Poslednji post u okviru topica:kritikujte moderatora, podforumolitika generalno.
A to je li Ataturk stvorio,ili nije stvorio Turke...smiješno je i govoriti. Već sam rekao da sam stavio tačku na diskusiju sa tobom o tom pitanju.
Stanjo ti bi ipak bio srecan da ti je post kako je Ataturk stvorio Turke izbrisan. A niko ne moze pisati pod tvojim nickom i ako imas sumnje u tako nesto napisi administratoru koji je konretan post napisan umjesto tebe.
Poslednji post u okviru topica:kritikujte moderatora, podforumolitika generalno.
A to je li Ataturk stvorio,ili nije stvorio Turke...smiješno je i govoriti. Već sam rekao da sam stavio tačku na diskusiju sa tobom o tom pitanju.
/me stetan
Amor dolor est!
Amor vincit omnia!
obavezno, ali obavezno pogledati ---> http://www.svjetlopisi.com/cg/cg.html
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Kumim te kapicom cita malacko tj edukuj se pa onda(g) rekni da je ovo pisa i izmislio jevrem ja ( ka ****** siptar ,) Milo itd itd ili su ovo texstovi iz serbaljskijeh novina !!!!!!!!!!!!!!!!!!!
--------------------------------------------------------------------------------
http://thephora.net/forum/archive/in...p?t-17028.html
Pliz javi kad mogadnes pa mi onda rekni nesto za CPC , OK ? ! ? ! ? ! ? ! ? !
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Ihtuse aj kumim te kapicom ne mlati bezveze vise OK ? Ako ti je jedini sistem za kontraargumente Crnogorcima koji je drzavotvorni narod u Tursku onda ja mnim e stvarno ,MISIM STVARNO nemamo o cemu vise mlatit OK !
ps prostudira li ti ovo ,ja rekoh javi kad mogadnes pa mi sviraj o CPC ok ???
http://thephora.net/forum/archive/in...p?t-17028.html
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Само полако:ја кажем да у отоманском царству није турски народ био државотворни јер није био једини и није био већински.Тек,за вријеме Ататурка,кад је створена секуларна држава Турска он је постао државотворан.
Али ајде да се вратимо на тему,дакле,да расправљамо о ономе што је Ћипур написао,јел то уреду?
Кад простудирам расправићемо о цпц.
Aj dobro da te cekam samo mi rekni posto sam pomedju turaka u drzavu tursku jesuli vecima turci ili ne pa da ti posljem njin link da opet prostuditas malacko OK ?
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Шта да ме чекаш и зашто?И шта си уопште рекао ако можеш да ми појасниш јер те ништа нисам разумио?
То сам читао још одавно.....
Него да се вратимо на тему,доказа да је Србин синоним за Православног нема.
То што је Ћипур навео значи следеће:Ниси могао бити Србин ако ниси био Православан.Дакле,ниси могао бити муслиман по вјероисповијести и бити Србин по народности,већ си једино могао бити Србин ако си био Православан.
Obrazati zar uste nijesi svatio razloge Nidzovoga i Njegosevoga serbovanja a ????
http://www.durmitorcg.com/forum/viewtopic.php?t=5583
http://www.durmitorcg.com/forum/viewtopic.php?t=6009
http://www.durmitorcg.com/forum/viewtopic.php?t=6008
http://www.durmitorcg.com/forum/viewtopic.php?t=5717
http://www.durmitorcg.com/forum/viewtopic.php?t=6048
Novcem i podmićivanjem treba pridobiti viđenije ljude koji bi narod na srpsku stranu odvukli"
Premda Crna Gora na sva ova plemena računa da će uz nju pristati ona, osim u plemenima neposredno stanjenim na njenoj granici, nema nikakvog upliva, niti se stara ista simpatijama ili drugim putem zadobit. Naprotiv, njena je radnja ukoliko je ima, prema svim okolnim plemenima bez ikakva takta i pravca. Umesto da se Knjaz Crne Gore stara zadobiti simpatije u okolini, prevladao je u toj politici Mirkov način, koji strah i pretnju za glavno sredstvo upotrebljava. U toj celji oni poručuju često glavarima pograničnim da prebjegnu u granicu crnogorsku i donesu Knjazu danak i kad to ovi ne učine, onda im se poručuje, da će se sa Cetinja poslati ljudi, koji će ih kao izdajnike poubijati. Na taj su način privukli popa Bogdana sa strane Zubaca i popa Žarka iz Pive i, pošto ih jednom prema Turcima uspeju izložiti, ne vode više nikakva računa o njima i vraćaju ih natrag da se s Turcima ravnaju kako znadu, no samo da zapovesti Knjaževe izvršuju kao glavari koje je Knjaz naimenovao. (Knjaz ima običaj govoriti, da glavari sami njemu dolaze i da ne zna šta će s njima).
