Čitao sam i ja to... Čak sam sebi dozvolio da uđem u jednu polemiku s njom na njenom blogu. Pričala mi je o tome kako ona zna šta proživljavaju "obični" ljudi. Iako smo se ranije sretali i nakon što joj se za zajedničkim stolom u jednoj od tih prilika umalo prosula torbica puna nekih kremica i neke kozmetike, sjetio sam se toga pa sam je zamolio na blogu da mi kaže, obzirom da govori da ona razumije život običnih ljudi,- kakve ruke ima. Pitanje je bilo pojašnjeno u smislu da nam kaže da li je ikad u životu sama okrečila svoju sobu ili pokušavala da pokrene neku staru krntiju, da li je ikad uzela u ruke lopatu makar da iz zadovoljstva odradi nešto kratko u vrtu. Pitao sam je to zato što sam znao da ima ruke ko u djeteta od 10 godina...Rekla je da nije, ali da zna kako teško žive naši ljudi jer je tokom jednog vikenda u Boki čistila školjke kako bi ih spremila za ručak (!)...što joj je razumije se ostalo kao trauma iz tog događaja.
Ja mislim da su većina onih koji su to čitali bili zapanjeni odgovorom jednog "intelektualca" koji treba jednog dana da vodi zemlju.
Ne želim više o Uljarevićkoj, vazda vesela bila, nego hoću o toj pojavi tih od kojih sva je prilika nećemo uteć. Ti poput Uljarevićke su naša budućnost.
Nijesam zaista komunista koji očekuje da zemlju vode bravari, ali ljudi koji u životu nikada ništa fizički nijesu uradili (nebitno je li muško ili žensko) tvrdim - ne mogu razumjeti obične ljude i njihove svakodnevne životne probleme pa da imaju 3 života iza sebe. Njima je taj svijet dalek i oni, po mom uvjerenju, ne nebi smjeli (ni u jednom društvu) biti u poziciji da utiču na ljudske sudbine.
Posljednje što Crnoj Gori treba jeste "alternativa" neke otuđene kvaziarisokratije koja za sebe smatra da joj formalno obrazovanje (gdje god ono bilo stečeno) daje za pravo da s prezirom gleda na one kojima želi da vlada. Tvrdim (a to je moj stav) da ti ljudi poput Uljarevičke koju sam posmatrao s pažnjom tokom tih dva-tri susreta, duboko u sebi preziru ovaj narod.
Žalosno je što se pribojavam da nas u ovoj deceniji upravo čeka da prođemo to iskustvo. I bez Uljarevićke naši fakulteti imaju hiperprodukciju ljudi mnogo gorih od nje, koji vrlo malo znaju i onome što im je struka, a imaju svijest da im pripada da odlučuju u državi. Pride, tu je i veliki broj tatinih i maminih sinova koji studiraju u inostranstvu od kojih mnogi idu po stranu diplomu a ne prosjek s namjerom da se vrate doma i vladaju.
No to nam je što nam je. I nek nam je sa srećom...
Inače, uređivačka politika PC NEN-a je odavno upropastila jedan od portala koji je po meni nekad imao jedan od najačih potencijala. Ali sad će me neki nesretnici optužiti da mi se ne dopadaju jer ne glorifikuju režim...
Ja ću i dalje vjerovati da je ideja "trećeg puta" LP-DC (od prije godinu) bila najbolji i najsretniji politički kurs za ovu zemlju, ali očito je da su Živković i Batrićević bili nedorasli da je realizuju, pa ćemo sad izgleda (hvala opoziciji) gledati opet revanš Milo-Momir, priče o Koza Nostri i famozno "pa lete avioni g-dine Đukanoviću"...Narod koji ne nauči ništa iz svojih grešaka osuđen je da ih ponavlja i sve izgleda tako u krug...







Reply With Quote
Bookmarks