Page 3 of 7 FirstFirst 1234567 LastLast
Results 51 to 75 of 174

Thread: Novokomponovana srpska nacija je nastala po ova dva programa...

  1. #51
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Lazio/PG
    Posts
    398
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ne nego je podijeljen na one koji znaju shto su ko su i odakle su i na one shto treba neko da im to kazhe...

    Ti ochigledno pripadash ovoj drugoj grupi jel?

  2. #52
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    11,590
    Thanks Thanks Given 
    561
    Thanks Thanks Received 
    3,088
    Thanked in
    1,621 Posts

    Default

    Ja samo sumnjam
    I u ono sto znam, a jos vise u ono sto mi se kaze. Posebno kad mi se tvrdi da su me do juce lagali ali da ce od danas samo istinu servirati.

  3. #53
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    405
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Intervju dat krajem 2003. godine

    Intervju:
    Vojislav D. Nikčević: TEMELJ ZA MODERNU ISTORIOGRAFIJU



    Na izložbi Crna Gora u arhivskim dokumentima kroz vjekove koja je početkom ove godine otvorena na Cetinju povodom jubuleja arhivske službe u Crnoj Gori, predstavljen je javnosti i dio do sada nepoznatih dokumenata o istoriji ovih prostora. Riječ je o pedeset izloženih dokumenata, koji svjedoče o istorijskim i civilizacijskim tokovima, o postojanju i trajanju na ovom tlu. Uzeti su iz kapitalnog korpusa dokumenata Monumenta Montenegrina, višetomne edicije koje rezultat istraživanja Vojislava D. Nikčevića, profesora teorije književnosti i istraživača srednjeg vijeka i antike. Za projekat Monumenta Montenegrina Vojislav D. Nikčević je ove godine dobio najveće državno priznanje Crne Gore – Nagradu »13. jul«.

    Gospodine Nikčeviću, svoj stvaralački i naučni angažman odavno ste usmjerili prvenstveno ka prevođenju i izučavanju starih spisa, civilizacija i kulturoloških tema. Šta Vas je motivisalo da se posvetite upravo tim pitanjima?

    – Završio sam opštu i teoriju književnosti i predstavljalo bi čin intelektualne izdaje da se ne bavim onim čime se bavim. Od 1973. godine objavljujem u časopisima i publikacijama oglede, eseje i kraće studije, prvenstveno na teme antike i srednjeg vijeka – još 1975. i 1976. Ogledi Mimezis i društveno biće antike i Zoilovo nasljeđe imali su određen odjek u stručnim krugovima i van granica eks-Jugoslavije. Prevođenje je sastavni dio tog posla – ali se njim nijesam profesionalno bavio, do u dva slučaja.

    Na crnogorskim prostorima, fenomen mita vremenom ne samo da slabi, već se, koliko možemo zapaziti, intenzivira, nanovo oživljava. Da li to i u kojoj mjeri profiliše našu svijest i mentalitet?

    – Mi stoljećima živimo u mitu – kosovskom, srpskom, panslovenskom, crnogorskom, da smo »Sparta«, itd. I socijalizam je pothranjivao mit, stvarajući svoj o komunizmu kao »Zemlji Dembeliji« gdje će svako imati, a ko će raditi i ko će sticati znanje, taj problem nije postavljao. Taj problem nisu postavljali ni ostali mitovi – mit je fantazija, izmišljotina, bjekstvo od stvarnosti. Zahvaljujući mitu, nama je bilo normalno što smo pet vjekova bili pod Osmanlijama i tokom vijeka samostalnosti, a to je tako mali period u poređenju sa istorijom mnogih drugih država da je prosto smiješno, opet smo izgradili mit da su nam Turci krivi za sve. Poslije su nam Njemci bili krivi za sve, a onda Rusi ili Amerikanci, ili »truli Zapad«, zavisno od trenutnog sagledavanja kakav nam je položaj u svijetu ili na našem poluostrvu. Nama je na Balkanu, kao narodima mitske svijesti, uvijek neko drugi kriv a, pri tome, ne pada nam na um da postavimo elementarno pitanje: zašto nijesmo u stanju, recimo, da ljudski napravimo automobil ili avion? Zašto pričamo o nama kao pobjedicima kada smo, istini za volju, svaki veliki rat gubili, a dobijali ga tek onda kada bi se »prikačili« na stranu onih koji su ga zaista dobili. Tu nam je odgovor – mi bježimo od istine, od principa racionalnosti koji ne podrazumijeva sanjarije, već rad i znanje.

    Vaš doprinos proučavanju i sistematizaciji nedovoljno poznate književnoistorijske građe, prije svega, na tlu Crne Gore, itekako je značajan za našu kulturu. Vaša studija »Gnostička kultura u Crnoj Gori« (objavljena 1999. godine) po mnogima navodima i dokumentima koje obrazlažete, za mnoge je bila pravo naučno osvježenje. Koliko su pitanja na relaciji paganstvo – hrišćanstvo – jeres, koje, pored ostalih, tretirate u ovoj knjizi, inače proučena u našoj istoriografiji?

    – Pisano je dosta, mnogo toga pogrešnog, jer mi se uvijek vezujemo za oficijelna crkvena tumačenja, a ne za dokumente i ono o čemu nauka u svijetu već stoljećima piše. Ne smatram da je studija Gnostička kultura u Crnoj Gori nešto izuzetno. Ona je samo mali pomak naprijed. Ta studija je nosila podnaslov koji je u dogovoru sa izdavačem izbačen, Prolegomena, uvod u dalja istraživanja i zahvat koji je trebalo da uslijedi kroz sistematizovanje pisanih i spomenika umjetnosti na Balkanu koji sam namjeravao da uradim. Ali, od toga neće biti ništa ...

    Veliki je Vaš doprinos u pokretanju i ostvarenju edicije »Književnost Crne Gore od XII do XIX vijeka«, u okviru koje ste priredili i jedan tom, a koji se odnosi na pisce slovenskog srednjeg vijeka«. Do kojih novih detalja ste tom prilikom došli?