Ovima svima glavarima imalo bi se zamjeriti što se tvrđe na svom mjestu ne drže i što se ravnim oružjem pritisku sa Cetinja ne odupru, kad se ne bi uzelo u račun da nisu dosad nigdi naslon nahodili, te da bi tako podloj radnji Crne Gore protiv stati mogli. Moje je uvjerenje da je raspoloženje sviju plemena koja Crnu Goru okružavaju više protivu nje, nego za nju i ako bi se Crna Gora što događajima koristila to više našoj pogreški, nego simaptijama za Crnogorce, prepisati treba.(podvukao D.A.)
O Boki Kotorskoj nisam govorio zato, što ceo svet zna da Bokezi Crnogorce mrze."
Može se reći da ništa manje nijesu zanimljive stranice koje se odnose na planove Srbije o pripajanju Crne Gore. Precizno su naznačene prepreke i način ostvarivanja toga plana. Kao prepreke za pripajanje Crne Gore Srbiji i njenom nestanku kao države sa političke karte Evrope. Piroćanac je u prvom redu smatrao vojvodu Mirka i Katunjane, koji su po njemu beskrupulozni, junačni i odani kruni i dinastiji Petrovića. Pomoć za izvršenje plana o pripajanju Crne Gore Piroćanac vidi u djelatnosti provjerenih srpskih špijuna knjaginje Darinke i arhimandrita Nićifora Dučića uz koje treba novcem i drugim podmićivanjem pridobiti viđenije ljude koji bi narod na "srpsku stranu odvukli". Dugoročni plan koji je dao rezultate bio je da se djeca iz Crne Gore školuju u Beogrdu i na taj način na njih izvrši uticaj preko kjega bi radili na svrgavanju dinastije Petrović. Tome su pripomagali i brojni učitelji i popovi koji tih godina počinju da rade u Crnoj Gori. Nije dugo trebalo da takva politika da rezultate. Crnogorski đaci su se iz Beograda vratili naoružani bombama, umjesto znanjem. No, o tome ćemo više govoriti u okviru dijela koji se odnosi na Bombaški proces. Sada da pogledamo Piroćančev izvještaj o načinu najboljem za nestanak Crne Gore i njeno utapanje u granice Velike Srbije koji ima naslov "Moja posmatranja".
"Uzimajući u račun naravi naroda crnogorskog i politične težnje cetinjskog dvora, vrlo je težak položaj za onoga, koji bi se staro naznačiti put kojim bi naša politika trebala ići, da do ostvarenja srbskog ujedinjena dođe. Međutim, prema rezultatima pravca, koji je Srbija prema Crnoj Gori pre nekoliko otpočela i danas ga još sleduje, moglo bi se možda štogod određenije naznačiti. Izvjesna je stvar, da je cetinjski dvoje dinastične težnje u svakoj prilici ostvariti tražio; izvjesno je i to da su ljudi na koje se izvan dvora odavde obraćalo i obraćati imalo, svagda imali u sebi jedan osnov (fond) crnogorske prevrtljivosti i sljedovatelno nesigurni bili, pa opet, pri svem tom, srpska rad nije besplodna ostala. Narod je crnogorski dobio pojam o važnosti Srbije u rukovođenju stvari, o njenom patriotskom staranju, o ukupnom narodu srpskom, bio on u ili izvan Turske. Naši topovi začuđavaju neprestano i danas Crnogorce svojom preciznošću, a naši su im oficiri pokazali kako treba uvažavati rad u ozbiljnoj zemlji.
U zemlji, dakle, gdje svega toga može biti i podizati se, Crnogorci misle da se živiti i napredovati daje, dok se međutim, u Crnoj Gori mora skapavati. U Crnoj Gori prostom Crnogorcu, ma kakve usluge zemlji učinio, nema izgleda napredovanju. Zato treba da je od familije ili, najposle, da se izvršenju podzemnih Mirkovih planova posveti, te da bi od njega štogod biti moglo, dok su u Srbiji sposobnost i rad jedine titule za nagradu".
