Senior Member
Znaci, bili pravoslavni, premamljeni u katolike i povratili se u pravoslavlje. Sta je sad tu problem?
Овај владика је православној побожности особиту службу учинио и тиме не мало Србство пробудио и поткријепио, јер је повратио у источно богословље (Православље - прев) Куче, Братоножиће и Дрекаловиће из римске вјере у коју су били премамљени од стране арбанашких попова, с којима се граниче и орођавају се, али сада паметније: по поуци и заклетви тога истога владике узимају данас од њих (Албанаца - прев ) жене, а њима своје не дају, те је узалудна мука прапоганима, више него пропагаторима.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Forum Addict
nihi ima finte srpske istorijske "nauke", vjeruje u ono što voli da vjeruje!
Aha, znači ne vjeruješ Marku Miljanovu i Ćoroviću negu ludorije bolesnog Srbina Sime Sarajlije uzimaš za ozbiljno.Originally Posted by nihil
Dobro vjeruj Simi ne moraš M. Miljanovu i Ćoroviću, tako te je i Peco obučio iz istorije, vjeruje Pecu i Šoću, niko ti ne može zabraniti da vjeruješ u mitiće i besmislice.
Klasični metod srpske "istorijske nauke".
Izvuče se neka besmislica, očigledna laž, prećuti se sve ostalo i sve se proglasi za srpsko!!!
Last edited by Ćipur; 14-12-07 at 00:04.
Forum Addict
Više sam dao priloga u ovoj temi nego Dr Aca Stamatović u cijelom životu!
gosn the Bonja,
smiješno je da me upoređuješ sa Stamatovićem i sličnim ostrašćenicima. Ja sam za Stamatovića Ajnštajn istorijskih nauka. Ovoliko priloga jednoj temi, Stamatović nije dao zajedno u svim knjigama koje je nabrčkao.
Za kaznu što si pisao gluposti, što si pola sata kuckao gluposti, uskoro slijedi novi prilog ovoj temi!
p.s.
E da.
Slagao si da sam naveo samo jedan izvor da su janičari čuvali srpske visoke svještenike na Kosovu prije 400 godina. Dao sam 2 izvora, a samim tiom što je opštepoznata apsolutna istina da je pećku Patrijaršiju obnovio jedan turski Veliki Vezir, samim tim automatski se podrazumijeva da joj se ništa nije smjelo desiti, što opet znači da je bila čuvana od odlične vojske, naravno od janičara.
To su moj dragi the Zmaj najniža kategorijo istoirčra stvari o kojima istoričari NE raspravljaju jer se podrazumijevaju, jer spadaju u elementarnu logiku. Ti dokazi se pročitaju i ne komentarišu!
Imao sam nade u tebe da si sposoban napisati neku istorijsku knjigu, ali ti sa tolikom sumnjom u vlastitu logiku, ti koji u najlogičnije stvari sumnjaš, ne nema ništa od tebe, šteta ... :cry:
Marin Bizzi, barski nadbiskup, godine 1610. posjetio Kosovo, kaže da tamo pravoslavni mitropilit ima svoje janičare!
1614. godine Kotoranin Mariano Bolizza izvještava da srpskog Patrijarha u Peći čuvaju najbolji turski vojnici koje mu je dodijelio lično Sultan, a Patrijarh u Peći živi u velikom stilu, u raskošnoj palati. Jasno je ogromno favorizovanje pravoslavne crkve u odnosu na katoličku!
Forum Addict
Zaboravih da imamo svjedočenje iz realnog vremena, iz 1614. godine
Kotoranin Mariano Bolizza u svom sjajnom spisu iz 1614. godine kazuje nam sljedeće o Kučima::arrow: http://www.albanianhistory.net/texts/AH1614.html
Dakle, Kuči imaju 1614. godine 490 kuća, Bolizza im je dodao pridjev - albanski / albanski Kuči, komandanti Kuča su, po naški: Vojvoda Lale Drekalov i Niko Raičkov, dalje Bolizza kaže da Kuči vole ratovanje i da su hrabri, imaju 1500 ljudi pod oružjem.
Bolizza je ovo na licu mjesta godine 1614. ustvrdio, kasnije to potvrđuju Sima Sarajlija, Marko Miljanov i istoričar Vladimir Ćorović.
Interesantno te 1614. godine Kuči su najveće, vjerovatno i najjače crnogorsko pleme.
Forum Addict
Ko leleče kako su se pravoslavni popovi namučili pod Turcima, neka prvo ovo čita!
Saznajemo da je katoličanstvo surovo prognano i iz našeg Bijelog Polja, u prvoj polovini 16. vijeka
Koliko razumijem, možda se varam, ovo je samo ono što se dešavalo jednom katoličkom redu u Bosni - franjevcima!
Link :arrow: http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&artid=17
MUČENICI I SVJEDOCI VJERE
(Bilješke iz povijesti Crkve u BiH 16.-18. st.)
Uvod
Pitanje svetosti mučenika i svjedoka vjere jest vrlo važno pitanje Kristove Crkve u povijesti svijeta. Aktualnost tog pitanja vidi se i u enciklici pape Ivana Pavla II. "Došašće trećeg tisućljeća" o proslavi kršćanskog jubileja 2000., gdje naglašava da se Crkva prvog tisućljeća rodila iz krvi mučenika, a time ističe i važnost martirologija za mjesne crkve. Katolička crkva u Bosni i Hercegovini jačala se kroz stoljeća također i mučeničkom krvlju svojih sinova.
U četvrtom broju časopisa Bosna franciscana obradio sam mučenike i svjedoke vjere iz srednjovjekovnog razdoblja BiH, a sada ih donosim za razdoblje od 16. do 18. stoljeća na temelju zabilješki u nekrologijima i martirologijima.
Ramski mučenici
Svoju ljubav prema Bogu i prema čovjeku posvjedočila su šestorica franjevaca u samostanu Rami 21. travnja 1557. godine. Njih su ubili Turci i pritom opaljačkali i razorili samostan. Poznata su nam imena petorice ubijenih frajevaca: fra Luka iz Broćna, fra Leo iz Vrljike, fra Luka iz Duvna, fra Marko iz Tihaljine i fra Petar iz Rame. 1
Njihov spomendan slavi se 21. travnja.
