Da, sa zadovoljstvom!
Ne, ne želim, moja sloboda nema cijenu!
Da, ali samo ako se steknu uslovi!
Nijesam razmišljao o tome, ali možda jednog dana...
Ne zasad... ali ko zna, možda promijenim mišljenje....
Ne pada mi na pamet, djeca su dosadna!
Želim jer se to očekuje od mene!
Ne razmišljam o tome uopšte!
Bih i želim, ali kako?! Kriza, muka...
Nijedna opcija mi ne odgovara....
Ja mislio da se ljudi žene/udaju zbog ljubavi i želje da skupa provedu život, kad pazi ono samo radi đece. E jbg treba ovome narodu otvoriti oči pa uvesti obavezan ginekološki pregled/spermogram prije odlaska u opštinu.
Da ne čitam dalje komentare e će mi se prisr*ati. Inače brakovi bez djece su daleko funkcionalniji i sretniji jer se ljubav zadržava između partnera, i sva pažnja ne odlazi na djecu. Ljubav prema djetetu je prelijep osjećaj, ne sporim, ali po meni su djeca ubica brakova. Ljudi na koncu kažu da zbog djece održavaju brak, al niko da se sjeti da su se otuđili baš nakon dolaska djece.
Smisao života nisu isključivo ni djeca, ni posao ni pare nego prosto ono što te čini sretnim i ispunjenim. Pa sad koja je kombinacija događaja, nebitno. Ali bitno je da je za svakog drugačije.
Smisao života je pronaći ono što te čini srećnim i raditi to svakoga dana do kraja života. Najbitnije je shvatiti na vrijeme šta je to.
Najveci mi je strah bio da iz nekog razloga ne mogu da ih imam. Hvala Bogu, moja najveca zelja je ostvarena.
Koliko sam se samo naslusala prica - uzivaj dok nemas djecu, dok se ne udas, onda ti je pukla pogibija... kad dodju djeca to je katastrofa, ne spava se, ne jede, ne izlazi iz kuce, ada nema zivota... da kad sam ostala u drugom stanju i kad bi me pitali je li te strah od porodjaja ja bih govorila ne uopste, vec od toga posle... Slusajuci druge ja sam ocekivala malog drekavca od kojeg nece moci da se opstane, i svasta nesto neizdrzljivo... A kad je ona dosla, gledam sa strepnjom kad ce da pocne sav taj haos, gledam, cekam, i ne vjerujem... Sad je vise ta strepnja nestala jer vidim da je to nesto potpuno normalno, prirodno i lako, da nikakve muke tu nema, da je to samo malo vise obaveza i nista od tog negativnog sto se prica... a da je sve ono sto ispunjava, da ti se svrha zivota svodi na taj osmijeh. Dobro kazu, ko ima taj zna. Drugi samo mogu da nastave da se boje.![]()
Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
http://www.6yka.com/mobile/novost/73250
Sent from my SM-N910C using Tapatalk
Mislim da je ovo zbog rodne ravnopravnosti, a i djeca do tri godine teško da razlikuju rod tako da je uticaj na njih same nepostojeći. Kakve ovo ima veze sa LGBT?
Ovako kako si napisao i izvučeno iz konteksta zvuči loše. Ali kad dođeš u situaciju da objašnjavaš djetetu zašto se lejdi Gaga ljubi po podijumu sa drugim ženama poželjećeš da je to djeci neko prije tebe objasnio. Volim da znaju da postoje ljudi drugačiji od njih. Druge boje kože, religijskog opredjeljenja, seksualnog opredjeljenja, a ne da ih ubije kap kad vide crnca. Skrivanje ovakvih stvari od djece pravi od tih stvari zabranjeno voće, male homofobe i stvara nepovjerenje prema roditeljima. Samo je pitanje kad im reći i način na koji saopštiti. Dječiji psiholozi su pretpostavljam o ovome mislili ali ni njima ne treba bezrezervno vjerovati. Mada vjerujem im u svakom slučaju više nego balkanskim stereotipima.
Teško. Otiđi na Amazon.com i provjeri knjige i bajke za razne uzraste.
Jeste. Obrazovni sistem radi i to. Vaspitava.
Last edited by Caesar; 03-11-15 at 19:16.
γνῶθι σαὐτόν
Nije isto djecu informirati ili podučavati o raznim konceptima međuljudskih različitosti i odgajati dijete. (informacija/formacija)
Roditelji odgajaju dijete prema vrednotama u koje sami vjeruju, pa ću tako ja svoju djecu uvijek odgajati kako je brak zajednica muškaraca i žene i da je abortus prekid života embrija.
I nema te gender ideologije koja me može pomutiti u nakani da na taj način odagajam svoju djecu.Uz naravno, poštovanje svakoga čovjeka (koncept se ne mora poštovati ili odobravati! poštuje se osoba)
Temelj odnosa između muškaraca i žene jest ljubav na prvom mjestu, ali prokreacija ili otvorenost životu je odmah iza toga.
