Da krenem sa kraja, svaka strana je ćerala civile puškama iz kuće ako su bile pogrešnog imena tokom ratova u SFRJ. Štoviše, oćerani se mogu smatrati srećnim da nisu ubijeni.
Zaboravi etiku u tim momentima. Da su čojstvo i junaštvo uobičajni ne bi Marko Miljanov zapisivao primjere.
To su trenuci kad je najvažnije sebe i bližnje sačuvat, a imovina se povrati, oštećena ili ne, i to je pitanje sreće i kasnije sudanije.
Ne glorifikujem Hrvate. realno jesu 15 godina ispred nas. Manje se crkva pita no kod nas npr. Recimo ne daje neki pop javno u medije zahtjev ko da bude direktor Rudnika u Pljevljiva i to se naravno ispuni.
Imaju fanatila naravno, ali ima velike razlike. Oni u svojoj kolektivnoj religioznosti ne osciliraju između jahanja popova i ljubljenja ruku i klečanja u nekoliko decenija

.
Vrlo jednostavno. Vidiš gdje su. Imaju zatucanosti, nacionalizma... Ali čak ni na nivou EU nisu najgora banana po tim pitanjima.
Dok mi dobacimo do njihove sadašnje situacija ima da prođe makar 10 godina, vjerovatno i duže.
Ponoviću, tri decenije nakon raspada, svako je tamo đe mu je realno mjesto.
Bookmarks