
Originally Posted by
Besmrtni monah
Ako misliš na Kinu, griješiš. Kina je postala velika civilizacija daleko prije doseljavanja Arijaca(Hindusa) u Indiju. A što se tiče religije, tamo postoji sinkretizam taoizma-kineske mnogobožačke religije, konfučijanizma-moralne doktrine i na kraju teiziranog budističkog učenja. To budizam nije, barem ne onakav kakvim je njen osnivač Sidarta Gautama-Šakjamuni podučavao. Koliko ja znam, Buda nikad nije pozivao na poštovanje natprirodnih bića, idolopoklonstvo i uopšte na molitve, samo na trening uma(meditaciju) i samousavršavanje. Dok se kineski nazovibudizam uglavnom svodi na molitvu panteonu od nekoliko hiljada bogova i duhova.
A ako misliš na domovinu budizma-Indiju, e onda si u pravu, u vrijeme budističkog vladara Ašoke je dostigla civilizacijski vrhunac.
Problem je što današnji svijet uglavnom posmatra budizam kroz dvostruku prizmu-kroz dalekoističnu interpretaciju i zapadnjačku percepciju istog. Zapad je upoznao samo teizirani istočnjački nazovibudizam i kao takvog ga je medijskim putem predstavljao ostatku svijeta. To što ti u Kini vidiš, to je više taoizam upakovan u budističku ambalažu, uz neke budističke elemente.
I slažem se s tobom da su zemlje u koje je dospjelo budističko učenje bile napredne, a da su hrišćanske države bile najzaostalije i na samom talogu civilizacije.
Bookmarks