    – Bio sam jedan od nekolicine ljudi sa kojima je tadašnji ministar kulture Gojko Čelebić razgovarao o fizionomiji edicije koja bi dala presjek književnog stvaralaštva na tlu Crne Gore od epohe Miroslavljevog jevanđelja do kralja Nikole. Priredio sam i kritičkim aparatom opremio drugi tom Pisci slovenskog srednjeg vijeka. Znao sam da ne samo mi, Crna Gora, imamo veliku a nepoznatu srednjevjekovnu baštinu, ali mi niko, osim par ljudi, članova redakcije ovog projekta – nije vjerovao. Objelodanili smo, uz poznate, i dvije velike, za svijet interesantne i, po svemu sudeći, nezaobilazne stvari: nepoznato djelo jednog od najvećih književnih stvaralaca Vizantije i srednjevjekovog svijeta, Mihaila Psela, Dioptra, sačuvano jedino u našem ćirilskom prevodu, i spis koji je šokantan u mjeri da se i nauka teško miri sa njegovim postojanjem, ali o kom ne bih govorio. Pselov spis je bio evidentiran pet decenija, ali oni koji su ga evidentirali nisu znali šta je pred njima – to, uostalom, nije bila ni njihova obaveza, ni njihova struka. Uporno pokušavam i nadam se da ću uspjeti da nađem prevodioce sa kojima ću prevesti četiri–pet najznačajnijih ćirilskih manuskripata za ediciju Monumenta Montenegrina. Strašno je reći – nema ljudi, a oni koji mogu, a isuviše ih je malo, neće da prevode!

    Bili ste i član redakcije još jednog, ništa manje značajnog, projekta, »Roman u Crnoj Gori«. Prema Vašem mišljenju, koji su stvarni dometi ove edicije, u književnom, estetskom i istoriografskom smislu?

    – Po meni, ova je edicija izuzetno važna – Crna Gora nije bila po strani od evropskih tokova, niti »slijepo crijevo« u istoriji književnosti, mada su njeni najbolji pisci stvarali u većim i velikim sredinama, pa je logično što se postavlja pitanje koliko je to uistinu književnost ovog podneblja i da li samo njemu pripada. Po meni, ona pripada Crnoj Gori koliko i Srbiji, Bosni, Makedoniji, Hrvatskoj, po ličnostima i temama ona je uslovno rečeno »naša«, što ne znači da nije i »tuđa«, kako kod nas neki često vole da kažu, mada taj žargon ne volim i ne mogu da prihvatim. Za malu Crnu Goru mnogo romana za jedan vijek – to su svi rekli i priznali da je to tako. To je najveći »pogodak« te edicije.

    Kruna Vašeg dosadašnjeg istraživačkog rada svakako je projekat »Monumenta montenegrina«, objavljen u deset tomova. Konkretno, koja su to dokumenta od značaja za istorijsko rasvjetljivanje današnjeg prostora Crne Gore?

    – Ne bih rekao da je »kruna«, a ukoliko to i jeste – onda nije samo prevodilaca i moja, već svih koji podržavaju i omogućavaju, neposredno ili posredno, rad za i na ovom poduhvatu. Imam namjeru da uradim još, ako sve bude u redu, najmanje dvadeset tomova. I imam namjeru da napišem, pored jedne studije koja je kod izdavača, još dvije, od kojih jedna zaista treba da bude »kruna« onog što sam uradio. Ona treba, sa Montenegrinom da mi bude uzdah olakšanja da znanje nijesam prođerdao na »sintice«. Montenegrina je naš iskorak u svijet, dokaz da konačno znamo ko smo, dokaz da smo prerasli mit, da ulazimo u poredak racionalnog. Građe ima mnogo: po meni, sve je važno jer mi ništa o sebi ne znamo. Prije svega, Duklja, njen istorijski značaj; drugo, slovenske i sloveno-avarske države na ovim prostorima od VIII vijeka do Nemanjića; potom Nemanjići, Balšići, Crnojevići. Pa, barska arhiepiskopija i Kotor, ludilo od moći, od uticaja tih gradova u Evropi – a mi pojama nemamo!

    Nedavno ste izjavili da ste prilikom istraživanja naišli na toliko interesantnih dokumenata da već sada ima građe za još desetak i više tomova. Kakvi su izgledi da se edicija »Monumenta montenegrina« uistinu realizuje sa tolikim bogatstvom istorijskih izvora?

    – Prikupljeno je dosta građe, ali, po mojim saznanjima, još dosta toga nijesmo kompletirali; prije svega – Bar, kraljeve, sufragane barske, i tako dalje. Pored nova dva toma o Duklji koja su u prevođenju, treba da prevedemo još dva – ali, treba ih kompletirati... Duklja je »strava«, što bi rekle mlade generacije, veličanstvena epoha. Zamislite samo – car Konstantin Veliki u Nišu, Skadru, Duklji...

  4. #54
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    405
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default ............................nastavak.............. ................

    Gospodine Nikčeviću, koja su to konkretna dokumenta koja radikalno pomjeraju istorijsku sliku ovih vremena o kojima je riječ?

    – Edicija Monumenta Montenegrina ima, za sada, deset tomova koji u nekim dijelovima radikalno mijenjaju sliku naše istorije tokom srednjeg vijeka, naročito njegovog ranog, takozvanog »plamenog« razdoblja. Konačno je razriješena enigma o tome – da li je ili ne postojala Duklja? Postojala je: njoj su posvećena prva dva toma i bila je jedno od najstarijih episkopskih i mitropolitskih sjedišta u Evropi. Od 387. godine imala je prestižnu titulu »metropolia prima« i, zajedno sa svojom arhiepiskopijom-podložnicom u Skadru, tokom nekoliko vjekova suvereno je vladala najvećim dijelom Balkana i Dalmacije. Kolika je bila njena moć, najbolje svjedoči činjenica da su dva njena episkopa učestvovala u kanonizaciji hrišćanstva, na trećem i četvrtom vaseljenskom saboru, u Efezu (Sencion) i Halkidoniji (Evander) – obojica Grci ili Sirijci. Dukljanski mitropolit Pavle, po svemu sudeći porijeklom Sloven, početkom VII vijeka uzdrmao je svojom pobunom (bio je monofizit) čitav Balkan, čak suprotstavljajući se papi. Sada se zna da je Duklja razrušena i spaljena 980. godine, u ratu između samozvanog bugarskog cara, Samuila i kralja Dalmacije, Jovana Vladimira. Prerogativi njene moći (jedina je imala pravo da blagoslovi krunu slovenskih kraljeva) pripali su jedinstvenoj mitropoliji sa »tri oltara« (pravoslavnim, katoličkim i Crkve Slovenske) pod patronatom Rima, arhiepiskopiji u Baru. Barska arhiepiskopija, čiji je mitropolit nosio titulu »primas Srbije« od 1062. godine pa do sredine XIV vijeka, jedna je od najuticajnijih u Evropi i na njenom su čelu najviši povjerenici pontifikalne kancelarije, diplomate, neki od najboljih evropskih književnika i filozofa srednjega vijeka. Barski arhiepiskop Jovan II napisao je, nakon povratka iz Zlatne horde, gdje je po nalogu kurije boravio kod Velikog kana, jedno od najznačajnijih djela evropskog srednjeg vijeka, Istoriju Mongola. Istovremeno, bio je prvi Evropljanin koji je boravio na Dalekom istoku, prije Marka Pola. Arhiepiskop barski Gijom Adam je, stoljeće kasnije, u prvoj polovini XIV vijeka, kao strateg jednog od posljednjih krstaških ratova, i čovjek koji je dovodio najamnike za vojsku Stefana Dečanskog i mladog Dušana, napisao programski vojnopolitički spis, O načinu uništenja Saracena, i takođe je deo edicije. Barska mitropolija bila je toliko moćna da su se pod njenom vlašću nalazile Srbija, Bosna i Travunija (sa najvećim dijelom Dalmacije, od Omiša do Drača) i bila je gotovo dva vijeka (od 1100. do oko 1300.) u neprekidnom ratu sa Dubrovnikom koji je htio da preuzme moć nekadašnjeg dukljanskog arhiepiskopata. Na kraju je pravo nasljeđa Duklje Baru priznala pontifikalna kancelarija. Baru su pripadali (osim velikih gradova današnje Crne Gore i današnje sjeverne Albanije) čitava Albanija kao jedinstvena eparhijska cjelina, i to sve do kraja 15, odnosno, prve polovine 16. vijeka.