Naročito bi bilo korisno crnogorsku decu kod nas u školama podizati i vaspitavati
CRNOGORSKI SEPARATIZAM
Iako je politika cetinjskoga dvora protivna opštim interesima srpstva, ona nam neće moći ništa nahuditi time što je crnogorski narod ratno bolje spremljen; jer je narod tome velikom planu simpatičan i njegovi će interesi upropastiti sebične separatistične težnje dvora (podvukao D.B.P). (Za razumijevanje srpsko-crnogorskih donosa i mnogih današnjih nesporazuma ovo je veoma indikativna rečenica. Ovo je prvo pominjanje takozvanog crnogorskog separatizma. Ovu sintagmu je kasnije preuzeo i dopunio Baja Pašić u svojoj bjesomučnoj kampanji protiv Crne Gore i Knjaza Nikole. Smatrajući da su sva sredstva koja Srbija, upotrijebi za uništenje Crne Gore dozvoljena, Pašić je, uz pomoć beogradske štampe, dugo vodio kampanju protiv crnogorskog naroda, zasnovanu na falsifikatima i lažima. U poslijeratnom periodu, nastavljači takve politike prema Crnoj Gori i Crnog-orcima koristili su isti arsenal izmišljotina na diskvalifikaciji svih onih koji su smatrali Crnu Goru kao ravnopravni subjekat u jugoslovenskoj zajednici. Tome je dosta doprinijelo i neznanje vladajućih garnitura u Crnoj Gori koje su svako traganje za istinom smatrali separatizmom. Ta izmišljotina je mogla naći mjesto u glavama onih koji su bili spremni žrtvovati i narod i državu za nekakve"više ciljeve", a koji su u stvari bili samo vješto prikriveni nastavak starih težnji. Koliko je onda, toliko je i danas smiješna tvrdnja o nekakvom crnogorskom separatizmu, ali jednom puštena laž plovi kroz vrijeme oplođujući se neznađem i ponovnim apsiracijama na ovo kamenito parče zemljina šara, kome osporavaju i minorni naum da bude svoj na svome. A biće, kaČvazda - sve su sile slabe i ništavne za onoga koji pravo misli - D.B.P).
No ostavimo narod, na koji je bez glavara teško dejstvovati. I sami glavari, koji su, kao što je rečeno, svi u velikoj sirotinji, znaju potpuno koliko bi pri ulasku Crne Gore u srpsko jedinstvo koristi imali. Razume se i po sebi da je to teren vrlo spremljen za dalju radnju, koja je dosad u zasenu zaostala, jer se dosad započinjalo svagda odozgo. Trebalo bi, dakle, važnim ljudima u Crnoj Gori, izuzevši samo kreature Mirka i Knjaza, pokazati da ih Knjaz Mihailo dobro poznaje i da vodi računa o njima. Mali pokloni u novcu, po prilici i stvarima, tome bi mnogo doprinosili. Nema ni jednog Crnogorca koji novac ne bi trebao, a naročito koji ga ne bi tražio. (Ovdje valja podsjetiti i na Omer-pašu Latasa koji kaže, u pjesmi narodnoj, "Dok je meni u kesi novaca/ i u Crnoj Gori trgovaca/ koji ino su lakomi na blago učiniću što je meni drago"! Na žalost, Crnoj Gori "trgovaca" nikada nije falilo. Mnogima je tvrdo kamenje crnogorsko i za malu cijenu su spremni da ga prodaju. Slično je o karakteru pojedinih Crnogoraca, ako pristaju da ih tako nazovu, pisao i Vuk Karadžić, naglašavajući da će rađe neko biti i posljednji sluga u varoši, no se vratiti u Crnu Goru. U ove trgovce spadaju i oni koji i danas ističu da su potomci onih kojima je bilo bolje pod Turskom nego pod Kraljem Nikolom, ili se pak diče karakteristikom da nikada nijesu voljeli Crnogorce - primjedba D.B.P).
Način davanja ponajbolji bio bi periodičan, da primi vid neke plate, naravno na najsigurniji način, da se ljudi ne bi kompromitirali u njihovom današnjem položenju.
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
KAKO IZNUTRA OSLABITI CRNU GORU
No naročito bi bilo korisno decu iz tih krajeva kod nas u školama podizati i vaspitavati. Da se na ovome izranije u velikom prostranstvu radilo, naša politika ne bi danas na nikakve teškoće nailazila.
