Ne bih generalizovao,ali iz nekog razloga postoji određeni stepen netrpeljivosti,vjerovatno uslovljen slabijim i rjeđim kontaktima sa ljudima koji su areligiozni ili ateisti,pa se stoga i doživljavaju malo drugačije.Kod nekih ljudi neki vid straha od nepoznatog,možda? (spekulišem)
A,onda,i ljudi koji ne vjeruju u nešto ili nisu sigurni (znam po svom primjeru) često ne shvataju dovoljno ozbiljno nešto/ili zbijaju,često i malo sirove šale (ironija i sarkazam,recimo) sa nečim do čega je drugim ljudima stalo,i to toliko stalo da neki od njih mijenjaju neke svoje navike da bi bili bolji reprezent subkulture kojoj pripadaju i sa kojom se identifikuju.
A ako se izruguješ (pa makar i zasluženo) nečemu do čega je drugima stalo - neće biti blagonakloni prema tebi.

Naravno,tu ima i nekih malo devijantnih stavova sa strane ljudi koji ne vjeruju u nešto - Vanja često ima običaj da kaže da je vjera u Boga iracionalna i da ne priliči ljudima u 21. vijeku.

Što naravno,uzrokuje neke povratne reakcije netrpeljivosti.
Poenta ? Neki ljudi samo sa razlogom reaguju na ponašanje druge grupe.

A neki nisu upoznati sa drugom grupom,i svoj stav baziraju na indirektnim iskustvima (priče);dobar primjer - Ihtusovi 'protestanti' na svakom ćošku.

Bookmarks