Često sam slušao kako roditelji govore: mala djeca - mala briga, velika djeca - velika briga. U početku sam se smijao tome, a kasnije kako sam odrastao i gledao vršnjake oko sebe šta sve rade i kuda im život ide, shvatio sam šta ta izreka znači. Neke danas srećem kad prođem pored Metadonskog centra, ja u prolazu, oni u red.
Ljudi koji su ti to govorili su ili bili roditelji ili čuli od svojih roditelja, znači - ko ima, taj zna. Ti si tek počela da stičeš iskustvo, a oni su ga dobro ispekli (oni - množina, ti - jednina). Drago mi je zbog tvoje sreće i želim ti još puno takvih trenutaka, ali ne bih ja olako odbacio ono što su ti govorili.
Ja sam prosla ono na sta su mi skretali paznju, a to je da prvih par mjeseci nema spavanja, jela, nicega i to kad se prezivi onda je lakse. Zbog tih prica mi se nije mililo izaci iz bolnice, mislih - sto li me sad ceka a jedva stojim na nogE. Kad ono gle cuda, nista od toga.A onda cuh savjet jednog roditelja, ma pusti takve price, svaki naredni dan je laksi od prethodnog, i tako je i bilo.
![]()
Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
Velikoj vecini roditelja je najbolje da se ne mjesaju direktno u vaspitanje djece vec da kroz rad na sebi - nastavak vaspitanja sebe - vaspitavaju svoju djecu. Ovo malo ko radi, a skoro jedini je ispravan nacin vaspitanja djece. Tako ih cuvamo od sebe i dozvoljavamo im da razviju krila. A vjeruj mi od sebe ih treba najvise cuvati.
Drugi dio vaspitanja prepustiti skolskom sistemu.
Sent from my GSXR1000 @ 299
γνῶθι σαὐτόν
Zelim (za jedno godinu dana). Sve ide po "planu" za sada.
Ništa bi onda, to je prihvatljiv rizik. Dok dijete dođe do puberteta kad stvarno počne da razvija i polne odlike, ako se vidi da mjerka isti pol, dovoljno je staro da se izbaci na ulicu. Eto posla za tinejdžere koliko god oćeš, a i tarifa im je vjerovatno unosna. Ajde jadan, niko nije lud samo na jednom đetetu da ostane, a valjda nema toliko baksuznih roditelja da im svako dijete bude gej. Sunce će ih ogrijat makar za jedno, to je zakon vjerovatnoće.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Mrzi me da listam sve sto je pisano, samo cu reci da danas, 5 dana nakon sto sam postao tata, mislim da ne postoji opravdanje da covjek uopste ima ovu vrstu dileme.
Pa zapravo se slažemo, to je slično onome što sam rekla. Dakle, to jest najbolji modus odgoja i za moj pojam, odgajajući sebe-odgajamo djecu.
Drugim riječima, svjedočimo vrednote u koje vjerujemo, djelima u zajedničkom međuosobnom procesu dijete/roditelj.
Dijete lako prepoznaje jaz ako postoji između onoga u što vjerujemo i onoga što činimo.
Društvo se dobro treba dogovoriti o kakvoći odgoja u školi.
To su danas velike borbe.
Sa srećom, drma euforija. Javi se za par godina.
P.S. Đeca me dovode do ludila, nerviraju, nevaspitana, ne uče, svašta rade, vriska, dreka, prljaju po kući, milion obaveza, nemam vremena za sebe, ne sjećam se kad sam se pošteno naspavao/odmorio/imao vremena za sebe - sve ovo su mi ljudi oko mene govorili tako puno da prosto je nemoguće da lažu. Sve to oduše kad im se nakupi.
Mene najviše nervira ta neiskrenost, divno je, sjajno i bajno, a posle par minuta đetetu zapali šamarčinu jer skače po kući da mu se obrne glava dva puta. Što je opet odraz istrošenih živaca i nezadovoljstva, jer jelte, djecu ne treba udarati nego polako, pričom vaspitavati. Tako bar kaže nacrt novog porodičnog zakona.
Ne sporim neizmjernu ljubav koju djeca donose. Sporim samo da je život bez njih loš. Naprotiv.
Last edited by γνῶθι σεαυτόν; 03-11-15 at 20:50.
A sto za par godina?? samo bolje moze biti, dijete prohodalo, mozes svuda da ga povedes, sve...
Tu es mon héro!
Jedino cega se ja licno plasim su pubertetske godine, znam da se ni sam nijesam mogao snositi, ne znam kako cu to izdrzati![]()
Tu es mon héro!