(Mislimo da je ovo ključni momenat Piroćančeva i Garašaninova plana. Preko djece je trebalo obezbijediti uticaj koji će kroz određeno vrijeme dati ploda. Izgubiće se nacionalno osjećanje, a usađeni pojam opšte potrijeće osjećaj posebnosti i omogućiti lako utapanje Crne Gore u Srbiju. Kako rekosmo rezultati su vrlo brzo došli. Popovi i učitelji su dobro obavili zadatak, pa se našao određeni broj ljudi koji je smatrao da u interesu "srpstva" Crna Gora treba da nestane. Nije slučajno što u Crnoj Gori između dva rata nije otvorena nijedna značajnija visokoškolska ustanova i što se i kasnije uvijek javljao otpor kada je trebalo otvoriti fakultet koji bi bio iz duhovne sfere. Treba se podsjetiti slučajeva oko umjetničkih i filozofskog fakulteta u Crnoj Gori u novije doba. U ostalom, prije posljednjeg rata, za razvoj Crne Gore uloženo je samo 20 dinara po glavi stanovnika, dok je u istom periodu u Sloveniju uloženo čak 2.800 dinara po stanovniku! D.B.P.)
Piroćanac: Sa Knjazom Nikolom igrati politiku a dejstvovati na narod u Crnoj Gori i okolini
Pored toga ne bi trebalo u teškim vremenima narod zaboravljati, ali tu teško se može naći način da se do celji dođe sa poželanim uspehom; jer do danas šta god je narodu davato od Rusa ili od nas služilo je na uveličanje privatne Knjaževe kase. I same ratne spreme, koje je Knjaz od Rusa i nas dobio, dale su mu prilike spremati narod na povišenje danka, pri svem tom što i današnji nije u stanju plaćati.
Ja držim da odnošaje koje danas sa crnogorskim dvorom imamo treba neprestano održavati, motreći pažljivo na sve njegove pokrete, kako u spoljnoj politici, tako i u radnji sa okolnim provincijama, a naročito po Ercegovini, da bi se prema okolnostima više kroz prste gledalo ili ozbiljniji ton uzimao. Knjaz Nikola je činio do danas, a naročito u poslednje doba, sve samo da naše uspehe smete, pa šta je učinio? On oseća svoju apsolutnu nemoć, jer vidi da, osim njegovih čankoliza, niko njegovo mutenje ne razume. U ostalom, moje je uverenje, da se u Crnoj Gori nikad u buduće neće moći voditi politika (izuzimajući petljanje sa konzulima) koja Srbiji i Rusiji ne bi povoljna bila, jer osim ta dva upliva koji postoje u narodu, drugih nikakvih nema, zato i dvor mora jako paziti, prvo, da se narodnom čuvstvu ne zameri, a drugo da sačuva deset hiljada od Rusije, i prilične dohotke koje Srbija, kad u stvarima a kad i u samom novcu daje. Kad god Rusi sa nama u jednom duhu na Cetinju radili budu, kao što je to sada činjeno, nema izgleda da bi protivna politika našim interesima u Crnoj Gori uspela. Knjaz je istina, navikao se budirati i nas i Ruse zato što drži da je to najsigurniji put da nas na svoju vodenicu navede. Trebalo bi ga, dakle pomalo obaveštavati, i dati mu znati da mi od Crne Gore tako velike pomoći ne očekujemo, ali se i za nju kao i za ostale Srbe brinemo.
Ako Srbija uđe u rat sa Turskom Crna Gora će nepremjerno takođe odmah ući i to i preko volje Knjaževe. Knjaz i Mirko dobro poznaju to raspoloženje naroda i zato će nasigurno s njime pristati, samo što će se starati da tom prilikom što za sebe zagrabe, dok se, međutim, Srbija sa Turskom bori. Ovoj mogućnosti treba stati na put sa ozbiljnom radnjom u Ercegovini, jošt sad za vrijeme mira, a odmah u početku rata naša bi komanda sa jakim četama tamo trebala biti da zakrili Ercegovce od nasilja Crne Gore. Ako se taj plan Knjazu Nikoli osujeti, on će odmah pristati na sve: jer će ga narod, ako se protivio bude, napustiti. U kranjoj meri naša politična radnja treba da smera na to, da osigura za opštu srpsku stvar ceo basen Bjelopavlića, sljedovatelno i sva plemena sa naše strane od te linije, pa neka Katunska nahija ostane odvojena, pod upravom koga ona hoće (podvukao D.B.P, ovo liči na neke savremene teze o suženju Crne Gore na "stari dio", u kojemu bi živjela "manjina koja se smatra Crnogorcima" - ništa novo pod kapom nebeskom!). To bi stanje samo moglo biti efemerno, pa bi se i Katunjani velikoj državi pridružili.
