Originally Posted by
El Re
SKOJ,
sve ti je objašnjeno, ali ti je valjda dosadno, ili te drma neki balkanski inat pa ti je želja da se nadgornjavaš.
Još jednom ponavljam i bliže ti objašnjavam (pa dako završimo s tim):
1. Bugari su za neostvarivanje Velike Bugarske 1878., (s pravom ili ne) krivili Ruse. Ili najviše Ruse. Zašto? Zato što su krvarili uz nju (i za nju) tokom tog rata, sanstefansku Bugarsku su već viđeli kao gotovu stvar, a ona ih je (Rusija) na Berlinskom kongresu tako lako ostavila na cjedilu i pokazala da su joj interesi Bugara potpuno sporedni u odnosu na njene vlastite. Pristajanje Rusije na uslove Berlinskog kongresa (kojima su Bugari tako oštećeni i poništenje više od polovine njihovih stečevina u ratu, Bugari su vidjeli kao nacionalni poraz.
Ta situacija bi bila nalik tome da je crnogorska vojska podigla sav narod do Sarajeva i Turska joj priznala slobodu u tim granicama, a onda, Rusija (pokrovitelj u kog su se toliko uzdali da bude njihov glas), u svega nekoliko dana i trgujući sa drugim velikim silama, saopštila da se vraćaju u granice do Grahovca i to, ponovo, kao podanici sultana. To jeste izazvalo ogromno razočarenje među bugarskim prvacima (a preko njih i u narodu), tako da je rusko-bugarsko savezništvo pretrpjelo veliki udarac i prvi put je rođeno nepovjerenje. Dakle već 1878.
2. imenovanje ruskog kandidata (Aleksandra I Batemberškog) za prvog bugarskog kneza nije bila stvar volje bugarskog naroda (baš kao ni u slučaju Albanaca sa prvim knezom, Njemcem, Vilhelmom od Vida, kog su takođe izabrale velike sile,ili u slučaju Grka, kojima su takođe za prvog suverena velike sile nametnule svog čovjeka Njemca/Bavarca princa Ota fon Vitelsbaha), tako da Bugari, u tim prvim godinama nacionalne (još poluzavisne) kneževine, nijesu imali nikakvog izbora. Tim prije što je to bila odluka Berlinskog kongresa.
Da je povjerenje između Bugara i Rusa ozbiljno narušeno, svjedoči konstantno stanje svađe i nesporazuma između bugarskih prvaka i (pro)ruskog kneza još od prvog dana njegovog postavljenja (1879.). Bugarska nacionalna elita je u tom vrijeme smatrala (a mnogi i danas) da su Bugari najvažniji južnoslovenski narod i narod (ako se izuzmu Grci) sa najvećom državnom tradicijom, te im stoga ne samo pripada nezavisnost nivoa do kog su već bili tada stigli Srbi, Grci i Crnogorci, već i ključno mjesto među balkanskim narodima. Monarha koji će biti puki sluga Petrograda, i njihove interese podređivati ruskim, oni nikako nijesu mogli prihvatiti.
Kada je izbio rat sa Srbijom (1885.), u kom ih je Srbija bez ikakvog razloga napala, Bugari su se suočili sa mogućnosti da izgube sve. Zašto? Pa zato što je Srbija već bila (za ono doba) uređena država i imala dobro naoružanu vojsku, dok oni nijessu imali nikakve institucije, a vojsku su im uglavnom činili krajnje šaroliko naoružani ustanici. Oružje koje su imali uglavnom je bilo ono oteto od Turaka (tokom rata 1876-1878.), a sa vrlo malo modernih pušaka tkz "ostraguša". Ipak revolucionarni zanos Bugara i svijest da brane vlastitu slobodu bio je presudan da pokažu divljenja vrijednu hrabrost, natjeraju srpsku vojsku u bezglavo uzmicanje, i dobiju taj rat. Rezultatom tog rata bila je zapanjena sva Evropa jer niko do tada (i tih godina) nije dovodio u pitanje srpsku vojnu superiornost na Balkanu.
Politika Rusije koja ih je ne samo odgovarala od ujedinjenja sa Rumelijom (što je zapravo bilo ujedinjenje stare Bugarske u jednu državu), već je i otvoreno sabotirala njihove ratne napore, čineći tako uslugu proaustrijskoj Srbiji - bila je kap koja je prelila čašu. Čim je rat gotov, ruski knez je bio osoba bez ikakvog autoriteta i obična lutka s kojom su se igrali bugarski nacionalni prvaci, a nakon što se knez (kad je već bilo dockan) odrekao ruske politike, postao žrtva (u otporu prema sada njemu ujedinjenih) i Rusije i bugarskih nacionalnih prvaka.
Dovođenje novog monarha iz redova loze Saks-Koburg-Gota bilo je isključiva odluka bugarskih prvaka na Sobranju koje je dugo o tome odlučivalo i razmatrane su mnoge opcije. Bugarski prvaci nijesu bili toliko uticajni pojedinačno da bi se jedan od njih nametnuo (pa su se plašili mogućnosti građanskog rata kao posljedice toga), a i smatrali su da bi knez bez ikakvih veza sa evropskim dvorovima bio poguban po interese Bugarske i Bugara. A onda su došli na ideju da tron ponude Ferdinandu iz ove vrlo uticajne evropske loze. Naime, Ferdinand je (sem što je bio mlad potporučnik austrijske husarske regimente i sin austrijskog generala) uz to (i prije svega) bio knez čitave Slovačke i direktni pretendent (u prvom ili drugom stepenu) na više evropskih i svjetskih dvorova. Ova dinastija je bila jako uticajna u Evropi onog doba jer su njeni prvi rođaci (dakle, iz iste dinastije) bili kraljica Viktorija od Britanije (i njena rodbina, u to vrijeme Britanija je bila najmoćnija država svijeta), zatim belgijski kralj (i njegov dom), zatim portugaski kralj (i njegov dom), a preko majke Ferdinand je bio u srodstvu sa dinastijom Burbon (prvim pretendentom na tron Francuske, ukoliko se u FR ponovo uspostavi monarhija). Sem toga Ferdinand je bio pretendent na nasljeđe uglednih dinastija na čelu njemačke Kraljevine Hanover i Velikog vojvodstava Hesen, a preko rodbinskih veza bio je vrlo visoko na listi nasljednika krune Meksika u vrijeme Meksičkog carstva. Sve u svemu - Bugari nijesu mogli bolje odabrati.
Austriji je bila uzdržana, jer nije znala što će to donijeti, plašeći se da Ferdinand (kao Koburg poput Viktorije) ne povede Bugarsku pod pokroviteljstvo Britanije, dok je Rusija ne samo bila u šoku, već i 9 godina odbijala da prizna novog bugarskog suverena.
I za one koje čudi ovo da je Viktorija iz roda Koburg, samo da podsjetim da je njemačka dinastija Koburg na čelu Britanije (koja i danas vlada) promijenila svoje prezime u Vindzor tokom WWI rata (1917.), kako bi se ogradili od svojih rođaka u Njemačkoj koji su podupirali Njemačku.
3. i na kraju - Rusi (koji su Bugare vidjeli ko "zabludjele" slovenske rođake) su imali priliku nakon II balkanskog rata spriječiti da Srbija toliko otkine od Bugarske (čitavu Makedoniju), ali su Rusi tu priliku ne samo propuštili, već Srbe otvoreno u tome podržali, procjenjujući da će podjednako snažne (što ujedno znači i podjednako slabe) Srbija i Bugarska, ne samo uvijek biti međusobno suprotstavljene (i zato okretati se njoj za posredovanje i pomoć u vez s onom drugom), već da bi ukoliko jedna od njih pređe u tabor neke od Rusiji suprotstavljenih velikih sila, ona druga bila podjednako snažan subjekt da je ometa u širenju po Balkanu.
Nadam se da smo sad sve objasnili, i da više nećeš podsticati priču o tome.
Mada, nije zgoreg ovo znati, jer jako poučno govori o "plemenitosti" ruske vanjske politike ili politike bilo koje od velikih sila, kojima su mali narodi bili uvijek prinuđeni gravitirati i podređivati svoje interese.
Tako je bilo, tako je jedino moguće i tako će uvijek biti.
Reply With Quote
Bookmarks