    Inače, najveće pomjeranje je u istoriji južnoslovenskih država: Srbije, Zahumlja (Bosne) i Travunije (današnje Crne Gore i sjeverne Albanije, sa granicom u Dalmaciji od Omiša do Drača). Od maja 743. godine to su legitimno priznate države-kraljevstva, vazali Konstantinopolja, sa moćnim kancelarijama i izuzetno velikim političkim i vojnim uticajem u Srednjoj Evropi i Mediteranu. Država Nemanjića je posljednja epoha moćnih slovenskih država i ona je, u odnosu na pređašnje, starije južnoslovenske države, najmanja, sa suženim uticajem na prostor Balkana. Posljednja dva toma su prevod i faksimil Dioptre, velikog Vizantinca Mihaila Psela, jedan od najvrijednijih spomenika slovenskog prevodilaštva. Ovaj spis jednog od najvećih svjetskih filozofa sačuvan je u jedinom ćirilskom prevodu koji se nalazi u jednom od crnogorskih manastira. Original na grčkom, pisan Pselovom rukom, kao i kasniji prepisi, doživio je sudbinu mnogih nekanonskih, jeretičkih spisa – u nepovrat je izgubljen.

    Veliki teret posla ponijeli su i prevodioci (najvećim dijelom sa latinskog jezika).

    – Sada smo dobili za rad, zbog velikog obima materijala, još dva prevodioca sa latinskog i grčkog. Uskoro bi trebalo da im se pridruži i treći. Kod njih je građa za dva toma o Duklji i dva, možda i tri toma Kotora do 1.400 godine. Stara ekipa radi na Ljetopisu popa Dukljanina i korpusu građe o Balšićima i Crnojevićima. Dukljanin bi trebalo da bude gotov u martu, a na Balšićima i dijelu dokumenata iz XV i XVI vijeka radiće se najmanje dvije–tri godine, možda i više – toliko toga ima. Balšića će biti dva–tri toma, sigurno. Plus, poseban tom – Crnojevići. Za mene je od bitnog značaja da mi se finansijski pokriju još dvije faze istraživanja, da ostvarim što sam naumio. To ne mogu da ostvarim ukoliko prevodioci, a oni vuku najveći, izuzetno obiman dio posla, slobodno kažem »titanski«, to ne odrede. Oni rade i njima skidam kapu – bez njih nema tima, sa njima sam organska cjelina koja produkuje.

    Prema Vašem saznanju i mišljenju, u daljem istraživanju crnogorske prošlosti i uopšte kulture na ovim prostorima, čemu bi trebalo posvetiti posebnu pažnju i zašto?

    – Prvo i prije svega, da ne budemo »crna rupa« u saznanju, prvo susjeda, a potom svijeta, moramo da stvorimo infrastrukturu po kojoj se prepoznajemo kao istorijski činilac. Tome do sada niko nije poklanjao pažnju jer su se svi uzdali u politiku – a ona zavisi od rasporeda snaga u okolini i nema veće domete, osim u svom vremenu. To je ralnost, htjeli to da priznamo ili ne. Moramo da sačinimo registre, da ih objavimo kao knjige, sa svim neophodnim informacijama i fotografijama, prvo poznatih i nepoznatih arheoloških lokaliteta, od davne praistorije do poznog srednjeg vijeka, potom posebno fresaka, a posebno ikona (i onih u privatnom vlasništvu), manuskripata i inkunabula sa slikom prve strane svakog, arhitektonskog spomenika kulture, podrazumijevajući ostatke uvrđivanja, sa posebnom stavkom »bazilike«. Kataloge najznačajnijih arheoloških i etnoloških spomenika kulture, sa onima koji su registrovani na privatnim posjedima i u privatnom vlasništvu. Tek kada to uradimo, kada ti registri i katalozi stignu u istraživačke centre i institucije koje se bave njihovim proučavanjem u najrazvijenijim zemljama svijeta, tek onda možemo reći da smo stvorili potpuni i pravi osnov za stvaranje moderne nauke u tim disciplinama. To je posao od dvadesetak godina, ali bez toga smo niko i ništa – bez toga smo politički, a ne i istorijski faktor u civilizaciji.

    Koliko u Crnoj Gori ima mogućnosti za bavljenje naučnim radom, ne samo u istoriografskoj oblasti, odnosno – koliko je pružena šansa kompetentnim istraživačima i da li su naznačeni prioriteti projekata od strateškog državnog značaja? Da li su uvijek u pitanju materijalna sredstva, kako se najčešće čuje?

