Ja sam upravo o tome govorio, o prebacivanju krivice na drugog koje je realno besmisleno, i jeste i može biti komplikovano. Razumio bih, da kad ne vjeruješ, da onda i ne možeš tako pripisivati Njemu išta, daleko od toga da meni smeta taj tvoj postupak.
Dal ti sa ovakvim "pripisivanjem" ipak indirektno priznaješ da Bog postoji? Tvoje pravo niko ne spori, naravno. Razgovaramo samo.
Ne svrstavam nikog niđe, ako opisujem nešto.
Pratiti Božiji put podrazumijeva živjeti u skladu sa Božijom riječju. Svaki "svoj put" naročito i upravo onaj u kome nema ni B od Boga, konačno nije Božiji put. Vjerovatno da je taj "svoj put" ljudima koji idu njim čak i bio i jeste uzvišeniji i bolji i savršeniji, jednom riječju pravilniji, inače ne bi njim išli? To ne znači da je taj put ispravan. Slično kao što ti potencijalno tvrdiš da Bog ne postoji, dal to zbilja i konačno znači (potvrđuje) da On zbilja ne postoji?
Ne, to samo opisuju tebe i tvoje shvatanje, ništa drugo.
Da se vratim na "svoj put". Čak i onaj put koji je u skladu sa Božijim, ali ipak osoben, po nečemu karakterističan, u smislu da se ipak razlikuje od Božijeg puta (neka doktrina, neka bitna pojedinost ili sitnica ako je neko tako interpretira) čak ni to nije Božiji put, upravo zato postoje toliko religija i shvatanja i pravila i nijansi i vrsta i pod vrsta. Parafraziram: "Širok je put što vodi u propast, a usak je onaj koji vodi u život". Znači opisani drugi put je pogrešan, odnosno pogrešan je i prvi put ukoliko se ne prati kako treba. Dal smo se razumjeli oko ovog? One opise s kraja citata ti preskačem, očekujem malo više od tebe (od ovog pokazanog).
Zar su svi koji se ne slažu s vama licemjeri? Dal ovđe trebaš malo razmisliti, umjesto olako karakterisati? Zar je i Tolkin bio licemjer? Tolkina stavih jer ima neki citat koji se odnosi na njega, dal to stavih ovđe ili na nekoj sličnoj temi, provjeriću, a možeš i ti.
Tvrđenje da je Bog savršen je opisano u Bibliji, da ne tražimo dalje, sve negativno za šta Ga optužuješ je ono što sleduje i što pripada ako ne shvatiš pravo i stvarno stanje, poredak i međusobno posledične veze. Boginja o tome govori. Meni je jasno da se ove stvari ne uklapaju u koncepciju mnogih, naročito onih koji sumnjaju. To je jedan od prvih koraka, ali koraka ima još. Komplikovano? Tolstoj je govorio da, parafraziram: "Ako tražiš Boga, on će ti se i pokazati".
Ne može čovjek sa svojom slobodnom voljom biti kriv. Da je tako, ko bi se spasao ikad?
Može biti kriv čovjek koji po svojoj slobodnoj volji odabere loše i postupa loše. Loše je po nekoj definiciji, sve ono što je suprotno Božijoj riječi. Možemo nabrajati do sutra katastrofalne primjere, ali mislim da nam to nije cilj. Osim toga, zlo je i opravdavati zlo i Adam je to uradio bio.
Šta je sporno za bolesti? Da proširim misao, sve što se čovjeku dešava (uključujući i bolesti) je sa nekim ciljem. Ovaj život je neprekidna borba, iskušenje, provjera, testiranje, tako ga i treba shvatiti, jer ga je Bog tako zamislio. Primjer sa slijepim čovjekom koji je progledao, upravo je odličan primjer.
Sad mi objasni, zašto onda uopšte postoji shvatanje (ideja) da Bog ne postoji?
Ko je ovo tvrdio? Zar nisi sam navodio primjer o datumu kraja svijeta, za koji piše u citatu koji si naveo, da ga ljudi ne znaju (i ne treba da ga znaju), ali da ga Bog zna? Zašto eventualno misliš da je ovo jedini slučaj?
Sigurno? Možeš li ti svojim rukama napraviti "nešto", a da to nešto bude savršenije od tebe?
Da Bog ne prisiljava nikog da Ga slijedi. Bog je savršen, milosrdan i strpljiv i on čeka, svi na kraju dođu "Bogu na istinu". Svi oni opisi iz Biblije nisu prijetnja, nego primjer. Ti vjeruj u šta hoćeš, kako hoćeš i kad hoćeš.







Bookmarks