
Originally Posted by
septembar
Planinski izvor teži moru. Može da se uliva u drugi potok, da sa pritokama gradi rijeku, da puni neko jezero , ističe iz jezera ,... ali teži "moru svom".

Da, ali to nije težnja.
Težnja kao pojam uključuje htjenje i volju - volja je svojstvena ljudima. Rijeka nije čovjek. 

Originally Posted by
septembar
Neznam kakvu hijerarhiju uzet ...
Vrlo moguću hijerarhiju stvaralaca, od kojih bi Bog našeg univerzuma bio samo lokalna varijanta nečeg opštijeg. 

Originally Posted by
septembar
Kao onom planinskom potoku gore - teži ka minimumu potencijalne energije = nadmorska visina nula=more (približno rečeno). To mu je posljedica tamo neke osobine, neke njegove prirode, naravi, suštine,... a ne želje , motivacije , težnje u ljudskom smislu, ...
Da, ali težnja je težnja. Priroda je priroda. Priroda nema težnju u čisto pojmovnom smislu. Mislim, jasno mi je šta kažeš, apsolutno, i šta misliš - ali su pojmovi dubiozni.
Ništa lično, naravno.

Originally Posted by
septembar
Prvo mi padoše na pamet dvije situacije ...
1. Kao u basnama kada lisica kaže nešto vuku i zeko kaže nešto vjeverici ... Bog se javlja sa nekom ljudskom osobinom .
Zašto ? Da bi se objasnilo nešto što je na taj način najbolje objasniti.
Ako malo dijete udara igračkom gosta po glavi. Diete nema zlu namjeru već samo izvodi neke svoje probe i testove i uživa u spoznaji tih svojih novih otkrića.
Kao u akceleratorima čestica , sudar igračke i gostove glave proizvodi zanimljiv zvuk, pokret glave, očiju, kose , ...
Racionalno , postepeno i razumno objašnjenje je pogrešan pristup .
Ali "Gostov pas mi je rekao da će dijete ugristi za guzu ako bude udaralo gosta". Veoma mudro i smisleno.
Da, na tom intuitivnom nivou mišljenja. 

Originally Posted by
septembar
U Edenskom vrtu Adam i Eva i drvo spoznaje. Bog kaže "Ne jedite plodove sa drveta spoznaje".
Ne kaže ni "ne približavajte se drvetu spoznaje", ni "ne pravite ljuljašku na drvetu spoznaje", ni "ne penjite se na drvo", ni možda čak "ako padne na zemlju plad sa drveta spoznaje ne jedite ga" (jer kaže ne jedite sa ali ako padne na zemlju možda može

), ne kaže ni dokad važi ta njegova naredba , ni zašto je stavio drvo kad je opasno ...
Tu je na fin način ispričana važna filozofsko moralna poruka da vrlo oprezno koristimo spoznaju. Da je ne zloupotrebljavamo ili nepromišljeno koristimo.
Kada su otkriveni prvi radioantivni elementi i primijećeno da neki emituju blijedu svjetlost ideja je bila da se koriste kao ulična rasvjeta.

Naravno. 

Originally Posted by
septembar
2. Druga ideja je zašto bi mi samo posmatrali tu "pozornicu" na kojoj Bog (ili prirodne sile - za ateiste) igra glavnu ulogu a mi samo pasivno gledamo, pljeskamo i sl.
Pretpostavka hrišćanstva je da neki čovjek može biti i Bog.
Antropomorfni Bog možda potencijalno čuči i u nama i smislu da će mo možda nekad potpuno ostvariti vezu sa Bogom (ili drugim jezikom do kraja spoznati svijet u svakom smislu i moralno biti spremni na moći koje to donosi, ...).
Tom stanovištu i ja težim.
Samo mislim da spoznaja svijeta potiče od spoznaje sebe. Duga priča. 

Originally Posted by
septembar
Sad kad je ovako teško niko da pomogne. A da smo ja i Cika_Dzo pokrenuli "lizanje sladoleda ili pijenje ladnog nikšićlkog" svi bi od Konfužčija do danas se otimali "Mogu li i ja. mogu li i ja .."

Jebiga.

Originally Posted by
septembar
Naravno, kako svu svoju imaginaciju da pustiš slobodno , u punom galopu na ispašu kad ti tu neko tu nešto sitničari
"ovo ti je netačno, to niko nezna ,ovo ti je samo malo tačno, nema logike ,otkud ti to možeš znati, imaš li dokaz i sl."
Svi smo različiti. Neko teži imaginaciji, neko teži pragmatizmu. Ja samo mislim da imaginaciju treba sistematizovati, i tako je upotrijebiti na najbolji način. Sistematizovati je, naravno, do te tačke do koje ona ne izgubi smisao, ali mnogo dobije na značaju. I ubijeđen sam da je to moguće. To je najmanje od svega sitničarenje sa nekom malevolentnom namjerom.
"And if they didn't believe me, they believe me now."
Bookmarks