
Originally Posted by
branko.kotor
Ne znam imas li djecu, pretpostavljam da nemas, jer da imas, a da ih napustas na pola godine tokom citave profesionalne karijere, mislim da ne bi tako pricao.
Ako ti smatras da nema mjesta emocijama, to je potpuno legitimno.
Ono sto nije je da ti nemas pravo drugima da nameces tvoj stav.
Ako je za tebe ovo trta vrta, ne znaci da je za sve ostale.
Život je put odricanja, ne možeš imati i jare i pare.
Posložio si prioritete tako što si izabrao opciju kojom uskraćuješ djeci isto ono što je i tebi bilo uskraćeno u odrastanju - očeva figura, te sad očekuješ da te svi ovdje tapšu po ramenu jer - teško je.
Zapravo, jednostavno je. Stvar je karaktera. Jak karakter ide prema cilju bez emocija ma koliko bilo neprijatno. Slab karakter je taj koji uzima prevelik zalogaj i naknadno se lomi pod teretom situacije koju teško hendluje u glavi.
Svi smo različiti, drugačije percipiramo život i kreiramo liste prioriteta. Tražiti saosjećanje za posljedice odluka koje sam donosiš je u nsjmanju ruku - neozbiljno.
The more things change, the more they stay the same.
Bookmarks