U slučaju kad bi Knjaz Nikola otvoreno prekinuo sljedovati politiku s nama uslovljenu, Rusi bi ga lako nagnali da se s puta ceplenja vrati oduzimajući mu godišnja davanja.
Rusija je mnogo činila i danas čini za narod crnogorski: no na žalost njena dobročinstva, zbog neshodnog načina izvršivanja bila su do sada prilika da se narod, još jače guli. I od svega onoga, što smo mu u novcu dali nije za narod bilo nikakve koristi. Pametno bi bilo da se i mi i Rusi takovi pogrešaka sačuvamo i drugi način pri činjenju blagodejanija narodu iznađemo.
U kratko moje je mnjenje da treba održavati sa cetinjskim dvorom postojeće odnošaje, koji imaju nesumnjeno svoje važnosti u diplomaciji. Sumnje koje se o stalnosti saveza između nas i Crne Gore dobijaju, iako su osnovane, neće u diplomaciji toliko nahuditi, koliko otvoreno neprijateljstvo, no zato ne treba u novcu Knjazu samom nikad ništa davati, jer bi to značilo osigurati Knjaževu familiju, da može igrati u danom momentu - tout pour tout - pa ma i srpsku zemlju napustila. U spremama ratnim počem su dovoljno do sad učinjene, takođe dalje izostati napred ići, a narod međutim neprestano obdelavati, i to više na strani, koja Brda od Katunske nahije dele nego u samom Katunu. Jednom reči, sa Knjazom Nikolom po prilikama igrati politiku a na narod u Crnoj Gori i okolini dejstovati i spremiti ga za ostvarenje opštih srpskih interesa.
U ratu bi crnogorsku vojsku trebalo sa našom spojiti i podeliti da sama nigde ne dejstvuje
Izvan svake je sumnje da će ustanak naroda srpskog imati zavisiti ne samo od njegove gotovosti, nego i od politične konstelacije u Evropi. Što se prvog tiče, treba imati u vidu, da je narod zbog svoga teškog položenja kako u Crnoj Gori tako i izvan nestrpljiv i da se vrlo skoroj radnji nada. Ovo bi nestrpljenje trebalo što kraće na iskušenje stavljati, da se vera u Srbiju ne bi pokolebala. Što se drugog tiče iako sam ovde nenadležan o tome govoriti, mogao bih opomeniti na memoar koji sam gospodinu ministru dostavio.
Način vođenja rata (premda ova smatranja meni ni malo ne pripadaju) trebao bi, mislim, da se tako udesi, kako bi prvo crnogorskog dvora separatističnu radnju osujetili, a drugo kako bi srpskom uspjehu nenaklone sile zbunili i ne dali im vremena u diplomaciji što god protivu nas preduzimati. Zato bi četnički rat, koji bi se i za najkraće vreme proterao u tom pogledu štetan bio. Kombinacija između četničkog i redovnog načina vojevanja, koji bi se odmah otpočeo, davao bi, čini mi se, više izgleda na uspeh. U samom ratu trebalo bi se polzovati što više ugovorem da se crnogorska vojska sa našom spoji, i onda je tako podeliti da sama nigde ne dejstvuje, a crnogorskim oficirima naše plate i rang dati (ovaj prijedlog je realizovan za vrijeme Prvog svjetskog rata - posljedice su poznate, prim. D.B.P.). Vreme je rata najugodnije kad se usevi priberu; mi se manje zime nego Turci imamo bojati, a dotle treba da su ovi iz Bosne i Ercegovine izagnati."