Više od stotinu godina kasnije, 21. studenog 1663., u Rami su Turci su ubili fra Bernardina Galiasa, gvardijana. 2
Fra Petar Zlojutrić
Dana 18. listopada oko 1548. u Gornjim Solima (Gornja Tuzla) Bosne Srebreničke blaženi Petar Zlojutrić, slavan čudesima. 3 Postoje različiti podaci o njegovu životu i smrti. O njemu u menologiju (knjizi životopisa ljudi svetoga života) piše: a oko 1548. godine fra Petar Zlojutrić radi ispovijedanja vjere katoličke od bijesnih Turaka mačevima i noževima izboden, slavno mučeništvo dovrši. Tijelo mu se mnogim čudesima proslavilo, od kojih ćemo ćemo samo jedno spomenuti. Fra Petrov glavni ubojica, kada je nakon učinjenog krvoprolića htio obližnju rijeku na konju preplivati, zajedno se s konjem u rijeci okamenio. Okamenjeni se kip i konja i konjanika još kroz puno godina iza toga događaja pokazivao na užas prolaznicima, koji bi ga se strašili i nad njim se zgražali. Ovom zgodom isti bogogrdnik čudotvornu sliku Bl. Dj. Marije kopljem pod oko ošinu, a odatle poteče mlaz čiste, žive krvi, koji se kasnije nije nikako mogao izbrisati. 4
Druga svjedočanstva nazivaju ga priznavaocem. Ističu da je fra Petar umro naravnom smrću i da je pokopan u crkvi franjevačkog samostana u Zvorniku. Do godine 1533. počivalo je njegovo tijelo cijelo i neraspadnuto, te ga je Bog proslavio mnogim čudesima, a svijet ga je štovao. Spomenute godine samostan je opljačkan, sa svim zgradama zapaljen, a crkva je pretvorena u džamiju. Tijelo je bilo oskvrnjeno noževima od muslimanske djece, a ostatke tijela je Pavao Saić, bogati vlastelin noću, kradom iznio i sakrio kod svoje kuće. Odavde je tijelo prenešeno u samostansku crkvu u Gradovrhu (Tuzla) koju je sam Pavao izradio za fratre 1541. Kada su i ovaj samostan 1688. god. Turci razrušili, po svoj prilici da je i tijelo fra Petrovo tu pod ruševinama ostalo. Spomendan mu se slavi 18. listopada.
Mučenici u Bijelom Polju
Na isti datum 18. listopada franjevački martirologij bilježi kult blaženog fra Filipa iz Ljubuškog, i petorice braće novaka čija imena ne navodi, koji su mučeni i pogubljeni od Turaka oko 1524. godine. 5
Konjički mučenici
18. listopada upisan je i kult blaženog fra Grgura iz Zaostroga, svećenika i mučenika, koga su Turci mučili i pogubili kod Konjica oko 1524. godine. 6
29. prosinca 1534. godine, Turci su u Konjicu ubili dvanaestoricu fratara. 7
Mučenici iz Blata / Hercegovina
U utvrdi Blato u Hercegovini mučeničkom smrću su završili svoj život 17. listopada 1524. god. fra Andrija, fra Josip i fra Mihael. 8
Olovski mučenik
30. rujna 1575. u Olovu mučeničkom smrću završio je svoj život fra Ivan Skoroević. 9
Tešanjski mučenici
19. svibnja 1612. godine u Tešnju su Turci ubili fra Ivana iz Vareša i još jednog fra Ivana. 10
Fra Petar iz Soli - Bošnjak
Nekrologij sutješkog samostana pod datumom 9. listopada 1624. donosi slijedeće izvješće: "Gradovrh u Bosni, presvijetli gospodin fra Petar iz Soli, isluženi bosanski redodržavnik i biskup sofijski u Bugarskoj, povrativši se iz Rima, u svoju domovinu blaženo usnu. Goruće svijeće, koje su mu se na grobu viđale, i svjetlost tijela njegova svjedoče njegovu svetost". 11
Fra Petar je bio provincijal provincije Bosne Srebrene 1590.-1593. Nakon toga zaželi kao misionar djelovati izvan Bosne. Dobivši dopuštenje od svoga poglavara odlazi u Bugarsku s još nekoliko subraće. Djelovao je u rijetkima oazama katolika u Bugarskoj, ali i među pavlićanima (sekta slična bogumilima, katarima) na njihovu obraćenju kojih se velik broj obratio na katoličanstvo. Broj se toliko katolika povećao da je trebalo osnovati biskupiju. O tom izvješćuje Sv. Stolicu i biva imenovan sofijskim biskupom sa sjedištem u franjevačkom samostanu u Čiprovcu, kojega je s braćom i sam izgradio. Tu osniva i školu poučavajući narod osobito u vjeri, rješavajući svakodnevne njihove probleme, ali i djelujući i dalje misionarski. U svom radu je nailazio na različite teškoće, ometanja, zabrane propovijedanja. Sv. Stolica na osnovi rezultata njegova apostolskog rada uzdiže ga na čast nadbiskupa, proširujući njegovu jurisdikciju na turski dio Ugarske i na smederevsku biskupiju. Nakon dužeg rada kao nadbiskup, osjetivši se iznemoglim fizički i u podmakloj staračkoj dobi, odlazi u Rim, zahvaljuje se na nadbiskupskoj službi i vraća se u domovinu.
Hueberov menologij na temelju talijanskih i austrijskih izvještaja o fra Petru Bošnjaku ističe iz njegova rada slijedeće: Kada je Oršova pala u turske ruke, utamničeni su s fra Petrom brojni kršćani. Fra Petar, još otprije na glasu svetosti, ustrpljivosti, neporočnog života i svećeničke gorljivosti, bio je sva utjeha utamničenim kršćanima, bodrio ih riječju i primjerom, da ne izdaju časnog krsta, ispovijedao ih i umirućim preporučivao dušu. Smoren jadom duševnim i gladovanjem, predade Bogu dušu 27. listopada 1692. god. Uznike kršćane rastužene njegovom smrću utješi samo nebo, jer se na prsima pokojnog fra Petra pojavi goruća svijeća, koja je 3 dana gorila ne sagorivši. Taj je događaj utvrđivao u vjeri ostale kršćane, a turskom je zapovjedniku dao povoda, da tijelo pokojnikovo baci u Dunav. 12
Franjevački martirologij na 19. listopada 1692. u Oršovi u Moldaviji donosi vijest o mučeništvu sluge Božjega Petra Bošnjaka koga su Turci radi imena Isusova u zatvoru ubili. 13
Sarajevski mučenici
1. svibnja 1524. u Sarajevu su Turci ubili desetoricu fratara. 14
Dva sarajevska gvardijana su posvjedočila mučeničkom smrću 5. prosinca 1684. godine. 15
Na isti dan i iste godine u Modriči Turci su ubili vikara samostana. 16
Active Member
Ja sam dokazao logičku i matematičku neodrživost ovakvih Ćipurovih tvrdnji.Za ovo postoji nesumnjivi izvor,i to pravni dokument-Dušanov Zakonik,na osnovu kojeg jasno znamo da je za izdržavanje jednog monaha bilo potrebno 20 kuća(domaćinstava).
