Kratak osvrt:
Federer je u drugom setu imao 95%! osvojenih poena na svoj prvi servis, bukvalno je čistio linije, pogađao iz svih pozicija, bekhenda, forhenda, voleje, riterni, izlasci na mrežu. U tom istom setu, Đoković je imao 57% prvi servis. Uprkos svemu navedenom, Federer je jedva(!) dobio taj set. Jedva!!! Mislim da je svaki komentar dalji suvišan.
Naveo bih i sledeće:
Rodžer Federe je prvih deset gren-slem titula osvojio pobijedivši u finalima redom sledeće igrače: Mark Philippoussis, Marat Safin, Andy Roddick, Lleyton Hewitt, Andy Roddick, Andre Agassi, Marcos Baghdatis, Rafael Nadal, Andy Roddick, Fernando González.
Đoković je svojih deset titula osvojio pobijedivši u finalima redom sledeće igrače: Jo-Wilfried Tsonga, Andy Murray, Rafael Nadal, Rafael Nadal, Rafael Nadal, Andy Murray, Roger Federer, Andy Murray, Roger Federer, Roger Federer.
Dakle, kvalitet je uvijek bio iznad kvantiteta. Ne znam zašto se ljudi uvijek hvataju za broj ovoga, onoga, dužinu toga, daljinu onoga itd.
Dodatno, Federer je Nadala u finalima GS dobio jedino na Vimbldonu '06 i '07 dok je ovaj bio još zelen na travi. Đokovića je dobio u finalu USO '09, njegovom prvom. Sva ostala finala protiv navedene dvojice je izgubio.
Takođe, nema sumnje da RF igra najljepši tenis ikada. Ali sport podjednako volimo i zbog borbe i žestine i lavljeg srca.



Reply With Quote



Bookmarks