Crnogorski jezik

[MadGod]

Sve u svemu treba obaviti novi popis, i to je trebalo vec obaviti. I bez ikakve veze sa problemima oko imena jezika i slicno, to je obaveza novostvorene drzave sama po sebi.

[gingis kan]

PROFESOR VOJISLAV NIKČEVIĆ NAJAVIO NOVE PROJEKTE INSTITUTA ZA CRNOGORSKI JEZIK


Formiran Odbor za standardizaciju

Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje (ICCJ) formirao je Odbor za standardizaciju crnogorskog jezika, kao stručno tijelo koje će "trajno voditi jezičku politiku i biti spona između nauke i politike".

Direktor Instituta prof. dr Vojislav Nikčević "Vijestima" je saopštio da je Odbor sastavljen "isključivo od jezičkih stručnjaka koji poznaju i priznaju crnogorski jezik". Osim Nikčevića, koji će predsjedavati tim tijelom, Odbor čine mr Adnan Čirgić, akademik Radoslav Rotković, akademik Danilo Radojević, akademik Vukić Pulević, prof. dr Rajka Glušica, prof. dr Zorica Radulović, dok će poslove sekretara obavljati prof. Žarko L. Đurović.

- Pored pomenutog Odbora, ICCJ je formirao i Pravopisnu komisiju, koja će izabrati autora zvaničnog pravopisa crnogorskoga jezika, utvrditi pravila na kojima će biti utemeljen i usvojiti ga. Pravopisnom komisijom predsjedavaće akademik Sreten Perović, a članovi su Sreten Asanović, Jevrem Brković, Mirko Kovač, Novak Kilibarda, Branko Banjević, Tatjana Bečanović, Čedomir Bogićević, Balša Brković, Adnan Čirgić, Čedomir Drašković, Žarko L. Đurović, Rajka Glušica, Borislav Jovanović, Dragan Kujović, Olivera Kusovac-Pajević, Igor Lakić, Jakov Mrvaljević, Milorad Nikčević, Andrej Nikolaidis, Branko Pavićević, Vukić Pulević, Danilo Radojević, Milovan Radojević, Dragan Radulović, Zorica Radulović, Radoslav Rotković, Milorad Stojović, Božidar Šekularac, Jasna Tatar-Anđelić, Mijat Šuković, Marko Vešović, Milenko Perović, Čedo Vuković, Rajko Vujičić, Janko Vujisić, Vojislav Vulanović, Sreten Zeković i moja malenkost - kazao je Nikčević za "Vijesti".

Nikčević je dodao da je ICCJ formirao i komisiju za uvtrđivanje stepena stručnosti njegovih knjiga "Piši kao što zboriš" i "Pravopis crnogorskoj jezika", kako bi se utvrdilo da li se na osnovu tih knjiga može sprovesti standardizacija crnogorskog jezika.

Kamo pameti da su ranije poceli, no, kako god, SA SRECOM!

[shrek]

Kamo pameti da su ranije poceli, no, kako god, SA SRECOM!

Slazem se, no bolje i sad no nikad! NEK JE SA SRECOM!!!!!!!!!!!!!

[Hokmun]

Zar Nikcevic to nije davno standardizovao, sve sa cuvena tri slova?

[Leonidas]

Država daje snagu jeziku


Što se tiče određenja službenog jezika smatram da ne možemo zadržati rješenje iz prethodnog Ustava jer bi to bio korak nazad i vraćanje u devedesete. To bi bilo nepriznavanje promjene državnog statusa a time i poništavanje same države i političke odluke njenih građana iskazane referendumom. Takođe, to bi bilo poništavanje crnogorskog naroda i njegove želje da svoj jezik naziva svojim nacionalnom imenom, a ne imenom drugog naroda

