako ko ni ovaj patlidžan) uz govedinu ovako ne idu, suviše je proteina i smetaće vam da se sa max zadovoljstvom najedete mesa
Priznajem amerima da zbilja umiju s govedinom, taman ko i G.Remziju, ali prećerano su komplikovani brate

I od svih onih začina i postupaka što mu pridaju i obrađuju ga i čuda čine, na kraj mi se samo zavrti u glavu. Ja ga prosto bačim na vatru, živu i jaku, dok ona lozovina pod njim još dimi. Nit ga solim, nit začinjavam. To sve ide poslije, i tako mi i mnogo ljepši ukus zadrži, i meso, i začini.
Poslije pečenja samo prelijem i meso i povrće rastopljenim puterom sa majčinom dušicom, svježim ruzmarinom, mrvljenim češnjakom, par komadića limete, i malo samo maslinovog. Ovo kad se lagano istopi pri ognju, ako ga pomirišete i od arome istog momenta ne eksplodirate od žudnje, nešto niste uradili kako treba
Za razliku od bifteka (i pomalo ramsteka) koje volim da mi u krv plivaju

, ovo meso mi paše isključivo medium rare. Ostane mekano ko duša, presočno, ali se lijepo i vatra i dim iz njega osjećaju tako, i ona mu masnoća njegova dođe savršeno opečena.
Kad pođe u tanjir, krupna so morska po vrhu, i malo papra, za mene. Ostali neka se snalaze kako im navolju, mali mi je poso
Iznenađenje dana, šljiva koja nije iz Srbije ili Polimlja našeg, a mnogo lijepo ide. Prijatno iznenađenje, skroz
I, za kraj, fora za magarad što čekaju ''ka'će više''

: Prvo sam im uvalio supu od kokoške crvenu, sa ribanim pekorinom, i zasiti i otvori čoeka baš, pa tek uru poslije toga meso. Taman su se razgladnjeli ko termiti kad je stiglo, a nisu u međuvremenu napadali ništa slatko
Inače, ovo je ručak koji traži odlazak u prodavnicu i na pijacu, i jedno po' efektivne ure da se zgotovi, super zahvalna stvar.
Meni nije krivo ni kad potraje duže, kad se ima kad

Bookmarks