Ovakva odredba u Zakoniku ima nesumnjivo zaštitni karakter prema seoskom stanovništvu,i nastoji da ograniči crkvene namete prema stanovništvu,kroz propisivanje kvote-1000 kuća-50 monaha.Inače je seosko stanovništvo na crkvenim posedima u srednjevekovnoj Srbiji bilo oslobođeno svih drugih dažbina sem onih prema crkvi.
Lako je zaključiti zašto je zakonodavac imao potrebu da na ovakav način reguliše odnos crkve i njoj podređenog seoskog stanovništva.Razlog je da se izbegne izgladnjivanje seoskog stanovništva jer je shodno tadašnjem razvoju poljoprivrede moglo da proizvede samo za svoju prehranu,i da odbaci minoran višak proizvoda,i to tako što je 20 kuća(verovatno oko 200 ljudi) moglo da prehrani jednog čoveka koji se nije bavio poljoprivredom,u konkretnom primeru -jednog monaha.
Za 1000 katoličkih crkava i manastira,koji se priviđaju Ćipuru,gde bi moralo da obitava bar 10 000 pripadnika katoličkog klera,bilo je potrebno 200 000 kuća(domaćinstava) po kvoti iz Dušanovog Zakonika 1000 kuća-50 monaha.
200 000 domaćinstava je tada sigurno značilo oko 2 miliona ljudi-seoskog stanovništva,i to samo da bi izdržavali 1000 katoličkih manastira i crkava.
Pravoslavnih crkava i manastira je bilo nesumnjivo mnogo više,jer ako je 10-20% katolika u Srbiji imalo 1000 verskih objekata,preostalih 80-90% pravoslavaca je moralo imati oko 5000-10 000 svojih verskih objekata,gde bi bilo bar 50 000-100 000 pripadnika pravoslavnog klera.Primenjujući kvotu iz Dušanovog Zakonika,dolazimo do neverovatne brojke od 10-20 miliona seljaka koji su morali izdržavati toliki kler.
Dakle,ako bi ovo što priča Ćipur,bilo istinito u srednjevekovnoj Srbiji,je samo na crkvenim posedima moralo živeti oko 22 miliona ljudi,a to bi bila manjina jer većina poseda nije pripadala crkvi nego samo 10-15% a ostatak je pripadao svetovnoj vlasteli.Tako dolazimo do nekih 130 miliona ljudi koji su tada morali živeti u Srbiji,ako bi imalo istine u Ćipurovim postovima.
Čitava Evropa nije tada mogla imati toliko stanovništva,o Srbiji i da ne govorimo,a ni Kina nije bila toliko mnogoljudna.
Dakle Ćipur tvrdi da je Srbija imala oko 130 miliona stanovnika u vreme Nemanjića,jer to sledi iz njegovih postova,prostom računicom po kvoti iz Dušanovog zakonika.
Ćipur je ovde tvrdio(i ostao živ) da je Srbija bila daleko najbogatija u srednjem veku i da je mogla imati 30-40% gradskog stanovništva.
Po Ćipuru,nešto dubrovačkih trgovaca i rudara-Sasa,katoličke vere i smešteni u nekoliko gradova i trgovišta su mogli činiti 10-20% stanovništva Kosova i Srbije.
Ja sam ovde nekoliko puta ukazao sirotom Ćipuru da N.Brdo nije moglo biti naseobina približnih razmera kao današnji N.Beograd,no uzalud, on je nastavio da tera svoje
Forum Addict
Saće da se ljute na mene što sam im prvi pokazao istinite činjenice! KRIV SAM! he he
- 28. prilog
Ubistva i ostala zvjerstva Turaka nad franjevcima u Bosni, u 18. vijeku
Link :arrow: http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&artid=1711. svibnja 1700. god. u Sarajevu Turci su poslije teškog mučenja ubili fra Šimuna Vladimirovića. 17
Tuzlanski mučenici
2. lipnja 1630. godine, mučen od Turaka, u Gospodinu je preminuo gvardijan Donjih Soli. 18
21. lipnja 1683. Turci su zaklali, a onda spalili fra Bernardina Doljanina, gvardijana samostana u Gradovrhu i fra Luku, župnika. 19
Istog dana i iste godine u nepoznatom mjestu u Bosni Turci su ubili fra Petra iz Kaštela. 20
Srebrenički mučenik
20. listopada 1686. godine u Srebrenici Turci su ubili fra Luku iz Kreševa. 21
Šamački mučenici
9. lipnja 1693. godine u Šamcu na Savi Turci su ubili fra Augustina i fra Nikolu iz Olova i fra Grgura Jakšića. 22
Fra Lovro Tuzlak
10. srpnja 1695. godine u Raki, u Bosni, ubijen je fra Lovro Tuzlak. 23
Fra Nikola Ogramić i drugi mučenici
14. kolovoza 1701. godine šizmatici su ubili fra Nikolu Ogramića, biskupa. 24
14. kolovoza 1703. godine mučeničkom smrću nabijanjem na kolac za vjeru je posvjedočio fra Matej Pastur, a četvorica fratara su mučena: fra Luka Pastor blizu Banjaluke, fra Matej u Velikoj i fra Franjo kod Velike Kaniže. 25
Travnički mučenik
28. veljače 1748. godine u Biloj kod Travnika jedna muslimanka je otrovala fra Franju Marianovića. 26
Fra Matej Bosanac
24. listopada 1748. Turci su u Bosni ubili fra Mateja Bosanca. 27
Banjalučki mučenik
25. listopada 1748. godine u Banjoj Luci mučen je izgladnjivanjem u zatvoru fra Luka Bosanac, župnik. 28
Ljubuški mučenici
5. travnja 1753. u Ljubuškom su mučeničkom smrću okončali svoj život fra Mihael Momčinović iz Kreševa, fra Anto Tomić i fra Franjo Blekić iz Tuzle, fra Petar Babajić iz Dubrava i fra Ilija Starčević iz Tolise. 29
Kreševski mučenik
6. studenog 1759. godine u Kreševu Turci su ubili fra Luku Mikulića, meštra novaka. 30
Bihaćki mučenik
20. ožujka 1788. godine kod jezera Kralie u Bosni mučeničkom je smrću završio je svoj život fra Josip Valentić, župnik u Bihać, koga su Turci poslije mučenja u jezero bacili. 31
Forum Addict
70 franjevačkih manastira porušeno za Turaka u Bosni, ostala 3 i 3 crkve!