    – Teško pitanje. Crna Gora je mala, a htjela bi mnogo, jer je istorijskim udesima mnogo toga ne samo njena, već baština daleko širih prostora, čak ne samo balkanskih. Mislim da materijalna sredstva ne bi trebalo da predstavljaju veći problem, čak i za malu Crnu Goru. Ako se projekti racionalno vode, ako se zna šta se hoće, ako postoji dovoljna doza intelektualnog poštenja onih koji rade, i pod najvažnijim uslovom, da oni koji projekat vode znaju da rade i to voljno obavljaju, onda novac nije veliki, ali rezultati ogromni i dalekosežni, oni traju. Pitanje kompetentnosti istraživača je posebna stvar: postoje ljudi »zamaha«, sposobni za duge i količinski velike projekte, i velika većina drugih koji su orijentisani na »uske prostore« – bez kojih se, takođe, ne može. Ljudi »zamaha« se rijetko pojavljuju, po pravilu, oni ne pripadaju klišeima institucija, koje stvaraju profile onih koji »grickaju«. Naše obrazovanje, mislim eks-jugoslovensko, stvorilo je niz institucija, sve što je bilo neophodno, ali nikada nije podržavalo, niti tražilo ljude »zamaha«. Naprotiv, odbacivalo ih je. Nije shvatalo da je znanje kategorija »intelektualne svojine« pojedinca i da ne treba takve ljudi sputavati uključivanjem u timove koji, po pravilu, »guše«, po onom narodnom »sto babica kilava djeca«; znanje se čuva, ono traži da se objavi, i onda je javno i svačije. Nije njegovan kult učenosti, bez koga nema prave razmjene ideja. Tako smo došli do apsurda da naše biblioteke imaju naše knjige, ali nemaju stručnu stranu literaturu, a ona je i eliminisana ukoliko se kosila, a najvećim dijelom jeste, sa vladajućim mišljenjem u nauci. Težak nam put predstoji, mukotrpan.

    Kakvi su Vaši dalji planovi?

    – Tokom nekoliko narednih godina privesti kraju Montenegrinu. Dopuniti studiju Neoplatoničari na Ilirikumu od 350. do 450. godine koja je kod izdavača. Završavati rad na još dvije velike studije – na jednoj debelo radim već godinama, ni do trećine nijesam došao, a već ima preko 400 strana. A onda – vidjećemo. Samo da me posluži zdravlje, da odradimo sa uspjehom posao koga smo se latili, da nam se ne uskrati podrška, a onda će nešto novo doći samo od sebe. Ima mnogo toga... A možda se, zadovoljan, posvetim pecanju. Ko zna?


    razgovor vodila Jovanka Vukanović

  5. #55
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Kako je Vuk perom pretvorio razne narode u Srbe/Srblje/ratare/sebre

    Quote Originally Posted by Regi View Post
    Sjajan dokaz kako je Vuk Karadžić izmislio srpsku naciju.

    Ovaj tekst je iz knjige

    http://img137.imageshack.us/img137/1...ospisi14gc.jpg

    Evo faximil iz knjige

    http://img265.imageshack.us/img265/6...zitelji4lm.jpg

    http://img265.imageshack.us/img265/4...iteljia6hd.jpg

    Pročitajte pažljivo kako je iz ničega, bez istorije, Vuk stvorio jednu naciju, otkinuo je od Bošnjaka i od Hrvata, i posrbio čudo Crnogoraca.
    Istina, zivio je u Njemackoj, prvi se toga dosjetio, bilo je to po onoj:
    ''Viđela žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu''

    Jasno je da je on napravio ''reformu'' jezika sa iskljucivim ciljem da ispegla jezicke razlike,
    izmedju razlicitih pravoslavnih naroda na Balkanu, koje je on,
    abrakadabra PROGLASIO sve za Srbe!





    =============================

    * У Немачкој верзији умесtо овог текста под насловом „Житељи, био је дужи одељак који у преводу гласи:]

    Сви су Црногорци Славени Српске гране Грчког закона. Само у Кучима има неколике хиљаде Арнаута католика. За чудо је како је у Европи до сад мало напредовало знање о овоме народу. Већина научника и дипломата боље знају шта се догађа на Нилу и на Еуфрату, како народи тамо живе и како се зову, него н. Пр. у Херцеговини и у Црној гори. Француски пуковник Вијала, који је 1813. године обишао Црну гору, вели за Црногорски језик (којим је, вели, за невољу и говорио) да је дијалекат Грчкога! Јамачно су били тога мнијења и они Француски
    дипломати, који су (као dе Ргаdt) дијелећи Турсkу царевину размакли границе Грчке до нa Дунав. Они овијех идеја не би могли имати да су знали да измећу Грчке и Дунава живи један народ многобројнији од Грка, и који се од њих очито разликује не само језиком, пореклом и карактером, него и народносном мржњом и презирањем. Овом приликом не могу да не поменем да
    чланак ,,Serbien,, у много читаном Конверзационом Рјечнику заслужује пријекор због многијех историскијех нетачности. Томе се човјек мора у толико више чудити што писац наводи и упућује на у томе погледу одпично дјело Ранкеово. Треба жељети да у новом издању овога далеко распрострањеног Рјечника овај чланак наново прераде људи знаоци као Ранке, Шафарик и др.
    Тога ради мислим да неће бити излишно ако овдје напоменем да се права домовина Срба, у којој и данас на мллионе живе, простире преко данашње Србије до Призрена и Пећи с оне стране Шаре, и обухвата цијелу Босну, Херцеговину, Црну гору, крај око Бара, Аустријску Арбанију, Дубровник, Далмацију, Турску и Аустријску (војничку) Хрватску, Славонију, Сријем, готово цио Бачки комитаг и дуж Дунава до Св. Андрије (изнад Будима) и један велики дио Баната. У овијем
    Крајевима живи преко пет милиона Славена једне гране и једног језика, који се једино разликује по закону. Око три милиона (и то један милион у данашњој Србији, један у Угарској и један у Босни, Херцеговини, Зети, Црној гори, Аустријској Арбанији и у Далмацији), Грчког су закона; од остала два милиона може се приближно узети да су двије трећине (у Босни и у Херцеговини) Мухамеданског а једна трећина (у Славонији, Хрватској, Далмацији и Дубровнику) Римског закона. Тако дакле између Срба који живе у Крагујевцу, пријестоници садашње Српске кнежевине и онијех из Дубровника нема друге разлике него н. пр. између Дрезденаца и Бечлија, и то само по закону, а по језику разлика је још мања. - Па и сами Морлаци у Далмацији, за које се у Grundriss/u der Erdbeschreibung fur die erste Grammatikalclasse der k. k. osterreichischen Gumnasien (Wien 1831) вели, да су пастирски народ татарског поријекла, нијесу ништа друго до Срби исто као и становници Црне Горе, Херцеговине и Србије. Провинцијални Хрвати око Загреба итд. говоре једнијем диалектом који је мјешавина Словеначкога са Српскијем, али има више заједнице са Српскијем, и од њега се једва толико разликује као Саксонски диалекат од Аустијског. Бугари су са православним Србима једнога закона, и једног црквеног језика (који је у Руској цркви); али народни језик је особити славенски диалекат, који се особито у унутрашњости Бугарске, доста разликује од Српског као и од осталијех Славенскијех диалеката.