Pored naznaka budućeg pravca djelovanja srpske politike u Crnoj Gori, Piroćanac je za kratko vrijeme uspio da obiđe jedan broj istaknutijih crnogorskih glavara i ispita njihovo mišljenje o Petrovićima, Crnoj Gori i ulozi koju bi obavili kada dođe vrijeme stapanja Srbije i Crne Gore u jednu državu. Izvještaji o pojedinim ličnostima pomažu da se u drukčijem svijetlu pogledaju neki od sukoba koji je Nikola imao sa vojvodama. Vjerovatno naslućujući da igraju dvostruku igru i rade na njegovom svrgavanju, knjaz Nikola je koristio beznačajni povod da bi ih eliminisao iz javnog života. Kako se vidi iz Piroćančeva izvještaja, srpski dvor je sa sigurnošću mogao računati na usluge Jola Piletića, Anta Dakovića, Ilariona Roganovića i Boškovića sa Orje Luke, a do izvjesnog stepena i na Vukotiće (knjaževu tazbinu!) i na druge glavare koji su sa simpatijama gledali na srpsko-crnogorsko približavanje. Da mnogo ne komentarišemo nego da pogledamo djelove izvještaja srpskog oficira koji se odnose na pojedine ličnosti iz crnogorskog javnog života. Pored Nikole i Darinke od dvorskih ličnosti u izvještaju su predstavljeni Knjaginja Milena, Stana, mati Knjažava, Mirko, otac Knjažev i Petar Vukotić, otac Knjeginje Milene.
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Dokazati svim đacima da su Srbi i da nacija i vjera nijesu isto
U jednom predavanju se objašnjava da su prije Kosovske bitke svi Srbi bili pravoslavne vjeroispovijesti, ali su poslije uspostavljanja tuđinske vlasti neki od njih primili islam. Time što su primili islam, i postali istovjerci sa svojim okupatorom - Turcima, oni nijesu postali Turci, nego su i dalje ostali Srbi. Takvih je slučajeva islamizacije bilo i na prostoru Crne Gore. Islamizirani Crnogorci promijenili su vjeru, ali je njihova narodnosna pripadnost ostala i dalje srpska. Isti je slučaj i sa Srbima pravoslavne vjere koji su prešli u katoličanstvo. Navodi se i da je posebno važno učenicima objasniti da Srbin koji promijeni vjeru ostaje i dalje pripadnikom srpskog naroda, bez obzira kako se kasnije nacionalno izjašnjava ili kakvo mu nacionalno određenje nametne onaj koji ga je primorao da promijeni vjeru. Učitelj boljevićki je svoje predavanje o srpskoj narodnosti planirao da započne postavljanjem pitanja učeniku: “Koje si ti narodnosti?”, a učenik je trebalo da odgovori: “Ja sam srpske narodnosti”. Nakon toga bi uslijedila njegova konstatacija: “Da, vi ste svi srpske narodnosti”. Zatim je učitelj planirao da navede sve zemlje u kojima žive Srbi, i da kaže učenicima da svi Srbi nijesu pravoslavne vjeroispovijesti, već da ih ima islamske i rimokatoličke vjeroispovijesti. Prilikom objašnjavanja konfesionalne raznolikosti unutar srpskog naroda, trebalo je reći da je to posljedica nasilnog nametanja druge vjere Srbima, i to od tuđinske vlasti pod kojom su bili. Kako su Srbi nepravoslavci zbog pritiska tuđina i raznih nasilja bili primorani da promijene svoju vjeru, učitelj je smatrao da učenici-pravoslavci treba da žale svoju inovjernu braću, jer su imali zlu sudbinu da se otuđe od svog naroda i svoje vjere. Kao najvažniji dokaz da su crnogorski pravoslavci, muhamedanci i rimokatolici pripadnici jednog naroda - srpskog, navodi se jezik kojim oni govore. Budući da svi oni govore srpskim jezikom, crnogorski muhamedanci nikako ne mogu biti Turci, jer ne znaju turski jezik. A kada već govore srpskim jezikom, valjalo bi postaviti pitanje od koga su naučili taj jezik. Odgovor je, naravno, od majke i oca. Kada bi tražili odgovor na pitanje od koga su njihovi roditelji naučili srpski jezik, opet bi odgovor bio: od njihovih roditelja. Idući tako desetak generacija unazad, došlo bi se do pretka koji je bio Srbin, a kada je bio Srbin, onda je logično da njegovi potomci koji su promijenili vjeru govore srpskim jezikom i da su po nacionalnosti Srbi. Da su kojim slučajem preci crnogorskih muslimana bili Turci, oni bi svoje potomke naučili turski, a ne srpski jezik. Kako su oni bili Srbi, prirodno je što njihovi potomci govore srpskim jezikom. Na