Link :arrow: http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&artid=17Zaključak
Životni stil koji Franjo predalaže svojoj braći i svim kršćanima, a koji su živjeli i ovi naši bogougodnici jest raspeti Isus Krist i njegovo Evanđelje. Iz ovoga je nastala i teologija mučeništva koju su živjeli mučenici-franjevci u BiH. Mučenik i svjedok vjere je i fratar i narod. Sama ta uzajamnost i duboka navezanost na Boga u nasljedovanju Krista uspjela je održati i osnažiti Crkvu u Bosni i Hercegovini kroz ova tri stoljeća. Koncem 17. stoljeća kao odjek poraza pod Bečom (1683.) razoreni su jedan za drugim franjevački samostani u Rami, Modriči, Srebrenici, Gradovrhu, Tuzli i Visokom. U 18. stoljeću Turci su ubili jednog biskupa i trideset i tri (33) fratra, a koliko samo vjernika? Porušili su ukupno sedamdeset samostana, rezidencija i crkava. Kao "ostaci ostataka" ostaju 3 crkve i 3 samostana. I u takvim okolnostima franjevci su neumorno slijedili Kristov put.
Čim Turcima nije išlo u ratovima sa: krstaškim pohodima, Venecijom, Austro-Ugarskom, odmah je stradala katolička crkva tamo đe su Turci imali moć!70 manastira franjevačkih su Turci u Bosni porušili! 70 franjevačkih manastira, u Bosni samo!!!Ova katastrofa koja se desila franjevcima nije ništa u usporedbi sa ostalim katoličkim svještenstvom, ostalim redovima. Oni su pod Turcima jednostavno zbrisani. Đe su benediktinci, dominikanci i ostali redovi kojih je nesumnjivo bilo u unutrašnjosti Balkana???
Oni nijesu uspjeli ostaviti ni traga da su postojali sami o sebi. O njima samo sada postoje tragovi u mračnim arhivama koji još nijesu ni izašli na svjetlo dana, bar ovđe na Balkanu.
Sami promislite kakve su razmjere toga pogroma nad katoličlkom crkvom i kako se od 90% katolika u Bosni prije Turaka, dolazi do 15% poslije Turaka ??? I ko je tu najviše stradao? Pa naravno Svetosavska crkva, takvu svijest Srbi i Crnogorci imaju!
Zaista dragi moji, živimo na extra, super pokvarenom Balkanu, đe caruju poluistinice, laži, mitovi i mitići.
No, ipak, malo po malo napredujemo ...
Last edited by Ćipur; 14-12-07 at 01:39.
The Provokator
Ovakve vratolomije Cipur uvijek izvodi kad god napusti zaklon iza izvora koje citira.Ćipur je ovde tvrdio(i ostao živ) da je Srbija bila daleko najbogatija u srednjem veku i da je mogla imati 30-40% gradskog stanovništva.
Po Ćipuru,nešto dubrovačkih trgovaca i rudara-Sasa,katoličke vere i smešteni u nekoliko gradova i trgovišta su mogli činiti 10-20% stanovništva Kosova i Srbije.
Ja sam ovde nekoliko puta ukazao sirotom Ćipuru da N.Brdo nije moglo biti naseobina približnih razmera kao današnji N.Beograd,no uzalud, on je nastavio da tera svoje
U prevodu - dok god copy/paste izvore on je ok. Uvijek kad pocne da ih tumaci - pocinje kurcslus...
Vecina ljudi je zla
Forum Resident
Cipure, opet tvrdish da je prije Turaka u Bosni bilo 90% katolika, a sam si prije rekao da su Turci Bogumile urachunavali kao katolike u tom defteru... A ja cu te opet pitati - shta mislish, zbog chega su to Turci radili? Iskreno? Nadam se da se slazemo da su Bogumili bili mnogo blizi pravoslavnima, i po obredu, a i po medjusobnoj toleranciji (nijesam nidje naisao na primjer da su Nemanjici progonili pripadnike Crkve Bosanske za vrijeme vladavine Hercegovinom... sto se ne moze reci za katolicke vladare iz Ugarske, pa i za Tomasha i Stjepana Tomashevica kao 2 poslednja kralja Bosne)...
I jos nesto - nemoj da kostantno ponavljas pricu da su Kosache kao vladari Hercegovine, samim tim Banjana, Pive, Drobnjaka... svih Nikshica bili katolici! Jer to nijesu bili, krshteni su po obredu Crkve Bosanske, a kasnije jako bili bliski pravoslavlju...
Just to slip the skin...
Forum Addict
Ogromno favorizovanje pravoslavlja u odnosu na katoličasntvo od strane Turaka
- 30. prilog
Odlomak iz zajedničkog rada Ante Hercega i Mustafe Banovića, ukratko kako se pravoslavlje širilo u Bosni i pored zakona koji su Turci dali o zabrani gradnje novih crkava i manastira to za pravoslavlje nije važilo. Bosanski mitropolit pominje se prvi put 1532. godine!
Zakonom kanun-i raya bilo zabranjeno građenje novih crkava, ali to nije važilo za pravoslavne koje su se gradile!
"Premda su pravoslavni vjernici bili i te kako ponizavani i ugnjetavani, nije pretjerano kazati da je otomanski rezim favorizirao pravoslavnu crkvu."
Ante Herceg i Mustafa Banovic, povijesno-istrazivacko djelo "Razvoj Balkanskih Naroda", Juni/Juli 2002, odlomak
"Istorija Bosanskih Srba", str. 244-246, Naucno-Znanstveni Zurnal Istorije Jugoistocne Europe.
Pravoslavna crkva nije bila prisutna na teritoriju Bosne prije dolaska Turaka, samo je u Hercegovini igrala vazniju ulogu. U svojoj ranoj srednjovjekovnoj povijesti Hercegovina (Hum) bijase dio kulturnog i politickog svijeta srpskih zupa i knezevina, zajedno sa Zetom (Crna Gora) i Raskom (Sandzak, na jugozapadu Srbije).
S druge strane, cini se da Srpska pravoslavna crkva nije provodila organiziranu aktivnost u Banovini ili Kraljevini Bosni sve dok kralj Tvrtko nije prosirio Bosanski teritorij u sedamdesetim godinama 14. vijeka na gornji tok rijeke Drine (jugoistocno od Sarajeva) i na dijelove danasnje Crne Gore i Srbije ukljucujuci tu i pravoslavni manastir u Milesevi. Iako se sam Tvrtko okrunio za kralja u Milesevi, on je bio i ostao katolik, kao i svi Bosanski kraljevi poslije njega (uz eventualnu iznimku Ostoje, koji je bio pripadnik Crkve bosanske). Dalje od gornjeg toka rijeke Drine nema u pred-otomanskoj Bosni jasnih tragova pravoslavnih crkava. Jedan srpski istoricar umjetnosti ustvrdio je da nekoliko pravoslavnih manastira u sjevernoj Bosni potjece iz vremena prije dolaska Turaka, ali je njegovo datiranje vrlo nepouzdano.