    ==================================


    Vuk Karadzic jednim potezom pera pretvara u gornjem članku Crnogorce, Hercegovce, Bošnjake ... pa Morlake - narod Nikole Tesle, sve ih pretvara u ovom članku u Srbe/Srblje/sebre/ratare!
    Za Morlake recimo, to je narod Nikole Tesle, to su Desnice, Uzelci, Paspalji, Raškovići, Martići ... ćopko kaže genijalnu rečenicu kojom ih pretvara u Srbe: "Pa i sami Morlaci u Dalmaciji ... nijesu ništa drugo do Srbi ...."
    Tačka i gotovo. To su Srbi i gotova priča, kaze ćopko. :idea: :hammer: :trashcom:

    Ovu njegovu ideologiju podržali su mnogi pravoslavni intelektualci toga doba, složili su se da budu Srbi, da uzmu srpsko ime.

    Medjutim u narod je ta ideologija usla mnogo kasnije, pravoslavni narod zapadno od Drine nije se izjasnjavao Srbima sve do 1918., Crnogorci nikad, kao sto znamo.
    Last edited by Ćipur; 22-03-07 at 23:26.

  6. #56
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Kako su Vukovi poklonici ubjeđivali ljude da su Srblji, kao i danas, ista matrica!

    Quote Originally Posted by -GRAD View Post
    OK
    To je taj program Vuka Karadžića - SRBI SVI I SVUDA, u kojem je on izmislio Srbe ijekavce. U podnaslovu ovaj tekst je označen kao "Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona"
    U napomeni prije teksta Vuk Karadžić je stavio:
    Ово је писано још 1836. године да се штампа пред Црном Гором и Боком Которском, као што ће се видјети на много мјеста, па кад се досад онако не наштампа, ево га сад само овако.
    Dakle, ovaj politički pamflet, kvazi naučni rad, bio je gotov 1836. godine. Ideje iz ovog političkog ostrašćenog političkog pamfleta male vrijednosti Vuk Karadžić je donio u Boku i Crnu Goru još 1834. godine. Te ideje su podržali još te 1834. godine dosta pravoslavaca u Crnoj Gori i Boki, među njima i Njegoš i pop Vuk Popović Rišnjanin ...
    Ovaj "Kovčežić" je stigao u Boku 1849. godine. Pop Vuk Popović Rišnjanin, vjerni Karadžićev poklonik, je rasturao "Srbi svi i svuda kroz Boku", o čemu imamo sjajno svjedočanstvo u vidu pisma popa Vuka Popovića Rišnjanina Vuku Karadžiću, napisanog 3. 12. 1849. godine



    Dakle, veli Vuk Rišnjanin koji je već 15 godina (od 1834. godine kad je Vuk pristigao u Boku) UBJEĐIVAO nekog Bokelja da su svi u Boki Srblji, veli:
    Jedan najpametniji Bokelj, latinin, koji mi se vazda protivio da nijesmo mi Srblji, nego Iliri i Slovinci, a Srblji ili Servi da su oni što su u Srbiji, odgovorio mi je tek onomadne, pošto je u "Kovčežiću" istoriju o Srbima pročitao, da imam pravo i da vi mnogo svijesno rasuđujete ...

    Možemo jasno zaključiti iz ovoga da je to bio period kad su Vukovi poklonici ubjeđivali narod po Boki kako su Srbi, proces koji traje evo 150 godina uz rijeke krvi.
    Takođe iznad Boke to je isto radio Njegoš, još veći Vukov poklonik, koji je u svojim pljesmicama izmišljao "blagorodno srpstvo", "Srpkinje sada rađu" ... i slične besmislice kojima je nastojao da približi Srblje Crnogorcima.

    Poslije toga u pismu Vuk Rišnjanin kaže:
    "Poznao sam i na mnoge ovđe da ovako sude, ali ne vjerujem da će dalmatinski spisatelji ono ime odobriti, nego još naće se uvrijeđeni i na polju književnom zvaće vas za ono na megdan"

    ''ONO IME'', je srpsko ime koje Dalmatinci neće odobriti, što je tačno predvidio Vuk Popović Rišnjanin, koji je predvidio i književne megdane, koji su se desili.
    Jedino nije Vuk Popović Rišnjanin predvidio da će paklena ideologija Vuka Karadžića, insistiranje Vuka Karadžića na srpskom imenu, dovesti do mora krvi i sukoba u narednih 150 godina.

    U nesrećnoj, ubogoj Crnoj Gori tada nije bilo nikakve intelektualne elite da se suprostavi nametanju srpske kulture i istorije Crnogorcima, tek 70 - tak godina kasnije kad je sazreo jedan sloj osviješćenih i obrazovanih Crnogoraca, odbačeno je kod Crnogoraca Vukova nadnarodna ideologija SRPSTVA.

    p.s.
    Ovo gore iz knjige Vuka Rišnjanina, prvi put na www. ogromna exluziva.

  7. #57
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Ako ubogi crnogorski istoričari nijesu u stanju da razjasne stvari, što ja tu mogu?

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Evo ja se slažem sa ovim gore postom.
    Ne možeš se slagati i ne slagati. To gore je apsolutna istina.

    Povukao si me za jezik, pa sam danas malo oko toga radio i spremao taj prilog, da ti pokažem kako su se Srbi pravili, mada si do prije 10 min tvrdio da su se oduvijek tako zvali zapadno od Tara - Drina.
    Takođe prije nekolio časova si tvrdio da je namoguće da je Vuk Karadžić sam to učinio i tvrdio si da nije imao potporu.

    Eto kako jedan prilog, jedan izvor, jedno povijesno vrelo, začas promijene tvoju svijest.

    Knjigu sam ja kupio u knjižari, pročitao, naletio na ovo gore, sve sam ja to pretpostavljao, kockice se samo sklapaju.

    Žao mi je što ubogi crnogorski istoričari nijesu u stanju da na dovoljno dobar način objasne ove stvari, neki su priglupi, a neki jednostavno ne znaju činjenice, niti mogu da ih povežu.

    Zapamti!
    Sve što ti pričaju "istoričari" Terzić, Radoš Ljušić, Đuretić i slični to je SVE ukrivanje glavnih činjenica i prikazivanje marginalnih.
    Dakle sve što oni pričaju je LAŽ!

