Direktno uplitanje drzave u ekonomiju je koncept koji je ponovo ozivijela ova pandemija i cini se da nikada vise nego sada nisu bile vidljivije slabosti nevidljive ruke slobodnog trzista. Prema poslednjim izvjestajima koje sam citala (od prije nedelju dana otprilike) nekih 155 zemalja na svijetu je podrzalo dikretnim mjerama najugrozenije privredne djelatnosti kako bi se ocuvala radna mjesta i najugrozenije slojeve stanovnistva, koji prirodno najvise trpe u ovakvim situacijama. Razlozi da se podrzi privreda su sasvim opravdani i mislim da tu ne bi trebalo biti nikakve diskusije, dok su mjere sirom svijeta poprilicno slicne, ali razlika je u nivou budzeta koje drzave izvdvajaju da podrze privredu, sacuvaju radna mjesta i stimulisu potrosnju.
Ne znam da li se neko od vas zabavlja citanjem izvjestaja WB poput mene (ne preporucujem

) ali interesantan je podatak da je CG izvdojila ubjedljivo najmanje sredstava iz budzeta za ove mjere (mjereno u procentima GDP-a) u odnosu na zemlje iz regiona. Tako je Srbija ulozila 6.7% GDP-a, Kosovo 2.8%, Albanija 2.4%, BiH 2.3%, Makedonija, 2%, a nasa Crna Gora samo 1% GDP-a!!! Mislim da svakome ko iole poznaje domace ekonomske prilike, sasvim jasan razlog koji stoji iza ovih brojki. Ok, svima osim ekonomskim analiticarima koji pisu za rezimske portale

.
Sa druge strane, na mikronivu, ova kriza je pokazala nespremnost manjih preduzeca da se bore sa eksternim sokovima. Nasi menadzeri, posebno u mikrobiznisima, moraju da ulazu u edukaciju i da nauce prvo osnovne koncepte poslovanja jer nije normalno procitati da se 100% dobiti male kompanije reinvestira u unapredjivanje sadrzaja za sledecu godinu.
Sve u svemu, i kao drzava i kao pojedinci, moramo da se malo vise priblizimo konceptu diverzifikacije i da nikada, nista i ni pod kakvim uslovima, ne stavljamo u jednu slamaricu

.
Bookmarks