Odvešćemo priču u off, pa iz tog razloga neću, no rado bih, i zBog tebe i i zBog drugih gostiju, malo razvukao priču o (jednoj od bezbroj mitomanija koje su široko raširene) "kako su se crnogorski vladike kleli u Rusiju"... Samo ću se na to osvrnuti, jer si sve ostalo što sam napisao prihvatio i potvrdio...
Do posljednje trećine XVIII vijeka monasi crnogorski (počev od vladike) nijesu ni znali za Rusiju. To (kraj XVIII vijeka) je uostalom i vrijeme kada se Rusija tek pojavljuje (ozbiljnije) na evropskoj pozornici. Do Katarine Velike (druga polovina XVIII vijeka) Rusija je bila orjentalno zatvoreno društvo gotovo nepoznato široj Evropi, a kao sila (i to još uvijek samo regionalna) je tek počela izvirivati. ... Bone i ti si izgleda sklon da robuješ predrasudama (koje svjesno njeguje Srpska Crkva, a pripomaže tvoj DPS) da Crna Gora prije Petrovića i nije imala istoriju. To što se širi iz te kuhinje su ordinarne gluposti.
Ponavljam, ne da se crnogorske vladike nijesu samo okretali Veneciji (a ti čak i to sporiš), već za drugi pravac do vladike Vasilija (a to je već vrijeme Katarine i njenog zadivljujućeg prodora na Crno more) nijesu ni znali. Crnogorske vladike (sve do jednog), baš kao i guvernadure, plaćali su (po Duždevom nalogu) Sinjorija i trezor Mletačke Republike. Ne samo što su dobijali novac od Venecije, već su mletački dukati bili jedina valuta u Crnoj Gori. Za svo vrijeme od posljednjeg Balšića do sloma Venecije 1797. mletački dukat (cekin i dr. mletačke novčane jedinice) je gotovo isključivo sredstvo plaćanja u Crnoj Gori.
I još nešto, takođe glupost koju širi srpska Crkva - vladika Sava nije bio nikakav (kako ti napisa) "smotani vladar" (čuješ molim te zvat smotanim čovjeka koji je Crnom Gorom upravljao skoro 50 godina, od 1735. do 1782) već je problem koji veljeSrbi imaju sa vladikom Savom, ne to što je (kao i većina njegovih prethodnika) neizmjerno bio odan Veneciji, već što je iza Save ostala čitava biblioteka dopisivanja sa Duždem, Sinjorijom, Providurom Dalmacije i Arbanije (Crnu Goru su Mlečani, poput Rimljana, smatrali dijelom Dalmacije) i ostalim mletačkim vlastima i gospodom iz Budve i Kotora. Savu Srbi preziru zato što NIĐE (za razliku od militantnog Vasilija) nije ni u naznaci pomenuo bilo kakvu bliskost Crnogoraca sa Srbima. To prismakanje sa Srbima i srbovanjem i počinje sa Vasilijem i njegovom "Istorijom", iako i tada još uvijek ni izdaleka kako će to vladika Petar II Njegoš da u svom umjetničkom zanosu razradi.
Sem izdržavanja crnogorske Crkve u novcu, a što je trajalo Bog zna samo koliko dugo, Mlečani su često s vojskom krstarili kroz 4 nahije stare Crne Gore. I ne samo to. Nije nimalo neobično bilo da Mlečani na Cetinju, Viru i pojedinim mjestima u unutrašnjosti drže i svoje vojne posade. Prisutnost mletačkih vojski (od kojih su nam ostali i neki barjaci) u staroj Crnoj Gori, zavisila je isključivo od trenutnih odnosa Venecije i Stambola, ili Zadra (kao sjedišta providura)/odnosno Kotora i Skadra (kao sjedišta paše ili vezira). Kad bi se ti odnosi popravljali Mlečani bi (u znak poštovanja dogovorenog mira) sami svoju vojsku povlačili unutar gradova na primorju. Uostalom, za sobom bi ostavljali sebi odane Crnogorce, pa je (u slučaju potrebe) povratak nazad uvijek bio stvar rutine...U kojoj mjeri je Crna Gora bila u orbiti Venecije govori i podatak da tokom 370 godina mletačkog prisustva na crnogorskom primorju) ne postoji zabilježen ni najmanji incident između mletačkih straža (gvardija) i Crnogoraca, a kamoli kakvo stanje međusobnog ratovanja. Naprotiv! Crnogorci su sve svoje ratove/bitke protiv Turaka (tokom perioda postojanja M.Republike) vodili isključivo kao njeni saveznici protiv Turaka i uvijek (samo) kada je Republika ratovala s Turcima. Gotovo da bi se bez zazora moglo reći da su svi crnogorski bojevi protiv Turaka tek samo dio ukupnih ratnih napora i operacija koje je Republika izvodila protiv Turske. Ko god ima grama mozga ne treba mu drugo sem da uporedi godine mletačkih ratova sa Turskom i godine crnogorskih bojeva. Podudaranje je nevjerovatno!
Kao saveznici Venecije Crnogorci su imali obavezu mirovati kad Republika miruje. To je cijena bila mletačkog pokroviteljstva. Crnogorci su to poštovali. Zadatak da se to obezbijedi imali su upravo crnogorski vladika i guvernadur...
Stepen uticaja Venecije na Crnu Goru vidljiv je i iz činjenice da se Crnogorska pravoslavna crkva , jedno kraće vrijeme u XVII vijeku (tokom vremena Sv. Vasilija Ostroškog, koji je umro kao katolik) nalazila čak u Uniji sa Sv.Stolicom. O tome je govorio i pok. don Branko Sbutega navodeći da dokazi za to postoje u Arhivi Biskupskog ordinarijata u Kotoru, no da ih ne žele iznositi u javnost kako ne bi SPC to razumjela kao želju biskupije da kvari međusobne odnose.
Itd, itd... Koliko god na prvi pogled ne bilo na temu, mislim da je itekako povezano s njom i može pomoći pojedinim ljudima da pokažu malo više rezerve prema glupostima koje im servira Srpska Crkva i naš školski sistem koji je direktni nasljednik upravo obrazovanja koje je u Crnoj Gori (nakon WWI) ustanovila Srpska Crkva, cenzurišući našu istoriju i poturajući falsifikate za interes Srbije.



....A I DA PIŠEM EKAVICU-PA ŠTO?




Bookmarks