  8. #58
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    Ne možeš se slagati i ne slagati. To gore je apsolutna istina.

    Povukao si me za jezik, pa sam danas malo oko toga radio i spremao taj prilog, da ti pokažem kako su se Srbi pravili, mada si do prije 10 min tvrdio da su se oduvijek tako zvali zapadno od Tara - Drina.
    Takođe prije nekolio časova si tvrdio da je namoguće da je Vuk Karadžić sam to učinio i tvrdio si da nije imao potporu.

    Eto kako jedan prilog, jedan izvor, jedno povijesno vrelo, začas promijene tvoju svijest.

    Knjigu sam ja kupio u knjižari, pročitao, naletio na ovo gore, sve sam ja to pretpostavljao, kockice se samo sklapaju.

    Žao mi je što ubogi crnogorski istoričari nijesu u stanju da na dovoljno dobar način objasne ove stvari, neki su priglupi, a neki jednostavno ne znaju činjenice, niti mogu da ih povežu.

    Zapamti!
    Sve što ti pričaju "istoričari" Terzić, Radoš Ljušić, Đuretić i slični to je SVE ukrivanje glavnih činjenica i prikazivanje marginalnih.
    Dakle sve što oni pričaju je LAŽ!
    Eh, čekaj malo. Tako se pravila srpska nacija, tamo gde ima osnova, svesti o nečem zajedničkom, moderna srpska nacija, a nisu se tako pravili Srbi! Preci današnjih Srba koji nisu imali srpsku nacionalnu svest, nisu imali ni hrvatsku ni crnogorsku niti bilo koju drugu. Razumeš li suštinu? Nije bilo Srba kako ih danas shvatamo u smislu moderne nacije, ali to su ti isti ljudi, istog jezika, i itekako je postojalo srpsko ime među njima. Samo ne kao danas, i ne na taj način. Na potpuno isti način bi onda mogao reći - kako su se pravili Nemci, Italijani, Bugari, Hrvati, Mađari, Česi, pa i Crnogorci! Nisu Srbi nikakav izuzetak, a ni u Šumadiji nije postojala neka naročito jaka srpska nacionalna svest do Karađorđa, a kamoli drugde.
    Last edited by ssin; 22-03-07 at 22:48.

  9. #59
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Eh, čekaj malo. Tako se pravila srpska nacija, tamo gde ima osnova, svesti o nečem zajedničkom, moderna srpska nacija, a nisu se tako pravili Srbi!
    OK
    Al ja ne polemišem sa tim stavom. Ja tom stavu nemam što da dodam.

    Ja polemišem sa 98% Srba koji misle da su im preci oduvijek bili Srbi.

    SANU i SPC neće da kažu Srbima istinu, da je u 19. vijeku od raznih pravoslavnih etničkih grupa nacrtana srpska nacija, oni lažu Srbe do besvijesti, kako su im preci oduvijek bili Srbi.

  10. #60
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    Zapamti!
    Sve što ti pričaju "istoričari" Terzić, Radoš Ljušić, Đuretić i slični to je SVE ukrivanje glavnih činjenica i prikazivanje marginalnih.
    Dakle sve što oni pričaju je LAŽ!
    Nikad u životu nisam čitao nijednog od njih.

  11. #61
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Na potpuno isti način bi onda mogao reći - kako su se pravili Nemci, Italijani, Bugari, Hrvati, Mađari, Česi, pa i Crnogorci!
    Postoje političke nacije i (po mom sudu) prirodne nacije, koje veže porijeklo, običaji, jezik, istorija kultura ...
    Prirodne nacije bi bili Crnogorci, (crnogorska plemena računam naravno i Bokelje), Irci, Švedi, Finci ...

    A čiste političke nacije nacije nastale čistom političkom voljom: Talijani, Turci, Srbi, Hrvati, vjerovatno i Bugari, Rumuni i Njemci ... ali nijesam dovoljno upoznat sa istorijom tih nacija.
    Last edited by Ćipur; 22-03-07 at 22:59.

  12. #62
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Nikad u životu nisam čitao nijednog od njih.
    Čitaj izvore, ne oslanjaj se puno na viđenja istoričara, većinom su ostrašćena.

    Ima i luđih, potpuno zabavnih, kao Deretić, Šćekić ...
    Last edited by Ćipur; 22-03-07 at 22:55.

  13. #63
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    OK
    Al ja ne polemišem sa tim stavom. Ja tom stavu nemam što da dodam.

    Ja polemišem sa 98% Srba koji misle da su im preci oduvijek bili Srbi.

    SANU i SPC neće da kažu Srbima istinu, da je u 19. vijeku od raznih pravoslavnih etničkih grupa nacrtana srpska nacija, oni lažu Srbe do besvijesti, kako su im preci oduvijek bili Srbi.
    Pa fino, eto da se složimo negde.

    I u malenoj Crnoj Gori, u kojoj se i zna ko je čiji i odakle je, može li se reći da su Crnogorci potomci Crnogoraca? Može ali kojih Crnogoraca, etničkih? Sve je to apstrakcija. Koliko se predaka Albanaca mešalo sa precima Srba, precima Crnogoraca, pa Vlasi, pa Turci, pa ovi pa oni...

    Pritom se radi o krvno srodnim grupama čak i kad su različitog jezika. Balkan je verski i kulturno heterogen ali je rasno prilično homogen.

  14. #64
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    Postoje političke nacije i (po mom sudu) prirodne nacije, koje veže porijeklo, običaji, jezik, istorija kultura ...
    Prirodne nacije bi bili Crnogorci, (crnogorska plemena računam naravno i Bokelje), Irci, Švedi, Finci ...
    A zašto naravno računaš i Bokelje? Zašto bi se to podrazumevalo? Zašto se govorilo Crnogorci i Brđani? Gde su sada Brđani? Eto vidiš kako mogu da se postavljaju takva pitanja i u maloj i homogenoj Crnoj Gori.

  15. #65
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    A zašto naravno računaš i Bokelje? Zašto bi se to podrazumevalo? Zašto se govorilo Crnogorci i Brđani? Gde su sada Brđani? Eto vidiš kako mogu da se postavljaju takva pitanja i u maloj i homogenoj Crnoj Gori.
    Brđanin je sinonim riječi Crnogorac, smiješno je da tu ukazujem na sličnosti.

    Bokelji, naročito pravoslavni Bokelji su većinom porijeklom Crnogorci, imaju iste običaje, tradiciju, jezik kao i ostali Crnogorci i imaju sa Crnogorcima da tako kažem ISTU ISTORIJSKU SUDBINU.
    Ne može se reći da Bokelji imaju različitu istoriju od Crnogoraca, zar ne?

  16. #66
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    Brđanin je sinonim riječi Crnogorac, smiješno je da tu ukazujem na sličnosti.

    Bokelji, naročito pravoslavni Bokelji su većinom porijeklom Crnogorci, imaju iste običaje, tradiciju, jezik kao i ostali Crnogorci i imaju sa Crnogorcima da tako kažem ISTU ISTORIJSKU SUDBINU.
    Ne može se reći da Bokelji imaju različitu istoriju od Crnogoraca, zar ne?
    Znam ljude kojima je Srbin i Crnogorac isto. Pa ipak su to dve reči i nikad ne mogu imati isto značenje. Tako su bile dve reči - Crnogorci i Brđani i bilo je razloga za to.

    Imaju Bokelji i ponešto malo drugačije istorije, ponešto malo drugačijih običaja, imali su i drugačiju istorijsku sudbinu, ali nacionalna ideologija sve to pegla, ona i služi tome. Ja mislim da je to legitimno ako nije na silu. Naročito je to bilo legitimno pre 200 godina. Ali ti bi samo Srbima spočitavao srbizaciju.

    Crnogorski Garašaninu :mrgreen:

  17. #67
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Ljute se na mene što im pokazujem dokumenta iz prošlosti njihovog naroda

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Znam ljude kojima je Srbin i Crnogorac isto.
    Znam i ja mnoge, ali oni nemaju pojma o prošlosti svojih predaka, njihovu su svijest potpuno oblikovali svetosavski mitovi.
    Dovedi ih na ovaj pdf pa ćeš da vidiš kako rušim svijest zasnovanu na svetosavskim mitovima.
    Viđećeš kako me psuju, vrijeđaju, napadaju, reže, jer im rušim njihovu svijest izgrađenu na golim lažima.
    Ja im pokažem dokumenta, izvore, oni nikada ne krive izvore, fakta ... već mene, što sam ih iznio. :lolblue: :lolblue:

  18. #68
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Arrow Brđani, pojam nastao zbog duge razdvojenosti ...

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Tako su bile dve reči - Crnogorci i Brđani i bilo je razloga za to.
    Razllozi su bili vrlo jednostavni.
    Pred najezdom Turaka crnogorska plemena su se raspršila po planinama, Turci su bili u ravnici i poslije duge odvojenosti nastao je politički termin - BRDA, BRĐANI.
    Naročito su Turci posticali podjele izmešu Crnogoraca iz stare Crne Gore i Crnogoraca iz takozvanih Brda.
    Termin je nastao mislim krajem 17. vijeka, u prvoj istoriji crnorskoj, od Vladike Vasilija on fino navodi polovinom 18. vijeka takozvana brdska plemena kao C R N O G O R C E.
    Bratonožići, Vasojevići, Drekalovići, Bjelopavlići ... https://forum.cdm.me/showthread.php?t=4695

    Neđe krajem 18. vijeka i početkom 19. vijeka intezivirano je to ime Brđani, koje nešto kasnije, Njegoš recimo, nikad nije upotrjebljavao.

  19. #69
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Crnogorac kao nacija je politički konstrukt intelektualne elite, kao i svaka druga nacija. Shvati to. Jedino što je to relativno kasnije došlo, pa se na gradnji nacije i reformi jezika radi sa nekih 150 godina zaostatka. Zar ne vidiš da si ti onaj buditelj nacionalne svesti, agitator od pre 150 godina.

    I kad smo kod toga, postoji razlika u buđenju nacionalne svesti i nametanju nacionalne svesti, iako nekad nije lako podvući crtu, pogotovu u situaciji ako se o tome spore nacionalni ideolozi sa suprotnih strana.

    Ja tvrdim da je kod Hercegovaca, Srbijanaca, Vojvođana, Bosanaca, Crnogoraca došlo do klasičnog buđenja srpske nacionalne svesti. Oni Hercegovci, Srbijanci, Vojvođani, Bosanci, koji nisu sebe prepoznali u tome, koji su to doživeli kao nametanje - oni i nisu postali Srbi kakve danas poznajemo. Oni obrazovaniji među njima su napravili svoje nacionalne programe i formirali svoje nacije, neretko na pozicijama suprotnim od srpske nacionalne ideologije. Tj. iako nisu imali neku posebnu nacionalnu svest, itekako su bili svesni da nisu Srbi - tako im je srpski nacionalni pokret "pomogao" da formiraju i svoju nacionalnu svest.

    Ovo isto važi i danas za Crnu Goru. Oni Primorci, Bokelji, zatim pripadnici raznih crnogorskih plemena koji se prepoznaju u crnogorskom nacionalnom programu su Crnogorci, sa modernom crnogorskom svešću- oni stanovnici Crne Gore koji se nisu prepoznali u tome, ne žele to da budu i osećaju to kao nametanje. Ne može se nametati nacija, odnosno može, ali to u budućnosti stvara probleme. Priča o ********ma je primer nametanja moderne nacionalne svesti. Tom pričom se samo jača srpski nacionalni program iz 19. veka. svi smo svedoci da je to živa istina. I nemoj da se pitaš kako je sada 30% Srba u CG. Eto kako, lepo. Video sam i da neki forumaši recimo preispituju Dobruškog kako je to on Bošnjak, pri tom ne pitaju sami sebe kako su to oni Crnogorci, Srbi itd. Čovek je BOŠNJAK - nije Srbin, nije Crnogorac, nije Albanac.

    Polako dolazimo do suštine, je li tako

    Inače, nacionalne ideologije su se pokazale kao najgora ideologija ikada, sa najviše mrtvih iza sebe, poginulih i ubijenih u ime nacije. Državu treba izgrađivati na drugim principima, kao što to želim Crnoj Gori, tako to želim i Srbiji.
    Last edited by ssin; 23-03-07 at 11:13.

  20. #70
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Ćipure jeli moguće da je tačno ovo što veli Ssin da Crnogorci nijesu postojali dok se nijesu sjetili da nijesu Srbi.
    Zar se prije 150 godina niko nije ośećao Crnogorcem?
    Ja bih rekao da nije bilo onih koji su se ośećali srbima. Tad su stanovnici Srbije bili odani podanici sultanovi i ništa više.

  21. #71
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by FORMICA View Post
    Ćipure jeli moguće da je tačno ovo što veli Ssin da Crnogorci nijesu postojali dok se nijesu sjetili da nijesu Srbi.
    Zar se prije 150 godina niko nije ośećao Crnogorcem?
    Ja bih rekao da nije bilo onih koji su se ośećali srbima. Tad su stanovnici Srbije bili odani podanici sultanovi i ništa više.
    Izvini Formice, ali ja to nisam rekao. Pričamo o modernim nacijama. Crnogorska kultura seže daleko u prošlost i stara je stotine i stotine godina. Crnogorsko ime je takođe jako staro. Crnogorska nacija je relativno nova stvar, uostalom kao i srpska.

  22. #72
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    1,255
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Izvini Formice, ali ja to nisam rekao. Pričamo o modernim nacijama. Crnogorska kultura seže daleko u prošlost i stara je stotine i stotine godina. Crnogorsko ime je takođe jako staro. Crnogorska nacija je relativno nova stvar, uostalom kao i srpska.
    Ovdje se slažem sa ssinom.

    Nacija kao subjekt politike i kao socijalni faktor zaživjela je tek u krajem 18. i početkom 19. stoljeća.

    Sve do tada pojam nacije je bio nejasan i nedefinisan. Do tog vremena glavna socijalna diferencijacija je bila na KLASNOJ OSNOVI.

    Tada ste imali podjelu, PLEMIĆ - KMET, ili PLEMIĆ - BURŽUJ etc. A ne FRANCUZ - TALIJAN etc

    Sa napoleonom dolazi do buđenja nacionalne svijeti prvenstveno Francuza.
    Ima mnogo razloga i povoda toj nacionalnoj unifikaciji. Možda su Francuzi tražili neku određenu krvnu superiornost nad ostalim potlačenim narodima.

    To je naučna činjenica.

    Zašto proljeće naroda se nije desilo npr 1517 kad je bila reformacija ili bilo kojeg drugog " pogodnog " historijskog datuma, a ne tek 1848. godine ?

    Stoga naše nacije, ako ih imasmo nisu baš tako stare

  23. #73
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by FORMICA View Post
    Zar se prije 150 godina niko nije ośećao Crnogorcem?
    Prije 150-200 godina i ranije svi su se osjecali Crnogorcima, niko Srbima.
    Prije 130 godina, prije 100 godina, prije 90 godina, svi su se u CG ojecali Crnogorcima, a nadnacionalno su se osjecali i kao Srbi, jer im je toi bilo nametnuto.
    Osjecali su se tada kao Srbi kao sto smo se mi svi osjecali kao Jugosloveni prije 20 godina.

  24. #74
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    U redu pa to sam i mislio. A sad još dav kratka pitanja.
    O kome je Volter govorio kad je pominjao crnogorsku naciju?
    Što su o sebi mislili Crnogorci kad su prihvatili Šćepana Malog Lažicara za svoga vladara?
    Zar se ne radi o sazrijevanju svijesti o svojoj naciji.
    tačno je da su kasnije ujedinjenjem sa svim drugim Južnim Slovenima ugradili tu svoju svijest u zajedničku državu. Možda neki milom a neki silom.
    Vrlo zanimljiv razgovor vodite. Bravo

  25. #75
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Otklon Đukanovića od Miloševića, od tada je vecina Srba u CG prelomila da budu Srbi!

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Crnogorac kao nacija je politički konstrukt intelektualne elite, kao i svaka druga nacija. Shvati to. Jedino što je to relativno kasnije došlo, pa se na gradnji nacije i reformi jezika radi sa nekih 150 godina zaostatka. Zar ne vidiš da si ti onaj buditelj nacionalne svesti, agitator od pre 150 godina.

    Ja ne volim baš da odgovaram kad neko otvori 10 pitanja odjednom, kao ti, ali ovo je vrlo važno ponavljam ti, ovo je najvažnije.
    Pišeš fino i slažeš se kako je Vuk Karadžić i ekipa oko njega konstruisala srpsku svijest prije još 150 godina.
    To ti je jasno pokazao ovaj izvor. https://forum.cdm.me/showpost.php?p=598393&postcount=58

    E ali shvati jednu stvar, 98%-99%, Srba misli da su im se preci oduvijek izjašnjavali kao Srbi.
    Pa i ti si to mislio da prije par dana dok ti nijesam pokazo ove skrivene izvore, kako su kolali pamfleti Vuka Karadžića po Boki, i kakvog su uticaja imali ti pamfleti!
    Prije 4-5 dana si tvrdio da pišem nebuloze, međutim poslije ovog dokumenta, složio si se sa mnom da sam u pravu.
    E sad prva stvar koja se desi kad tim Srbima dokažeš i pokažeš da im se preci nijesu izjašnjavali kao Srbi, prva reakcija je šokiranost.
    Nikada ne krive dokumenta, uvijek krive mene što sam im to pokazao.
    Recimo, nece da kazu: "to je normalna stvar, i druge pocele biti nacije su stvarane polovinom 19. vijeka",
    ne, ne posto su vaspitani na lazima SPC i SANUa, oni uporno ponavljaju kako su im preci bili Srbi, a iz dokumenata da se pravoslavno pučanstvo u Bosni i Hrvatskoj prije 1918. nije smatralo Srbima. Dakle, PRAĐEDOVI IM NIJESU BILI SRBI.
    Kod ovih u CG još je smješnije, očigledno prelomni momenat u njihovoj svijesti bilo je otklon Đukanovića od Miloševića i oni koji su ostali u kandžama Miloševićeve propagande koja je besomučno trajala pd 1987 - 1997. oni su zvanično odlučili poslije raspada DPSa da budu Srbi!!!
    Odlučili su poslije raspada DPSa da će biti Srbi, iz dosta razloga, razloga bizarnih, komičnih, jadnih, tužnih, interesdžijskih, pseudoreligijskih ... a svi ti razlozi od 1987 - 1997 opravdani su u propagandnoj mašineriji Miloševića-Momira Bulatovića.
    Dakle ja se ne slažem da je većina srpske nacije Srba u Crnoj Gori stara 3.5 godine, od popisa 2003.
    Ne, ja mislim da je većina srpske nacije u CG stara 7-10 godina.
    Uglavnom raspad DPS se može smatrati kao ključni prelom u njihovom mozgu, to jest ključni prelom u njihovim mozgovima je bio otklon Đukanovića od Miloševića.
    Last edited by Ćipur; 27-03-07 at 18:50.

Page 3 of 7 FirstFirst 1234567 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •