O cemu se radi?
Pretucen je direktor Vijesti. Pa dobro, ko bi mogao da kaze da je iznenadjen? Ovdje su se ubijali ljude i za manje stvari
Kada je u Velikom prasku 1997 Milo obznanio da mu je bilo dosta srbovanja i da je malo odlucio da se posveti drugom dijelu populacije koja mu je povjerena na upravljanje, Omladinski Grafiti su objavili naslovnicu Ko tebe kamenom, taj tebe gadja. Psst…I Milo je Crnogorac.
Nepogrjesivi kriticki impuls podgoricke dzade je jasno prepoznao o cemu se radi. Ali onda su krenule godine u kojima se vragolastom premijeru pocelo oprastati tusta i tma stvari, i kada je nasa intelektualna elita umislila da jednog primitivnog komunistickog aparatcika moze preobraziti u drzavnika i vizionara. Naravno, kako to biva – Milo je preobrazio njih i ideju koju su mu bacilli pod noge. Primitivizam, koji je odveo neznavene Crnogorce pred zidine Dubrovnika, polako je poceo da izjeda ideju nacionalne i drustvene emancipacije – koja ce se nakon 1997 pocinje dominantno izrazavati kroz istu vrijednosni okvir koji je dominirao Crnom Gorom do tad – mrznju. Ali sa zamijenjenim ulogama. Odjednom su za sva zla ovog svijeta umjesto ******, Balija i Siptara – dezurni krivci postali Cetnici. Odjednom su mladi Podgoricani poceli skidati dresove Zvezde i Partizana i poceli uciti napamet sastav Buducnosti. Pravovjernost se dokazivala na raznim nivoima… Kuku onima koji nisu shvatili da Gucu zamjenjuju Suncane skale… A u medjuvremenu je i onaj kriticki impuls unutar crnogorskog bloka polako ubijen i zamijenjen kreativno jednosmjernim i politicki korektnim urbanim izrazom...
I sto je bilo toj intelektualnoj eliti? Jesu li i oni htjeli dio moci koje im je Lommy omogucavao dok god mu sluze za stancovanje nove biografije?
Cudili smo se kad je dosao cuveni Charles Mersieca ili nedavni ILH sa svojim medaljama za Mila i Sveta. Pa sto mislite ko je upoznao Mila sa tim ljudima? Milo koji ni racunar ne umije upaliti, Sveto, koji je do 1989 reketirao Budvane na gradjevinskim dozvolama… Nasi intelektualci su mu ih doveli, kad su nakon 1997 raznim delegacijama pokazivali novorodjenog Mila The Crnogorca, kao kakvo sampionsko rasno grlo.
A onda ih je Mikeli odbacio kad su poceli da smetaju. Kao suvisni teret. Jer on je vec nalickao svoj imidz, obukao novo odijelo i svi oni koji su se usudili vjerovati svojim ocima, gledajuci to odijelo – su surovo nestajali. Ili na marginama ili po zabacenim mracnim ulicama… A bogami, neki su se i naucili da ignorisu krike svoje savjesti.
Sjecam se promjena lica tih ljudi. U oci su me gledali, znali da sam u pravu, ali su cutali i nastavljali da krckaju svoje mrvice. A kad se takvih nakotilo – skupili su konacno hrabrost! Ne da uzviknu ono sto znaju da je istina i isprave kicmu, vec da uguse neprijatne podsjecanja… Pad je konacno poceo.
Ubijen je Dusko Jovanovic. Mozemo misliti sto hocemo o pisanju Dana, ali pucnji na vodeceg covjeka opozicije je samo poceli da otkrivaju mracno lice koje su nasi intelektualci bezuspjesno sminkali nakon 1997. O ubistvima raznih policijskih duznosnika (onima sa kriminalnim pedigreom ili onima koji su ozbiljno shvatali znacku koju su nosili) I prebijanjima svih koji bi i pomislili da upraznjavaju autonomiju.
Svi se sjecamo smjene urednickog tima RTCG za vrijeme posljednje Nove godine dvoclane federacije. Jer neko zaista misli da je do smjene doslo zbog bilo cega sem zbog toga sto je neko u vrhu vladajuceg sistema pomislio da urednistvo nije 100% poslusno. Naravno da referendum nije bio problem (jer su profederalni kadrovi odavno ili ocerani ili prevaspitani). Problem su bili izbori nakon referenduma. A cinjenica da se RTCG drznuo da se tokom kampanje protiv potapanja Tare glasne disonantnim tonovima u odnosu na glas Vlade je bila zabrinjavajuca sama po sebi. Jer sistemi kao nas opstaju samo dok se odrzava apsolutna kontrola nad svakim srafom. Prva pukotina u brani zapocinje procjep. A cim se pojavi procjep – gubi se apsolutna kontrola. A bez nje, sistem se urusava… A kako se kriticke tacke javljaju sve vise – mehanizam odrzavanja te kontrole je sve represivniji… U toj mjeri – da ni fingirani sukob DPS i Srpske liste oko nacionalnih problema (koji samo omogucava i jednima i drugima odrzavanje lagodnih uloga cuvara nacionalnih interesa) vise ne moze sakriti probleme…
I eto – dodjosmo do posljednjeg izliva emocija divljih pasa koji vjerno cuce oko nogu nasih gospodara. Koje su nasi intelektualci tako fino ustolicili. I sad se svi snebivaju. Lazu da nisu znali. Lazu! Ako vec hocemo da mijenjamo – podvucimo crtu! Neka konacno padnu maske. Ne zanimaju me zadrigle profesionalne patriote iliti usahli prvoborci – kojima svima na celu pise da ne vjeruju u to sto rade ili pricaju. Da ne mare. Sad su dosli na placanje racuni njihove cutnje, odobravanja i jalovih prica da se zbog drzave mora nesto istrpjeti. Kakve drzave?! Ovakve?! Pa kome treba ovakva drzava? Hocemo li drzavu u kojoj cemo se plasiti da nas u svakom mraku ceka pedagoska palica? Dokle cemo da zivimo u strahu od istine i lazi da stvari ovdje nisu toliko crne?
Maske moraju konacno pasti – koliko god neprijatnih istina iscurilo iz umornih ociju koje one kriju. Tek cemo tad znati da smo udarili u dno. Ispod kojeg ne mozemo ici. Ne smijemo ici.
Ali pitanje ostaje – da li je kasno? Generacije, odgajane na lazima, polako stasavaju. One ne poznaju Mila Djukanovica, Veska Barovica, Aca Djukanovica, Sveta Marovica – iz perioda u kojem su oni bili sluga Slobodana Milosevica, prostaci, ubice i kriminalci. Nove generaciju znaju samo za sliku o njima koju su stvorili nasi intelektualci… Lazi kojima su prikrivali surovu istinu o Milu i njegovoj mafiji, kako ne bi ugrozili The project su postale istina.
Te generacije dolaze spremne da sluze i nesposobne da shvate zalopojke nasih intelektualnih pokajnika – kako Milo & Co. nisu ono sto su ih oni sami ucili da jesu.
U svakom slucaju - ovo je posljednja prilika crnogorske intelektualne elite da raskrsti sa svojim iluzijama i lazima. Ako su uopste i sposobni za tako nesto. Ali oni moraju priznati te lazi i iluzije. Jer jedino tako mogu rascistiti prostor za nove anti-sistemske snage. Oni ovu borbu ne mogu voditi...Svoju sansu su prokockali.
Alive and kickin
|
Bookmarks