Pseudo-komunisti i gey-levicari tipa Kym Phiby-a su engleski specijalitet, tipa fish&chips..takav je i taj srednjeskolski profesor istorije koji moju zemlju naziva mafijaskom, a one koje su ustrojili u njoj ambasade-btw PONOVO POSLE 100 GODINA!!!-naziva nerealnim i glupim.....SVAKO IMA PRAVO NA STAV, PA I JA KOJI MU ODGOVARAM DA NIJESU GLUPE AMERIKA, RUSIJA I POLA EVROPE STO SU OTVORILE AMBASADA U ZEMLJI KOJA CE DOBITI STATUS KANDIDATA U EU DO KRAJA GODINE (ili tu negdje). A mafijasa ima taman koliko i u drugim zemljama koje su u identicnoj fazi tranzicije....a kako smo mali-NIJE IM SE BOJAT OD NAS, JER SMO NASIGURNIJA ZEMLJA ZA TURISTE NA SVIJETU! U Londonu ces lakse bit izboden ili opljackan no u Montenegru!
Zatim-nije tacno da je isto Kosovo i Gruzija:
Kosovo je napadnuto PO OSNOVU REZOLUCIJA UN, OD STRANE KOALICIJE KOJU JE CINILA SVA EVROPA I AMERIKA I JOS PO NEKO....DOSTA! Iza bombadovanja Srbije postoji decenija nepocinstava, nesumnjivih destrukcija i suprotstavljanja CIJELOME SVIJETU, BEZ IZUZETKA....SRBIJA NIJE IMALA NIJEDNOG PRAVOG PRIJATELJA 1999, JER JE PRECERALA SVE GRANICE U SVOJOJ OSIONOSTI!
Gruzija je napadnuta unilateralno, od strane jedne zemlje, za akciju na svojoj teritoriji....i to je fakat. A NEKA SE PROCITA I DRUGI PRISTUP, PO MENI MNOGO ISTINITIJI I MNOOOOGO BLIZI REGULAMA MEDJUNARODNOG JAVNOG PRAVA, DAT OD VRSNOG DIPLOMATE I VELIKOG PRIJATELJA MONTENEGRA...audiater et altera pars, pa neka se onda donese misljenje forumasa:
Ambasador SAD u Crnoj Gori Roderik Mur u autorskom tekstu za Republiku o sukobu na Kavkazu
Gruzija mora biti cjelovita i slobodna
Roderik Mur Svake četiri godine svijet tradicionalno stavlja na stranu svoje sporove da bi bodrio sportiste tokom uzvišenog spektakla Olimpijskih igara. Ove olimpijske godine, međutim, čašćeni smo spektaklom koji je bio sve samo ne uzvišen - upadom ruskih tenkova, trupa i aviona preko granice jednog od njegovih malih komšija. Iako je taj komšija Gruzija, a ne Čehoslovačka, i mada tenkovi nose ruske a ne oznake Sovjetskog Saveza, scena je jezivo podsjećala na 1968. godinu.
Posljedice ovog događaja su jednako uznemirujuće. Ruske trupe su do sada odbijale da odu i ukopale su se na položaje ne samo u spornim oblastima Gruzije - Južnoj Osetiji i Abhaziji - već i u samoj Gruziji, što sve predstavlja kršenje teritorijalnog integriteta Gruzije.
U utorak, ministri inostranih poslova NATO-a objavili su čvrstu izjavu podrške teritorijalnom integritetu, nezavisnosti i suverenitetu Gruzije, kao i njenoj demokratski izabranoj Vladi. Američka državna sekretarka Kondoliza Rajs rekla je da je ta izjava takođe "poslala poruku Rusiji da NATO neće dozvoliti da se u Evropi razvije nova linija između onih država koje su dio transatlantskih struktura i onih država koje još imaju aspiracije te vrste.”
Pažnja svijeta je sada usmjerena na dva hitna cilja: zaustavljanje svih neprijateljstava i zloupotreba u oblasti konflikata, uključujući one koje su počinile "neregularne" snage u oblastima koje kontroliše Rusija, i pomaganje preživjelima. I Gruzija i Rusija su potpisale sporazum o prekidu vatre, ali svijet još čeka na Rusiju da ga ispoštuje. U međuvremenu, postoji hitna potreba da se humanitarcima dozvoli ulaz. Sjedinjene Države i druge zemlje su već počele da isporučuju medicinsku pomoć i zalihe, hranu, obezbjeđuju sklonište i drugu pomoć preživjelima. Iako tačan broj mrtvih i ranjenih još nije poznat, jasno je da se narod Gruzije suočava sa humanitarnom krizom u oblastima koje su pretrpjele razaranja.