Sto se tice teritorijalne crkvene organizacije, u predotomanskom periodu doista nema tragova prisutnosti Srpske pravoslavne crkve na tlu same Bosne. Međutim, nakon dolaska Turaka slika se pocinje naglo mijenjati.
Od osamdesetih godina 15. vijeka spominju se pravoslavni svecenici i vjernici u mnogim dijelovima Bosne u kojima prije nije bilo ni spomena o njima. Zna se da je nekoliko pravoslavnih manastira podignuto u 16. vijeku (u Tavni, Lomnici, Papraci, Ozrenu i Gostovicu), a vazni manastir Rmanj u sjeverozapadnoj Bosni prvi put se spominje 1515. godine. Te nove građevine jos više iznenađuju kad se zna da je zakonom kanun-i raya bilo zabranjeno gradenje novih crkava - ocito je da su otomanske vlasti svaki put morale izdati posebno odobrenje.
Premda su pravoslavni vjernici bili i te kako ponizavani i ugnjetavani, nije pretjerano kazati da je otomanski rezim favorizirao pravoslavnu crkvu. Pravoslavci su imali svoju sredisnju vjersku vlast u samom Otomanskom Carstvu, a katolici izvan njega pa nije bilo dvojbe da bi se smatrali oslobodenim kad bi neka katolicka sila ponovo osvojila Bosnu. Bosanski mitropolita (pravoslavni biskup) spominje se prvi put 1532. godine, a prva pravoslavna crkva u Sarajevu vjerojatno je sagradena tek sredinom 16. stoljeca.
U krajevima u kojima je pravoslavlje polucilo najvece uspjehe, posebno na sjeveru Bosne, u tom se razdoblju nastanilo mnogo doseljenika iz pravoslavnih zemalja. Ocito je posrijedi bila otomanska politika da naseli podrucja koja su bila opustjela, bilo zbog rata ili kuge. Vec u prvim defterima pojavljuju se skupine krscanskih cobana, koji se deklariraju kao Vlasi sto su se naselili u opustosenim krajevima istocne Hercegovine. U defterima iz sedamdesetih i osamdesetih godina 15. vijeka moze se razabrati da se Vlasi sire po srednjoj Bosni, u krajevima oko Visokog i Maglaja. Negdje odmah iza 1476. godine, na primjer, oko 800 vlaskih obitelji naselilo se u kraju oko Maglaja, zajedno sa dvojicom pravoslavnih svecenika. U iducih pedesetak godina nastavio je rasti broj Vlaha u srednjoj i sjeveroistocnoj Bosni, a poceli su se doseljavati i u sjeverozapadnu Bosnu. U ratovima na pocetku 16. stoljeca opustjelo je jos vise krajeva u sjevernoj Bosni jer su katolici bjezali na habsburski teritorij. Buduci da je Osmanlijama bilo vazno da ne ostave prazan prostor blizu vojne granice, uslijedio je jos jedan velik priljev vlaskih doseljenika iz Hercegovine i Srbije. Za cijelog 17. vijeka bilo je jos doseljavanja na to podrucje, jer su ne samo rat nego i kuga ostavljali za sobom demografske praznine koje je trebalo popuniti.
Vec 1530. godine, kad je habsburski sluzbenik Benedikt Kuripesic putovao kroz Bosnu, izvijestio je da u toj zemlji pored Turaka koji "krajnje despotski" vladaju nad krscanima, zive i ostala tri naroda. Jedan su "Bosnjaci" ili "Bosnjani", drugi su "Hrvatski katolici" ili "Franjevci" kako ih on zove, a treci su "Vlasi". On je jos pricao i o Zidovima, koji se - prema njegovom svjedocanstvu - vecinom mogu naci oko Sarajeva. Pomena o "Bosanskim Srbima" nije bilo. ... Taj je vlaski element bio toliko vazan u nastanku Bosanskog pravoslavnog stanovnistva da se jos i nakon tri stoljeca izraz "Vlah" upotrebljavao u Bosni u znacenju "pripadnik Pravoslavne crkve". Vlasi su potpuno odgovarali ciljevima otomanske vlasti, ne samo zato sto su bili pokretni (tipicne su im poslovne djelatnosti bile stocarstvo, uzgoj konja i organiziranje prijevoza robe za trgovce).
Odobrene su im posebne povlastice kako bi ih naveli da se nasele uz otomansko-habsbursku granicu - smanjen je porez na ovce za one koji zive u pogranicnom podrucju, a njihovim su glavarima dodijeljeni veliki timari. Iako nisu primali vojnu placu, imali su pravo nositi oruzje i od njih se ocekivalo da obavljaju vojnu funkciju; umjesto place, dopusteno im je pljackanje neprijateljskog teritorija. U prvim zapisima Vlasi se cesto spominju kao prilicno prolazna pojava nalik na sjenu. Selili su se iz jednog kraja u drugi, govorili lokalne jezike i stapali se s lokalnim stanovnistvom.
Buduci da su sjeverna Albanija i juzna Srbija bile prvobitno srediste Vlaha, nije cudo sto su se Vlasi vrlo rano prosirili na obliznje gorske krajeve Hercegovine. Odatle su se preselili na sjever, preko brdovitog zaleđa Dalmacije, gdje se vec u 12. stoljecu spominje da cuvaju stada (a u zimu ih dovode u primorje). Izmedu 13. i 15. vijeka o njima je cesto rijec u kronikama Dubrovnika i Zadra. Neki od tih vlaskih cobana prodrli su i do srednje Bosne, gdje o njihovoj prisutnosti svjedoce srednjovjekovna imena mjesta u krajevima oko Sarajeva i Travnika: Vlahinja, Vlaskovo, Vlasic.
Od 16 vijeka, pa nadalje, mnogi pripadnici Srpske Pravoslavne Crkve presli su preko Drine, a mnogo ih se naselilo i na sjeverni dio Bosne. Danasnji Bosanski Srbi su zapravo Bosanski Vlasi koji su se utopili u taj preko-drinski Srpski narodni okvir. Asimilirani Vlasi su pridonijeli ogromnom porastu Srpskog stanovnistva u Bosni. Nazivati nekoga "Bosanskim Srbinom" znaci sluziti se pojmom stvorenim u 19. i 20. vijeku na temelju zajednicke religije, jezika, istorije i osobnog osjecaja nacionalne pripadnosti.
Vrijedno je napomenuti da su danasnji Bosanski Srbi jedina komponenta Bosansko-Hercegovackog stanovnistva koja je neslavenskog porijekla. Danas u Bosni, gotovo da i nema ljudi koji se deklarisu kao Vlasi. Kroz istoriju, Vlasi su zadrzali svoju autohtonost i samosvojnost jedino na istoku Srbije.
Po svim istorijskim i civilizacijskim pravilima, danasnji Bosanski Srbi bi sebe nacionalno trebali deklarisati kao Vlasi. Nazalost, imamo situaciju da je taj narod zaboravio ili pak dobrovoljno odbacio u zaborav svoju tradicionalnu nacionalnu pripadnost i odlucio da se uklopi u tudji nacionalni okvir.
Forum Addict
Svi vladari bosanski priznavali su rimskog Papu, znači bili su katolici. Znači, sigurno i većina naroda kojim su vladali takođe je priznavala rimskog Papu.
Bogumili nijesu ni po čemu bliži pravoslavnima, jednako su bliski pravoslavnima i katolicima. Ne znam po čemu su Bogumili bliži pravoslavnima?
Po tome što svoje mrtve nijesu sahranjivali na grobljima, već bilo đe, pod stećcima? To je slično kod pravoslavlja?
Forum Addict
Stefan Nemanja je narocito obozavao Bogumile, a u Dusanovom Zakoniku bilo narocito pocasno mjesto za njih.
The Provokator
Sigurno? kako to mislis - sigurno??? Da li mozes da izbjegnes ovakav nacin premoscavanja izmedju jedne poznate cinjenice i tvog stava?
Hoces li ti odgovoriti za bogumile? Da li ti hoces da kazes da u Bosni nije bilo Bogumila, tj. da Crkva Bosanska prakticno nije ni postojala kao takva?
Vecina ljudi je zla
Forum Addict
Da, da baš su se srpska crkva i vladari trudili da ih preobrate, nožem, macom i ognjem!
Pa u suštini pravoslavna crkva je bila mnogo veći krvnik Bogumilima!
Forum Addict
Čovječe, nemaš šanse da budeš ikakav poznat istoričar. Plašiš se od elementarnih stvari. Imaš užasan problem da razlučiš elementarne stvari, stvari elementarne logike!
Ako sumnjaš da su podanici Kosača bili katolici, da su ustvari bili pravoslavni, ti onda napiši spektakularni istorijski rad o najvećoj vjerskoj toleranciji u prošlosti, kako su vladari bili katolici, a podanici pravoslavci, vjekovima.:bart:
Umjesto ovoga moga sigurno, možeš napisati jedan takav sumanuti rad.
Vjerovatno ćeš uspjeti dokazati da su Kosače bile vjerski najtolerantniji ljudi na planeti, svakako začetnici skladnih međuvjerskih odnosa! :bart:
The Provokator
Cipure, jos jednom - ako si rekao da su podanici Kosace bili katolici - valjda je normalno ocekivati da to i dokazes, umjesto sto izvalis nesto - i onda ocekujes da neko drugi to opovrgne (a gotovo jedini argument ti se svodi na - sigurno je bilo tako ili na neke neuspjele analogije - jer to da je vladar jedne religije, a podanici druge mozes naci u Evropi prije Vestfalskog mira na gomile - a eto ti cak i Engleske iz XVII vijeka pod katolickim Stjuartima).
I opet: da li ti hoces da kazes da je dominantno stanovnistvo srednjovjekovne Bosne Kotromanica - bilo katolicko, tj. da Crkve Bosanske i njenih vjernika skoro da i nije bilo?
Vecina ljudi je zla
Forum Resident
Sta znaci to "priznavali su Papu"? Priznavali su ga i Nemanjici, dobili kraljevsku krunu od njega, pa nijesu bili katolici...
Ovo je chini mi se jako interesantna problematika, i chini mi se da rasprava o Crkvi Bosanskoj zavredjuje poseban topic - ono sto je sigurno da je njena doktrina bila negdje "na pola puta" izmedju zvanicnog hriscanstva i bogumila i paterana - cak moze se reci mnogo bliza hriscanstvu, jer nema negacije Svetog Trojstva, nema izrazenog dualizma Bog - Satana, ne odrichu se mesa u ishrani kao Bogumili, nijesu se odricali materijalnih dobara - chuveni "Testament gosta Radina", sa pocetka 15og vijeka koji je kao svestenik Crkve Bosanske bio jako blizak Stjepanu Vukchicu... A sta ih cini bliskim pravoslavlju - praznovanje svetaca, sluzba i spisi na staroslovenskom jeziku, uloga manastira! Ono sto se takodje moze reci - da je Crkva Bosanska iznikla iz katolicanstva, otprilike krajev 12.v., u jeku zahuktalih borbi izmedju istocne i zapadne crkve (dogmatske razlike dugo posle raskola se nijesu osjecale u narodu) - ali da su to bili jako pasivni krajevi, sa malim brojem misionara koji su dolazili iz Dalmacije, tako da se komotno moze reci da je narod prilagodio sebi i svojim shvatanjima hriscanstvo, ucinio ga prijemchivijim (odatle i teorija da je to "prva protestanska crkva na svijetu").
Cipure, par linkova, mozda kao uvod u ovu raspravu:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Crkva_bosanska
http://www.geocities.com/Athens/Troy/9892/bhrelig.html
(obrati paznju na: "The Church's supporters did include the major nobles; Hrvoje Vukčić, the Radenović-Pavlovići, Sandalj Hranić and Stefan Vukčić, and Paul Klešić were among its adherents"...)
Bilo bi chini mi se korisno doci do knjige "Krstjani i jeretička Crkva bosanska", Dragoljub Dragojlović, 1086. - izvodi iz knjige se mogu naci na:
http://www.rastko.org.yu/rastko-bl/i...rstjani_l.html
Jako korisno, sa mnoshtvom izvoda iz dokumenata iz arhiva, samo nemoj da okarakterishesh kao svetosavski spis
http://www.rastko.org.yu/rastko-bl/i...c-spc_bih.html
http://www.rastko.org.yu/istorija/bo...ogumili_e.html
I josh, sa srpske wikipedie, sa mapom srednjovjekovnih manastira, citatima iz dokumenata, dosta toga interesantnog:
http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A6%...81%D0%BA%D0%B0
Just to slip the skin...
Forum Resident
Hari, ono shto u Dushanovom Zakoniku pishe - je vezano za Bogumile. Pripadnici Crkve Bosanske nijesu bili ni Bogumili ni Paterani, daleko od toga.
Just to slip the skin...
