Reci mi, molim te, koji to svjetski istoričari citiraju Ljetopis popa Dukljanina?
Evo da ja citiram Ferdu Šišića, vrhunskog hrvatskog povjesničara, da čuješ što on misli o LjPD:
Svećenikova kronika je dio bezvrijedne historijske znanosti [..]
od početka 16. stoljeća brojni znani i neznani pisci su pisali o njemu. [..]
Ali ja mislim, da bi ipak trebalo u prvom redu jače podvući i istaknuti krupnu činjenicu, da je dukljanski Ljetopis prvo naše nacionalno literalno djelo, odnosno da je pop Dukljanin najstariji naš narodni književnik.
Evo što misli veliki slavista i istoričar Konstantin Jireček:
Jedan latinski spis bez naslova i završetka, koji je po svoj prilici napisao neki svještenik iz Bara posljednjih godina vlade cara Manojla (1160-1180) [..]
Očito je ova genealogija izmišljena bila u okolini Bara, da bi se povećala slava ovih malih knezova. [..]
U čitavom latinskom tekstu nema ni jednoga jedinoga datuma. Pisac nema ni malo sposobnosti da odmjeri koliko toliko trajanje prošloga vremena. [..]
U genealogiji nema velike većine vladara koji su nam poznati iz natpisa povelja, mletačkih, papskih i vizantijskih spomenika; na mjesto njih javlja se masa imena za koje nemamo nikakve potvrde u dokumentima [..]
Neprihvatljiv je Dukljaninov haos za sedam pokoljenja u 20 godina.
Hajdemo sada da čujemo što misli veliki hrvatski historik Franjo Rački:
Historijska vrijednost dukljanskog ljetopisa je neznatna, a kronike hrvatske baš nikakva.
Evo i hrvatskoga lingviste/povjesničara Ivana Kukuljevića-Sakcinskog, koji
je i sam objavio Ljetopis u XIX vijeku:
Kakovu ima kritičnu vrijednost i ova (tj. Hrvatska redakcija) i Dukljaninova kronika, to će svatko znati koji je malo dublje proučio staru povjesnicu Hrvata i Srba. U obadvije te kronike ima veoma malo historijske istine i njihovi autori nijesu se se držali niti potrebitoga razređenja niti tečaja historije. Tu ima tako smiješnih anahronizama i tako poremećenoga nagomilavanja imena raznih opće hrvatskih, srpskih, itd. knezova, župana i kraljeva, da bi se čovjek morao začuditi kako je mogao tkogod truda uzeti za bilježenje ovakovih stvari.
Evo i Joanesa Lucijusa (Ivan Lucić), koji je prvi (!) štampao 1666. godine tu priču:
On tako mnogo brka oblasti, genealogiju i arheologij, da je očito da bi radije pisao bajke negoli povijest.
Da li treba i da citiram i Vatroslava Jagića ili Petra Skoka? Što se tiče svjetske historiografije, Nijemci Johan Kristijan Engel, Fridrih Krauze i Ernst Ludvig Dumler odbacuju ga u krajnjoj potpunosti, ne žele niti jedno jedino slovo uzeti iz njega. Onda sva tri zapadna stručnjaka za balkansko srednjovjekovlje (Denis Hupčnik, Džon Fajn i Florin Kurta) dijele moj stav od LjPD. Sličan stav ima i Paul Stephenson. Ne zaboravi, nijesam
ni takao srpske stručnjake (evo, da navedem barem jednog - Vladimir Ćorović, a od Crnogoraca Nikola Vukčević).
Je li nastalo u drugoj polovici XII vijeka? Zašto onda implicira čak i na XIII stoljeće u jednom dijelu. Znači li to da je djelo sadrživalo moć prekognicije možda? Zašto Posavska kontinentalna Hrvatska (Panonija) ne postoji kod Dukljanina? Zašto nema Neretljana? Zašto nema
niti jedan jedini spomen Venecije? Zašto
nema krstaša nigdje u djelu? Zašto je jedina sačuvana kopija iz 17. stoljeća, kada je djelo i misteriozno otkriveno? Zašto ne znamo ko ga je napisao, kada i gdje, toliko i da uopšte ne znamo da li je pisac uopšte bio Sloven ili Roman?
Da li to ti priznaješ da su Srbi živjeli zapadno od Drine, Tare i Pive u srednjem vijeku?
Pisao je i da je Stefan Vojislav Srbin. Da je napisao samo Dukljanin, mogućno bi značilo i da nije bio Srbin, ali to nije slučaj. Da je napisao Srbin a ne Dukljanin, značilo bi da nigdje nema Duklje, što je opet notorna glupost.
Reply With Quote
Originally Posted by Slavic
No u svakom slučaju, onda bismo morali tražiti i Dačane i Mezijce mjesto Bugara, i tamo neke Peonce umjesto Mađara, te cijeli kupus napravimo s mogućnošću da ovih današnjih naroda jednostavno nema, već samo ovih drevnih...a narodi Raške i Duklje su onda opet jedan (prema Mezijcima npr.) po tome. :-?
Bookmarks