Separatistički regioni Gruzije, Južna Osetija i Abhazija, imaju dugu istoriju tenzija. Ali svako ko je podrobnije pratio događaje tokom prošle godine ne bi trebalo da bude iznenađen onim što se dešavalo posljednjih nekoliko nedjelja. Moskva je uporno pojačavala ekonomski, politički i vojni pritisak na Gruziju, uvodeći trgovinski embargo i prekidajući vazdušne i kopnene transportne veze. Ovog proljeća, Rusija je izdala Vladinu uredbu o jačanju zvaničnih veza sa odmetnutim regionima Južnom Osetijom i Abhazijom, pri tom potpuno zaobilazeći gruzijske vlasti.
Provokacije Rusije su zatim postale zloslutnije. Prošlog aprila, ruski lovac je oborio gruzijsku bespilotnu letjelicu iznad gruzijskog vazdušnog prostora, a istog mjeseca, ruske borbene trupe i artiljerija su počele da ulaze u Abhaziju, sve pod izgovorom pojačavanja mirovnih snaga – ali bez ikakvih konsultacija sa Gruzijom. U maju, Rusija je poslala u Abhaziju trupe za izgradnju željezničke pruge – bez jasnog pravnog mandata – da poprave prugu koja vodi južno od Rusije do zone konflikta, navodno zbog ,,humanitarnih razloga’’. Do jula, u Južnoj Osetiji je bilo slučajeva nasilja, uključujući napade na vozila gruzijske policije i pokušaj ubistva progruzijski orijentisanog južnoosetijskog lidera.
Tokom ovog perioda, američki zvaničnici su podsticali rusku i gruzijsku vladu da se obuzdavaju i nađu miran način za rješavanje razlika. Na dan sedmog avgusta, pošto je Gruzija odgovorila na granatiranje gruzijskih sela koje je došlo sa teritorije koju kontrolišu ruski mirovnjaci u Južnoj Osetiji i krenula u povraćaj djelova Južne Osetije, ogromne ruske snage nahrupile su preko Južne Osetije u Abhaziju i samu Gruziju. Rusija sada dovodi u pitanje teritorijalni integritet Gruzije i nagovještava da bi mogla priznati nezavisnost obje sporne oblasti, uprkos brojnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN-a usmjerenim na rješavanje njihovog statusa diplomatskim putem.
Scene ruske agresije - a sada prijetnje, i direktne i indirektne, prema drugim državama kao što su Poljska i Ukrajina – osvježile su zastrašujuća sjećanja nekada porobljenih država koje su u međuvremenu odabrale zapadni model slobode i demokratije. Ali svijet u kojem danas živimo se razlikuje od 1968. godine kada je Sovjetski Savez izvršio invaziju na Čehoslovačku. Od tada, Evropa, transatlantska zajednica i svijet su napredovali. Rusija je pokušavala da se integriše u diplomatske, političke, ekonomske i bezbjednosne strukture 21. vijeka i Sjedinjene Države su snažno podržale te napore.
Ali svojim postupcima Rusija je sada učinila svoj međunarodni ugled i aspiracije rizičnim. Uticaj njenih postupaka se već osjeća jer se počinju postavljati pitanja o podobnosti Rusije za prijem u Svjetsku trgovinsku organizaciju i dobijanje prestižne osme stolice u ekonomskom forumu G-7. Neki kritičari čak dovode u pitanje primjerenost Rusije da bude domaćin sljedeće Olimpijade u Sočiju, koji je od sporne teritorije Abhazije udaljen samo koliko je dugačka staza za maraton. Ruski narod bi tako mogao saznati da će cijena prošlonedjeljne agresije biti utvrđena na način o kojem njihovi lideri nijesu nikada razmišljali.
Ukoliko Rusija želi da popravi štetu koja je nanesena njenoj reputaciji – i njenim odnosima sa ostatkom svijeta – prvi korak koji mora preduzeti jeste da poštuje prekid vatre koji je potpisao njen predsjednik i da prekine sva neprijateljstva, uključujući ona koja su počinile "neregularne" trupe u oblastima koje su sada pod njenom okupacijom. U skladu sa uslovima tog prekida vatre, ona mora odmah da povuče iz Gruzije trupe koje je uvela poslije 6. avgusta. Takođe mora dozvoliti pristup međunarodnim posmatračima i veće međunarodno prisustvo u Južnoj Osetiji; dozvoliti isporuku humanitarne pomoći i poštovati svoju ranije izraženu politiku podržavanja teritorijalnog integriteta Gruzije.
Bez tih akcija, Rusija će dodatno sebe izolovati. Kao što je državna sekretarka Rajs rekla poslije NATO sastanka: ,,Ne može biti uobičajene saradnje sa Rusijom dok traje ova vrsta aktivnosti’’.
(Ambasador SAD u Crnoj Gori Roderick W. Moore)
Pozdrav,









Bookmarks