Jezik ide sa državom, dijeli ime sa njom pri čemu mu snagu i afirmaciju daje upravo država, ocijenila je prof. dr Rajka Glušica, profesor Opšte lingvistike na Filozofskom fakultetu i prorektor za društvene nauke na Univerzitetu Crne Gore.
U nizu argumenata koji snažno podupiru predlog da crnogorski jezik postane ustavna kategorija Glušica izdvaja dva, po njenom mišljenju, veoma važna i to: postojanje naroda koji svoj maternji jezik smatra i naziva crnogorskim i realnost nezavisne i stabilne države Crne Gore koja će narodu koji tako želi omogućiti da u crnogorskoj državi svoj jezik naziva crnogorskim imenom i koja će zrelom i mudrom jezičkom politikom taj jezik podržavati i njegovati.
Prvi argument je, objašnjava Glušica, iz domena sociolingvističkog aspekta jezičkog identiteta koji se zasniva na stavovima govornika prema sopstvenom jeziku, kako se prema njemu opredjeljuju, kako ga ocjenjuju i imenuju, kako ga doživljaju imajući u vidu njegove društvene uloge, kulturnu tradiciju i simboličku vezu sa nacionalnim, konfesionalnim, političkim ili nekim drugim kolektivnim identitetom. Drugi argument je iz domena odnosa jezika i države i uslovljen istorijsko-političkim prilikama.
- Istorijsko iskustvo nam pokazuje da su promjene na državnom planu (konstituisanje ili nestajanje države) obavezno za sobom povlačile i promjene u nazivu jezika. Nastankom novih država raspadom bivše Jugoslavije i njenog službenog jezika srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog nastali su „novi“ jezici, kaže Glušica.
- Da li smatrate da je jezik lingvističko ili političko pitanje?
- Jezik kao apstraktni sistem znakova u sosirovskom smislu jeste predmet i objekat proučavanja lingvistike, to je jasno iz same definicije nauke o jeziku. Međutim, jezik je par ekselans društveni fenomen i nije predmet izučavanja samo lingvistike već i drugih nauka. Jezik je nastao iz potrebe ljudi za komunikacijom, razvija se u određenoj društvenoj zajednici i sve što se dešava jednom društvu, jednom narodu i pojedincu ogleda se u njegovom jeziku. Pored komunikacijske funkcije jezik ima i simboličku funkciju preko koje on postaje simbol kolektiva, zajedništva određenog društva ili naroda, simbol nacionalnog, kulturnog ili vjerskog identiteta.
Kompleksnost i složenost jezičkih pitanja i njegove veze sa drugim djelatnostima čovjeka (lingvistiku nazivaju naukom o čovjeku) ogleda se u postojanju velikog broja nauka i naučnih disciplina koje su nastale upravo na granici lingvistike i drugih nauka. Takve su: sociolingvistika, psiholingvistika, neurolingvistika, filozofija jezika, primijenjena lingvistika i druge.
Kada pak, govorimo o imenu jezika kao dijelu jezičkog identiteta onda moramo reći da to nije isključivo lingvističko pitanje već prije svega političko. Ime jeziku se najčešće daje u skladu sa određenim društveno-istorijskim i političkim prilikama. Koje će ime nositi neki jezički entitet stvar je konvencije i dogovora, kao uostalom i svaki drugi postupak imenovanja stvari ili pojava. O imenu jezika često odlučuju određene državne institucije i građani, a sasvim rijetko stručnjaci za jezik.

