Čo'ek samo odgovara na pitanje da se i danas dijelimo po sličnom principu po kojem smo i tad bili izdijeljeni.
I ja, sa svoje strane, mogu da potvrdim da sam se 30/31 Maja 1999.g., po Cetinju gledao preko nišana sa jednim velikim brojem crnogorskih građana, iz praktično istog razloga iz kojeg su se tako gledali partizani i četnici '41.-'45., odnosno, zbog toga što smo imali jako različite poglede na sopstvenu zemlju. Na žalost.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Iz moje familije je '41. dvadeset i šest ljudi pasalo u partizane, a '45.doma se vrnulo četvoro. Tako da ću znat ponešto i o jednima i o drugima.
No, ovaj topic postavih ne da bi pričali o tome, nego da vidimo zašto to i poslije šezdeset godina ima uticaja na naše živote.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Znam i ja dosta toga, jer mi je djed bio partizan od 1941 godine i nosilac je spomenice (nadam se da znas sto to znaci).
A zasto je to danas posle 60 godina ima jos uticaja? Zato sto nema momka kojem djed nije pricao o partizanima i cetnicima i onda je to nama bitno. Mi nasoj djeci o tome necemo pricat, tako da ce se brzo prevazic ta podjela. Moje misljenje .
Istina, samo istina i cijela istina! Vjerujete li vi da to postoji? Koja je to istina kojom mislite promijenit nekoga, pomjerit ga iz njegovoga rova, uvjerit ga kako je u zabludu sve ove godine. Ne samo on, no i svi oni njegovi koji ga naputiše tako? Pa sve ove naše zađevice i jesu posljedica uvjerenja da svi zborimo istinu. I što se više ubjeđujemo istine je sve manje. A, zađevica i nesporazuma sve više. Mislim da bi tebali već jednom shvatit da tu istinu koja će nas pomirit nigda nećemo saznat, da je to sizifov posa i da je s toga bolje manut ga se ako mislimo ić naprijed. Ne vidim što bi to utvrđivanje ko je u pravu, a ko u krivu pomoglo ljudima da žive bolje? Ako se pametan uči na tuđijem grješkama, što ne bismo bili pametni? Svoje grješke ostavimo prošlosti, na tuđijem izkustvima (i dobrijem i lošijem) usvojimo zajednički sistem vrijednosti i držimo se toga. Naš mentalitet je takav da neće bit pomirenja, ali ako budući naraštaji budu odgajani na onome te ne vezuje, a ne na razlikama, pomirenje ni neće ni bit potrebito. Samo... da li ni je važnije daje li krava mlijeka ili koje boje joj je koža?
Nije bas tako. Njemacka je onda bila sto je sada Amerika a ne Albanija. A komunisti su tada bili ono sto su danas Radikali (ruski puleni). Sve je to malo slozenije. Tesko je pratit tu podjelu, ali konstanta je da se CG vazda dijeli na 2 pribilzno jednaka dijela i ako na koju stranu fali, sa one druge ce doc pojacanje.
Pa nema sto da zamisljam, neki dan je zamalo bilo. Padale su bombe, ispaljivani radioaktivni rafali, iznad gradova Boke probijan zvucni zid. Gledali su se preko nisana proamericka milicija i proruska vojska. A ti reci ko je tu bio bio "chetnik", a ko "partizan"?. I sve Crnogorci !.
Potpuno je nevazno na kojoj strani si ti bio, dje mislis da si danas i dje ces bit sutra! Uvjek ce bit pola-pola.
Slusaj, naziv partizan i ****** nisu nastali kod nas. Po definiciji , te dvije rijeci su ovo
partizani - ljudi koji se brane od okupatora
Cetnici - ljudi koji se prikljuce okupatorskoj vojsci.
Shvatas li ti covjece da su se cetnici borili protiv svog naroda i da su ubijali svoj narod !!!!!
Ja ne znam kako to ne mozes da ukapiras
Dobro ne treba gledat stvari nikad crno-bijelo, ali je generalno tako.
She is only here to annoy herself!
I tosi upravu. Ne kazem ja da su svi isli u cetnike jer im se tamo svidjalo (jeste apsolutna vecina, ali ne svi). Neki su isli u cetnike jer su morali, neki jer im je lakse tako bilo, da dobijaju hranu od cetnika i da ih niko ne dira. ALi je bilo i onih okorelih koji su klali svoj narod, jbg.
Bravo za odlican topik. Srz svih Crnogorskih problema...