Do nekih 50+ godina mi djeca nikada neće faliti. To znam, brat i sestra ih imaju i neizmjerno ih volim i vezan sam za njih, ali ja ih prošetam i poigram se sa njima i nemam nikakvu odgovornost, znači samo najljepši dio. I opet ih ne želim.
E posle 50 - 60 ću se vjerovatno kajati, ne jer sam promašio život nemajući djecu, već zbog sebičluka - da bi me pazili (zbog čega većina Crnogoraca i Crnogorki pravi djecu) Zato se oči vade u mnoge kuće što kad se požene sinovi, neće da žive sa roditeljima.
Elem, kako vrijeme dolazi i donosi navike sa zapada, čini mi se da ćemo se srećati u domovima za stare i vi sa djecom i mi bez djece (pretpostavljam za sebe, mlad sam, ko zna, možda ih i neplanirano dobijem). Jedino što ne želim jeste kad mi dođe kraj je da žalim što nisam proživio život. Jer ljudi na samrti najviše žale za neproživljenim životom kad su mogli, a ne za djecom.
I na kraju, da ne spominjem krizu srednjih godina, kad zbog jedne ***** ostave i ženu i djecu i pobjegnu za njenom suknjom. O tome da ni ne počinjem... Ispašće da je ljubav prema ***** jača od ljubavi prema djeci.
Last edited by γνῶθι σεαυτόν; 03-11-15 at 21:06.
Gledam sad ovaj video Buksovaca... ono, kao sprdacina, ali ja se nesto nijesam presmija- kolko mjesecno/godisnje kosta podizanje samo jednog djeteta... kolko iźede to dijete, kolko mu treba za robu, knjige i čuda...
više nego 10 dana na Kubu, to sigurno...
E tek sad imam kad da se malo posvetim ovoj eni vrlo interesantnoj temi i da malo repliciram...tek sam na prvoj strani pa krenimo redom:
Lično sam vrlo zainteresovana za djecu, imam dvoje- prežalit ne mogu što sam bila glupava i ne rodih barem još jedno, ali dobro, puna kuća i ovako, pa samo neka su zdravo.
Ne zamjeram ljudima koji ne žele da se ostvare kao roditelji...recimo da više zamjeram onima koji ne mogu da budu biološki roditelji, a koji to jako, jako žele, što,recimo, ne usvoje dijete...ne baš da zamjeram u stvari, prosto imaju rješenje pa neka ga iskoriste kad je već nemoguće da stvore sami novi život...
Dakle, svako zna da li je spreman ili nije i da li želi ili ne. Vjerujem da bi se veliki broj onih koji probaju,preobratili i postali presrećni što su se predomislili, ali svakako poštujem mnogo više nego da glume da žele a da su posle sve samo ne roditelji.
saglasna sam sa ovim što sam citirala osim sa dijelom "nezrelost ili nespremnost da se život digne na jedan viši nivo"...ja bih u mnogo slučajeva rekla zrelost, suočavanje sa samim sobom, i dodala, zašto misliš da je osobama koje ne žele djecu, sa djetetom život podignut na viši nivo? Mozda oni misle da je nas život sišao nivo niže a mnogima i u sunovrat (što se i dešava u mnogo slučajeva)?
Za nas koji istinski želimo djecu i koji smo ponosni na svoju djecu sigurno je život na višem nivou...
A zamisli ovaj slučaj...kao djevojka rodi dijete bez saglasnosti oca, daju ga u dom na usvojenje i to bez ikakve potrebe da kontaktira dijete, da ga vidi, bar da odglumi majku, i onda se jednom uda pa svome mužu rodi dvoje djece koju zove "radosti majkina" "srećo, živote majkin"....što, ono nije bila majkina sreća i život (što bi rekao V. Nikolić "kao da ti nijesi čedo lijepe oči materine" ali u sasvim drugom kontekstu, naravno)...Od svih ogavnih ljudskih kategorija, ova mi je najljigavija, iskreno!
zašto mislim da si ti '84 godište? :mrgreen:
Potpuno si u pravu samo jedna digresija....lično mislim da ne postoji NORMALNO ljudsko biće, koje može vidjeti svoje čedo, okice, usnice i lišce maleno, nevino i prelijepo i pomisliti "što mi je ovo trebalo"...mozda griješim, ali ovako razmišljam...a za roditeljstvo znanje ne treba, treba ljubav prema djetetu i sasvim sigurno će ono uživati-ali svakako dijete nije poligon za vježbanje umijem- ne umijem, mogu- ne mogu, hoću- neću....
p.s. u poslednjih deset dana sam više puta htjela rep da ti dam (opšte je poznato da si mi omiljeni forumaš) za razne postove na raznim pdf, ali neće, pa kad mogne eto je opet
:mrgreen::lolblue:Izvinjavam se duboko...kako obavljaš ovu radnju, ako može kratki opis?![]()
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks