Dobro, a šta je sa Zastavom? Prilikom ugovaranja i finalizacije poslova oko licenci za rečena tri modela (post o Zastavi 1400 BJ) direktor Zavoda Crvena Zastava je u Torinu vidio spreman automobil za proizvodnju. Bio je to Fiat 600. Odmah su počeli pregovori o otkupu licence koji su se brzo završili. Na osnovu toga postojao je plan da fabrika u Kragujevcu proširi kapacitete (sa 10.000 na 12.000 vozila godišnje). No, već 1957 godine direktor Zavoda Crvene Zastave traži mogućnost da se fabrika proširi na kapacitet od 32.000 vozila godišnje. Ovakav je bio plan:
- 20.000 vozila godišnje po licenci Fiata 600
- 7.000 vozila godišnje po licenci Fiata 1400
- 4.000 vozila godišnje po licenci Fiata 615 i
- 1.000 vozila godišnje po licenci Fiata AR-55
To je bio šok za tadašnje čelnike iz Jugoslavije. Ako ste pažljivo čitali tekst o Zastavi 1400 BJ shvatate kakav je pogled bio na automobil uopšte. No, osim političkog otpora bilo je i ekonomskog. Naime, tokom 1958 godine na tlu Jugoslavije registrovano je 28.394 vozila, te analiza iz prethodnog i predratnog perioda nije davala šansu takvoj investiciji, mada se broj automobila od 1950 do 1955 godine duplirao (sa oko 6 na 13 hiljada). Kako su postojale i struje koje su vidjele da se država kreće u nekom drugom smjeru tako je na kraju napravljen kompromis. Dozvoljeno je da gradi veća fabrika, ali da Zavodi Crvena Zastava sama nađe način investiranja. Tada je Fiat uložio novac i 1960 godine počinje izgradnja nove fabrike koja je projektovana za kapacitet od 82.000 vozila. Da, toliki kapacitet, doduše prvobitno ugrađene mašine su imale manji kapacitet, no mogućnost proširenja je ostala. Nova fabrika je otvorena 1962 godine i manji je šok bio kada je izjavljeno da je to prva faza proširenja. Koliko je to bilo vizionarski govore sledeći podaci: 1958 godine je iz Zastave izašlo 1.686 vozila, da bi te godine kada se otvorila fabrika izašlo 10.561 vozila. Primjera radi, 1964 godine od 25.960 vozila njih 21.370 čine ,,fiće''. Zastava već 1967 godine proizvodi 34.466 vozila... Vratimo se sada ,,fići'', evo kako se razvijao:
1955 god. - počela montaža, a kako svjedoče tadašnje novine, dijelovi ,,su dolazili u kutijama i kesama, te su uz pomoć italijanskih stručnjaka sastavljani automobili. Tako su se obučavali naši radnici''. Bio je to, dakle, po svemu identični model kakvog sam opisao u dijelu priče o Fiatu 600. Jedina promjena je što je iz hale izlazio sa imenom Zastava 600. Te prve godine sastavljeno je 25 komada.
1956 god. - Sledeće godine sastavljeno je 33 primjeraka Zastave 600.
1957 god. - kako je predstavljen Fiat 600 druge serije, tako se i Zastava po njemu izmijenila. Počela je ugradnja domaćih djelova tako da su oni pokrivali oko 16% vrjednosti automobila. U Torinu (sjedište Fiata) se štampa prvo tehničko upustvo na srpsko-hrvatskom jeziku, tako da ono još ne ulazi u rečenih 16%.
1960 god. - predstavljen Fiat 600 D. Kako se u Kragujevcu još uvijek radi montaža tako se slijedi razvoj originala, te od ove godine izlazi Zastava 600 D.
1961 god. - Zastava 600 D sada ima 50% domaćih dijelova.
1962 god. - počinje sa radom nova fabrika, kapacitet je, kako je obećano, 32.000 automobila godišnje. Tamo se seli kompletna produkcija modela Zastava 600 D, te se kreće u kompletno osvajanje proizvodnje.
1964 god. - prestavljen Fiat 600 D u drugoj seriji, no to ne utiče puno na hale u Kragujevcu jer od sada Zastava ide samostalnim putem. Pošto je osvojena kompletna proizvodnja mjenja se i ime. Ovaj nacionalni automobil dobija oznaku Zastava 750 koji je po svemu identičan Zastavi 600 D, odnosno Fiatu 600 D prve serije. Te ih je godine iz pogona u Kragujevcu izašlo 21.370 kom.
1965 god. - prvi izvoz Zastave 750 je bio u Grčku. Te godine izvezeno je ukupno 5.658 primjeraka.
1968 god. - najveća dizajnerska promjena na ovom modelu, počinju da se ugrađuju ,,normalna vrata'', tako da više nema ,,kontraša''. Počinje sveobuhvatno menjanje raznih sitnica tako da je u periodu od tri godine (do 1971 godine) napravljeno oko 200 promjena. Sve te promjene su kozmetičke prirode: rezervoar je poprečno smješten i ima 31 litru (ranije uzdužno, i imao je 27 litara), farovi kao na Fiatu 850, kontakt brava je sada na stubu upravljača, jedan ključ otvara vrata i poklopac motora, drugačiji branici sa uspravnim odbojnicima, skinute pojedine ukrasne lajsne,... Zbog puno izmjena i novi naziv vozila, Zastava 750 M (modifikovana).
1971 god. - Predstavljena Zastava 750 L (lux) koja ima dodatke kao što su pepeljara, polica ispod istrumenata, instrument tabla obložena plastikom i tapacir na krovu. Mehanički je ista kao Zastava 750 M, kojoj se iz naziva skida dodatak M jer je sada to standardna verzija.
1976 god. - predstavljena Zastava 750 S (special) koja sa većom iglom karburatora iz motora od 767 kubika razvija 30 KS.
1977 god. - šalju je u dijelovima u Kolumbiju, đe se u fabrici Leonidas Lara e Hijos u Bogoti montirao do 1984 godine.
1979 god. - predstavljena dva modela, Zastava 750 LC (luxe comfort) i Zastava 750 SC (special comfort). Zastava 750 LC ima branike sa uspravnim odbojnicima, niklovane rotkapne, grupisane prekidače, drugačije kontrolne lampe, unutrašnjost u skaju, ... Zastava 750 SC ima branike bez uspravnih odbojnika sa crnom trakom po sredini, umjesto niklovanih rotkapni plastični poklopac sa znakom Zastava, unutrašnjost presvučena platnom, dodatni mjerač temperature rashladne tečnosti na instrument tabli, jači motor,...
1980 god. - Došlo je vrijeme da se gama modernizuje pa Zastava 750 LE mjenja Zastavu 750 LC, a Zastava 750 SE mjenja Zastavu 750 SC. Poboljšanja koja ima Zastava 750 LE u odnosu na Zastavu 750 LC su: umjesto dinama ugrađen alternator AEC 0101-14V-28A, novi elektropokretač AZD 3503 12V-0,6KW, jača pumpa za povećani protok rashladne tečnosti, povećani prečnici radnih cilindara za kočnice, umjesto dijagonalnih radijalni pneumatici (145 SR 12), unifikacija djelova da odgovaraju i drugim modelima (brojač kilometara, brzinomjer, ručna kočnica,...),... Zastava 750 SE se razlikuje po crnoj traci na braniku. Osim ova dva modela predstavljen i model Zastava 850 koja je opremljena motorom 100.B.2N.0000.64 koji ima 847 kubika i razvija 32 KS. Tako motorizovana ,,fića'' fo 100 km/h stiže za 25 sekundi, a može sve do 125 km/h. Osim motora razlikuje se i u prenosnom odnosu u diferencijalu (8/37 dok 750 LE/SE ima 8/39) i gumenoj traci na branicima. Ova tri modela (Zastava 750 LE, Zastava 750 SE i Zastava 850) su dobro prihvaćeni pa je postavljen rekord u proizvodnji, kada je za jedan dan napravljeno 266 ,,fića''. Za cijelu godinu napravljeno ih je u 57.475 primjeraka.
1982 god. - može da se kupi kit za tzv. Bagi verziju pa da sami sastavljate vozilo za zabavu. Kasnije ponuđena i gotova varijanta ako se doveze polovni ,,fića''.
1983 god. - Zastava 750 SE se prestaje proizvoditi.
1984 god. - Predzadnje godine proizvodnje napravljeno je 32.586 ,,fića''. Doneta definitivna odluka o prestanku proizvodnje i druga dva modela da bi se kapaciteti prepustili novom automobilu koji svake godine minimum za trećinu povećava svoju prodaju (Yugo).
1985 god. - prestaje proizvodnja. Te zadnje godine napravljeno je 21.140 primjeraka. Od tog proizvedenog broja jedan dio ima oznake Yugo 850 jer se pod tim imenom izvozio u Tursku. Kasnije se preselio i alat u Tursku (Tofas) đe se nastavlja proizvodnja. U Kragujevcu je ukupno proizvedeno 923.487 ,,fića'', a od toga je u 15 država izvezeno 36.529 primjeraka.
Povodom prestanka proizvodnje prenosim dijelove teksta iz Auto Magazina br. 26 od 17.12.1985 god., pod naslovom ,,Kraj jedne legende''. Tu ima i objašnjeno porijeklo nadimka ,,fića'': ,,Tih pedesetih godina u novini ,Borba' izlazio je strip koji je crtao Milorad Dobrić sa nazivom ,Kurir Fića' u kojem je naš poznati karikturista beležio svakodnevne dogodovštine našeg malog, običnog čoveka. Ime je sasvim opravdano, jer baš kao i kurir Fića, stizao je, na radost svojih vlasnika, i tamo gdje drugi nisu mogli.''... ,,sa montažne trake sišao je prvi Fiat 600 D. Dobio je naše ime Fića. Kum mu je tadašnji direktor Crvene zastave, narodni heroj Voja Radić.''...,,Za prvi jugoslovenski auto trebalo je izdvojiti ondašnjih 450.000 dinara - pedesetak prosječnih plata. (1956 godine). U decembru 1971 ona košta 22.362,56 dinara (1.313 dolara), obavezno osiguranje 570 a putarina samo 80 dinara. Vozili smo se jevtino.
Poslednja serija (novembar 1985) isporučivana je po maloprodajnoj ceni od 476.416 dinara, odnosno petnastak prosečnih ličnih dohodaka. Zar je moguće da je dinar toliko obezvređen?''.
Sent from my Motorola 8400





Reply With Quote
Bookmarks