Nevjerovatno koliko nekima treba da shvate da se na "cetnike" i "partizane" mislilo vise alegorijski. Fakat je da mi nazalost nikako da se oslobodimo podjela, kojih kad bi se na stvari gledalo samo analiticki, logicki i trezveno ne bi smjelo bit, jer kao sto neko prethodno rece "kamen je kamen" to je svima jasno ali im nesto jednostavno ne da da to priznaju ni sebe ni drugima.
Razloge mozda treba trazit u ljudskoj psihologiji, poznato je da dijete, pogotovo sin, svoje eticke vrijednosti i poglede na svijet, sto je vazno a sto nevazno, sto je dobro a sto lose, skoro uvijek usvaja od oca. Vrlo tesko se to mijenja kasnije, sa obrazovanjem, i samo najaci karakteri su sposobni da promijene (i sto je jos vaznije priznaju) svoja (i tajova) najdublja vjerovanja. Otud se od najmanjih noga zna ko su nasi a koji su od pa$ega mileta... I cetnici su imali svoje tate, vjerovatno bjelase itd, itd. Znaci, nazalost, sve se svodi na "krv" ili "dres" ako vise volite, i mi to svi podsvjesno znamo ...
Ne znaci ni da je uvijek ista strana bila istorijski u pravu sto i jednima i drugima daje dovoljno "moralne podloge" da nastave "svojim putom".
Kako dalje? Slozicu se sa Milovanom. Otvoreno progovorit o razlozima podjela, ne ko je koga kad i kako nego stvarno ZASTO! Svaka drustvena grupa ako zeli da bude stabilna mora doc do jedinstvenih vrijednosti, nadajmo se razgovorom - nikako ne izbjegavanjem. Ako se to ne dogodi, nazalost morace doc do neke vrste podjele jer neuroticno drustvo je najgore drustvo.
Mnogi vjernici bjeze od odgovora,
jeli Marija zachela bezgreshno.
Ali bjezanjem od ISTINE, gajimo MITOVE, koji ce jednog dana, da se ponovo POVAMPIRE I KRV PIJU.
Umjesto kolektivne "istine" ili zaborava,
za pomirenje je potrebno PRIZNANJE, POKAJANJE, AMNESTIJA I POMIRENJE,
poslije kojeg ce svaki pojedinac, imati SVOJU SVIJEST, koju ce prenosit na potomke, svijest PRASHTANJA i ljubavi za bliznjega.
IM - Old Bone
Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...
Upravo to, što bi frnjok rek'o - alegorija. Jedino što mene najviše zanimaju ove današnje, odnosno, mislim da imamo potrebu za temeljnim razumijevanjem tog problema da bi ikad mogli počet' da ga rješavamo.
Inače, čini mi se da je ta nevjerovatna dualnost Crnogoraca, a naročito njeni pojavni oblici, počela da se razvija neđe nakon 1878.g., kad su izgubili svog vijekovnog ujedinitelja - neprekidni rat za opstanak. U početku lagano, da bi se krajem devetnaestog vijeka proces već osnažio, što usled dejstva 'spoljnjeg faktora' koji je već ubrzano radio na uzgajanju 'novog mentaliteta' Crnogoraca, a što usled totalnog nesnalaženja Gospodara koji je, onakav kakav je bio, a što je sasvim i logično, svoje podanike umio ujediniti samo u ratnim prilikama. Kulminacija je uslijedila u prve dvije decenije dvadesetog vijeka, kada je, u moje pero, konačno dovršeno mentalno predvajanje našeg naroda.
Nakon toga, uslijedilo je samo poliranje dobijenog proizvoda, bez nekih suštinskih razlika Kraljevine i SFRJ po baš ovom specifičnom pitanju. Naravno, ne sporim ogromnost razlika u načinu na koji je SFRJ formalno-pravno tretirala CG u odnosu na Kraljevinu, niti sporim sve pozitivne promjene koje je ta država učinila za naš sveopšti status, već precizno mislim na onu čuvenu floskulu koju pamte svi koji su ponešto zakačili od tog vremena, tj. pristup 'Rješavanju nacionalnog pitanja'. Ko je prolazio školu u to vrijeme, lekciju sa tim imenom sreo je u najmanje pet predmeta. I sve se svodilo na princip rješavanja koji smo i ođe na par mjesta čuli - 'ne dirati-to je sad za nama, ostaviti onako kako jeste, ujediniti se oko ideje vodilje - svijetlog cilja, a problem će nam onda i samo vrijeme riješiti'. Elem, lekcija osrednje dužine bez iđe ijedne konkretne stvari u njoj. A, da se ne lažemo, kako god danas ocjenjivali ta vremena i taj sistem, tvrdim da je tada 95% stanovništva, naročito onog koje je sazrelo nakon rata, iskreno vjerovalo u to, i iskreno koračalo tim putem 'ujedinjenja pod zastavom svijetlog cilja', uz guranje problema za koji nisu imali rješenje pod tepih. Primjera radi, tu lekciju sam u osmom osnovne maltene morao da verglam napamet, a iz istorije, postojala je samo jedna lekcija za period 1918.-1941., sa nazivom 'Republike između dva rata'. O nekoj manje, o nekoj više, uglavnom, za Crnu Goru se ta lekcija sastojala iz jedne rečenice, koja je glasila ( parafraziram, ali vrlo približno ) - 'U Crnoj Gori između dva rata vladao je takozvani 'bijeli teror', odnosno vlasti su sistematski progonile sve napredne elemente, a naročito radničku klasu i KPJ'. Inače, razliku između bjelaša i zelenaša po prvi put u životu nam je objasnila razredna u četvrtom srednje, tek 1990.g., da bi žena imala poprilične probleme nakon toga.
