
Originally Posted by
OCTAVIAN
Nego, mene zanima sledeca stvar: zasto su ateisti mnogo komforniji u odnosu prema vjernicima nego sto je to slucaj u obrnutoj relaciji? Znam dosta ljudi koji ne vjeruju u boga, i sam sam medju njima, i bas niko od nas nema problem sa prihvatanjem ljudi koji imaju drugacije misljenje, ali sam cesto prisustvovao situacijama u kojoj vjernici bukvalno vrse pritisak i pokazuju gadjenje i osudu prema nasem stavu. Kakva su vasa iskustva po ovom pitanju?
Ne bih generalizovao,ali iz nekog razloga postoji određeni stepen netrpeljivosti,vjerovatno uslovljen slabijim i rjeđim kontaktima sa ljudima koji su areligiozni ili ateisti,pa se stoga i doživljavaju malo drugačije.Kod nekih ljudi neki vid straha od nepoznatog,možda? (spekulišem)
A,onda,i ljudi koji ne vjeruju u nešto ili nisu sigurni (znam po svom primjeru) često ne shvataju dovoljno ozbiljno nešto/ili zbijaju,često i malo sirove šale (ironija i sarkazam,recimo) sa nečim do čega je drugim ljudima stalo,i to toliko stalo da neki od njih mijenjaju neke svoje navike da bi bili bolji reprezent subkulture kojoj pripadaju i sa kojom se identifikuju.
A ako se izruguješ (pa makar i zasluženo) nečemu do čega je drugima stalo - neće biti blagonakloni prema tebi. 
Naravno,tu ima i nekih malo devijantnih stavova sa strane ljudi koji ne vjeruju u nešto - Vanja često ima običaj da kaže da je vjera u Boga iracionalna i da ne priliči ljudima u 21. vijeku. 
Što naravno,uzrokuje neke povratne reakcije netrpeljivosti.
Poenta ? Neki ljudi samo sa razlogom reaguju na ponašanje druge grupe. 
A neki nisu upoznati sa drugom grupom,i svoj stav baziraju na indirektnim iskustvima (priče);dobar primjer - Ihtusovi 'protestanti' na svakom ćošku.
Last edited by Čika Džo; 06-01-10 at 14:16.
"And if they didn't believe me, they believe me now."
Bookmarks