Zbog čega ste protiv naziva srpski i kakav je vaš stav o predlogu crnogorsko-srpskog jezika?
-Nemam ja ništa protiv naziva srpski jezik niti ga kao lingvista mogu imati. To je jezik jednog nama bliskog naroda, jedne značajne kulture i književnosti. Taj naziv je naučno utemeljen i ustavima određen kao službeni jezik u Srbiji i Republici Srpskoj. Po Ustavu iz 1992. godine bio je i u Crnoj Gori kada je ona bila dio države Socijalističke republike Jugoslavije, kasnije državne zajednice Srbija i Crna Gora. Dakle, mi smo do skoro jezik u zvaničnoj i službenoj upotrebi, obrazovnom sistemu, medijima nazivali srpskim jer je tako bilo propisano Ustavom. Međutim, istorijske i političke prilike značajno su promijenjene. U novoj samostalnoj državi, dobijenoj većinskom voljom građana Crne Gore novi Ustav mora uvažiti novonastalu društvenu situaciju. Što se tiče određenja službenog jezika smatram da ne možemo zadržati rješenje iz prethodnog Ustava jer bi to bio korak nazad i vraćanje u devedesete. To bi bilo nepriznavanje promjene državnog statusa a time i poništavanje same države i političke odluke njenih građana iskazane referendumom. Takođe, to bi bio poništavanje crnogorskog naroda i njegove želje da svoj jezik naziva svojim nacionalnom imenom, a ne imenom drugog naroda.
Predlog crnogorsko-srpski ili srpsko-crnogorski kao kompromisno rješenje naizgled je demokratičan s obzirom na aktuelnu političku (ne nacionalnu) podijeljenost naroda u Crnoj Gori. Međutim, naučno je neodrživ i neutemeljen. Njegova sudbina bi neminovno bila ista kao i sudbina svih malobrojnih dvočlanih naziva jezika nama najbliža i najpoznatija je storija srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog jezika.
Jezik u Crnoj Gori jedan je jezički entitet nastao na ovom prostoru na osnovu narodnih ijekavskih crnogorskih govora i predstavlja ono što se u nauci o srpskohrvatskom jeziku određivalo kao crnogorski književnojezički izraz ili crnogorski jezik Nekadašnji zajednički srpskohrvatski jezik imao je dvije varijante: srpsku i hrvatsku (danas su to dva odjelita standardna jezika:srpski i htrvatski) i dva književnojezička izraza: crnogorski i bosanskohercegovački (bosanski je podignut na nivo standardnog jezika, crnogorskom predstoji standardizacija). Dakle, ono što je u serbokratistici određivano i izučavano kao crnogorski književnojezički izraz (o tome postoji bogata naučna literatura, monografije o crnogorskim govorima i piscima, o crnogorskoj onomastici, i leksici čiji su autori ugledni lingvisti) uz naravno novu kodifikaciju i standardizaciju na osnovu jezičkog stanja isključivo u Crnoj Gori, treba nominovati jednostavno crnogorskim jezikom koji će Ustavom biti određen kao službeni jezik u Crnoj Gori.


Crnogorski ima moćne negatore

Da li je naziv jezika suštinsko pitanje novog ustava, s obzirom da mu političari u zadnje vrijeme pridaju takav značaj?

Pitanje službenog jezika nije suštinsko pitanje ustava, rekla bih čak niti naročito važno u „normalnim“ okolnostima. Najčešće jezik i nije ustavna kategorija. U pet crnogorskih ustava od 1905. godine na ovamo samo je u posljednjem iz 1992. godine određeno ime službenog jezika, možemo naslutiti zašto baš u tom Ustavu i u koje svrhe. Međutim, u situaciji u kojoj se nalazi današnja Crna Gora pitanje službenog jezika mora se riješiti ustavom. Jezik kao simbol nacionalnog identiteta isuviše je značajan za crnogorski narod da bi se tom pitanju prilazilo drugačije nego krajnje odgovorno i vizionarski. Crnogorski jezik mora biti označen kao službeni jezik u Crnoj Gori, dakle mora biti zaštićen ustavom jer ima odveć moćne negatore da bi mogao opstati ili se razvijati ako bude drugačije.

