Zanimljiva tema, tek sad se uključujem, nažalost.

Oduvijek sam bio "latentni" ateista, prihvatajući vjerske običaje jer eto...to svi rade, pa ajde i ja. Šta ćeš.

Polako sam uvidio da, ustvari, potpuna pripadnost određenoj religiji BEZUSLOVNO vodi ka nipodoštavanju i gnušanju prema drugim religijama. Ljudi iz mog okruženja, što bi se reklo "pravi" vjernici, su bili takvog mišljenja.

(Kad spominjem religija, mislim na sve vrste vjerovanja u nekog boga i neke proroke: islam, hrišćanstvo, jehove, mormoni...)

Dalje, svaka religija se danas vrti oko para i moći. Što više imaš love, to će ti više božijih izaslanika biti priklonjeno kad zatrebaju. Ostali narod neka se snalazi u religijskim hramovima, a izaslanici...pa, nekad će ih i saslušati. Kad se nađe vremena.

Onda ratovi...ovaj poslednji što nas je zadesio je bio čisto 100% religijski. Tri naroda - tri različita vjerovanja, odličan recept za opšte klanje.

Pa onda STRAH! "Ako ne radiš to i to, tim i tim danima dragi moj vjerniče, vječno ćeš živjeti na nekom lošem mjestu đe će te pržiti svaki dan i oči ti kopati. Ako slučajno pomisliš nešto loše o tvom proroku, umrećeš gušeći se u sopstvenom prdežu." Itd... ima li religija koja će da me posavjetuje, da mi logično ukaže zašto bi trebao da radim dobre stvari u životu. A ne da mi prijeti vječitim kaznama i munjama sa neba?

Prekretnica u mojim opredeljenjima je bio film Zeitgeist, koji je onako slikovito objasnio koliko sve te religije imaju smisla. I zašto su napravljene.

E to su činjenice. Jasne, dokazane, postojeće. Nikakva naučna fantastika, demagoške predugačke priče i filozofije.

Zato sam ateista. Poštujem sve religije ovog svijeta, odem nekad u religijske hramove, ali turistički. To je ipak dio naše istorije, lijepo je viđet.