
Originally Posted by
El Re
HR,
ja bih volio da si ti u pravu. Iako je to jadan i mučan scenario ipak Crnoj Gori predviđa članstvo u NATO tokom ove godine..
Vidiš, a nijesam ovo želio reći u ovom trenutku (jer još nepoznatih ima u ovoj jednačini) no po onom kako izgledaju pozicije figura na tabli (u ovom času) ja sam mnogo skloniji procjeni da od članstva CG u NATO ove godine - nema ništa.
Dobro zapamti ovo što sam ti rekao...
Stvari se itekako mogu promijeniti (i to naglo) međutim ja sam (na bazi mog poznavanja funkcionisanja NATO i ključnih struktura u njemu), na žalost, uvjerenja da su šanse Crnoj Gori za članstvo u NATO danas čak manje nego neposredno prije septembarskog samita u Kardifu.
Ponašanje vlasti u Crnoj Gori svakog dana te šanse dodatno umanjuje. No, nije taj podatak ključan za trenutno lošu perspektivu crnogorskog članstva u NATO-u u 2015. godini. Ne, mnogo važniji momenat je onaj koji se tiče razvoja stanja na terenu između zaraćenih strana Zapada i Rusije. Ponoviću, jer neki nikako to da shvate - između Zapada i Rusije bukvalno već mjesecima bukti pravi rat. Taj rat se ne vodi oružjem (hvala Gospodu) no udarci koji se razmjenjuju su podjednako razarajući.
Zašto je to bitno za pitanje članstva CG u NATO? Volio bih da obratite pažnju na ovo što ću reći - Snaga i odlučnost koju pokazuje Rusija da zadaje udarce daleko je niža od one kakvu je Zapad prvobitno očekivao. Rusija se u samo 4 mjeseca našla u zapanjujućoj defanzivi, a sve njene slabosti postale su nepristojno vidljive.
Niko ozbiljan nije očekivao da Rusija može u ekonomskom i diplomatskom ratu parirati Zapadu, ali ovako brzo posrtanje zaista niko nije očekivao. Pogotovu ga nijesu očekivali u vrhu crnogorske vlasti. I upravo tu je problem!
Da je pred NATO-om perspektiva duge i iscrpljujuće borbe sa Rusijom (nalik onoj tokom Hladnog rata koji je vođen sa SSSR-om, a koji je bio globalni igrač) vodeće države NATO bi pokazale spremnost da (prije svega iz strateških razloga) Crnu Goru i nespremnu prime u NATO.
Međutim, kako strah od Rusije na Zapadu svakim danom jenjava, a ona se nesretna sve više bavi lizanjem svojih rana, to će u NATO pokazivati manje žurbe da prime ovakvog "saveznika" kakva je Crna Gora. Šta podrazumijevam pod terminom "ovakvog"? Pa prije svega nepouzdanog.
Priče o nedovršenoj demokratiji, vladavini prava i ostalom (a koje koriste birokrate u NATO da bi se elegantno otresle neprijatnih pojašnjavanja zašto CG ne može tamo još uvijek) su gluposti, jer te parametre NATO i ne uzima kao presudne kod opredjeljivanja koga pozvati. Najbolji dokaz su prijemi Albanije, Bugarske, Rumunije i sličnih zemalja koje su primljene i na mnogo nižem stepenu razvijenosti vladavine prava, institucija i parlamentarne demokratije. Najbitniji parametar za članstvo jedne zemlje u NATO je pouzdanost jedne zemlje i njenog dominantnog naroda.
Po tom pitanju Crna Gora stoji jadno i mršavo, a ova vlast se potrudila (svojom politikom i načinom kako oblikuje javno mnjenje) da tu sliku dodatno pokvari.
Čak ni najveći dio onog stanovništva koji ima pozitivan stav prema članstvu CG u NATO zapravo nije sklon podržati nijednu misiju NATO, izgradnju bilo koje baze, a o učešću CG u ratovima i opremanju oružanih snaga da i ne govorim.
Postavlja se onda pitanje - šta su to Crnogorci spremni dati NATO-u da bi ih NATO zauzvrat čuvao? Izgleda da je odgovor - NIŠTA!
E pa ne ide to tako dragi zemljaci moji. U životu nema besplatnog ručka.
Ozbiljni narodi to znaju. Pa ipak prepoznali su višestruke koristi koje članstvo u tom savezu donosi. Nikada neću zaboraviti scenu bugarskog ministra odbrane (ili premijera) koji je gledajući kako se zastava Bugarske penje na jarbol ispred sjedišta NATO 1999. i slušajući himnu svoje zemlje, plakao od radosti kao malo dijete. Čitav svijet je to posmatrao.
Da bi se došlo do tog trenutka Bugari su učinili sve i što se tražilo od njih i što se nije tražilo, samo da bi uvjerili zapadne zemlje da su pouzdan saveznik i da im se može vjerovati sjutra kada budu dio saveza. Do dana današnjeg Bugari niti jednim jedinim potezom nijesu se pomislili poigrati sa povjerenjem koje im je Zapad ukazao iako bugarskog oslobođenja i države ne bi (makar zadugo) bilo bez pobjede Rusa nad Turcima u ratu 1878 i njihovim insistiranjem da se stvori (obnovi) nezavisna bugarska država.
Dugačak je spisak svega onog što su Bugari (njih sam uzeo kao primjer, a mogao sam i neke druge) stavili na raspolaganje NATO-u ili za Alijansu učinili, a mi u svom ludilu očekujemo da nam NATO u zlatu plati da uđemo i pritom se potrudi da nas prethodno šarmira, izvine se za to što je sanirao naše i nesojluke onih koje smo '90-ih podržavali po ex YU i položi nam račune za svaku intervenciju koju preduzima u svijetu. Ma druga po pameti nemamo na svijetu..Ali zato je Bugarska u EU još od 2007, a mi ćemo stići na red,..pa tamo neđe kad se Zapadu baš dosadi da nas gleda kako tumaramo i samujemo na svom komadiću kamenjara.
Dakle, valja stalno ponavljati - NATO nema nijedan razlog zBog kog bi mu se žurilo da primi Crnu Goru.
Naprotiv, on svakim danom ima sve više razloga da razvija rezervu prema ovoj vlasti i ovom stanovništvu. Samo bi mu trebala takva glavobolja da na tajne sjednice štabova NATO prisustvuje i ravnopravno učestvuje nekakva rusofilska vlast iz Crne Gore. Pa ne budite djeca.
Naravno, NATO neće odbiti Crnu Goru. Taman posla! NATO nikom neće dozvoliti da se pojavi umjesto njega u ovom dijelu regiona. Ne, sa prijemom Rumunije i Bugarske NATO savez je zaokružio svoj geostrateški prostor. Ovih par državica koje su još preostale neintegrisane u NATO, a u trbuhu Balkana do daljneg (dok se ne transformišu i prihvate vrijednosti onih kojima žele pripadati) biće u obavezi dokazivati lojalnost i pružati potrebnu logistiku, no i dalje će biti van Alijanse, njenih zatvorenih foruma i mogućnosti da odlučuju, pristupaju povjerljivim podacima i Alijansi naprave štetu.
I za kraj, po meni jedini način da bi se Crna Gora mogla nadati tome da će biti primljena u NATO tokom 2015. (i to sa velikim AKO) bio bi u sljedećem:
1. radikalna promjena pristupa ovdašnjih vlasti tom pitanju, posvećen i fokusiran rad na preoblikovanju javnog mnjenja i relativno brzo dostignut rezultat koji bi Crnu Goru učinio neupitno snažno prozapadno opredijeljenjim društvom, spremnim da razumije,
podržava i prati politiku NATO saveznika u obračunu sa svim njegovim stvarnim ili potencijalnim neprijateljima, stranim ili domaćim.
ili
2. uključivanje Kine u ekonomski rat koji vode Zapad i Rusija, što bi Rusiji dalo nekakvu šansu u tom sukobu i ozbiljno poremetilo globalni odnos snaga.
ili
3. izbijanje totalnog rata (oružanog sukoba) između (država članica) NATO i Rusije
Ukoliko se tokom 2015. dogodi bilo koja od 3 navedene opcije ili i samo jedna od njih bude realno blizu da se dogodi (a sve 3 mi pri sadašnjem stanju stvari izgledaju daleko od stvarnosti), tek u toj varijanti bi se Crna Gora sa velikim stepenom izvjesnosti mogla nadati tome da u 2015-oj dobije poziv za članstvo.
Sve drugo što govore iz vrha crnogorske vlasti, po meni, predstavlja manipulisanje domaćim stanovništvom.
Bookmarks