[Stradivari]

Dakle, crnogorski jezik (govori ga nešto preko 20% građana Crne Gore) i srpski jezik (nešto preko 60%) bi trebali biti proglašeni za službene jezike u cijeloj republici.
Dok se crnogorski ne normira u službenoj u upotrebi bi trebao biti samo srpski.
Albanski, bošnjački, hrvatski... bi bili u službenoj upotrebi u onim opštinam u kojima više od 20% stanovništva govori tim jezikom (na osnovu popisa iz 2003.)
--
Ukoliko bi se angažovao tim od destak stručnih ljudi vjerujem da normiranje crnogorskog jezika ne bi potrajalo više od godinu dana. Ovim pristupom bi bila ispoštovana volja više od jedne petine građana CG da svoj jezik nazovu crnogorskim i da istovremeno ne budu optuženi za "krađu" jezika, odnosno njegovo preimenovanje.
--

[Ćipur]

MR ADNAN ČIRGIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR INSTITUTA ZA CRNOGORSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE:

Međunarodna slavistika već priznaje crnogorski

Podgorica - Izvršni direktor Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje (ICCJ) mr Adnan Čirgić uputio je Ustavnom odboru Ustavotvorne skupštine Republike Crne Gore pismo u kome je naveden stav te institucije u vezi sa nacrtom Ustava Republike Crne Gore. U pismu se navodi da ICCJ "prihvata kao jedino naučno i kompromisno rješenje" ono koje je sadržano u članu 12 Nacrta ustava a glasi - u Crnoj Gori u službenoj upotrebi je crnogorski jezik, kao i 2. i 3. stav toga člana "bez ikakve primjedbe".
Čirgić u pismu, između ostalog, navodi da činjenice "da je crnogorski jezik već duže vrijeme prihvaćen u slavističkom svijetu, da se izučava na katedrama za slavistiku nekih od najpoznatijih svjetskih univerziteta, obavezuju na njegovo ustavno priznanje u matičnoj državi". U pismu Čirgić dalje navodi i razloge zbog kojih ICCJ odbija "sve predložene alternative neprihvatljive i politički neutemeljene".
"Alternativa Srpske liste da u Crnoj Gori Gori je u službenoj upotrebi srpski jezik ijekavskog izgovora neprihvatljiva je i naučno neodrživa. Takva formulacija koja odražava stanje u Republici Srpskoj neprimjerena je za današnje crnogorske (državne, političke i jezičke) prilike. U Crnoj Gori postoji crnogorski kao rodni, genetski, od praiskona izvorni opšti jezik. To je aksiom koji isključuje postojanje srpskog jezika u njoj. A rezultati referenduma o državnom statusu ujedno su pokazali i koliki broj građana u Crnoj Gori doživljava srpski jezik kao svoj.
Isto važi i za alternativu SNP, NS i DSS.
Alternativa Pokreta za promjene da je u Crnoj Gori u službenoj upotrebi jedinstven jezik, koji građani nazivaju srpski, crnogorski u najmanju ruku je neobična jer, prema naučnim saznanjima, u svijetu ne postoji jedinstven jezik pošto su svi oni dijalekatski raslojeni. A u Crnoj Gori, po tradicionalnoj (srpskoj) lingvistici, jezik je strogo odijeljen na dva vrlo različita dijalekatska tipa sa više pod dijalekata. Osim toga, netačna je formulacija da građani u Crnoj Gori jezik nazivaju srpski, crnogorski. Protiv toga govore i rezultati posljednjeg popisa stanovništva. Jezik se u Crnoj Gori tradicionalno nazivao naški, pa nikome i ne pada na pamet da ga tako imenuje u novom Ustavu. Alternativa Pokreta za promjene protivna je građanski koncipiranom Ustavu jer ističe dva nacionalna imena (zanemarujući ostale). Pored rečenoga, ova formulacija je kontradiktorna jer načinom na koji imenuje službeni jezik (srpski, crnogorski) opovrgava prethodno izrečeni stav da je u pitanju jedinstven jezik. Takav naziv službenog jezika nepoznat je u ustavnoj praksi (o lingvističkoj da i ne govorimo). Njime bi se podrazumijevalo donošenje dvaju službenih pravopisa koja bi svojom primjenom podijelila Crnu Goru u svim sferama života, kao BiH sa bosanskim, hrvatskim i srpskim.
Alternativa Bošnjačke stranke da su u službenoj upotrebi crnogorski, srpski i bosanski jezik besmislena je jer negira postojanje jezika Albanaca, Roma i Hrvata u Crnoj Gori. Većina stvari koja je izrečena u vezi s alternativom Pokreta za promjene mogla bi se reći i za ovaj prijedlog. Razlika je samo što Bošnjačka stranka ne pominje jedinstven jezik i nudi jedan naziv više od Pokreta za promjene", navodi se u pismu ICCJ.
Na kraju pisma iznesena je i konstatacija da bi manjinski jezici bili regulisani u skladu sa svjetskom demokratskom praksom, jer "nijedna od predloženih alternativa ne pruža mogućnost da se za njihove nazive sačine normativno-kodifikatorska djela: pravila, pravopis, gramatika i rječnik".


V.V.

[jujy]

Cipur,

Koji su to PISANI dokumenti ili knjizevna djela na osnovu kojih se izucava "crnogorski jezik"?

Daj nam linkove tih univerziteta koji imaju katedru za crnogorski jezik! Bar je to lako provjeriti, ako vec tvrdite da postoji!

[_rodjeno_gospoche_]

Btw izvršni direktor instituta za crnogorski jezik i jezikoslovnje nije Crnogorac da stvar bude još smješnija!

[Ego_and_his_own]

Josh najbolje da crnogorci rade...... taj se posa nebi svrsava vjekovima.

[Old Bone]

Josh najbolje da crnogorci rade...... taj se posa nebi svrsava vjekovima.

Jes da smo malo inertni, ALI STIZEMO!!!
Kao sto vidis-formira se savjet za kodifikaciju crnogorskog (poslednji od atributa drzavnosti, ako prihvatimo ipak jedino evropsko rjesenje da je crkva odvojena od drzave)...potpisujemo onaj sporazum o kandidatu za EU....policija se vidno popravlja....stopa rasta BNP je oko 7%. a projktovano je i do 9%....nezaposlenost je svakako najmanja u posljednjih 17 godina....
Mugosa napada Jankovica JAVNO (!?! za DPS manire vodjenja politike)...Ilickovic trazi lustraciju a ostaje poslanik...policija iz privrednog je danima u kontroli u Nexanu Davidovicevom (gdje je prije par godina mogla doc samo po novogodisnje paketice za djecu)....pa prevrucu li prevrcu papire i ljude tamo... DOBRO NIJE SVAKAKO i sporo napredujemo, ali ce IPAK BITI NESTO OD NAS!

[Heroj_Pg]

ljudi koja je definicija crnogorskog jezika ???
o cemu se ovdje prica to je cisti fantom nista vise eeej
koji su to pisci pisali crnogorskim i ne hvatajte se za ljude koji su pisali sad vec arhaicnim jezikom koji se govorio prije 2 vijeka ajde recite molim vas!

[Heroj_Pg]

regina elena

utorak, 24.04.2007.

crnsko-gorski jezik...

Sjećam se prije nepunih godinu dana, kada je Crna Gora dobila nezavisnost, kako je jedan moj prijatelj, dugogodišnji liberal i pobornih nezavisne CG rekao da je konačno stvorena građanska država u kojoj su svi njeni stanovnici jednaki.
Misleći valjda pri tome da je dovoljno samo riješiti se Srbije i automatski postati zemljom slobodnih građana u kojoj vlada pravda i jednakost za sve njene žitelje.

Kako nijedna država bivše Juge nije dostigla taj civilizacijski stepen jednakosti svih, nisam bila sigurna da bi CG u tom pogledu bila izuzetak, mada je u početku to tako izgledalo.
Miran razlaz sa Srbijom davao je dovoljno optimizma da bi ovdje mogli zaduvati drugačiji vjetrovi.

Mada iskreno rečeno, nisam mogla vjerovati da će ovaj dio Balkana biti izuzet od naših bolesnih umova koji su opasniji od bilo kojeg oružja za masovno uništenje.
Samo sam čekala kad će krenuti stara priča oko istih tema, oko istih stvari zbog kojih pada u vodu svaka idelistička misao “zemlja slobodnih građana”.

