Sam si primijetio i dao zadovoljavajuci odgovor - "Crnogorska nacija mora i treba da ima svoj jezik, radi opstanka i cuvanja identiteta". Ako je, a jeste, jezik jedno od vezivnih tkiva organizma koji nazivamo nacijom, i ako je simbolika odnosa "crnogorski"/"srpski" - dje je "srpski" tradicionalan naziv za jezik u Crnoj Gori - ustvari jedna psiholoska barijera/tabu vise koju treba prevazici, zasto bismo onda usporavali ili ugrozavali taj proces homogenizacije stavljanjem u istu ravan crnogorskog i srpskog? I da odemo jos dalje - zasto Srbima smeta, na koji nacin ugrozava njihova prava, prvobitna ponuda Luksica da srpski bude obavezan za srpsku djecu? Zar to nije fer ponuda, Crnogorci imaju svoj jezik kao obavezan, Srbi, kao i njihovi vrsnjaci u SAD ili Austriji, uce zvanicni jezik drzave u kojoj zive, a pritom uce i svoj jezik, srpski jezik? U cemu je ovdje problem?
_______







Bookmarks