
Originally Posted by
El Re
H R,
ajde da napišem još nešto u osvrtu na tvoj post (čije mnoge djelove pozdravljam), no nije sve napisano u funkciji polemike, već više da (još jednom) onima koji čitaju približim svoj stav i podstaknem ih da možda više razmišljaju.
Dakle, samo da ne bude nesporazuma - to (što si komentarisao) je jedan od scenarija, a ne jedini scenario.
Postoje 2 scenarija. ili da budem pošten - postoje najmanje 2 scenarija, mada su svi drugi samo varijante ta 2.
Postoji onaj ukoliko se budemo ponašali spram očekivanja i ne budemo se opirali promjenama i onaj drugi (za nas poguban) ukoliko se ne budemo ponašali spram očekivanja i ne budemo mijenjali.
Objasnio sam šta je ono što nas čeka u slučaju da prekinemo put ka EU i NATO. To sam napisao jer je fascinantno kako se o tome malo govori u Crnoj Gori. Valjda neđe ljudi rezonuju da se niko usudio ne bi da to uradi, pa onda tu mogućnost (za sada) i ne vide realnom.
Umjesto toga naše društvo se zanima (ili glumi da se zanima) stupidnim dilemama "da li ili ne u NATO?". Kao da uopšte Crnogorci imaju izbor. Pa se još vode polemike da li je to za nas isplativo ili ne (??). Čemu to služi? Treba da nas zavara u uvjerenju kako smo uistinu vlasnici svoje sudbine?? Ludog li naroda,..Pa nezavisne Crne Gore ne bi bilo da nije bilo volje tog Zapada i njegovog zastrašujućeg vojnog arsenala koncentrisanog u njegovom vojnom savezu pod imenom NATO.
Ne bih da sad podsjećam na čitavu hronologiju kraja '90-ih, ko nas je podučavao kako da gradimo državu u državi, naoružavao nas, ohrabrivao nas da polagano preuzimamo nadležnosti savezne države i bdio nad nama da nam Milošević sa svojom soldateskom ne oduzme i onaj nivo autonomije koji smo po fedaralnom Ustavu imali. Nezavisnost i Crne Gore, i Kosova, i svih drugih na prostoru ex YU odlučena je od strane Zapada. Čitavu arhitekturu ovog regiona Zapad je osmislio. I ne radi to od juče.
Zapad to radi vjekovima unazad. Rusija je dobila rat protiv Turske 1878. Rat u kom nije učestvovala nijedna velika sila sa Zapada. I pazite šta se dešava,..Rusija i Turska se nakon rata sporazumijevaju o svemu u San Stefanu. Bukvalno Porta (Vlada Osmanske carevine) pristaje na sve samo da spasi Carigrad i potpisuje famozni Sanstefanski ugovor. Čim su to čule ekspresno se sastaju sve zapadne velike sile i objavljuju da one ne prihvataju sporazum Rusije i Turske, tj,. da će granice na Balkanu biti crtane onako kako to Zapad kaže. Odmah zatim velike sile se sastaju na kongresu u Berlinu i diktiraju novu realnost koja se drastično razlikuje od ruskih želja. Sve se to događa a da pritom na terenu Balkana postoji samo jedna ozbiljna vojna sila, i to ona Rusije. Zamislite to...Ako ste u stanju.
Rusija (mislim da je preko Gorčakova to bilo) u povjerljivom kominikeu upoznaje Srbiju da bi za nju bilo poželjno da se za svoja traženja osloni na Beč jer joj Rusija u pogledu srpskih pretenzija na Balkanu ne može pomoći! Tada se događa ona famozna situacija da kralj Milan (tada knez) od gorljivog rusofila postaje uvjereni germanofil i politiku Srbije vezuje za Beč. To novo oslanjanje na Beč podstaći će do tada neviđen privredni, infrastrukturni i kulturni razvoj Srbije koji je ona ikada doživjela. I ne samo to. Oslanjanje na Beč pokazaće se spasonosnim za Srbiju nakon izgubljenog rata od Bugarske 1885., kada je isključivo Austro-Ugarska zaslužna što Bugarska (iako pobjednik u ratu koji je Srbija izazvala) neće dobiti nikakvu, a posebno ne teritorijalnu satisfakciju na račun Srbije.
Koliko se isplativim može pokazati oslanjanje na Zapad Srbija (a na nesreću i mi) će naučiti u toku i nakon WWI rata, kada izbacivanjem Rusije iz rata pokroviteljstvo nad Srbijom Karađorđevići predaju Francuskoj. Francuska iz WWI svjetskog rata izlazi kao dominantna pobjednica koja crta nove granice u Evropi i svom novom klijentu (čiju je vojsku 1917. digla iz pepela i uključila na Solunski front) predaje sve bivše južnoslovenske provincije Austro-Ugarske, i pride priznaje pravo da anektira Crnu Goru koja je bila saveznica u ratu!
A zašto je Crna Gora prošla tako? Pa zato što ona nije bila francuski već ruski klijent. Srbija je preko novog mentora uspjela da kralja Nikolu zapravo učini francuskim zarobljenikom kom je bilo zabranjeno da se kreće, a kamoli da se vrati u Crnu Goru i pokuša omesti ono što su se Srbija i njen novi gazda dogovorili.
Ali, mi smo prokleti da nikako ne shvatimo kako funkcioniše Svijet, kolika je moć Zapada na ovom poluostrvu i čime se on rukovodi u svom postupanju.
Ponoviću, mada sam više umoran i pitam se ima li to smisla (jer sam zaista u par postova sve do u detalje objasnio) - igranje sa Zapadom je igranje sa vlastitom sudbinom.
Zapad je vatra na koju se možete ogrijati, ali i vatra koja vas može spržiti. Šta ćete izabrati samo od vas zavisi. Ali kompromis sa njim ne očekujte. Nema pregovaranja. Zapad ne pregovara.
Kada je napredovala po Evropi početkom WWII rata Njemačka je od svakog protivnika zahtijevala samo bezuslovnu kapitulaciju, a krajem istog nadala se da će joj oni s kojima je dijelila baštinu zapadne civilizacije dati priliku za pregovore. Oni su umjesto toga njene gradove sravnili do pepela. Pregovore je čekao i Japan. Dobio je 2 nuklearne bombe. Toliko o spremnosti Zapada da pravi ustupke. I Milošević je to naučio na teži način. Ignorisao je i apele da se urazumi od ruskog premijera Viktora Černomirdina, koji mu je u trenutku iznervirasnosti pobacao papire stola za kojim su sjedeli i kratko mu rekao: "Ne prihvatiš li ono što traže od tebe Srbija će biti bombama poravnjena kao ovaj sto!". Pregovore je čekao i Gadafi. Na kraju su ga pronašli u kanalizacionoj cijevi i ubili kao psa na ulici. i Sadam je na svom kraju vjerovao da nada za pregovore sa Zapadom postoji. Skončao je tako što su ga pronašli kako se krije u podrumu među kantama i gajbama. Obješen je vrlo brzo nakon toga i to pred očima cijele javnosti....
Svakog onog ko je mislio opirati se Zapadu i remetiti njegove planove Zapad je uspio lišiti ne samo vlasti, već i života. Narodi i zemlje koje su kretale za takvim vođama nijesu od strane Zapada samo zaustavljene u svom razvoju, već su vraćene decenijama unazad. Neke čak i vjekovima unazad.
Za razliku od nekih "sporijih" učenika Japan je svoju lekciju shvatio. I pored dvije nuklearne bombe koje su prosute nad njegovim gradovima on je vrlo brzo postao najpouzdaniji saveznik Zapada u regionu i jedna od najmoćnijih ekonomija svijeta.
U Crnoj Gori postoji dio stanovništva koji ima snažnija ili blaža antiZapadna osjećanja. Ali postoji i onaj dio stanovništva čija su osjećanja i stavovi jasno proZapadni. Većina ovih posljednjih pristalice su vladajućih i partija independističke orjentacije.
To znači da Zapad već ima svoje snažno uporište i među dobrim dijelom stanovništva Crne Gore i to upravo onih na čiju podršku vlast računa. Taj dio stanovništva već u većini sa zabrinutošću, rezervom ili čak neodobravanjem posmatra perfidno demonstrirano flertovanje crnogorske vlasti sa Kremljom, a koje vlast najočiglednije demonstrira načinom na koji državni i (pro)vladini mediji izvještavaju o ukrajinskoj krizi.
Bude li ova vlast odlučila i samo malo korigovati put CG prema EU i NATO, zapadne sile (SAD i ključne članice EU) već imaju i pristalice, i sredstva, i infrastrukturu da ovu vlast vrate u brazdu ili je potpuno zamijene nekom koja će biti kooperativnija.
Pa sad...
Bookmarks