I naravno, krenulo je ovog proljeća s polemikama i javnim raspravama oko usvajanja Ustava CG.
Kao glavna tema se javilo pitanje jezika.
Kojim se jezikom govori u Crnoj Gori?

Kako stvari stoje, izgleda da se ovdje govori crnogorskim jezikom, ma šta to značilo i to će pisati u Ustavu koji treba da se usvoji sljedeći mjesec.
Obrazloženje za ovakav naziv jezika je nađen u tome da su Hrvati i Bosanci po osamostaljenju nazvali jezike kojima govore po nazivima svojih država, pa samim tim i Crnogorci trebaju svoj jezik nazvati crnogorski.

Koliko znam, hrvatski je bio jezik ravnopravan sa srpskim i tako se zvao hrvatsko-srpski, pa se po proglašavanju nezavisnosti Republike Hrvatske logično nazvao samo hrvatski jezik.
Što se Bosanaca tiče, taj famozni bosanski je nešto što koristi samo jedan dio stanovništva i to isključivo muslimana.
Stanovnici RS pričaju isključivo srpskim jezikom, mnogi čak i ekavicom, dok se Hercegovci služe čistim hrvatskim jezikom.
Na medijima je razlika ko se kojim jezikom služi najočitija, ali ruku na srce ta podjela jezika je u BiH bila i prije rata.
Poanta priče je da bosanskim jezikom ne govori preko 70% stanovništa BiH i vjerovatno nikad neće ni govoriti, pošto taj jezik zapravo ni ne postoji.

No, da se vratimo Crnoj Gori.
Kad sam počela raditi na medijima ovdje, mene su lektori konstantno ispravljali da ne akcentujem riječi kako treba.
Ja sam rasla uz hrvatsku granicu pa mi je hrvatski jezik bio bliži i akcentovala sam dosta riječi na način kako uči hrvatski jezik.

Ovdje sam sve akcente morala da prepravim (dok se obraćam javnosti) ali ne tako da akcentujem na karakteristični crnogorski način (po čemu i jeste govor Crnogoraca specifičan), već isključivo da akcentujem onako kako se akcentuje u srpskom jeziku.

To znači da sam ja morala govoriti čisto srpskim jezikom na crnogorskim medijima punih 10 godina.
Tu vještinu sam savladala profesionalno, ali privatno sam nastavila govoriti onako kako sam naučila i kako sam govorila čitav život koristeći i dalje dosta termina iz hrvatskog jezika.
I sad, nakon svega toga, stižu priče da se u CG ne govori više srpskim jezikom već crnogorskim jer Crnogorci više nisu Srbi i sad će sve da počne iz početka.

Srećom, ja u toj trećoj turi akcentovanja po novoj reformi jezika neću učestvovati niti ću dijete učiti da govori tako.
Neka govori kako god želi, više me nije briga.

I baš se to i desilo.
Klinac ravnopravno koristi riječi: “tisuća”, “sneg”, “zrak”, “cvet” itd.
Akcenti su mu čisto crnogorski s primjesom bosanskog , a riječi izmješane i hrvatske i srpske plus ekavica kad mu je lakše da kaže neku riječ.
Dijete zapravo govori perfektan miks od 4 famozna jezika: sprskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog i tako će i ostati.
Ja ga uopšte ne ispravljam niti ću ga učim da govori isključivo ovako ili onako.
Govoriće tako da ga svi razumiju, a da niko ne može sa sigurnošću provaliti odakle je, niti ga etiketirati čim progovori.

Meni je od ovog prepucavanje oko jezika muka i što se mene tiče političari i jezikoslovci mogu jezik nazivati kako god žele, ja ću da govorim kako meni paše i znam da mi niko ništa ne može.

Ako se već svi upinju da proglase svoje države zemljama jednakih i slobodnih ljudi, onda ja zadržavam svoje pravo da govorim kako želim i odbijam njihovo pravo da mi nameću kako trebam govoriti.
Na blogu, u stvarnosti ili u javnosti, bilo gdje.

Niko me više nikad neće moći natjerati da akcentujem riječi kako zvanična politika želi ili kako oni što pišu Ustave hoće.
Nikad više.
A kako mi još niko nikad nije rekao da me ne razumije i da mu trebam prevesti svoje riječi, bilo u Hrvatskoj, BiH, Srbiji ili Crnoj Gori mislim da je potpuno jasno šta ovim postom želim poručiti.

Ja govorim isključivo jezikom kojim me svi razumiju i to je najvažnije i tako će i ostati.
Ime jezika kojim se ja služim je srpsko-hrvatski odnosno hrvatsko-srpski, što uključuje oba pisma i ćirilicu i latinicu.

Pošto takav jezik više ne postoji ni u jednom Ustavu ex-Yu republika, zadržaću svoje demokratsko pravo da kao stranac u CG govorim jezikom kojim se ovdje niko ne služi.
Barem ne zvanično.

A privatno ćemo se već nekako sporazumjeti, kao što smo se bez problema sporazumjevali i dosada.

[Ego_and_his_own]

Drago mi je da joj je pao kamen sa jezika, pa se ispovijedila preko medija u obliku blog-a.

Nema sto redjino, no ponovo cesh morat vjezbat akcenat i posebno da ga stavish tamo gdje i drugi zadrzavaju svoja demokratska prava da svoj jezik nazivaju kako hoce ili nadji neki drugi posa.

[gingis kan]

Ma moze joj bit u CG, sto bi to mogla rec u Hrvatskoj da se sluzi hrvatsko-srpskim ili obrnuto. Gospodja nije upoznata da se hrvatsko-srpski nikad nije govorio u Hrvatskoj vec samo hrvatski, dok je u BIH postojao hrvatsko-srpski jezik.
Dakle, pricha prichina, pobrkala malo lonchice i pokazala koliko joj ni to poznavanje hrvatskih rijechi nije dalo 'sjaj' poznavanja Hrvatske i njenog, za njih uvijek jedinstvenog jezika - hrvatskog.

[gamechanger]

Ma moze joj bit u CG, sto bi to mogla rec u Hrvatskoj da se sluzi hrvatsko-srpskim ili obrnuto. Gospodja nije upoznata da se hrvatsko-srpski nikad nije govorio u Hrvatskoj vec samo hrvatski, dok je u BIH postojao hrvatsko-srpski jezik.
Dakle, pricha prichina, pobrkala malo lonchice i pokazala koliko joj ni to poznavanje hrvatskih rijechi nije dalo 'sjaj' poznavanja Hrvatske i njenog, za njih uvijek jedinstvenog jezika - hrvatskog.

Прво се ти упознај, па онда коментариши госпођу...
Преглед граматике хрватскосрпског језика (Стјепко Тежак и Стјепан Бабић) доживио је неколико издања (задње чини ми се 1973.). Фамозним Уставом из 1974. у Хрватској се тај језик преименује у хрватски или српски, да би пред сами рат "демократе" подсјећајући на вијековну угроженост Хрвата, упоредо са избацивањем Срба из Устава као конститутивног народа, избациле и оно "или српски".
Што се тиче БиХ, оба назива српскохрватски и хрватскосрпски су били равноправни, с тим што се нпр. у Бањалуци користио српскохрватски, а сви ученици су га (И Срби и Бошњаци и Хрвати) звали српски. Слично је било у скоро читавој БиХ док се нису појавили 90тих и етнолингва инжињери (код Вас су се додуше појавили у 21.вијеку)...

