Ja sam vjernik ali nemogu apsolutno da tvrdim da Bog postoji iako u to duboko vjerujem. Ti si vjerovatno ateista i to je dio tvog duhovnog identiteta na koji treba da si ponosna.
Ni meni nije neki cilj u životu da na kraju dobijem "bombonjeru" čak i da je ima. U mojim vjerovanjima ovdje se ne nalazi neka konkretna nagrada već neka fantazija od "transcedentne filozofije".
Rešenje ovog problema da budeš iskrena a da ne izgubiš prijateljstvo je u traženju jedne dublje istine. Odgovora na pitanje šta je zajedničko vjernicima i ateistima?
Vjerovanje , obje strane vjeruju u nešto.
Čovjek je neminovno vjerujuće biće pa se samo nemogu složiti sa nekom ekstremnom vrstom agnosticizma koji smatra da se čovjekov pogled na svijet može formirati čisto racionalno bez vjerovanja.
Dohvatiš li se bilo čega dubljm kopanjem u tome ćes naći neki oblik vjerovanja. Moral je samo skup vjerovanja, nemože se biti racionalno apsolutno siguran u neko moralno vjerovanje . Čak prevelikim oslanjanjem na racionalno može se doći do nekog ekstremizma.
U nauci imaš vjerovanje da "fizički zakoni funkcionišu jednako svuda" iako to nema čvrste dokaze, da "matematička tačka" (objekat koji nema dimenzije) postoji,...
Društveno vjerovanje svom ljubavnom partneru,...
Čisto racionalno razmišljajući izgleda nemoguće naći rešenje. Čovek ima racionalna objašnjenja za razne oblasti ali nema jedinstvo tih objašnjenja.
Čisto racionalno jedna oblast može biti u suprotnosti sa drugom, kao ova tvoja iskrenost i prijateljstvo. Ovo može biti težak problem za inteligentne, obrazovane osobe jer je kod njih racionalna oblast šira nego kod ostalih pa neke stvari koje su drugima van racionalnog njima su vrlo racionalne.
U svakom sličaju ni racionalni dometi čitavog čovječanstva nijesu dovoljni da se dobije neka "zaokružena cjelina" kojoj čovjek prirodno teži.
Da bi objedinio svoj pogled na svijet čovjek ubacuje u svoj "pogled na svijet", vjerovanja - pretpostavke koje mu izgledaju logične iako nemože racionalno da ih provjeri i bude apsolutno siguran u njih.
Svaka akcija ima i svoju reakciju pa primjenom racionalnog na oblast koja nije za to pogodna dobija se "racionalni kompleks".
Naprimjer ako čisto racionalno razmišljaš o nekoj emociji prvo ćeš je detektovati, shvatiti, analizirati, banalizovti i na kraju odbaciti. Dešavaće se neka vrsta "racionalnog razlaganja" koje u nekim slučajevima može biti loše.
Bookmarks