Forum Addict
Aj obriši ova 2 tvoje zadnja posta, pa otvori temu za Bogumile.
Stvarno nemam namjeru da i o Bogumilima pišem ovđe, ovaj topic bi bio beskonačan.
Forum Resident
Josh jednom - vjerovatno si u pravu za to u vezi Bogumila - ali oni su zivjeli u Bugarskoj i Makedoniji. Ne upadajte ti i Hari u zamku - po misljenju i analizama eminentnih istorichara iz Srbije, Hrvatske i sa Zapada, ideoloshki krstjani su mnogo blizi pravoslavlju i katolicanstvu nego bogumilima i katarima... A kao jeres se karakterishu samo za vrijeme jednog, neuspjelog i propalog pohoda iz Ugarske, i za vrijeme Stjepana Tomashevica i kraljice Katarine... Nigdje, ni u jednom Rashkom spisu se ne pominje kao jeres! Odakle teorija o bogumilima - u dubrovackim i spisima iz Dalmacije ih nazivaju pateranima,da bi ih okarakterisali kao jeretike... A to u sushtini nijesu bili.Da, da baš su se srpska crkva i vladari trudili da ih preobrate, nožem, macom i ognjem!
Pa u suštini pravoslavna crkva je bila mnogo veći krvnik Bogumilima!
No, procitaj ono sto pisah gore, pogledaj linkove...
Morace me neko nauchit da radim multiquote...
Just to slip the skin...
Forum Addict
Koja je razlika između Bogumila i pripadnika crkve bosanske? Jesu li pripadnici crkve bosanske nikli od Bogumila?
Forum Addict
Samo još da se daju komentari, već naučno djelo može da se štampa, ko voli evo mu!
30 priloga za ovu temu!U arhivima bi mogao naći 100 000 priloga ovoj temi. I sad promislite, niko živ od Srba i Crnogoraca ne zna da se srpsko pravoslavlje na Balkanu raširilo zahvaljujući Turcima!
Prije nego sam postavio ovu temu uvijek kad bih napisao da su Turci favorizovali pravoslavlje, čak i ovđe, đe nema slabo obrazovanih ljudi, svi su se kreveljili. A možete misliti tek svijest obične polupismene svjetine! U svijest im je ugrađeno da se pravoslavna crkva užasno napatila za vrijeme Turaka, istina je, napatila se, al im niko nije rekao da se i fino proširila za vrijeme Turaka!Niko ko od brojnih srpskih i crnogorskih DR, MR, AKADEMIKA ... tvrdi da se pravoslavlje namučilo za vrijeme Turaka, a istina je, namučilo se, niko od njih neće da spomene, reda radi, pošteno bi bilo, da se katoličanstvo hiljadu puta više namučilo tamo đe su Turci imali moć. Pošteno bi bilo da se te poluistine ne plasiraju i ne prikazuju. Jer, svaka poluistina je NEISTINA.
1.
Srbin istoričar Dr Radovan Samardžić, jedan od najpoznatijih srpskih istoričara, opisuje nevjerovatnu mržnju Turaka, od Sultana do zadnjeg Turčina prema rimskom Papi i katoličkoj crkvi.
2.
Poznati Velikosrpski istoričar Dr Vladimir Ćorović objašnjava zašto se to dešavalo, koji je razlog! Ćorovićevo obrazlaganje uzimamo kao perfektnu dopunu Samardžićevog objašnjenja. Samardžić nam je na prvom linku blistavo objasnio mržnju Turaka prema katoličkoj crkvi.
3.
Anja Jeftić na srpskom sajtu PATRIOT, objašnjava poznate istorijske činjenice kako su u Srbiji prije Turaka živjeli brojni stranci - katolici: Njemci, Talijani, Bokelji, Dalmatinci, Mlečani i drugi
4.
1477. u Foči živjelo 90% katolika, katoličanstvo kasnije potpuno proćerano iz Foče
5.
Još u 15. vijeku kad bi osvajali bilo koji grad, Turci su jurišali i vikali: "Na Rim, na Rim!"
6.
Komunistički Crnogorac Risto Kovijanić (Crnogorac srpskog porijekla), sugerira da su slavni Petrovići iz Drobnjaka na Njeguše došli kao katolici! Dakle u Drobnjacima su u 15. vijeku prije Turaka, živjeli katolici.
7.
Turskim zakonom kanun-i raya bilo je zabranjeno građenje novih crkava, ali to nije važilo za pravoslavne, koje su se uprkos tom zakonu gradile!
8.
godine 1528. u Bosni bilo 57% katolika, 34% muslimana i 9% pravoslavaca. U Bosni je pravoslavna crkva najviše profitirala od turske vladavine!
9.
Masovna ubistva i ostala zvjerstva Turaka nad franjevcima do 1700. godine. Saznajemo da je katoličanstvo surovo prognano i iz našeg Bijelog Polja, u prvoj polovini 16. vijeka
10.
Turci obnovili pećku Patrijaršiju 1557. godine, apsolutni dokaz o izuzetnom favorizovanju srpske crkve u odnosu na katoličku.
11.
Veljko Đurić fino objašnjava kako su Turci kad su obnovili pećku patrijaršiju, njoj dodjelili veću teritoriju nego što je bilo Dušanovo carstvo
12.
Za vrijeme najčvršće vladavine Turaka, na sjeveru Crne Gore sagrađeni manastiri: Dobrilovina 1592. godine, Pivski manastir 1573.-1586., manastir Bijela u 18. vijeku
13.
4 ovčarsko - kablarska manastira, svi nastali u doba najjače vladavine Turaka!
14.
Marin Bizzi, barski nadbiskup, godine 1610. posjetio Prizren, kaže da tamo ima te godine svega 2 katoličke crkve, a da ih je nekada bilo u Prizrenu 80!
15.
Barski nadbiskup Marin Bizzi, svjedoči da je 1610. godine u Novom Brdu postojala katolička crkva za 1000 duša, premda je tamo bilo preostalo svega 40 katolika. Naravno tu veliku crkvu Turci su davno uništili, odavno je nema.
16.
Marin Bizzi, barski nadbiskup, godine 1610. posjetio Kosovo, kaže da tamo pravoslavni mitropilit ima svoje janičare!
17.
1614. godine Kotoranin Mariano Bolizza izvještava da srpskog Patrijarha u Peći čuvaju najbolji turski vojnici koje mu je dodijelio lično Sultan, a Patrijarh u Peći živi u velikom stilu, u raskošnoj palati. Jasno je ogromno favorizovanje pravoslavne crkve u odnosu na katoličku!
18.
Poznati Velikosrpski istoričar Dr Vladimir Ćorović tvrdi da je katoličanstvo OSJETNO nazadovalo u unutrašnjosti Turske u XVII vijeku
19.
Poznati Velikosrpski istoričar Dr Vladimir Ćorović tvrdi da je u Bjelopavlićima 1633. godine bilo 200 katoličkih kuća!
20.
U studiji objavljenoj u Rimu 1937. g. "Massenubertritte von Katholiken zur Orthodoxie" dati brojni izvori kako je pravoslavlje u BiH napredovalo za vrijeme Turaka na račun katoličanstva. Studiju kao tačnu potvrdili srpski istoričari Stanoje Stanojević i Vladimir Ćorović
21.
Poznati Velikosrpski istoričar Dr Vladimir Ćorović potvrđuje navode iz studije "Massenubertritte von Katholiken zur Orthodoxie", da je u Popovom polju do 1627. godine, od 12 katoličkih crkava 7 prešlo u ruke pravoslavaca!!!
22.
Poznati Velikosrpski istoričar Dr Vladimir Ćorović tvrdi da ima vijesti, to mu znači - istorijskih dokumenata, koji potvrđuju da je bilo prelazaka iz katoličanstva u pravoslavlje u Srijemu, oko Rume i Mitrovice.
23.
Za tri godine u Đakovici, od 1638-1641. broj katolika se smanjio 4 puta!
24.
1614. godine Kotoranin Mariano Bolizza konstatuje da su Kuči Katolici
25.
Sima Milutinović Sarajlija, extremni Velikosrbin jasno kazuje da su Kuči i Bratonožići iz katoličanstva u pravoslavlje prešli nedavno, istorijski gledano nedavno.
26.
Čuveni Kučki Vojvoda Marko Miljanov objašnjava kako su Kuči prešli iz katoličanstva u pravoslavlje!
27.
Poznati Velikosrpski istoričar Dr Vladimir Ćorović, potvrđuje pisanje Sime Milutinovića Sarajlije i Marka Miljanova, koji tvrde da je Kuče iz katoličanstva u pravoslavlje preveo Vladika Rufim, relativno nedavno.
28.
Ubistva i ostala zvjerstva Turaka nad franjevcima u Bosni, u 18. vijeku
29.
Rezime u vezi katastrofe franjevaca pod Turcima u Bosni, 70 franjevačkih manastira Turci porušili, nebrojeno franjevaca mučili i pobili, ostala im 3 manastira i 3 crkve!
30.
Francuski istoričar Žil Vejnstejn objašnjava kako su Turci pomagali, čuvali, pazili i favorizovali carigradskog Patrijarha, poglavara PRAVOSLAVACA. Nevezano za temu, Žil Vejnstejn dalje objašnjava kako je crkva u Crnoj Gori ostala nezavisna, od polovine 18. vijeka.
A sad naš the Zmaj, istoričar, da nam da neke odgovore. Da vidimo njegovo mišljenje, mišljenje jednog istoričara!
Mišljenje istoričara na osnovu sjajno (za ove uslove) urađenih priloga!
:arrow: Da li su Turci krvnički, besomučno progonili katoličku crkvu na teritoriji đe su vladali?
:arrow: Da li je pravoslavlje bilo favorizovano za vrijeme Turaka u odnosu na katoličanstvo?
:arrow: Da li je bilo popriličnih prelazaka iz katoličanstva u pravoslavlje, na teritoriji đe su Turci vladali?
:arrow: Da li je bilo dosta prelazaka iz katoličanstva u pravoslavlje i u Crnoj Gori za vrijeme Turaka?
:arrow: Da li je sve u svemu srpska pravoslavna crkva profitirala od Turaka, teritorijalno se i ljudski proširila, ojačala i učvrstila se i na teritoriji đe je i prije bila u većini???
the Zmaj,
hoću tvoje mišljenje u vezi teme i datih priloga! Napraviću te dobrim istoričarem, izaći ćeš iz najnižeg ranga!
Last edited by Ćipur; 14-12-07 at 13:37.
Forum Resident
Ne - "nikli su" od katolika, tj hriscana sa tog prostora, nije bilo nikakvog bunta, revolucije, bukvalno se crkva na neki nachin reformisala, pocheli su sluzenje na staroslovenskom, crkvene spise na cirilici, praznovali svece... Dakle, kad kazem, od katolika - prevashodno mislim na to da se ta promjena desila u manastirima i crkvama koji su pripadali arhiepiskopijama koje su priznavale Papinu juridistikciju sredinom 12.og vijeka - a narod tu promjenu nije ni osjetio, tj prihvatio zdravo za gotovo cinjenicu da ce moci da ispovijedaju svoju vjeru na svom jeziku; "ozakonjeno" je sve ono sto je narod ostavio iz svojih paganskih vjerovanja (sloveskih, ali i gotskih, geltskih... vlashkih, ako hoces tako
Veza sa Bogumilima - mozda je to bio politicki potez bosanskih vladara - ali zabiljezeno je da Bosna jeste u to vrijeme (opet, kasnije - u 14. i 15. vijeku) bila utociste i za Bogumile koje su Vizantijci proganjali u Bugarskoj, i za hrvatske prebjeglice koji su propagirali sluzbi na narodnom jeziku...
Opet, pogledaj linkove gore, pretrazuj, ima dosta toga dokumentovanog na netu - i na srpskim i na hrvatskim sajtovima i na engleskom jeziku - a jedan zajednicki zakljucak definitivno jeste da su vjerovanja krstjana bila daleko od vjerovanja bogumila.
Just to slip the skin...
Forum Addict
Da nihiju malo mozak kuva od dokaza! nihi ovo je istorija, a ne tvoji i Pecovi mitići
Evo nihi,
par dana kasnije pojavljuju se na ovom topicu, bez odlaska u arhive prvi čisti dokazi o besomučnom progonu katoličanstva na teritoriji današnje Crne Gore.
Pošto imamo brojne dokaze o prelasku iz katoličanstva u pravoslavlje u 17. vijeku na teritoriji Crne Gore, logično je da ih je u 16. vijeku bilo još više, logično je da je u 16. vijeku bilo još žešćih progona katoličanstva na teritoriji današnje Crne Gore.
Evo što se franjevcima u Bijelom Polju dešavalo, davno su Turci proćerali i rasturili katoličanstvo u Bijelom Polju!
Link :arrow: http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&artid=17Mučenici u Bijelom Polju
Na isti datum 18. listopada franjevački martirologij bilježi kult blaženog fra Filipa iz Ljubuškog, i petorice braće novaka čija imena ne navodi, koji su mučeni i pogubljeni od Turaka oko 1524. godine. 5
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Posting Permissions
Reply With Quote
Bookmarks