[ssin]

Istina, i u BiH se najčešće zvao srpski, a popularan naziv je bio i "SH". Valjda su ga Hrvati Hercegovci zvali hrvatski? U Makedoniji i danas najviše ljudi kaže "srpski". U SFRJ je u Hrvatskoj bio zvaničan hrvatski. Voleo bih da nadjem tu formulaciju iz hrvatskog Ustava iz doba SFRJ... mislim da je pisalo - zvaničan je hrvatski koji je jednak srpskom, ili tako nešto. Pokušao sam na google ali nisam uspeo. U učeničkim knjižicama je pisalo - hrvatski ili srpski, a svi su ga jednostavno zvali hrvatski. Možda nije loše da se pogleda to iz hrvatskog Ustava 1974.

[Hari Krisna]

1967 je objavljena Deklaracija o položaju i nazivu hrvatskoga književnog jezika, a Matica hrvatska (kao jedna od potpisnica tzv. "Novosadskoga dogovora") odrekla se 1971. Novosadskoga dogovora i jezičnih rješenja iz Novoga Sada, uključujući i Pravopis iz 1960.
Iako je to dovelo do žestokoga progona pojedinaca... novosadski pravopis u Hrvatskoj više se nije provodio rigorozno i govorilo se skoro iskljucivo hrvatski jezik mada je ustavnim rješenjima iz 1970-ih (amandmani iz 1971.
i Ustav iz 1974.) službeni naziv bio hrvatski književni jezik koji narod naziva hrvatski ili srpski jezik
Interesantno je da je taj naziv zadrzan i 1989, a kao jedino hrvatski jezik uveden je u Ustav decembra 1990

[gamechanger]

Има ли и један једини патриота, дисидент, како год га ко звао да је у вријеме СФРЈ тражио преименовање у црногорски?

[Hari Krisna]

Ima Konstatine, a vjerovao ili ne to je bio tvoj najveci junak i heroj Radovan Karadzic

[gamechanger]

Ima Konstatine, a vjerovao ili ne to je bio tvoj najveci junak i heroj Radovan Karadzic

Чињеница је да је нелогично да 50 и више година није било бораца за црногорски језик, у вријеме кад су сви били Црногорци, у земљи хероја гдје постоје и долине Богова.

П.С. Караџић ти је тотално OUT опаска, мислим да га ни у једном посту откад учествујем на овом форуму чак нисам ни поменуо, а сигуран сам да је за неке од ових нових ЦГ етнолингва инжињера заиста и био јунак. Дакле, прије него мом размишљању "утрапиш" Караџића прво раскрсти са бројним својим земљацима који сад од њега храбро бјеже к'о ђаво од крста.

[jujy]

Чињеница је да је нелогично да 50 и више година није било бораца за црногорски језик, у вријеме кад су сви били Црногорци, у земљи хероја гдје постоје и долине Богова.

Zaboravili se Konstantine!:o

[Nobelovac]

П.С. Караџић ти је тотално OUT опаска,

Karadzic je bio crnogorski nacionalista prije rata. Poznate su njegove izjave o rasnoj superiornosti Crnogoraca.

Eto, samo da se zna.


Jos nesto, Arkan je ubijao ce.tnike (srpsku dijasporu) po inostranstvu po nalogu UDBA-e prije rata (kada je odlucio da mu je profitabilnije da i sam postane ce.tnik).

Oprostite mi, nisam mogao da odolim.

[Nobelovac]

Чињеница је да је нелогично да 50 и више година није било бораца за црногорски језик, у вријеме кад су сви били Црногорци, у земљи хероја гдје постоје и долине Богова.

1954 godine je postojao zvanican predlog da se jezik nazove srpsko-hrvatsko-crnogorski, ali nije usvojen iz razloga sto je to prekomplikovano i predugacko ime i dovoljno je da se nazove po dva najveca naroda.

[gamechanger]

1954 godine je postojao zvanican predlog da se jezik nazove srpsko-hrvatsko-crnogorski, ali nije usvojen iz razloga sto je to prekomplikovano i predugacko ime i dovoljno je da se nazove po dva najveca naroda.

Ајд' Нобеловац још нађи тај документ, накачи га негдје на нет, па ћемо те предложити стварно за Нобелову награду.