osnovu toga slijedi zaključak da ni današnji crnogorski muslimani ne mogu biti Turci, ako su, a jesu, njihovi preci bili Srbi. U jednom se predavanju konstatuje da svi oni koji govore srpskim jezikom, ukoliko im je to maternji jezik, jesu po svojoj nacionalnoj pripadnosti Srbi, bez obzira kojoj vjeri pripadaju. Crnogorski državljani muslimani zato nikada ne mogu biti Turci, jer ne znaju turski jezik, niti crnogorski rimokatolici mogu biti bilo što drugo osim ono što su bili njihovi preci (Srbi). Svi oni treba da slobodno i nesmetano vjeruju svoju vjeru, ali isto tako da prihvate činjenicu da i oni i pravoslavci pripadaju istoj naciji, državi i jeziku. Učenicima sve tri vjeroispovijesti je čak nametana obaveza da uvijek kada ih neko pita što su po nacionalnosti, kažu da su Srbi, a da onda dodaju koje su vjere. Bilo je učitelja koji su objašnjavali da su Srbi samo vjeru mijenjali, a da su uvijek ostajali Srbi po nacionalnosti, čak i onda kada to nijesu htjeli priznati. Vjera se, naravno, može promijeniti, ali narodnost ne može. Da vjerska pripadnost ne određuje nacionalnu, objašnjava se primjerom Srba i Grka, koji su pravoslavci, ali pripadaju dvijema nacijama. Naciju, prema tvrdnji jednog učitelja, određuje: “Krv, jezik i običaji”, tako da onaj koji promijeni vjeru, ne može promijeniti krv i narodnost kojoj pripada. Na času je bilo predviđeno da se vodi ovakav razgovor između učitelja i đaka: “Sad mi kaži Mitre, da sad ti primiš drugu koju vjeru, bili se tvoja krv promijenila? A braća koju sad imaš, bili ti isto bila braća po krvi, i po narodnosti? Eto dakle vidite, ako vjeru ko primijeni, ne može promijeniti krv i narodnost, kao što ni Srbi kad su vjeru od Grka primili nijesu promijenili: krv, jezik i običaje, nego su ostali isto srpske narodnosti... Najviše od tije Srba primili su vjeru Muhamedansku i Rimokatoličku, jer su od njih najviše zuluma imali, dakle ako su vjeru i promijenili, ali su opet naša braća, jer su od naše krvi i narodnosti.” Učitelj Mitar Ivelić je srpski nacionalni karakter crnogorskih muslimana dokazivao na još uvjerljiviji način. Na njegovom času trebalo je da se vodi ovakav dijalog: “Ima nekijeh našijeh prezimena kod muhamedanaca. Uzmimo ime Omer-božović. Zašto se on zove Omer-božović? Zašto mu je đed bio Omer. A šta je bio taj Omer? Muhamedanac. A čiji je bio Omer? Božov. Jeli Božo bio Turčin. Ne nego Srbin. Pa je li taj Omer od Božove krvi? Jest. A je li srpske krvi bio Božo? Jest. Pa onda je li i Omer srpske krvi? Jest srpske krvi no nije vjere. Ostavimo sad vjeru no te za krv pitam? Jest, Omer je srpske krvi. A je li Omer tvoj đed bio? Jest. Jesi li i ti od njegove krvi? Jesam. Pa koje si ti krvi? Koje i on, srpske. Dobro, a koju vjeru vjeruješ ti? Muhamedansku. Smeta li ti ko da u nju vjeruješ? Ne smeta. Možeš li biti srpske krvi, a vjere muhamedanske? Mogu. Dakle, šta si ti? Srbin Muhamedanac”. Pozivanje na “istu krv” bio je samo jedan od pokušaja crnogorskih učitelja da objasne na osnovu kojih se kategorija određuje narodnost. Neki su objašnjavali da se narodnosti određuje na osnovu zajedničkog porijekla, jezika i običaja, tako da se grupa ljudi koja ima zajedničko porijeklo, jezik i običaje naziva narodom. Bilo je i objašnjenja da je narod zajednica krvi, jezika i običaja. Prema tome, svi koji su “iste krvi”, jezika i običaja, smatraju se jednim narodom. Budući da su crnogorski muslimani i rimokatolici “iste krvi” (porijekla) kao i crnogorski pravoslavci, i budući da imaju iste običaje i govore istim jezikom (srpskim), to je nesporno da su svi oni, iako različite konfesije, pripadnici jednog naroda - srpskog. Učenicima je napominjano da ne smiju za iskazivanje svoje vjerske pripadnosti koristiti nacionalnu odrednicu, jer je primijećeno da neki roditelji pogrešno uče djecu, govoreći im da su oni po vjeri Srbi. Nacionalno ime “Srbin” ne može biti vjerska odrednica, jer ima Srba pripadnika sve tri konfesije. U Crnoj Gori Srbin može biti pravoslavne, ali i islamske ili rimokatoličke vjeroispovijesti.
Predavanja o srpskoj narodnosti crnogorski učitelji su koristili i za razvijanje svijesti o zajedništvu svih crnogorskih državljanja i podsticanju ljubavi i uzajamnog poštovanja između različitih konfesionalnih grupa. Neki učitelji su isticali da se ovim predavanjima mora “u srce uliti ljubav prema jednokrvnoj braći, i ako su oni druge vjere”. Svi crnogorski đaci trebalo bi da se drže načela “ljubi bližnjeg svog”, jer su i pravoslavci i nepravoslavci dio jednog naroda.
_________________
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Ako vam nije tesko, zamolio bih vas da navedete tacan naziv knjige, autora i izdavaca (o prezimenima u Crnoj Gori), kao i godinu stampanja - i ja bih volio da imam primjerak te knjige (pokusao bih na osnovu tih podataka da je pronadjem).
Hvala vam unaprijed i veliki pozdrav ...
Doljani forever ...
FORMICA,
to nije puno vazna knjiga jer je vjerovatno sazdana od novokomponovanih predanja, koja su izmisljana od Njegosa naovamo. Posto je Njegos izmislio Srbe u CG, poslije njega su startovala i izmisljanja srpskih korijena.
Recimo cuveni Rus Pavle Rovinski je bio prije skoro 150 godina u Vasojevice, pitao ih je odakle je njihov predak Vaso pristigao, nijesu znali da mu kazu.Po cuvenom starom predanju bili su petprp brace: Vaso, Pipo, Kraso, Oto i Ozro, od kojih su Vasojevici, Piperi, Krasnici (Klimenti), Hoti i Ozrinici. Ocigledno da su oni starosjedioci, mada ima nekih predanja da su dosli na teritoriju Crne Gore sa juga danasnje Albanije.Tih 5 mitskih predaka, to ti je pola Crne Gore.
A ovi danasnji Vasojevici pricaju da su od Vukana Nemanjica i slicen budalastine. Znaci radi se o novokomponovanim predanjima.
Mozete li vi da mi predlozite neku knjigu na tu temu, ili jos bolje o porijeklu Drekalovica i Kuca(posto me to, jasno, kao Drekalevog potomka interesuje) - a da nije, kako vi rekoste, 'novokomponovana', nego da je zasnovana na istorijskim cinjenicama (mada, koliko sam ja u zivotu uspio da procitam - neke dokumentovane Kucke istorije i nema, ili je ja nisam uspio naci, sve se svodi na narodno predanje ...).
Unaprijed hvala i pozdrav ...
Doljani forever ...
Naravno, o Kučima ima puno dokumenata iz proslosti, a ne malo. Stvar je u tome sto su sakrivena od javnosti, da bi se istorija prilagodjavala Njegoševim pljesmicama.
Godine 1614. Kotoranin Mariano Bolizza napravio je sjajan izvjestaj o stanju u susjedstvu venecijanskog Kotora.
Izmjedju ostalih navodi i Kuče pa kaže, ovako, engleski znas vjerovatno:
http://www.albanianhistory.net/texts/AH1614.htmlOriginally Posted by godine 1614. Mariano Bolizza kaže:
Ovaj Lale Drekalov se nalazi i u današnjim drekalovićkim rodoslovima.
I moj predak je bio među tih 1500 pod oružjem i tvoj, i Boromirov ...
Znaci Kuči 1614. imaju 490 kuća, Albanci su, katolici su (rimskog obreda) i strahovito su jako pleme za ono vrijeme, imaju 1500 ljudi pod oružjem, vole ratovanje i vrlo su hrabri ljudi, znači nijesu turska raja jer imaju pravo da nose oružje, nijesu dakle robovi kao recimo Srbi ili Bugari.
Mislim, svetosavske bajke su jedine bajke koje su usle u zvanicnu istoriju.
Svetosavske bajke su bajke, a ovo ti je istorijski izvor I klase, čoek opisuje sve sto je svojim očima vidio.
Imam ja toga još dosta, nema baš puno na www ...
Last edited by Ćipur; 09-11-07 at 13:23.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks