Istorija Crne Gore

[NetworkMaster]

“Ada čoče, Božija ti vjera, znam ja tu veselu Srbadiju, no kud su joj ti sinovi junaci bili, dok joj nije Bog dao Karađorđa.
Ta vi svi tamo fastate jednoga njega junaštvom; a kad vi Bog njega uze između vas, a vi sve sunovrat u turski jaram opet!
No kršina i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni za Murate ni za Bunaparte; oni svi biše i preminuše, a Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga suda, u svojoj volji i slobodi; a to ti je u slavi.”

Rece Njegos...

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[NetworkMaster]

Odlomak iz knjige "Istorija o Černoj Gori" Vladike Vasilija Petrovića (1754)


Poslije toga, 1711, godine onaj veliki gospodar čija je uspomena vječito dostojna hvale, car Petar Prvi, samodržac sveruski, čuvši o slavnim i hrabrim podvizima crnogoroskog naroda, izvolio im je poslati svoje povelje, hvaleći njihovu vjernost i postojanost, podstičući u njima usrdnost prema hrišćanskoj vjeri da uzmu oružje u pomoć Njegovom Veličanstvu protiv varvara Turaka. Ovako je Veliki Gospodar pisao i drugim hrišćanskim narodima, i niko se ne odvaži da digne oružje protiv Porte Otomanske, sem jedini Crnogorci, pod vođstvom svog mitropolita Danila Šćepčevića od Njeguša Petrovića. On je zaista imao slavne vojskovođe, a to su: prvi od Njeguša njegov rođen brat duk < vojvoda > Radule Petrović, sa svojim sinovcem serdarom Savom Petrovićem, serdar Vuk Radonjić, Vučeta Radonjić, knez Marko Bogdanović, vojvoda i gubernator Vukota Vukašinović, knez Kojica Nikolić, vojvoda Vuk Mićunović, knez Stanko Kovačević, knez Vukosav Ivanović, Vuksan Milić, knez Petar Vučetić, vojvoda Nikola Martinović, knez Stanoje Martinović, knez Ivan Vuletić, knez Martin Brajić, knez Luka Mahina, knez Nikola Pobor, gubernator Nikola Lazarević, serdar Vuk Mirković, vojvoda Vuk Radanov Paštrović, vojvoda Mašan Boljević, vojvoda Ilija Dupila, knez Nikola Klisić, knez Vuk Bulanović knez Mihajlo Ivanović, knez Stefan Vulović, vojvoda Vuk Đurašković, knez Vuliša Ražunatović < Ražnatović > , knez Ivan Ljubotinja, knez Vuk Vujović, Nikola Svjetloća, vojvoda Boško Stjepanović < Šćepanović >, Vuk Radović, knez Pileta Radulović, knez Rade Gvozdenović, vojvoda Mijuško Plješivčević, vojvoda Jezdimir Bljelopavljić, vojvoda Ćetko Piletić Piper, vojvoda i gubernator Radonja Drekalović, vojvoda Miloš Vasojević, vojvoda Miloš Bratonožić, vojvoda Đon Stale Kliment. Smjelo i s velikom voljom pođoše s oružjem u ruci protiv Porte Otomanske i pobjeđivahu varvare, zbog čega Porta po zaključenju mira s Rusijom odluči da pošalje veliku vojsku na Crnu Goru pod vođstvom seraskera Ahmet-paše, koji sa 60 hiljada turske vojske napade Crnu Goru 1712. godine, ali je od Crnogoraca bila potpuno razbijena. Poslije ove pobjede Otomanska Porta je odlučila da za svoje dobro od Crnogoraca traži mir ali oni, pošto obećaše ispuniti visoko dopuštenje Njegovog Veličanstva cara Petra Velikog i zapovijesti za to nemahu, vjernost svoju otkazati pokušaše i mir neprijateljima odbiše. Na to Otomanska Porta 1714. godine posla više od 100 hiljada vojske na Crnu Goru, pod vođstvom vezira Duman-paše Ćuprelića . Crnogorci od svojih saveznika Srba, turskih podanika, bjehu ostavljeni, a pored toga Turcima zajedno na Crnogorce pođoše u rat Hercegovci, kojima Turci nikad ne dozvoljavaju da nose oružje, osim kad idu u rat protiv Crne Gore.



Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[JigSaw]

Odlomak iz knjige "Istorija o Černoj Gori" Vladike Vasilija Petrovića (1754)


Poslije toga, 1711, godine onaj veliki gospodar čija je uspomena vječito dostojna hvale, car Petar Prvi, samodržac sveruski, čuvši o slavnim i hrabrim podvizima crnogoroskog naroda, izvolio im je poslati svoje povelje, hvaleći njihovu vjernost i postojanost, podstičući u njima usrdnost prema hrišćanskoj vjeri da uzmu oružje u pomoć Njegovom Veličanstvu protiv varvara Turaka. Ovako je Veliki Gospodar pisao i drugim hrišćanskim narodima, i niko se ne odvaži da digne oružje protiv Porte Otomanske, sem jedini Crnogorci, pod vođstvom svog mitropolita Danila Šćepčevića od Njeguša Petrovića. On je zaista imao slavne vojskovođe, a to su: prvi od Njeguša njegov rođen brat duk < vojvoda > Radule Petrović, sa svojim sinovcem serdarom Savom Petrovićem, serdar Vuk Radonjić, Vučeta Radonjić, knez Marko Bogdanović, vojvoda i gubernator Vukota Vukašinović, knez Kojica Nikolić, vojvoda Vuk Mićunović, knez Stanko Kovačević, knez Vukosav Ivanović, Vuksan Milić, knez Petar Vučetić, vojvoda Nikola Martinović, knez Stanoje Martinović, knez Ivan Vuletić, knez Martin Brajić, knez Luka Mahina, knez Nikola Pobor, gubernator Nikola Lazarević, serdar Vuk Mirković, vojvoda Vuk Radanov Paštrović, vojvoda Mašan Boljević, vojvoda Ilija Dupila, knez Nikola Klisić, knez Vuk Bulanović knez Mihajlo Ivanović, knez Stefan Vulović, vojvoda Vuk Đurašković, knez Vuliša Ražunatović < Ražnatović > , knez Ivan Ljubotinja, knez Vuk Vujović, Nikola Svjetloća, vojvoda Boško Stjepanović < Šćepanović >, Vuk Radović, knez Pileta Radulović, knez Rade Gvozdenović, vojvoda Mijuško Plješivčević, vojvoda Jezdimir Bljelopavljić, vojvoda Ćetko Piletić Piper, vojvoda i gubernator Radonja Drekalović, vojvoda Miloš Vasojević, vojvoda Miloš Bratonožić, vojvoda Đon Stale Kliment. Smjelo i s velikom voljom pođoše s oružjem u ruci protiv Porte Otomanske i pobjeđivahu varvare, zbog čega Porta po zaključenju mira s Rusijom odluči da pošalje veliku vojsku na Crnu Goru pod vođstvom seraskera Ahmet-paše, koji sa 60 hiljada turske vojske napade Crnu Goru 1712. godine, ali je od Crnogoraca bila potpuno razbijena. Poslije ove pobjede Otomanska Porta je odlučila da za svoje dobro od Crnogoraca traži mir ali oni, pošto obećaše ispuniti visoko dopuštenje Njegovog Veličanstva cara Petra Velikog i zapovijesti za to nemahu, vjernost svoju otkazati pokušaše i mir neprijateljima odbiše. Na to Otomanska Porta 1714. godine posla više od 100 hiljada vojske na Crnu Goru, pod vođstvom vezira Duman-paše Ćuprelića . Crnogorci od svojih saveznika Srba, turskih podanika, bjehu ostavljeni, a pored toga Turcima zajedno na Crnogorce pođoše u rat Hercegovci, kojima Turci nikad ne dozvoljavaju da nose oružje, osim kad idu u rat protiv Crne Gore.



Sent from my SM-A546B using Tapatalk

Vladika je ovo pisao dok je bio u Rusiji.

Ovako je Veliki Gospodar pisao i drugim hrišćanskim narodima, i niko se ne odvaži da digne oružje protiv Porte Otomanske, sem jedini Crnogorci, pod vođstvom svog mitropolita Danila Šćepčevića od Njeguša Petrovića.

Nije tacno da je pisao i ostalim hriscanskim narodima. Sa Srbima nije kontakta jer su Srbi vec uveliko bili na strani Austrije.

Smjelo i s velikom voljom pođoše s oružjem u ruci protiv Porte Otomanske i pobjeđivahu varvare, zbog čega Porta po zaključenju mira s Rusijom odluči da pošalje veliku vojsku na Crnu Goru pod vođstvom seraskera Ahmet-paše, koji sa 60 hiljada turske vojske napade Crnu Goru 1712. godine, ali je od Crnogoraca bila potpuno razbijena.

Ne znam odakle je vladika izvukao podatak od 60 iljada vojnika, Turci nisu mogli za opsadu Beca da skupe preko 150k sa svom vojskom iz citavog carstva a ne da daju Ahmetu-pasi (iz bosne) da vodi vojsku od 60k ljudi po crnogorskim brdima

Najrealnija procjena je 10k vojnika a na crnogorskoj strani 2k sa obzirom da su primarno tu bili borci iz katunske nahije.

Poslije ove pobjede Otomanska Porta je odlučila da za svoje dobro od Crnogoraca traži mir ali oni, pošto obećaše ispuniti visoko dopuštenje Njegovog Veličanstva cara Petra Velikog i zapovijesti za to nemahu, vjernost svoju otkazati pokušaše i mir neprijateljima odbiše

Ovaj dio je izmisljen.

Na to Otomanska Porta 1714. godine posla više od 100 hiljada vojske na Crnu Goru, pod vođstvom vezira Duman-paše Ćuprelića . Crnogorci od svojih saveznika Srba, turskih podanika, bjehu ostavljeni, a pored toga Turcima zajedno na Crnogorce pođoše u rat Hercegovci, kojima Turci nikad ne dozvoljavaju da nose oružje, osim kad idu u rat protiv Crne Gore.

I ovo je nonsens, ja razumijem potrebu Vladike da preuvelicava i napumpava ove brojeve al je bzvz ovo postavljati kao da je neka cinjenica. Srbi su tada vec uveliko bili na strani Austrije, a ovo za Hercegovce je takodje izmisljeno, osim ako ko nema neki podatak.
1714. godine je u toj kaznenoj ekspediciji bilo maksimalno 20k turske vojske, a ne 100k

[Bluemoon]

Bojim se da je Džig ođe u pravu inače mene stvarno ne zanima što Njegoš piše o istoriji volim njegovu poeziju đe suočava čovjeka sa samim sobom/kosmosom/drugima tu briljira a samim tim što je bio i neki vladar i to za istoričara sigurno nije objektivnost nula.

No vole ljudi da koriste Njegoša ka istoričara ne zbog istorije i poznavanja iste no im hrani neke njihove želje i prohtjeve.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

A ovo za Hercegovce ne zna čovjek kako da ovu glupost uopšte i prokomentariše osim okle tolika safra prema istima u 21.vijek.

No dobro,koristi se istorija izgleda radi lične safre prema nekome.Batalite se ćorava posla istorija treba da bude nepristrasna bez emocionalnih naboja.

[JigSaw]

Ne radi se odje o Njegosu ali sustina ostaje ista.

Moraju prioritet biti arhivski dokumenti i nasi istoricari sa kraja 19. i pocetka 20. vijeka(koji ih dosta dobro obradjuju) a ne vladika koji je zadnjih 16 godina zivota (od 40. do 56.) bio u Rusiji.

[Bluemoon]

Još su ga nesretnika tamo poslali kao mladića na dvor ko zna kakve on sam paklove u duši prošao.Možda je otle izrodila Luča Mikrokozma.
Ali ne nikoga nije briga za njega ka genija no samo da ga kako strpaju u neke bedastoće ličnih interesa ođe mislim na ove naše političare.Pi.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[NetworkMaster]

Provjera ključnih tačaka:

1. Petar Veliki i 1711. godina:

Tačno je da je car Petar I Veliki tokom Prutskog rata (1711) protiv Osmanskog carstva tražio saveznike među balkanskim pravoslavcima, uključujući i Crnogorce.

Crnogorci su zaista dobili Petrove povelje i bili su podstaknuti da dignu ustanak protiv Osmanlija.



2. Učešće Crnogoraca i mitropolita Danila Šćepčevića:

Mitropolit Danilo I Petrović Njegoš (vladao od 1697.) bio je ključna ličnost tog vremena. On je poveo Crnogorce u sukobe protiv Osmanlija u ime savezništva s Rusijom.

Tačno je da su Crnogorci jedini na Balkanu tada stvarno uzeli oružje u ruke.



3. Bitka 1712. godine protiv Ahmet-paše:

Potvrđeno je da su Osmanlije pod komandom seraskera napale Crnu Goru 1712. godine. Crnogorci su im pružili snažan otpor i odbili napad.

Ahmet-paša bio je glavni vojni zapovjednik Osmanlija u tom pohodu.



4. Napad Duman-paše Ćuprilića 1714. godine:

Ovo se takođe poklapa s istorijskim izvorima. Osmanlije su 1714. poslale još veću vojsku pod vezirskim vođstvom Duman-paše (Ćuprilića).

Ova ofanziva bila je teža za Crnogorce, koji su ostali bez pomoći srpskih saveznika iz susjednih oblasti i pretrpjeli su velike gubitke. Mnoge crnogorske nahije su tada devastirane, a stanovništvo je bilo prisiljeno na bijeg ili prihvatanje mira.



5. Hercegovci uz Osmanlije:

Istorijski izvori potvrđuju da su muslimanski Hercegovci (a u dosta slučajeva i pravoslavci pod osmanskom upravom) učestvovali u pohodima na Crnu Goru, često pod prinudom ili obećanjem povlastica.

Crnogorska vojska: prema istorijskim izvorima, Crnogorci su tada mogli da skupe oko 3.000 do 5.000 naoružanih ljudi. To je bila ukupna snaga tadašnjih crnogorskih plemena sposobnih za rat.

Opet iako zelis da smanjis cifre izgleda 2000 katunjana je pobijedilo 10 000 turaka, da bi u drugom napadu kad su se okupili izdajnici i turci 20 000 tek onda nanijeli poraz... 10 na 1 eto to je Crnogorac... zato nas i ima 500k


Ne pocinje istorija od 1918

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[JigSaw]

Ne radi se odje o Njegosu ali sustina ostaje ista.

Moraju prioritet biti arhivski dokumenti i nasi istoricari sa kraja 19. i pocetka 20. vijeka(koji ih dosta dobro obradjuju) a ne vladika koji je zadnjih 16 godina zivota (od 40. do 56.) bio u Rusiji.

Mislim da sam odje trebao da dodam i chatgpt pored vladike, sad uvidjoh tu gresku

Mozes li NetworkMaster da das jedan izvor za ista od ovoga napisanog? Ovako:

1. Izvor da je Petar pisao Srbima npr. (sto opet nema nidje veze jer su Srbi vodili bitke svako malo na stranu Austrije u tih 30 godina)

Ovo se takođe poklapa s istorijskim izvorima. Osmanlije su 1714. poslale još veću vojsku pod vezirskim vođstvom Duman-paše (Ćuprilića).

Ova ofanziva bila je teža za Crnogorce, koji su ostali bez pomoći srpskih saveznika iz susjednih oblasti i pretrpjeli su velike gubitke. Mnoge crnogorske nahije su tada devastirane, a stanovništvo je bilo prisiljeno na bijeg ili prihvatanje mira.

2. Izvor za ovo da su Crnogorci ostali bez pomoci srpskih saveznika, ako su ostali bez te pomoci znaci da su je nekad imali? Kad su je imali? Na sta se tacno odje misli?

Istorijski izvori potvrđuju da su muslimanski Hercegovci (a u dosta slučajeva i pravoslavci pod osmanskom upravom) učestvovali u pohodima na Crnu Goru, često pod prinudom ili obećanjem povlastica.

Crnogorska vojska: prema istorijskim izvorima, Crnogorci su tada mogli da skupe oko 3.000 do 5.000 naoružanih ljudi. To je bila ukupna snaga tadašnjih crnogorskih plemena sposobnih za rat.

Daj da vidim taj istorijski izvor da su pravoslavci iz hercegovine ucestvovali u tim pohodima.

Daj da vidimo taj istorijski izvor iz kojeg chatgpt izvlaci taj podatak od 3 to 5k naoruzanih ljudi.

Opet iako zelis da smanjis cifre izgleda 2000 katunjana je pobijedilo 10 000 turaka, da bi u drugom napadu kad su se okupili izdajnici i turci 20 000 tek onda nanijeli poraz... 10 na 1 eto to je Crnogorac... zato nas i ima 500k

Koji izdajnici, daj da vidimo izvor za te izdajnike.

Ja ni u jednom trenutku nisam htio da umanjim crnogorski uspjeh (niti sam to uradio) ali ta bitka je slabo opisana i imas teorije od velicanstvene pobjede do tragicnog gubitka, zato se vodim onim najprihvatljivijim a brojke koje vladika navodi su sve osim prihvatljive.

[Bluemoon]

Mene iskreno cifre ne zanimaju naročito u glorifikaciji sopstvene nacije.Kao što se preuveličavaju u herojstvu tako se preuveličavaju neđe i u ciframa žrtvi.

U suštini istorija treba da pokaže jedno da se iz nje uči na greškama a ne da se iste ponavljaju.Pri tom istorija je potpuno suhoparna taj i taj datum to i to skup statističkih podataka i arhive.
Što se tiče cifri treba da se vidi koliko je tek bilo za ww2 namagarčenih sa ovih prostora kao i sovjeta od strane saveznika njih se nikad ne gleda kritički.U prvom redu Brite i Amere.

[Bluemoon]

U to ime ozbiljno razmislite o ovome u današnje vrijeme.

[Dutch]

Vasilije je uglavnom pisao lazi ili preuvelicavao velicinu i bitnost CG. Sve u zelji da sto vise para i pomoci izvuce iz Rusije.
Ovo Srbi na Cg, moguce da se misli na brdska plemena isl. Zna se za Bjelopavlice da su sa Turcima upadali u Katunsku nahiju, a bogme i za Kuce, Crmnicane i jos poneke. Tesko naci u pisanim izvorima, vise ostalo kroz guslarske pjesme i predanja. Po nesto se i moze iskopati, al aj se sad sjeti dje je procitano. Nije crno bijelo sve, niti su svu jurisali samo na Turke, no se cesto upadalo u susjedna plemena a i u Bosnu recimo, radi pljacke. Najbolji primjer Bajo Pivljanin.

[NetworkMaster]

Tako je za brdjane a i zna se za Klimente albance da su se svim siliama trudili da razdvoje katunjane i klimente ,pa se desilo i raseljavanje klimenta a i katunjana u Gacko i po Bosni oko 2000 ljudi ... a i nadjoh jedan muhamedovsko vidjenje historije tako da cu i to ubaciti na forum kasnije... inace kakvi su uslovi bili kod katunjana tu se četovanje istaklo kao uspjesna privredna djelatnost tu nije pomagao ni car ni sultan 200km od crne gore su u strahu prolazili ili ka danas moderni Huti...
Bosnjacki extremisti su prozvali Crnogorce lijenje jer zive od napadanja na neduzne i ne placaju porez ,od svih plemena samo katunjani u tome prednjace .
Evropa je iznjedrila četiri, po svojim karakteristikama najblaže rečeno, čudna naroda. Crnogorci, Sicilijanci, Korzikanci i Baskijci su sabijeni u bespuću uglavnom sačuvali svoju osobenost, ujedno nepovjerljivost i netrpeljivost. I danas, gdje god da žive kompaktni su međusobno, a prema drugima agresivni i bezobzirni jer ne biraju sredstva da dođu do svojih ciljeva. Plemenski način života, krvna osveta, ne susretanje sa drugačijim od sebe i pasivnošću kraja uvjetovana borba za opstanak, napravili su od Crnogoraca vlasnike jako loših osobina. Lijenost, nerad, hajdučija radi pljačke i lukavstvo su im dugo bile, a po ovom njihovom ratnom pohodu sudeći i ostale, glavne karakteristike. Treba napomenuti da zbog izolovanosti stanovništvo Crne Gore nije ginulo učestvujući u ratovima niti umiralo od kuge, stravične smrtne pošasti srednjevjekovnog vremena, a imalo je ogroman natalitet.

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[Bluemoon]

Tako je za brdjane a i zna se za Klimente albance da su se svim siliama trudili da razdvoje katunjane i klimente ,pa se desilo i raseljavanje klimenta a i katunjana u Gacko i po Bosni oko 2000 ljudi ... a i nadjoh jedan muhamedovsko vidjenje historije tako da cu i to ubaciti na forum kasnije... inace kakvi su uslovi bili kod katunjana tu se četovanje istaklo kao uspjesna privredna djelatnost tu nije pomagao ni car ni sultan 200km od crne gore su u strahu prolazili ili ka danas moderni Huti...
Bosnjacki extremisti su prozvali Crnogorce lijenje jer zive od napadanja na neduzne i ne placaju porez ,od svih plemena samo katunjani u tome prednjace .
Evropa je iznjedrila četiri, po svojim karakteristikama najblaže rečeno, čudna naroda. Crnogorci, Sicilijanci, Korzikanci i Baskijci su sabijeni u bespuću uglavnom sačuvali svoju osobenost, ujedno nepovjerljivost i netrpeljivost. I danas, gdje god da žive kompaktni su međusobno, a prema drugima agresivni i bezobzirni jer ne biraju sredstva da dođu do svojih ciljeva. Plemenski način života, krvna osveta, ne susretanje sa drugačijim od sebe i pasivnošću kraja uvjetovana borba za opstanak, napravili su od Crnogoraca vlasnike jako loših osobina. Lijenost, nerad, hajdučija radi pljačke i lukavstvo su im dugo bile, a po ovom njihovom ratnom pohodu sudeći i ostale, glavne karakteristike. Treba napomenuti da zbog izolovanosti stanovništvo Crne Gore nije ginulo učestvujući u ratovima niti umiralo od kuge, stravične smrtne pošasti srednjevjekovnog vremena, a imalo je ogroman natalitet.

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

Ajde bogUti što si tako ozbiljan.

[JigSaw]

Tako je za brdjane a i zna se za Klimente albance da su se svim siliama trudili da razdvoje katunjane i klimente ,pa se desilo i raseljavanje klimenta a i katunjana u Gacko i po Bosni oko 2000 ljudi ... a i nadjoh jedan muhamedovsko vidjenje historije tako da cu i to ubaciti na forum kasnije... inace kakvi su uslovi bili kod katunjana tu se četovanje istaklo kao uspjesna privredna djelatnost tu nije pomagao ni car ni sultan 200km od crne gore su u strahu prolazili ili ka danas moderni Huti...
Bosnjacki extremisti su prozvali Crnogorce lijenje jer zive od napadanja na neduzne i ne placaju porez ,od svih plemena samo katunjani u tome prednjace .
Evropa je iznjedrila četiri, po svojim karakteristikama najblaže rečeno, čudna naroda. Crnogorci, Sicilijanci, Korzikanci i Baskijci su sabijeni u bespuću uglavnom sačuvali svoju osobenost, ujedno nepovjerljivost i netrpeljivost. I danas, gdje god da žive kompaktni su međusobno, a prema drugima agresivni i bezobzirni jer ne biraju sredstva da dođu do svojih ciljeva. Plemenski način života, krvna osveta, ne susretanje sa drugačijim od sebe i pasivnošću kraja uvjetovana borba za opstanak, napravili su od Crnogoraca vlasnike jako loših osobina. Lijenost, nerad, hajdučija radi pljačke i lukavstvo su im dugo bile, a po ovom njihovom ratnom pohodu sudeći i ostale, glavne karakteristike. Treba napomenuti da zbog izolovanosti stanovništvo Crne Gore nije ginulo učestvujući u ratovima niti umiralo od kuge, stravične smrtne pošasti srednjevjekovnog vremena, a imalo je ogroman natalitet.

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

Milo mi je da si pomenuo Klimente, Petar Bogdani, u Cuneus Prophetarum 1685. godine pise da su oni nastali od Klimenta koji je bio sin oca Srbina i majke Albanke. Je l se ono u CG gleda po ocu? Ispadaju li Klimenti onda Srbi?

[Bluemoon]

Džig mlad si momak moj ti je pritaljeski savjet batali se toga.
Ako nemaš kapacitet da sve to nekako gledaš kroz ljudsku ravan.

[Bluemoon]

I ovo ti prijateljski velim iz razloga što...jedna mamina sestra se udala za nekoga druge vjeroispovjesti a moj đed je svakako bio ateista no je kao vojno lice znao da to u Bijeljini neće izaći na dobro.Znao je on odlično što će da se desi ka jedan pripadnik na taj položaj u JNA.No nije ona njega slušala vodila se time da ipak..a jeste desilo se ****** i tada kad se desilo ****** rekao je ja te od JNA zaštiti ne mogu ali dođi u Beograd bez njega jer njemu ođe mjesta nema.I to je odbila rekla je bolje s njim u izbjeglištvo no u Beograd bez njega.I nakon svega su se odselili u Kanadu.I dan danas su tamo sa svoje dvoje đece.I ja se sjećam kad smo pisma pisali tako sa njima što se dešava.
Kad su im vratili kuću u Bijeljinu za spas je ne bi posjedovali jer im fleš bekovi rata toliko režu sve ono što su tamo imali.

I ja se onda pitam što se na stranice istorije ne piše koliko rat sjebe čovjeka na koju kod bandu bio.
Ovo ti sve drugarski pišem a ti shvati kako god.

[NetworkMaster]

„Crnogorci, kad su u turskim provincijama, ne pitaju ni za vjeru ni poznanstvo - oni smatraju sve, (i hrišćane i muslimane) za Turke!"

- Iz dnevnika ruskog generala Dolgorukova, 1769. g.

Tad se ide u cetovanje....

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[Bluemoon]

Inspirisala me priča Ramba Amadeusa vezana za njegovog oca i Goli Otok na ovu temu.Da se malo crnogorsko društvo pogleda u oči.Neđe naletjeh na podatak da je Crna Gora imala najviše žrtava na istom pa se neđe izvodi zaključak kao da su imali najviše povezanosti sa Moskvom što je meni nosens više mi vuče na to da je ovo društvo iskvareno da bi komšiju prošpija samo zato što mu nešto kod njega smeta.Završavali su tamo razni i iz bizarnih razloga kao ovo sa komšijom.
I da kažem ako može bez politike na ovu temu naročito dnevne jer znamo svi da političari koriste sve u političke svrhe pa i antifašizam.Pitanje Golog Otoka dovodi u pitanje ono oko čojstva.Inspirisali su me i postovi neki @joni ja.Da prije svega preispita pogleda na isti.Nemam problem da romantičarski posmatram istoriju radije bi da pogledam istini u oči.

Tema Goli Otok.

Pucajte.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[Dutch]

Spijale komsije i ljubomorni ali i jos jedna bitna stavka, tvrdoglavost. Naime, dostini je nudjeno da se javno odreknu druga Staljina itd a oni to odbijali iz inata i nade da ce Rusija uci sa tenkovima.

[Mstislav]

Neđe naletjeh na podatak da je Crna Gora imala najviše žrtava na istom pa se neđe izvodi zaključak kao da su imali najviše povezanosti sa Moskvom što je meni nosens

Наравно да није нонсенс.
Моша Пијаде или Ђилас су писали да су сељани код Његовуђе (или негдје друго код Дурмитора) косили још незрело жито на љето 1941 како би руски авиони могли да слете код њих, јер су вјеровали да ће Русија/СССР разбити њемце и завршити рат до нове године заузимањем Берлина.

[Bluemoon]

Hahahah nasmija me a ono jes crni humor.Ma možda nisam dobro formulisala post mislila sam da je nonsens da su baš svi tamo završili isključivo zbog toga.Nego i zbog bizarnog špijanja drugoga đe se to zloupotrijebi ne bi li drugome naudio.Ako se razumijemo.

[Mstislav]

Слажем се да су оба разлога валидна, с тим што ми лакше пада да су црногорци русофили него шпијуни.

[Bluemoon]

Nebitno je kome što lakše ili teže pada ja sam potpuno indiferentna prema tome.
Isto bi možda nekom Njemcu lakše palo da posmatra istoriju svoje zemlje kroz iskrivljene naočare da ne rečem ružičaste.Pri tom je to bitno za sadašnjost da se takve stvari ne ponavljaju.
Da malo više gledamo ono đe se u istoriji ispalo fukara i o tome piše možda bi bilo pomaka a ne vječito se busat u junačka prsa.

[NetworkMaster]

KOD BIJELOG POLJA PODIGNUTO SPOMEN-OBILJEŽJE KAPETANU VUKADINU FEMIĆU: SPOMENIK JUNAŠTVU KOJE NIJE ZABORAVLJENO

U podnožju Bjelasice, na istorijskom mjestu Krstaš u bjelopoljskom naselju Femića Krš, juče je svečano otkriveno spomen-obilježje u znak sjećanja na kapetana Vukadina Femića i njegove saborce, koji su 1860. godine stradali u borbi protiv turske vojske.

Na tom mjestu, gdje je nekada stajala kula kapetana Vukadina, okupilo se bratstvo Femića kako bi odalo poštu svojim precima i obilježilo 165 godina od tragičnog događaja.

Prema istorijskim podacima, Vukadin Femić je sa dvanaest saboraca junački poginuo u kuli koju je turska vojska opkolila i zapalila. Svi su izgoreli, ali nisu poklekli – kapetan nije htio predati grb koji mu je povjerio knjaz Danilo da u Limskoj dolini organizuje narodnu vlast.

Kako su istakli predstavnici bratstva Femić, okupili su se na Krstašu gdje je 1806. godine donijet krstaš barjak, što im je Karađorđe dao za junačke i ratne zasluge.

– Krstaš je ovdje postao simbol vjere, opstanka i stradanja. Kapetan Vukadin, kao i njegovi saborci, nisu branili samo kuću već čast, narod i državu – poručio je Radosav Rade Femić, predsjednik Odbora za podizanje spomen-obilježja.

On je dodao da "nema strašnije smrti od umiranja u vatri, ali ni uzvišenijeg cilja od onoga zbog kojeg se za život ne žali – za svoju zemlju, narod i čast".

– Ovo je bio jedinstven primjer junaštva i podviga koji nama kao bratstvu služi na ponos i čast. Od te 1860. krvave godine, proteklo je mnogo ljeta, bezmalo tri vijeka, a duše ovih mučenika vapile su da im se napravi obilježje na zemlji iako su ga u pamćenju bratstva i slavne istorije imali. To zapade nas i radi toga smo ponosni što njihovo viteško djelo i mučenička smrt ne bjehu uzaludni. Neka ovaj krst bude pomen slavnim precima, a amanet potomcima – kako se čuvaju čast, vjera i ime bratstva i države – poručio je Radosav Femić.

Svečanosti je prisustvovao i istoričar Zvonko Dušanov Femić, potomak kapetana Vukadina, koji je istakao da ovaj spomenik predstavlja ne samo obilježje jednom čovjeku već i cijelom bratstvu, čija je istorija ispisana žrtvom i junaštvom.

– Ovdje smo danas u srcu Krša Femića da otkrijemo spomenik i obnovimo zavjet. Mi ne podižemo spomenik, nego podižemo pamćenje. Ne govorimo samo o jednom junaku već o cjelokupnom identitetu bratstva. Ime koje nas okuplja i obavezuje jeste ime kapetana Vukadina Femića. Njegov život i njegova smrt uklesali su ga u istoriju, a od danas i u ovaj spomenik –kazao je Zvonko Femić govoreći o podvigu kapetana Vukadina.

On je podsjetio da je nakon tragedije, u kojoj je život izgubilo 25 ljudi, a 13 kuća bilo spaljeno, vijest odjeknula do Beograda, Beča i Pariza... Svijet je saznao da se u Femića Kršu dogodilo mučeništvo, a ne puka smrt. Francuski i ruski predstavnici u Skadru uložili su protest protiv turske vojske, osuđujući surovost njenih postupaka.

Kako se čulo na skupu, narod ovog kraja nikada nije zaboravio svoje junake. U narodnoj epskoj poeziji kapetan Vukadin često je upoređivan sa kosovskim junacima – jer je, kako se čulo, "izabrao oganj umjesto pokornosti".

– Kula Femića postala je svetilište, naš stub Golgote – mjesto koje nas uči da ni mač ni vatra ne mogu uništiti čast i obraz – istakao je Zvonko Femić.

Spomenik u Krstašu podignut je kao vječna opomena i zavjet budućim generacijama.

– Danas kada otkrivamo ovaj spomenik, mi ne dižemo samo kamen. Mi podižemo opomenu da narod koji zaboravi svoje junake prestaje biti narod. Neka ovaj spomenik bude stražar prošlosti i svetionik budućnosti – istakao je Zvonko Femić.

Grb iz kule iznijet u kolijevci sa djetetom

– Knjaz Nikola je sredinom 19. vijeka, želeći da učvrsti crnogorsku vojsku, formirao Kapetaniju u Femića Kršu. Dao je Vukadinu grb i kapetanski čin, a on mu kazao "grb neće, gospodaru, neka bude božja vjera, ni sa mrtva a kamo li živa oteti". Onda su 13. marta 1860. godine turske snage predvođene bihorskim Bejtam begom napale Krš Femića. Iz kule su se Vukadin i njegovi saborci branili, ali ponestalo im je municije. Turci su zapalili kulu, a plamen je progutao trinaest muških glava. Vukadin je, kada je kulu zahvatio plamen, grb predao svojoj ženi i rekao joj da bježi i spašava grb. Žena je istrčala noseći grb u kolijevci u kojoj je bila njihova kćerka Stamena i sačuvala grb – podsjetio je Zvonko Femić na istorijske činjenice.

Dan
Milovan Novović

Sent from my SM-A546B using Tapatalk