Quote Originally Posted by nihil View Post
Mi znamo da je Dante bio pisac i ujedno hrišćanski vjernik. Takođe znamo da su svete knjige pisali ljudi, i to mnogi, prepisivali, zapisivali, prevodili itd. Dantea možemo nazvati fantastom, bez obzira da li je on vjerovao u ono što piše i da li oni koji ga čitaju vjeruju u ono što je napisao, ali isto tako svete knjige možemo nazvati pričinom priče priču, odnosno, mitsku, a time i fantastičnu, priču koju su smislili nepoznati ljudi, zapisali je po svom shvatanju neki takođe nepoznati ljudi, a onda prepisivali i po svom "sluhu" dotjerivali mnogi poznati i nepoznati prepisivači i prevodioci. ... Slična je stvar i sa Kuranom. Kuran je nastajao duži vremenski period i čuvan je usmeno i pismeno. Prvi pismeni primjerci nastali su poslije Muhamedove smrti, tako da niko ni ne kaže da ih je on zapisao. Osim toga, prema samoj legendi o nastanku Kurana (što u prevodu treba da znači zbirka) Muhamed nije znao ni čitati, nego ga je Džibril natjerao da čita iako ne zna, što se, naravno, tumači kao direktni božanski uticaj. ... Uglavnom, fantastičnost onoga što piše Dante i njemu slični pisci nije ništa veća ili manja od onoga što se može naći u svetim knjigama. Štaviše, Danteovo fantaziranje je inspirisano fantastičnim stvarima u hrišćanskim svetim, kao i teološkim knjigama. Slična stvar je i sa islamskim Kuranom. Razlika između Danteovog fantaziranja i onih koja se nalaze u Svetom pismu i Kuranu je samo u tome što Dantea nisu proglasili ni mesijom, ni prorokom, već je samo pisac koji kroz svoje književno djelo iznosi svoje i religlijsko viđenje svoga vremena. Dante nije izmislio raj, pakao, čistilište, već ih je predstavio prema onome što se o tim religijskim pojmovima mislilo u njegovo vrijeme. Uglavnom nikakav dokaz o broju krugova pakla, ako uzmemo da takvo što postoji, ne može da se uzme ni na osnovu onoga što piše Dante, niti onoga što piše u Kuranu ili nekom drugom religijskom ili teološkom djelu. I tu se kao i u svemu ostalom u religiji poseže za vjerom, tj. neko vjeruje, neko ne, neko kaže da je 9 krugova glupost, neko da je 7, i tako se natežu a da ni jedan ne mogu dokazati postojanje ničega, a kamoli krugova u paklu. ... Nego, nije uopšte problem da li bog postoji ili ne, jer očigledno je da postoji, ali ne kao neko živo biće, već kao predstava u glavama onih koji vjeruju. Isto važi i za sve ostale religijske tvorevine. Pakao postoji kao predstava u glavama onih koji vjeruju da postoji. Njegovo materijalno postojanje nije moguće dokazati jer ga u tom obliku nema.

"Osim toga, prema samoj legendi o nastanku Kurana (što u prevodu treba da znači zbirka) Muhamed nije znao ni čitati, nego ga je Džibril natjerao da čita iako ne zna, što se, naravno, tumači kao direktni božanski uticaj. ..."

Muhamed je bio nepismen, to nije nikakva tajna, ali nije bio nem, procitaj na internetu malo vise o nastanku Kur´ana i o tome sta je zaista radio andjeo Dzibril. Poluistine i nagadjanja nemaju nikakve svrhe za diskusiju.


"Razlika između Danteovog fantaziranja i onih koja se nalaze u Svetom pismu i Kuranu je samo u tome što Dantea nisu proglasili ni mesijom, ni prorokom, već je samo pisac koji kroz svoje književno djelo iznosi svoje i religlijsko viđenje svoga vremena."

Nisu ni pisce Svetog Pisma proglasili prorocima, niti Muhameda mesijom. Ko je napisao "Knjigu o Ruti", "Knjigu o Jestiri", "Knjigu o sudijama" u Svetom Pismu? Sve su to bili ljudi kao i Dante, ali Danteove knjige nisu bile svete knjige, nego SF jos i tada, pa je imao problema zbog toga, ako ne znas. Muhamed je i kao covek bio postovan i ugledan, nije bio inadzija i svadljivac, kao sto je to bio Dante. Kao sto sam napisala, pogledaj samo rasprostranjenost njihovih dela, pa ce ti biti jasno ono sto sada ne razumes. Bog siri svoje delo svetom, a covek ostaje u svojim granicama.


"Dante nije izmislio raj, pakao, čistilište, već ih je predstavio prema onome što se o tim religijskim pojmovima mislilo u njegovo vrijeme."

I Stiven King nije izmislio ludake koji danas postoje na svetu, nego opisuje negativnu stranu koja postoji, pa mu to opet nije referenca sa kojom moze da se poredi sa, na primer, Budom.


Nego, nije uopšte problem da li bog postoji ili ne, jer očigledno je da postoji, ali ne kao neko živo biće, već kao predstava u glavama onih koji vjeruju.

Znaci, ti mislis da postojis slucajno i da se tvoje postojanje gasi sa tvojom smrcu, to jest da je sve uzalud sto si ikada saznao, pomislio, uradio? Ti mislis da mozes da se ponasas kako ti se svidja i da ljudima cinis zlo kako ti se svidja bez da budes kaznjen ili da im cinis dobro, bez da ikada budes nagradjen? Ti mislis da ovaj svet u stvari ne postoji, osim u nasim glavama, ali kako, kada ni mi ne postojimo u ovom svetu koji ne postoji, a ne postoji, jer Bog ne postoji, pa nije imao ko da stvori ovaj svet. Sve je to u nasim glavama, znaci - MI smo taj Bog. Ne cini li ti se to poznatim? Jos pre par hiljada godina je jedan dosao na tu ideju, navela sam vec ove stihove: "Da vas niko ne prevari nikakovijem nacinom, jer nece doci dok ne dodje najpre otpad i ne pokaze se covek bezakonja, sin pogibli, koji se protivi i podize vise svega sto se zove Bog ili se postuje, tako da ce on sjesti u crkvi Bozijoj kao Bog, pokazujuci sebe da je Bog." (1.Sol. 2,3.4.) Tvoja logika se ovde upravo izduvala…