Evo da se I ja malo ukljucim u ovu pricu. Objasnjenje na ovu temu imam I ono je vrlo jednostavno ali problem je u tome sto ga je tesko razumjeti pa cu pokusati odgovor sto vise prvo pribliziti. Za pocetak neophodno je usvojit sledece aksiome:

1. Svi smo mi ograniceni odozgo: sto u prevodu znaci da postoji gornja granica koliko mi mozemo da shvatimo i razumijemo I ona je razlicita od covjeka do covjeka. Rijetko ko je svijestan svoje gornje granice I takvi ljudi se nazivaju prosvjetljeni.
2. Svijet se ne vrti oko mene: sto bi znacilo da zivot svakog pojedinca je proizvod statisticke greske tako da trebamo biti vrlo zahvalni sto u opste postojimo.
3. Sve ono sto vidimo I poznajemo u zivotu ukljucujuci I nas same je napravljeno od istog materijala koji zauzima 10% prostora koje je covjecanstvo svjesno da postoji.

Kad se slozimo i usvojimo oko gornjih stavki onda slijedi odgovor na pitanje zasto iz ovog posta, a odgovor je sledeci:

uopste nije bitno kako se ko rodi, jeli gladan ili sit, bolestan ili zdrav, bogat ili siromasan, jedino sto je bitno u zivotu kako se ko ponasa u svakom trenutku svog zivota bez obzira na situaciju u kojoj se nalazi, jer je zivot u stvari rasadnik dusa cija je svrha za nas nedokuciva, ali ne bilo kakvih dusa vec samo onih koje zadovoljavaju odredjene uslove koje bas I neznamo koji su.