Elem, baš na tome 'pada' rješenje koje mnogi predlažu - da se posvetimo rješavanju gorućih problema, da ujedinjenje tražimo kroz cilj dostizanja boljeg sjutra. Jer je praktično ista stvar, na identičan način, rađena u decenijama poslije '45. na ovamo, sa mnogo većom energijom nego što je mi danas možemo prikupiti, i nastao je dovoljan broj generacija koje, međusobno, podjelu na četnike i partizane nisu poznavale, da bi svega jedan politički govor, jedna rezolucija nečije akademije nauka, i jedna konferencija SKJ, donijele rušenje temelja svega pozitivnog i najveće zlo u istoriji svih umiješanih naroda.
Prosto, da bi stvarali bolje sjutra, potrebno je da shvatimo da je i juče dio njega, da bi rješavali korupciju i popravljali standard građana CG, neophodna je kritična masa crnogorskih građana ujedinjenih oko te ideje, a nju možemo dostići samo rješavanjem razlika među njima. A, vjerujte, ogroman dio tih razlika je naslijeđen, i iz WWII, a i prije njega, i može ih riješiti samo istina kao osnov izmirenja. Te, kada se pominju tuđa iskustva i učenja iz tuđih primjera, valja pogledati Njemce, koji su i goru stvar umjeli da razriješe dva puta u trideset godina.
Last edited by Buva+gacce; 22-11-08 at 13:42.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Najjaca su ova djeca danas. Ne znaju ni ko su bili Cetnici ni Partizani, ni za sta su se zalagali jedni a zasta drugi. Ali znaju da na cijoj su strani, jer su im se djedovi borili i ginuli. Djedovi koji vjerovatno nisu ni sami znali sto oce i za koga da se bore. I tako neznanje i mrznja prelazi sa generacije na generaciju......
My stomach was making the rumblies - that only hands would satisfy.
Meni je prađed bio četnik, đed partizan, pa su ga makli iz iz poslijeratne vojske zbog toga što mu je otac bio uz Čiču...
If you turn a man into a fish, you will catch him for a day
nezgodno je pricati o necemu sto je bilo prije 60tak godina ali da su podjele postojale uvijek u cg to je tacno. Meni je jedan djed bio u partizanima drugi u cetnicima a ovdje vidim da je misljenje da su partizani bili Crnogorci a cetnici Srbi sto uopste nije tacno. U CG kao i u svim bivsim SFRJ republikama je buktio gradjanski rat tako da su zlodjela cinili i jedni i drugi i glupo je optuzivati cetnike a partizane velicati. Sava Kovacevic kao najistaknutiji komunista i dosta blizak mi rod ubio je Kovacevica vise nego i jedan chetnik. Uglavnom kao i u poslednjim ratovima nema pravih strana kad udari brat na brata...
He..! Ne da nijesmo radili no je sve to vrijeme zagovarana jedna "istina", a druga "istina" je uzvratila tom '91-om. Sad tek vrijeme je da prošlost ostavimo povijesničarima, nek se natežu oko te istine do koje nigda neće doć (tačnije, možda će i doć, ali se nigda neće složit da to i jest istina). A, ljudi trebaju gledat naprijed oslonjeni na naprednija društva, držat se utabanijeh staza dok ne postanu sposobni stvarat svoje vlastite. Uostalome, jedva je još ko osta ko je bio sudionik tijeh zbivanja, a ovi novi naraštaji ne bi trebali bit obterećeni onijem u čem nema njinoga udijela. To stalno traženje istine truje mlade naraštaje, uvlači ih u te otrovne priče koje su u ova nevesela vremena osobito opasne, navode ljude tražit krivce na pogrešnu adresu. Dijele ne i danas na "naše" i "njine", mjesto na ljude i one druge..
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks