Iz raznih novina

[nihil]

Čestitam na alternativnoj kartografiji jer predugo gledamo potpuno netačne srazmjere na kartama svijeta i predstavljamo realnost koja to nije sama po sebi. Dosta sa šablonima koji su po vama tačni jer ste vi tako učili.

Evo za cinike, neobrazovane, neupućene itd...
http://www.odt.org

Glupi provincijalizam... i ti ga još citiraš kao da nas nema koji se bavimo kartografijom i geografijom.

To nije alternativna no degenerativna kartografija. Ne radi se o preciznim kartama da bi srazmjeri bili tačni, već o metafori izokretanja svijeta naopačke.
Kakve veze kartografija i geografija imaju sa ovom (meta)forom? Nigdje i nijedan kartograf i geograf ne stavljaju mapu svijeta na ovaj način, pogotovo ne da bi narušavali šablone koji im služe kao osnovna orijentacija.
Snobovsko pomodarska demagogija.

[Beztebezove]

Opet se ti prosipaš. Jedan od priznatijih geografskih umova u Americi Denis Wood be ti rekao da se smiriš. U savremenoj geografiji ljudi se boje šablona, nikako manjka istih.
http://www.odt.org/adenisbib.htm

Odakle tolika žuč da kritikuješ o čemu malo znaš? Čuš degenerativna geografija? Čega se strašiš čovječe? Da će đeca ić naopačke ili da će shvatit da ne postoji gore i dolje van ove naše male zemaljske kugle? Ili da će đeca znat da je objektivnost neobjektivna? Ili da svaka mapa ima svoju ideologiju iza sebe?

Ili te plaši što će oni znati više od tebe i mene? Tebe i mene nijesu učili osim na onim tobože objektivnim mapama đe je Grenland veći od Kine. Nevjerovatno kako te tangira novo vrijeme, a u stvari za iole ozbiljniji univerzitetski centar ovo je već rađeno prije pola stoljeća.

Što bi tek napravio da Deborove mape pogledaš? Bi li se sa sjenama potukao?

[nihil]

Opet se ti prosipaš. Jedan od priznatijih geografskih umova u Americi Denis Wood be ti rekao da se smiriš. U savremenoj geografiji ljudi se boje šablona, nikako manjka istih.
http://www.odt.org/adenisbib.htm

Odakle tolika žuč da kritikuješ o čemu malo znaš? Čuš degenerativna geografija? Čega se strašiš čovječe? Da će đeca ić naopačke ili da će shvatit da ne postoji gore i dolje van ove naše male zemaljske kugle? Ili da će đeca znat da je objektivnost neobjektivna? Ili da svaka mapa ima svoju ideologiju iza sebe?

Ili te plaši što će oni znati više od tebe i mene? Tebe i mene nijesu učili osim na onim tobože objektivnim mapama đe je Grenland veći od Kine. Nevjerovatno kako te tangira novo vrijeme, a u stvari za iole ozbiljniji univerzitetski centar ovo je već rađeno prije pola stoljeća.

Što bi tek napravio da Deborove mape pogledaš? Bi li se sa sjenama potukao?

Opet ti o kartografiji i geografiji kao da se na Milovom univerzitetu to izučava. ... Priznati geografski um nigdje nije postavio geografsku kartu suprotno uobičajenom šablonu. Taj šablon gledanja na kartu od sjevera prema jugu nema potrebe mijenjati jer se ništa suštinski ne mijenja obrtanjem karte. ...
Odakle tebi pomisao da ja kritikujem kartografiju i geografiju? Ovdje se kritikuje snobovska pomodnost koju propagira ovaj privatni univerzitet, a ne kartografija i geografija. ... Pogrešno si pročitao, piše ti degenerativna kartografija a ne geografija. Degenerativna je u smislu u kojoj je koristi taj univerzitet. Degenerativna je metafora da se nešto suštinski pozitivno mijenja ako ga okreneš drugačije nego što je uobičajeno. Ta logika je snobovska i pomodarska. Prostim obratnjem mape nećeš dobiti ništa novo. ... To da svaka mapa ima svoju ideologiju u sebi možeš ladno da primjeniš na ovo izokretanje uz obavezno apostrofiranje jeftinog pomodarstva.
I opet, zatupio si u kartografiju ka vo u brazdu, a ovdje se ne radi o alternativnoj kartografiji i geografiji, već o snobovsko pomodarskoj metafori. ... Inače, ovaj univerzitet sa izokrenutom kartom može imati značenje izokrenute stvarnosti koju plasiraju oni koji su ga osnovali.

[Ćipur]

Opet se ti prosipaš. Jedan od priznatijih geografskih umova u Americi Denis Wood be ti rekao da se smiriš. U savremenoj geografiji ljudi se boje šablona, nikako manjka istih.
http://www.odt.org/adenisbib.htm

Odakle tolika žuč da kritikuješ o čemu malo znaš?

nihi ima čvrsta mišljenja o svemu, iako ne zna ništa, iz bilo koje oblasti. Uglavnom čuje neku pričicu u nekoj kafani i onda tu pričicu ovđe nepokolebljivo promoviše!
Čim ga pitaš da ti dokaže nešto što tvrdi, nikada nećeš dobiti odgovor.

[nihil]

nihi ima čvrsta mišljenja o svemu, iako ne zna ništa, iz bilo koje oblasti. Uglavnom čuje neku pričicu u nekoj kafani i onda tu pričicu ovđe nepokolebljivo promoviše!
Čim ga pitaš da ti dokaže nešto što tvrdi, nikada nećeš dobiti odgovor.

Mali, ne budali :lolblue:, tvoje bavljenje istorijom je taman ka ova mapa na Milovom univerzitetu. Izokrenuta.

[Ćipur]

Mali, ne budali :lolblue:, tvoje bavljenje istorijom je taman ka ova mapa na Milovom univerzitetu. Izokrenuta.

Znači one listove iz knjiga i citate na linkovima sam ja napisao? :lolblue:
Pa ja sam niho najveći naučnik na svijetu, po tebi!

:lolblue:

[ovizionizi]

ja bih reka da je Srbija juzno od nas, a da su Zvek Zivi i njegova SveCka tek u pi*** materinu juznije od svih nas..... a Mont Everest bi moga bit 8km pod zemljom, jer sto bi mora da bude u vis, kad moze u zemlju..... :lolblue:

[Ćipur]

Koprivica da plati 15.500 eura


VIŠI SUD PREINAČIO PRESUDU UGAŠENOM LISTU “LIBERAL” I NJEGOVOM BIVŠEM UREDNIKU


Podgorica - Podgorički Viši sud preinačio je presudu Osnovnog suda kojom su ugašeni list „Liberal“ i njegov glavni i odgovorni urednik Veseljko Koprivica bili dužni da bivšem glavnom i odgovornom uredniku Radio-televizije Crne Gore Božidaru Čoloviću isplate 5.000 eura i dosudio obeštećenje od 10.000 eura na ime duševnih bolova i patnji.
Čolović je podnio tužbu za obeštećenje od 12.000 hiljada eura nakon što je “Liberal” 24. septembra 1994. godine, objavio informaciju da je on jedan od 16 crnogorskih novinara protiv kojih je Haški sud pokrenuo postupke zbog „ratno-huškačke propagande“.
Nakon četvorogodišnjeg odlučivanja po žalbama, Dragana Đuranović, kao predsjednik vijeća, i sudije Rada Kovačević i Dragica Milačić preinačili su i dio presude kojom je sudija Osnovnog suda Ranko Vukić presudio da stranke u sporu same snose troškove i obavezali tužene da plate 5.500 eura sudskih troškova.
- Prvostepeni sud je pravilno presudio da je u tekstu objavljenom u “Liberalu” 24. septembra 1994, čiji je glavni i odgovorni urednik bio Veseljko Koprivica, iznijeta neistinita informacija da je protiv Čolovića pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu pokrenut postupak za utvrđivanje odgovornosti za ratno–huškašku propagandu. Time su povrijeđeni čast i ugled tužioca kao novinara, građanina i porodičnog čovjeka - kaže se u presudi.
U presudi Višeg suda se konstatuje da za „sud nije od značaja da li je prvotuženi znao ili mogao znati da li je sporna informacija istinita, budući da postoji obaveza provjere informacije prije javnog objavljivanja“.
- Ne mogu se prihvatiti navodi Koprivice u žalbi da je prethodno provjerio tačnost informacije tako što je obavio više telefonskih razgovora sa specijalnim izvještačem Milom Đurđevcem, kao i obavljanjem kolegijalnih konsultacija sa Veliborom Čovićem u vezi sa dobijenom informacijom. Ne može se istina zasnivati na kazivanjima samog izvještača i na konsultacijama sa kolegama, već na pouzdanim dokazima, kojih u konkretnom slučaju nije bilo - kaže se u presudi.
Dodaje se kako su neosnovane tvrdnje Koprivice da je njegova obaveza, shodno Zakonu o javnom informisanju i shodno Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima čovjeka kao i Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava, bila da objavi ovu informaciju koja je bila od posebnog interesa za javnost shodno društvenim prilikama koje su vladale u vrijeme objavljivanja informacije.
Prilikom određivanja visine obeštećenja, kako se ističe, Viši sud je „vodio računa i o prirodi, težini, jačini i trajanju duševnih bolova, a naročito da se radi o povredi časti i ugleda koja dobra su novčano nemjerljiva“.
Viši sud je nedavno preinačio i prvostepenu presudu kojom je, kao neosnovan, odbijen tužbeni zahtjev poznatog režisera Emira Kusturice kojim je tražio da mu novinar „Monitora“ Andrej Nikolaidis i taj list zajedno isplate obeštećenje od 100 hiljada eura na ime duševnih bolova i patnji zbog objavljivanja teksta „Dželatov šegrt“ 2004. Vijeće Višeg suda je preinačenom presudom Kusturici dosudilo naknadu od 14.000 eura.
Tužbom za desetomilionsko nematerijalno obeštećenje od lidera Pokreta za promjene i izdavača „Vijesti“ firme Daily Press, novi vlasnivci nikšićke Željezare preko svog zastupnika advokata Ane Kolarević pokrenuli su spor pred Osnovnim sudom u Podgorici, zbog urušenog ugleda.
Istog zastupnika izabrao je i premijer Milo Đukanović u sudskom sporu koji je zaključen pred Osnovnim sudom, za milionsko obeštećenje koje je zatražio od direktora i glavnog i odgovornog urednika „Vijesti“, Željka Ivanovića i Ljubiše Mitrovića, zbog Ivanovićeve izjave da iza napada na njega 1. septembra 2007. godine stoji premijer. Sudija Nenad Otašević je najavio presudu za 19 maj.
- U Crnoj Gori je tokom 2007. bilo manje slobode štampe nego prethodne godine, a glavni uzroci su nerasvijetljeni napadi na novinare i zloupotreba tužbi za klevetu i uvredu protiv njih - zaključci su ovogodišnjeg izvještaja Fridom hausa, organizacije koja se zalaže za širenje sloboda i demokratije, koja svake godine rangira 195 država i teritorija, ocjenjujući pravni, politički i ekonomski ambijent u kojem mediji rade.

Sve je počelo sa pokajničkom emisijom RTCG

Uz žalbu Višem sudu, Koprivica je kao dokaz dostavio video kasetu RTCG , materijal snimljen povodom jubileja 100 godina postojanja RTCG naslovljen“Svjedoci jednog vijeka“ i „Vijestima“ dostavio tekstualni dio koji je, kako kaže, pratio televizijski prilog.
U njemu se navodi da je spiker RTCG u jubilarnoj emisiji saopštio: „Kraj osamdesetih i devedesete, početak raspada i konačan kraj bivše Jugoslavije, ostaće upamćeni ne samo po ratovima, ljudskim žrtavama i razaranjima, već i po izrazitom padu novinarske profesionalnosti i ratno-propagandnoj ulozi mas medija, pa nažalost i Televizije Crne Gore. Kao odraz u ogledalu tadašnje zvanične politike, RTCG prestaje da bude pouzdan svjedok mučnih događaja oko nas, a ovako postaje njihov aktivni sudionik i jedan od ključnih generatora nacionalne netrpeljivosti na bivšem jugoslovenskom prostoru”.
Nakon podsjećanja na dnevnik koji je vodio Čolović, spiker nastavlja: „ To je vrijeme takozvanog patriotskog novinarstva, lažnih očevidaca i lažnih svjedočanstava”. Zaključuje se kako se Televizija početkom 1997. godine, „promjenama u programskoj i kadrovskoj politici, vraća standardima profesionalnog novinarstva“.

Zastrašivanje slobodnih medija

Veseljko Koprivica kazao je za „VIjesti“ da je profesionalno postupio kada je objavio spornu informaciju.
- Dva, tri puta, u telefonskim kontaktima, potvrđeno mi je da je istinita. Došao mi je čak i faks prepisa haškog dokumenta koji sadrži informaciju da se imena tih novinara nalaze u spisima haškog suda, a ne da je pokrenut postupak, kako se navodi u presudi. Tada su službeni kontakti između SRJ i Haškog suda i međunarodne zajednice bili neregulisani, zbog međunarodnih sankcija, tako da nijesam mogao da na drugi način provjeravam da li je to tačno - kazao je Koprivica.
On tvrdi da nijedan od novinara koji su ga tužili, kao ni Čolović, nije ni pokušao da demantuje te informacije, što je bio preduslov za tužbu i niko iz Haškog suda nije demantovao tu informaciju, iako u presudi stoji da je neistinita.
-Ne znam zbog čega su i sudije prvostepenog i Višeg suda ocijenili da je neistinita. Suprotna strana je donosila neka dokumenta i izjave potparola Haškog suda, ali on nigdje decidno nije rekao da to nije tačno. Zato smatram da je ta presuda neutemeljena u zakonu i da nijesu ispoštovani međunarodni sudski standardi demokratskih zemalja. To je drakonska kazna koja je primjer ovog nedemokratskog ambijenta u Crnoj Gori, a za cilj jedino ima zastrašivanje slobodnih medija i slobodnih novinara - kazao je Koprivica.

D.B.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=269848

[Old Bone]

p0rotivvrijednost od punih 56 mil . maraka.....i 8 mil dol.....1995-96.god.........aaauuuuuuuu.........STRASNO!
Kuku mene za evropsske fiskalne kase.......a CANE CE NAPOLJE BRZO,i to sve legalno...... a i da nece.....stete velike!( Koji su to govn*valji, Boze mili...posle 11 godina ga hvataju i optuzuju za 30 dio onoga sto je *odradio*, pa trijumfuju po svija novina, ko Eskobara da su uhvatili.......pateticno!)

..no ne vidim sto se to nas tice?

Ili misli neko da ce se to STVARNO odrazit na CG na neki nacin?

Pozdrav,

Posljednji update: 14. May 2008, 17:21Subotić neće biti izručen?Branilac Stanka Subotića, advokat Radoslav Tadić, rekao je, poslije posjete Moskvi, da su se ruski pravnici složili da, prema zakonu te zemlje, zbog zastarjelosti, ne postoje pravni uslovi za izručenje Subotića Srbiji.
U pisanoj izjavi Tadića navodi se da u krivičnom zakoniku Rusije postoji djelo čiji elementi odgovaraju djelu zloupotrebe službenog položaja za koje se tereti Subotić, a za čiji je najteži oblik predviđena maksimalna kazna zatvora od pet godina.
To krivično djelo zastarijeva u roku od šest godina od dana izvršenja djela, a izručenje Subotića se traži za djela izvršena 1995. i krajem 1996.godine.
Tadić smatra da to, prema ruskom pravu, znači da je zastarjelost nastupila krajem 2002. godine

[the_sorrow]

Ochekivano, ja bih se iznenadio da su ga izruchili...

[Zvek_Zivi]

ja bih reka da je Srbija juzno od nas, a da su Zvek Zivi i njegova SveCka tek u pi*** materinu juznije od svih nas..... a Mont Everest bi moga bit 8km pod zemljom, jer sto bi mora da bude u vis, kad moze u zemlju..... :lolblue:

Zlo ti udom mrcoje dje ti bi u skolu Kragújevac vjerujem ?? $evernije je Zvekova Swecka dome $evernije a inace sve je to serbsko do Toki(j)a !

[hercules]

Šta radi naša Vlada
INFLACIJA I DRUGI PROBLEMI U CRNOGORSKOJ EKONOMIJI
Činjenica da je inflacija u prošloj godini bila preko 10 odsto, a da se još veća projektuje za 2008. godinu u svakoj drugoj zemlji bi izazvala, makar ozbiljna upozorenja stručnjaka ili javni dijalog premijera sa liderima najjačih opozicionih stranaka o stabilnosti i održivosti makroekonomskih parametara i životnom standardu građana. Vlada bi odmah izašla sa planom mjera za stabilizaciju ekonomskih prilika u državi i otvorila socijalni dijalog sa legitminim predstavnicima najugroženijih struktura društva.

U Sloveniji je ova godina već u znaku opšte debate na nacionalnom nivou zbog inflacije od šest odsto, traži se povećanje državne podrške domaćim proivođačima, posebno izvoznicima, kritikuju se visoke kamatne stope koje su ispod sedam odsto.
Umjesto toga, Vlada konstatuje da je ona nemoćna da se izbori sa eksplozijom cijena osnovnih životnih namirnica i energenata, kriveći za to kretanja na globalnom nivou planete Zemlje. Čuli smo ovih dana i konačnu istinu, skrivanu, evo, već skoro 10 godina – Vlada ne može da utiče na ekonomiju zemlje. To je konačni dokaz propasti ideološke matrice ekonomskih refromi koju je ova vlast vodila u proteklih najamnje 10 godina. Poklonici ideje da će ekonomsko blagostanje građana nastupiti “jedog dana” kada sva društvena i državna imovina bude privatna (čak i u javnim preduzećima koja kontrolišu prirodne ili stvorene monopole) a režim cijena i spoljne trgovine bude u potpunosti liberalizovan, sada nemaju adekvatan odgovor na najprostije moguće pitanje: Zašto su u 2007. godini cijene osnovnih životnih namirnica i roba široke potrošnje porasle za preko 35 odsto, i to u eurima, a inflacija prešla psihološku granicu od 10 odsto, što direktno utiče na pogoršanje životnog standarda građana od kojih skoro 50 odsto živi ili u zoni aposlutnog siromaštva ili na granici te zone.

Dvocifrena inflacija i skok cijena osnovnih životnih namirnica je sasvim sigurno promjenio ovaj odnos siromašnih i jedan značajan dio građana, koji je bio na granici aposlutnog siromaštva, sada je dospio u tu zonu.
Koncept zasnovan na brzopletoj rasprodaji društvenih i državnih preduzeća i preuranjenoj liberalizaciji uvoza, doveo je već početkom 2000. godine do kolapsa crnogorskog izvoza i ekspanzije uvoza. Ekonomska politika zasnovana na potrošnji, rasprodaji i rasipanju, odnijela je pobjedu nad zagovornicima ekonomske politike štednje, restrukturiranja preduzeća i podrške izvoza, a sada je došlo vrijeme plaćanja računa.

Enormni spoljnotrgovinski deficit i ogromna ponuda uvoznih dobara i nedostatak konkurencije domaće ponude, sada proizvodi strukturni pritisak na cijene i one moraju da rastu. S druge starne likvidacija nekada uspješnih domaćih proizvođača vrši dodatni pritisak na javnu potrošnju jer se povećavaju izdaci za socijalne otpremnine tim radnicima koji već godinama opsjedaju kancelarije predstavnika raznih nivoa vlasti tražeći pomoć. Da nije bilo priliva budžeta od investicija u sektor nekretnina, vrlo brzo bi imali kao posljedicu i budžetski deficit. Ta opasnost će se tek pojaviti u narednim godinama jer su prilivi budžeta od nekretnina privremenog karaktera i vremenom će se značajno smanjivati, a radnici Oboda, Lenke, Mladosti, Vunka, Konija, “Radoja Dakića”, “Marka Radovića”, Volumentrejda….. će nastaviti sa pritiskom na budžete loklanih samouprava i države da im se redovno isplaćuju neki, za mene do sada nepoznati oblici socijalne pomoći koji nijesu predviđeni zakonima koji regulišu ovu oblast, već se diskreciono odobravaju po nepoznatim kriterijumima.

Tako neki dobiju ovu pomoć, a drugi ne, što vjerovatno zavisi od izbornih ciklusa, upornosti ili od nekih drugih faktora.
Analizom cijena nekih proizvoda vidi se jasna korelacija između konkurentne sposobnosti domaće proizvodnje i cijena i to na način da tamo gdje uvoznim robama konkurišu domaći proizvodi, cijene su najmanje rasle u periodu od 2000. godine. Tamo gdje cijene formira uvoznički lobi i kartelizovana maloprodaja, bez pritiska domaće konkurencije cijene su dosegle nivo među najvećim u Evropi. Domaći proizvođač mora da vodi računa o nivou cijena jer mu od cijene zavisi prodaja, a od prodaje vraćanje skupih kredita (opet sa najvećim kamatama u Evropi) i opstanak preduzeća. Proizvođači osnovnih životnih namirnica iz drugih zemalja su subvencionisani od budžeta svojih država kada izvezu svoje proizvode u Crnu Goru. Slovenački prozvođači mlijeka su subvencionisani i od budžeta Slovenije i od budžeta EU.

Vlada je i u toku pregovora oko Ugovora o stabilizaciji sa EU loše ispregovarala dinamiku snižavanja carina na neke važne robe, tako će proizvođači mlijeka iz država EU sada moći da računaju na duplo niže carine na uvoz mlijeka u Crnu Goru, što će naše proizvođače dovesti pred bankrot jer je cijena mlijeka u Crnoj Gori i onako mnogo veća nego u regionu, tako da sada neće moći da konkurisu još jeftinijem uvozu. Svakim danom ovaj problem će biti sve izraženiji i cijene osnovnih namirnica će stalno rasti i pored idelanih prirodnih uslova za domaću proizvodnju hrane koja bi morala da bude naš najznačajniji izvozni proizvod. Dvocifrena inflacija će, logično, biti uračunata i u cijene bankarskih kredita, pa će i onako visoke kamate, dodatno porasti. Svi privredni subjekti koji posluju u nekonkretnom okruženju, teret inflacije će preko cijena prevaliti na građane. Mnogo bolja pozicija države bi bila da je ostala većinski vlasnik u Telekomu i Jugopetrolu, jer bi kroz upravljanje ovim preduzećima i uz postepenu liberalizaciju cijena mogla da utiče na nivo cijena telekomunikacionih usluga i goriva.

Ovako u cijenu goriva i telekomunkacionih usluga je uračunat i ogromni profit koji bez bilo kakvih kapitalnih investicija i posebnog truda izvlači inostrani vlasnik. Zamislite šta bi se desilo sa cijenom struje da je Vlada privatizovala EPCG. Privatni vlasnik sigurno ne bi ugrozio dilove oko KAP-a i za njih bi cijena i dalje bila netržišna, ali bi Vlada morala da obezbijedi kompenzaciju novom vlasniku za gubitke koje trpi iz ugovora sa KAP-om. To bi bile ili povoljne koncesije za gradnju novih elektrana ili enormna poskupljena struje za ostale korisnike.

Najveći problem za nas je činjenica da Vlada priznaje da nema mehanizme da utiče na cijene, pa samim tim ni na inflaciju. To je, vjerovatno okončanje sna utemeljivača “nove crnogorske ekonomske škole” o mikro državi u kojoj se vlada ne pita ni za šta i koja je samo servis nekolicine domaćih moćnika i njihovih poslovnih partnera, a građani neka uživaju u “nevidljivoj ruci” slobodnog tržišta na crnogorski način. Ova fatamorgana o uspjesima ovog koncepta primitivnog vulgarnog eskloatatorskog koncepta, trajaće sve dok građani ne shvate vezu njihovog glasanja na izborima sa životnim problemima sa kojima se susreće svakog dana. Samo ozbiljne refrome i afirmisanje koncepta zasnovanog na promovisanju štednje, investicija u proizvodnju za izvoz može dovesti u nekom srednjom roku do dugoročno održive makroekonomske i socijalne stabilnosti. Sve drugo je opasna avantura iz koje korist izvlači samo mali broj donosilaca odluka i njihovih partnera.

Piše: Nebojša Medojević (Autor je predsjednik Pokreta za promjene)

Poslije boldovanog prestadoh da citam, jer je naravno velika laž.
Prosti jadi da sam pravnik, elektroinžinjer ili slično pa da povjerujem ali kako nijesam onda stvarno... :roll:

[Old Bone]

JA SE KAO MALO DIJETE OBRADUJEM KAD OVAKO NESTO PROCITAM.chuj proizvodnaja Colt-a u Mojkovcu:

Mojkovčani naoružavaju Ameriku

Nekada “4. novembar”, sada Tara Precision works: Iz mojkovačke fabrike Prva, probna proizvodnja koltova u Crnoj Gori, kalibra devet milimetara, sa po 17 metaka trebalo bi da u Mojkovcu počne krajem juna, a prototipska partija ovog oružja bila bi gotova nakon šest mjeseci – saopšteno je Republici iz švajcarske kompanije BTI, koja je vlasnik nekadašnje mojkovačke fabrike “4.novembar”.
U mojkovačku fabriku, koja se sada zove Tara Precision works, stigle su mašine i oprema, kao i kompletni alati, i za desetak dana treba da dođu i stručnjaci iz Austrije koji bi uradili temelje za postavljanje mašina.
Predsjednik Odbora direktora kompanije, Henrih Tomet, kazao je Republici da će, kako je bio i prvobitni plan, sigurno raditi i puščane cijevi, ali da su, snimajući stanje u fabrici, procijenili da je lakše pokrenuti proizvodnju pištolja.
Za pištolje su od ranije u pregovorima sa kompanijom “Kolt” iz Amerike, koja će biti distributer za SAD, i od koje su i otkupili patent i napravili predugovor za proizvodnju

[Old Bone]

Poslije boldovanog prestadoh da citam, jer je naravno velika laž.
Prosti jadi da sam pravnik, elektroinžinjer ili slično pa da povjerujem ali kako nijesam onda stvarno... :roll:

Mislim da si u pravi ti prije nego Medojevic, iz prostog razloga sto su kamatne stope u CG oko 9,2%, a BANKARI NIKAD NE BI DOZVOLILI DA KAMATE BUDU MANJE OD INFLACIJE! To je ABCD-a bankarstva i dosta pouzdan pokazatelj da se ipak drzi pod kontrolom inflacija, ali to ne znaci i da neki od navoda u clanku nisu tacni, a pogotovo me brine Obod i pomenuta ekipa PARAZITA, sa kojom se Vlada mora uhvatit u kostac na drugi nacin, a ne stalno finansirajuci NJIHOV NERAD! To se OCEKUJE OD DJUKANOVICA, da jasno stavi do znanja da na stari nacin nece moci i da je potrebno da se ljudi okrenu sami sebi, i da traze mogucnost za drugaciju egzistenciju od sadanje, gdje cekaju da im drzava pomaze (I TO SU DUBOKO UBIJEDJENI DA SU U PRAVU, A VLADA IM POSREDNO DAJE POVODA ZA TO, JER IH PLACA, I PLACA I PLACA GODINAMA!?!). On realno ima i snage i uticaja da donji prijedlog zazivi.


Da se ne kaze da neznam i rjesenje za ostale, evo konkretnog I POSTENOG prijedloga koji bi Vlada trebalo da predlozi radnicima pomenutih i nepomenutih NEPOPRAVLJIVO PRSLIH firmi:

1.)Obod je drzavni problem koji se MORA, MORA rijesit ove godine....naci strateskog partnera za proizvodnju vrhunskih KLIMA UREDJAJA, jer bi se takvom partneru mogao obecat manji porez, pa samim tim i konkurentna cijena, a mogao bi se obecati i plasman kao VRLO VJEROVATAN , AKO IM JE PROIZVOD DOBAR.Bar u drzavnim institucijama i gradnjama djelimicno finansiranim od drzave, a takvih je mnogo. I to da se koncentrisu na klimatizaciju zgrada (ne na male air conditionere, jer su kineski totalno potisnuli svaku sansu...ali za ove ima mjesta...tim prije ako se iz *Janka Lisjaka* BG kupe za savjetnike penzionisani inzenjeri, koji su SVJETSKI EKSPERTI ZA KLIMATIZACIJU! Takva intervencija drzave u ovakvim situacijama tranzicije pozeljna je i JEDINA JE PREDNOST neke, da je tako nazovemo, SOCIJALDEMOKRATSKE EKONOMIJE, dakle bila bi odobrena i pomognuta od Socijaldemokratske Internacionale EU, sto znaci da bi se sigurno dala preporuka nekoj od evropskih firmi da bude strateski partner, kakva je data FIJAT- u za Zastavu.

2.)Izdvojit sredstva (ako treba za tu svr5hu ce se lako dobit kredit iz EU fondova za restruktuiranje) za otpremnine od po 10.000 EUR,

3.)Obezbijediti im ekonomskog savjetnika koji ce ih posavjetovat kako da te otpremnine udruze i kao akcionari (ili suvlasnici u DOO) formiraju neku malu proizvodnju.

4.)Vlada bi tu firmu takodje BLAGO pomagala jedno godinu dana, dok se u glavama *preshaltaju* da je staro proslo.....mislim na nalazenje plasmana roba, AKO ZADOVOLJE KVALITETOM I ROKOVIMA, naravno.

5.)ONI KOJI NECE DA UDRUZE OTPREMNINE, NEKA IDU SVOJIM PUTEM, ali neka potpisu i skinuti ih sa Zavoda za nezaposlene!

Cijela ta POSTENA OPERACIJA manje bi kostala od dvogodisnjeg ulaganja u bolesnika od raka koji je metastazirao, jer su te firme (lise Oboda, koji SE MOZE PRODAT!)-prsle i nikad se ne mogu oporavit.

Pozdrav,

[milovan]

Mislim da si u pravi ti prije nego Medojevic, iz prostog razloga sto su kamatne stope u CG oko 9,2%, a BANKARI NIKAD NE BI DOZVOLILI DA KAMATE BUDU MANJE OD INFLACIJE!

Dragi moj prijatelju Bone,

Ti si zaboravio da EURO nije CGa, VALUTA,
da je VRIJEDNOST EURA SAMO OBEZVRIJEDHJENA U CGi,
a u Ljubljani, Briselu , Pragu, Berlinu , Parizu i Rimi se EURO KOPRCA I DRZI MNOGO BOLJE NEGO U NASHE RUKE,
A NASHE RUKE I EURO PADA; no neka pada, samo da se nama q.rac dize na DPSDPe.

[Old Bone]

Dragi moj prijatelju Bone,

Ti si zaboravio da EURO nije CGa, VALUTA,
da je VRIJEDNOST EURA SAMO OBEZVRIJEDHJENA U CGi,
a u Ljubljani, Briselu , Pragu, Berlinu , Parizu i Rimi se EURO KOPRCA I DRZI MNOGO BOLJE NEGO U NASHE RUKE,
A NASHE RUKE I EURO PADA; no neka pada, samo da se nama q.rac dize na DPSDPe.

U mnogim stvarima ucim se od tebe nekom crnogorskom moralnom kodu, jer ja sam ovdje da bi djecu naucio da budu kao ti sto si, naravno u pogledu unutarnjeg ,moralnog bica-a to je MONTE-EVROPEJCI, cega si ti paradigma. Ti znas kolilko te cijenim.
Volio bih da mi povjerujes da sam ja OPREZAN i da gledam u NIJANSAMA SIVOGA, JER JE TO JEDINA PRAVA ISTINA NA OVOME SVIJETU...(bijelo i crno su kategorije apsoluta...vise nebeske i metafizicke), i da oprezno JOS podrzavam pomenute, jer je moja procjena da imaju tu godinu ipo da pokazu ko su i hoce li preovladat bijeli ili crni tonovi. Ja- kao i EU i Amerika-procjenjujem da je stabilnost i par godina EKONOMSKOG prosperiteta NAJVECA DOBIT TRENUTNO, jer trsanzicija ima pravila, a MNE je trenutno u fazi preraspodjele kapitala (sticanja titulara svojine, pa ma ko billi...a to je NEOPHODNO ZA SVE DALJE).
Ovo sto se radi u Srbiji ZA MENE JE NEZELJENA DEMOKRATIJA, i ja bih PO SVAKU CIJENU ZELIO DA MNE TO IZBJEGNE!!! A to bi cekalo CG sve dok se OPOZICIJA NE PROFILISE I MEDOJEVIC KONACNO NE SAZRI....jer i ja, kao i ti, njega vidim kao pozeljnu buducu vlast MNE.
Postovacu clanak P.Lukovica, koji me podsjetio na nocnu moru ...i mnogo sam srecan sto sam ovdje i sto mi *tiranin* Djukanovic vlada a stranci spremaju da uloze MILIJARDU i sto je NAJMANJE DVIJE GODINE PROSPERITETA I STICANJA PARA PRED NAMA.
Pozdrav,

[Old Bone]

Piše: Petar Luković


SRPSKA POSTIZBORNA DRAMA U ŠEST ČINOVA:



ČIN PRVI / KAKO JE ŠAMPANJAC PROGLASIO VELIČANSTVENU POBEDU PROEVROPSKIH SNAGA KOJE SU ZABORAVILE MATEMATIKU: Svega nekoliko minuta nakon što su objavljeni šokantni rezultati samoproglašenih historijskih izbora, glasači zaljubljeni u Borisa Tadića, Mlađana Dinkića, Vuka Draškovića & njegovu Danicu, Nenada Čanka i, čak takvih pacijenata ima, u Rasima Ljajića – energično su isključili mozak, odlučni da senzacionalni rezultat od 103 osvojena mandata koalicije “Za evropsku Srbiju” praktično pretoče u alkoholnu euforiju koja je u tečnom naletu cunamija kolektivno poništila poslednje ostatke izborne matematike.

Slavlje na beogradskim ulicama, vitlanje partijskim zastavama uz ritualnu vožnju automobilima s nogom na sireni – bili su tek uvod u katarzično okupljanje na Terazijama, ispred prostorija Demokratske stranke, gde se veselnicima obratio Boris Tadić, raspolućen od troprstaških pozdrava, muških udaraca po ramenima, sočnih poljubaca, vatrenih zagrljaja i tradicionalnog macho-bondinga u obliku sportskih grimasa; potpuno zaboravljajući primitivnu operaciju sabiranja koja zahteva da Vladu formira onaj tko skupi 126 mandata – penušavi Tadić objavio je da pobeda njegove koalicije “znači odgovornost I nastavak reformi u svim oblastima života”. Energičan kakvim ga je bog kilavog dao, ustanovio je “da treba odmah početi da se radi, jer je potrebno što pre formirati Vladu koja će zemlju uvesti u Evropsku Uniju i boriti se za očuvanje Kosova i Metohije”.


ČIN DRUGI/ KAKO SMO SAZNALI DA JE SLOBODAN MILOŠEVIĆ BIO POTPUNO NEVIN I UVEK PODRŽAVAO PROEUROPSKE IDEJE KOJE DANAS NASTAVLJA NJEGOV UČENIK IVICA DAČIĆ, POLITIČAR EVROPSKOG FORMATA U SOCIJALDEMOKRATSKIM POLNIM DIMENZIJAMA: Na krilima mučenog šampanjca, ponedeljak ujutru osvanuo je sa dnevnim listom “Danas” i retko poremećenim naslovom “Istorijska pobeda evropske Srbije”; najprimitivnija SAO-matematika kaže nam da je zbir od 103 (Tadić) + 13 (Jovanović) + 7 (manjine) jednak broju 123 i da u pitanju nije nikakva “istorijska” pobeda, već očajnički pokušaj da se nešto od 127 mandata Patriotskog Bloka (Nikolić, Koštunica/Ilić, Dačić) prevede na ovu drugu, tobož proevorpsku stranu. Koliko je ds-ludilo uzelo maha, pokazuje uvodni komentar glavnog urednika “Danasa” Mihajla (nekad: Mihalja) Ramača koji je u sportskom maniru Saveza Komunista napisao vrstu brežnjevljevske skaske u čijim rečenicama sve eksplodira od polne ljubavni glede mudrog Borisa Tadića: “ Dobro jutro! Demokratska stranka Borisa Tadića prekoračila je stotku. Kad krene lavina, to je to – evropska lavina. Širi dalje: idemo dalje! Kad voda dođe do vrata, dešava se upravo to što se desilo u nedelju. Ljudi pamte devedesete i znaju ko je nevera. Glas za Koštunicu i Šešelja bio je glas za prošlost. Ostalo je budućnost. Radikali odlaze. Nisu smeli da se otarase Šešelja. Imaju ga. I šta sad? Srbija ide dalje! Evropska Srbija nije zemlja gubitnika. Nije vreme da se pita ko je izgubio. Srbija će biti evropska samo ako dobiju svi njeni građani. Oni to mogu. Mi to možemo. Srbija ide dalje. Dobro jutro, Evropo!”.


ČIN TREĆI/ DETERDŽENT DEMOKRATSKE STRANKE NAJBRŽE UKLANJA KRVAVE MRLJE PROŠLOSTI; SPECIJALNI SISTEM ENZIMA DAJE VAM ČISTO SPS RUBLJE, MIRISNO I SVEŽE, UKRAS ZA SVAKU SRPSKU PORODICU KOJA JE GLASOVALA ZA BORISA TADIĆA:
Nije prošlo ni 24 časa od izbora, a Demokratska stranka već je objasnila da je SPS nešto „sasvim novo“ u odnosu na onu stranku koju je vodio Slobodan Milošević i u kojoj je – gle! – Ivica Dačić radio kao portparol od 1992. do 2000. godine! Predsednik Političkog saveta Demokratske stranke Dragoljub Mićunović tvrdi da SPS nikako ne treba porediti sa radikalima – što jeste točno, radikali su devedesetih bili u vlasti nešto više od osam meseci, sve ostalo vreme vladao je SPS! Božidar Đelić, potpredsednik tehničke Vlade, isti onaj koji je potpisao famozni Sporazum o pridruživanju sa Evropom, juče je izjavio da Demokratska stranka i SPS imaju „identičnu ideologiju“, iz čega bi se svašta moglo izvući kao zaključak, recimo, znači li to da đeneral Mladić nikad neće biti izručen kao što obećava Ivica Dačić?

Ako ovih dana u Požarevac, na Miloševićev grob, u znak pokajanja, ode Boris Tadić – biće to sasvim prirodno. Objasniće nam da se Slobodan uvek zalagao za proeuropske integracije i da je, u stvari, Ratko Mladić hteo na Sarajevo da implementira granatirajuće EU standarde za šta mu je, jebiga, trebalo svega četiri godine. Ili ćemo čuti da je Srebrenica samo izuzetak od pravila, da baš svuda nismo ubijali po sedam-osam-devet tisuća ljudi, omaklo nam se, navikli da dnevno likvidiramo nekoliko stotina, pa se usred leta otkačili, efekat staklene bašte nas je pomeo, Srbi smo, navikli na idealne ekološke uslove, čim se nešto u sps-vazduhu poremeti, ne snalazimo se, zato SPS ima slogan „Počnimo ljubav ispočetka“, da poručimo Tadiću da uvek računamo na njega ako on računa na nas. A računa!

ČIN ČETVRTI/ OMD ELECTRICITY ILI KAKO JE IVICA DAČIĆ POSTAO NAJVAŽNIJI SRBIN JOŠ OD NIKOLE TESLE: GDE ON SPS VISINOM, SRBIJA BEŽIČNOM DALJINOMKo je takva belosvetska budala pa veruje srpskim novinama i njihovim naslovima, već je viđen za posmatranje: u sredu ujutru naleteo sam na „Blic“ na čijoj naslovnoj strani stoji naslov „Tadić se dogovorio sa socijalistima!“, a odmah, nenamerno, na „Pravdu“ gde Tomislav Nikolić slavodobitno poručuje „Imamo Vladu!“. Ispostavilo se – verovali ili ne, kako je šezdesetih godina glasila novinska rubrika koja je otkrivala nadnaravne pojave – da budućnost države Srbije, budućnost čitavih izjebanih generacija, budućnost u većini priglupih građana, zavisi samo od Ivice Dačića, rođenog u selu Žitorađa, poznatog po tome što je to rodno mesto Cece Ražnatović!
Ako se Ivica prikloni Borisu, eto nas u Evropi! Ako se Ivica prikloni Nikoliću i Koštunici, eto nas u Rusiji!

Sama činjenica da je Srbija došla u situaciju da zavisi od jednog čoveka koji danas sedi i kao zavodljiva i pohlepna mlada prikuplja ponude: hoću predsednika Parlamenta, hoću pet ministarstava, hoću da budem premijer ili makar potpredsednik Vlade, hoću da mi Tadić obeća da će sačuvati Republiku Šumsku, hoću da mi Koštunica obeća da Kosovo više neće biti nezavisno – izgleda kao Horror koji se nije dojmio Ramača u njegovom orgazmičkom komentaru; kad se Srbija probudila, shvatila je da je ama baš sve moguće – da se Tadić prikloni Dačiću ili da se Dačić, u belom odelu, pridruži gubitnicima koji su spremni da mu se seksualno daju ne bi li Koštunica treći put postao premijer a Toma Nikolić konačno izjavio da su nakon godina muka stigli na vlast.

Šta god da se desi, kojem god stadu da se pridruži odlutali Dačić – Srbija je u komi: verovati da će Srbija biti na evropskom putu ako on padne Tadiću u krilo, jednako je bezumno koliko i frivolna pomisao kako će Vuk Drašković, kao član Tadićeve klike, objasniti sebi da u Vladi sedi sa svojim SPS dželatima o kojima nikad nije imao nijednu lepu reč; ili je, možda, vlast tako slatka da će Drašković i Dačić izmiriti, svi smo mi Evropljani, ko je koga ubio na ibarskoj magistrali nije bitno, važno je da smo uz Tadića, zar ne vidite da nas Europa podržava, spremna je Evropa da zaboravi Miloševića, stvarno, tko to beše Slobodan Milošević?

ČIN PETI/ IVICA GLJIVICA ILI KAKO SMO SPREMNI DA SVE ZABORAVIMO POSLE IZBORA AKO NAM JE GLJIVIČNO OBOLJENJE NEOPHODNO: .
Jebeš državu u kojoj sve zavisi od Ivice Dačića!

Taj mali pajac, navodno brinući o radnicima i njihovim pravima, u koaliciji sa Strankom penzionera (koju predvodi Živi Leš nekog dvestagodišnjaka) i nekadašnjim Arkanovim saborcem Draganom Markovićem Palmom, vlasnikom svakog živućeg bića u Jagodini i okolini – danas je lik o kojem govori čitav svet, zbunjen i preneražen činjenicom da od Miloševićevog portparol-jataka zavisi Srpska Budućnost.
Dačićeva stranka je vehementno protiv izručenja ratnih zločinaca Haškom Tribunala; ona, navodno, jeste za evropske integracije pod uslovom da se prizna da je Kosovo deo Srbije (hi-hi-hi), ona je za socijalnu pravdu (a ko nije?), njoj je Republika Srpska centar sveta baš kao i Dejtonski sporazum koji tu Šumsku tvorevinu održava u životu; konačno, Dačićev SPS ovu je kampanju započeo Miloševićevim govorom iz 2000. godine, ne samo da se SPS nije odrekla Miloševića nego će ako bude trebalo mrtvog Miloševića uvesti u ovu ili onu Vladu, kako Ivica odluči.

ČIN ŠESTI/ SPS NIKAD NIJE BIO U VLASTI DEVEDESETIH GODINA ILI KAKO ĆEMO VAS UBACITI U SOCIJALISTIČKU FUCKING INTERNACIONALU:
U već dve kampanje Demokratske stranke koja se zasnivala na zastrašivanju birača da će im se devedesete vratiti - SPS Slobodana Miloševića gotovo da nije bio pomenut. Glavni protivnik Tadićeve DS bili su radikali: oni su optuženi za rat, za inflaciju, za bedu, za redove, za nestašice. Istina je sasvim drugačija: Dačićev SPS je bio zaslužan za sve – za ratove, za novčanice sa trinaest nula, za ubistva, za masovne zločine, za agresiju na tuđe teritorije, za zaslužene sankcije. Ako se sutra, posle svega, ovakav DS baci u Dačićev zagrljaj, samo da bi formirao Vladu, a da sve ovo prećuti – a neće smeti da pisne, biće Tadić manji od makovog zrna – sve priče o brzom ulasku u Evropu, o velikim investicijama, ukidanju viza, izgledaće kao Ramačev tekst, mnogo entuzijazma, bez morala.
A možda nam u Srbiji moral samo smeta?
Zašto ne uskliknemo s ljubavlju svetitelju Ivici: Povedi nas u Evropu, o, ti Pravedniče koji najbolje znaš!
SPS će postati član Socijalističke internacionale, Evropa će se Dačiću ulagivati, ne treba da se vraćamo u prošlost, treba nam Ramačeva budućnost, dobro jutro SPS!
Good morning, SPS Europe!

[Sidewinder]

Danasnji DAN kaze:

"Parlament zakupio 180 kvadrata u zgradi Aca Djukanovica na 5 godina,za isto ce placati 20 000 mjesecno,ili 1 200 000 na 5 godina."

Bez komentara.

E da,bez dijeme drugari.

Enjoy.

[Old Bone]

ZESTO JE BASARA....ODAVNO NE PROCITAH CLANAK OD KOJEG BI SE MOGLO IZGRADITI FILOZOFSKO UCENJE....pa da ga podijelim sa mojim omiljenim forumom:
Istorija je obmana

Autor: Tatjana Nježić | 23.05.2008

Svetislav Basara, pisac
Svetislav Basara, pisac Nema slobode u istoriji. Istorija pred svako ljudsko biće stavlja izbor od samo pet šablona u koje se mora smestiti kako zna i ume. Te mučne role su sledeće: aktivista, neurotičar, toksikoman, mali mirni građanin i luda. Od svih njih samo luda ima izvesnih šansi da bude spasena - napisao je Svetislav Basara u eseju „Drvo istorije“ sadržanom u istoimenoj knjizi (izdavač „Službeni glasnik“), koja je zbirka njegovih eseja nastalih u poslednjih šest, sedam godina i objavljivanih u raznim listovima i časopisima.

Autor nije prisustvovao jučerašnjoj konferenciji, odnosno promociji svoje knjige, ali je prethodno veče za „Blic“ rekao kako „piše ono što drugi misle a ne žele da govore“.
Na „Blicovu“ opasku da je prosto nužno juriti ga noću, telefonom, jer iskustvo pokazuje da je njegovo pojavljivanje na promociji sopstvene knjige ipak neizvesno, Basara kroz smeh kaže: „Pa šta ću vam? Za gledanje? Treba čitati. Da se citiram: ‘Čitati u ovo vreme nije razbibriga. Ono je potreba za spasenjem’.“

Koji vam je osnovni motiv da se bavite istorijom i koje polazište?
- I motiv i polazište - istorija je obmana.

Koliko je i kakvo drvo istorije iz vaše perspektive?
- Ogromno. Teško je dobaciti okom do granica obmane.

Ima li literatura snagu i mogućnost da utiče na istoriju?
- Kako da ne; literatura može mnogo da utiče. Nažalost, loše.

U kom smislu?
- Pa niko se ne povede za Hegelom nego za Marksom.

U eseju „Istrošenost smrti“ napisali ste da je odzvonilo istinskoj dobroti, ali ni zlo više nije autentično?
- Pa zar nije tako? Sve se radi nasumice, radi efekta, isprazno.

U eseju po kome knjiga nosi naslov napisali ste da postoje dva zla duha istorije; duh Izrailja i duh Vavilona...
- Oni su samo naizgled u sukobu. Zapravo, već dve i po hiljade godina oni samo menjaju šminku i marketing, a u suštini, uvek isto nastoje da ovladaju svetom - oblik ostave bez sadržaja, popularizuju praznu reč, privid postave na najveći pijedestal.

Vremenom istorija će biti i ono što je danas savremenost. Vaš osvrt na današnjicu?
- Ne mogu više da pričam i objašnjavam ko je i šta je Koštunica. Prestao sam da se bavim politikom.

Zar?
- Stvarno. Nema više ni slike ni tona. Digao sam ruke od nje.

A od žena?
- Tek od njih sam digao ruke. Pa, imam i ja dušu!

Od čega niste digli ruke?
- Od cigara. Vidim, pušenje je sve popularnije... upražnjava se punom parom.

A od pića?
- Neka to ostane tajna. Ne bih o intimnim detaljima.

[milovan]

Postoje dvije linije od ANTIKE do danashnjih dana,
VJERA i
ETIKA,
u shto se VJERA klela predhodni vijek, o tome se zbijala KOMEDIJA u sledeci,
SHTO JE ETIKA TRAZILA OD STOIKA , PLATONA I SOKRATA,
TO I DANAS TRAZI, CHOVJEK OD CHOVJEKA I BRAT OD BRATA, DA BUDE LJUBAV MEDJU LJUDE, DA NE BUDE RATA.

ALI JE MORAL I ETIKA; ZADNJA RUPA NA SVIRALI DANASHNJIH MOCNIKA I DOMACIH I "StRANIH".

BASARI JE DAVNO "NAPUKLO OGLEDALO",
tata OFICIJER ga smjestio u LUDNICU, da mu ne propanu chinovi.

NAMA SU DAVNO PUKLA SVA ZRCALA; JER MAJMUNI NE VOLE ZRCALO.

[Ćipur]

Dogodilo se na današnji dan: reporterska verzija Dana Da


Priča o tri petice


U istoriji svijeta, a kako to već priliči učiteljici života, na današnji dan, 21. maj, svi događaji upisivani su redosljedom, prema godinama kada su se dogodili. I gdje god pogledali, pisaće isto. Sve same činjenice

Na današnji dan, 1471. godine, rođen je njemački slikar Albert Direr.
Iste godine, u londonskom zatvoru Tauer, ubijen je engleski kralj Henri VI, svrgnut u borbama dinastija, poznatim pod imenom Rat ruža.
Godine 1639. umro italijanski filozof Tomazo Kampanela.
U Australiji, 1851. godine, otkriveno zlato.
U Parizu, 1904. godine, osnovana Svjetska fudbalska federacija – FIFA.
Čarls Lindberg, na današnji dan, 1927. godine, prvi je preletio Atlantik, sam, u avionu zvanom Duh svetog Luja (The Spirit Of Sent Louis).
Na isti dan 1932. godine, Amelija Erhart, kao prva pilotkinja, učinila je to isto.
Sirhan Sirhan, koji je 1968. ubio Roberta Kenedija, osuđen je tog dana 1969. na smrtnu kaznu. Nešto kasnije, kazna je preinačena u doživotnu robiju.
Fransoa Miteran, 1981. godine postao je predsjednik Francuske.
Na današnji dan, 1982. britanske trupe iskrcale su se na Foklandska ostrva koje je okupirala Argentina.
Tog dana, 1989. godine, kineski studenti, koji su se okupili na centralnom pekinškom trgu Tjenanmen tražeći reforme, odbacili su zahtev vlade da napuste trg.
Godine 1991. godine, 21. maja, ubijen je bivši premijer Indije Radživ Gandi, bombom skrivenom u buketu cvijeća, u toku predizbornog mitinga u južnoj indijskoj državi Tamil Nadu, blizu grada Madras.
Američki senat je, 1992. godine, donio zakon kojim se uskraćuje svaka pomoć SR Jugoslaviji zbog umiješanosti u sukobe na tlu bivših jugoslovenskih republika.
Na današnji dan, 1997. godine, Poljska i Ukrajina potpisale su sporazum o pomirenju i tako i formalno okončale viševjekovno neprijateljstvo.
U vazdušnim udarima NATO na SR Jugoslaviju, 1999. godine, na današnji dan je pogođen putnički autobus na mostu u mjestu Lužani. Poginulo 60 ljudi.
U zemljotresu jačine 6,7 Rihterove skale, koji je pogodio glavni grad Alžira i okolinu, 2003. godine poginulo je 2.241, a povređeno 10.243 osoba.
Godine 2006. većina građana Crne Gore, na referendumu se izjasnila za nezavisnost te države. Srbija je, u skladu s Ustavnom poveljom Srbije i Crne Gore, naslijedila pravo na međunarodni subjektivitet, mjesto u UN i drugim međunarodnim organizacijama.

Tako piše.
I nema ništa između redova, niti jedne riječi preko toga.
Tek, to u vezi Crne Gore i današnjeg dana u istorijskom podsjetniku, izgleda baš tako.
Ipak, slijedi jedan reporterski zapis, podsjećanje na stranice radne bilježnice za dan 21. maj 2006. godine.
Tog jutra, prva upisana slika bila je ona iz podgoričkog naselja Tološi, kada je jedan iznio kain ispred kuće, postavio malo ogledalo na esker zakucan pored ulaznih vrata, stavio na lice par kapi kreme za brijanje, razmazao ih, montirao novi žilet i počeo da se brije.
Tada, prozvao ga komšija. I pitao čovjek.
''Briješ li se to da čistoga obraza uđeš u novu državu? E, pa, stavi malo više sapuna...''
Taman ovako.
Poslije se dogovorili. Onaj što se brijao pozvao onog što je pitao, s par uobičajenih riječi za jedno jutro u društvu komšije, hoće li da dođe da popiju kafu. A ovaj mu odgovorio – ''da, da i da''.
Onaj što se brijao samo je izustio – ''ovaj je poludio načisto, od rane zore''.
Ali, baš tim putem, onako u prolazu, na kraju grada, za nekog je taj dan postajao – Dan Da.
Nešto kasnije, svoje mjesto na papiru našli svi oni redovi ispred glasačkih mjesta, ritual provjere, prijavljivanja, potpisivanja, prskanja, odlaska do boksa, zaokruživanja, presavijanja, cijepanja vrha s brojem i ubacivanje listića u glasačku kutiju. A onda, pravac kafei, stara definicija gradske osmatračnice. I malo mjesta za prepričavanje tek pristiglih informacija.
Jedna od prvih vijesti, bar za to prijepodne, bila je ona sa jednog birališta u Nikšiću gdje su se, kako se pričalo, potukli neki. Poslije se saznalo, glasač i komisija. Kao, ovaj je htio javno da glasa, ovi mu prigovorili, riječ po riječ, pobiše se. Kasnije, pala je ispravka, nije u Nikšiću nego u Banjanima, selu Miljanići.
U gradu, popodnevna bonaca bila je ozbiljno narušena podacima o visokom procentu izlaznosti. Nove kalkulacije i promocije poznavaoca podneblja, tradicije, događaja, običaja, nasljeđa... A ono ''nas je zapalo da o tome odlučimo'' dobilo je svoje produžetke.
A pričalo se i o tome ''đe je Milo''.
Pa, rekli, pošao do Rijeke Crnojevića, čisto onako, da nešto ne izmaleriše.
U selu Gornji Ceklin, ovi sa Da dobili ove sa Ne. S nulom.
U večernjim satima, u Podgorici, po prispjeću prvih rezultata, kod kafea Torzo, prilično nezadovoljstva. Ipak, sve se stišava, prolazi. Vrijeme odmiče uz televizijske ekrane u baštama kafea, mobilne telefone, malo vrzmanja, malo šaputanja.
Slijedi saznanje.
Predsjednik RRK, František Lipka, saopštava preliminarne rezultate.
I priča o tri petice mogla je da počne.
Rezultat glasanja – 55,5 naspram 44,5.
Tek, negdje oko 11 sati uveče, tog dana, 21. maja 2006. godine, Crna Gora je ponovo uspostavila državni suverenitet i nezavisnost.
A i ona brojka, uslovljena evropskim zahtjevom o validnosti referenduma je ostvarena. Više od 55 procenata.
U danima koji su uslijedili, uz sve komentare, upisano je i nešto jeda, gorčine, skidanja maski, raznih budalaština... Svašta nešto.
A bilo je i malo vatrometa, nešto proslave, nekoliko gozbi i preklanih volova.
Uzgred, jedan od tih volova, završio je karijeru taman gdje je ova reporterska priča i počela. U podgoričkom naselju Tološi.
A onda, uslijedila su prva priznanja novouspostavljene države.
I jedan datum je pronašao svoje mjesto na stranicama istorije svijeta.

Željko Vukmirović

[montenegrina]

www.vijesti.cg.yu

Evropa stiže ovdje nakon lustracije ratnika za mir
PROFESOR FILIP KOVAČEVIĆ NA PROMOCIJI KNJIGE RADOVANA RADONJIĆA UDARIO NA “DVORSKE INTELEKTUALCE”
Podgorica - Profesor političke psihologije dr Filip Kovačević ocijenio je da je Crnoj Gori potrebna temeljna lustracija na svim nivoima političke vlasti.
U svom izlaganju na promociji knjige akademika DANU Radovana Radonjića „Politička misao u Crnoj Gori“, Kovačević je istakao da je „posljednji udar velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori vođen uz pomoć Demokratske partije socijalista“.
„Jedino lustracija onih koji su ne tako davno vodili rat za mir i mrzjeli šah zbog šahovnice može omogućiti da vrijednosti evropskih demokratskih društava zažive u Crnoj Gori. Ovaj proces, baš kao i sekularizacija u 19. vijeku, teče sporo, ali je neminovan“, kazao je Kovačević.
On je upozorio da je zarobljavanju demokratske emancipacije u Crnoj Gori doprinijela „dvorska svijest“ većine crnogorskih intelektualaca.
Kovačević je kazao da Radonjićeva knjiga iznosi obilje dokaza za tu tvrdnju, podsjećajući da su se početkom devedesetih godina „militantni pojedinci iz CANU i Univerziteta takmičili u intenzitetu govora mržnje da bi dokazali odanost tadašnjoj vlasti“.
„Danas je značajan broj onih koji su se zalagali za antiratna rješenja prešao na stranu onih koji su baš takva rješenja osmišljavali. Ti dvorski intelektualci služe današnjem dvoru za kupovanje amnestije od međunarodnih silnika“, kazao je Kovačević.
Radonjićeva knjiga bavi se političkom mišlju i istorijskim fazama kroz koje je Crna Gora prolazila od 1800. do 2000. godine.
Kovačević je optužio jedan dio intelektualne elite da predvodi novi talas nekritičkog integralizma i tvrdi da ulazak Crne Gore u NATO nema alternativu. On je upozorio da takvim stavom „dvorski intelektualci poručuju da ratovi nemaju alternativu“.
„NATO je postupcima u zadnjih nekoliko godina jasno pokazao da nije odbrambeni, nego ofanzivni vojni savez. Vjeruje li neko, sem dvorskih intelektualaca, da se američka demokratija brani minobacačima u avganistanskim gudurama ili projektilima sa osiromašenim uranijumom po crnogorskim padinama“, zapitao se Kovačević.
Podsjećajući na događaje koji su pokrenuli proces obnavljanja crnogorske državnosti, Kovačević je kazao da je „tragedija što je taj posao zapao onima koji su razorili sve državotvorne crnogorske institucije“, i upozorio da je zbog toga otvorena sumnja u iskrenost njihovih postupaka i stvarnih namjera.
Profesor na Fakultetu političkih nauka Milan Popović smatra da se u Crnoj Gori mora ukinuti ultramonopolistički sistem, i da se istorija mora pisati onakva kakva je bila. Ocjenjujući da je antibirokratska revolucija bila najveća negativna promjena novije istorije Crne Gore, Popović smatra da dvadeset godina nesmjenjive vlasti ozbiljno ugrožava temeljne civilizacijske tekovine u Crnoj Gori.
„Kao jedan od propratnih patoloških sindroma te nesmjenjivosti pojavljuju se tekstovi i interpretacije koji period od 1991. godine do danas prikazuju u lažnom izvrnutom svjetlu. Zato se vođama antibirokratske revolucije, zbog njihovih kasnijih zasluga, retroaktivno briše ono sa početka devedesetih“, upozorio je Popović.
Pojašnjavajući da je kralj Nikola Petrović koristio spoljašnju prijetnju velikosrpske politike kao izgovor za učvršćivanje svoje autokratije, Popović je upozorio da je takav obrazac vođenja politike opstao do danas.

Nacionalizam se vidio iz aviona

Evocirajući uspomene na 1988. godinu, kada je sa Radonjićem „iz znatiželje“ posmatrao masu pobunjenih građana pred Skupštinom“, Popović je kazao da se buđenje nacionalizma tada „vidjelo iz aviona“.
„Kada smo u masi čuli pjesmu 'Tri put ratovala', podijelili smo zajedničku zabrinutost zbog tadašnjeg dominantnog političkog trenda... Svi budući alibiji da nijesu vidjeli ili nijesu znali apsolutno ne stoje, jer to se vidjelo vrlo jasno. Politički oportunizam je natjerao neke ljude da to prihvate“, kazao je Popović.

Zamislimo se malo

Profesor Radovan Radonjić očekuje da će knjiga biti samo “tanka nit po kojoj će dolazeće generacije zaorati duboku brazdu na osnovu koje će se razbiti skrama mitološkog poimanja istorije”.
“»Postoji zadatak da se promijeni dosta toga što je saznanje o našoj istorijskoj prošlosti i bez toga nećemo ukinuti hipoteku Crne Gore, kao možda jedine evropske zemlje koja ima slavnu istoriju, ali bez pisanog svjedočanstva o onome što se dešavalo”, kazao je Radonjić.
Prema njegovim riječima, paradoks je što Crna Gora sa svojom razvijenom političkom mišlju, koja je u “nekim velikim idejama prednjačila onima Francuske revolucije”, u 20. vijek ulazi na začelju kolone. “Zašto, mi moramo da razmislimo”.

[milovan]

„Kao jedan od propratnih patoloških sindroma te nesmjenjivosti pojavljuju se tekstovi i interpretacije koji period od 1991. godine do danas prikazuju u lažnom izvrnutom svjetlu. Zato se vođama antibirokratske revolucije, zbog njihovih kasnijih zasluga, retroaktivno briše ono sa početka devedesetih“, upozorio je Popović.
Pojašnjavajući da je kralj Nikola Petrović koristio spoljašnju prijetnju velikosrpske politike kao izgovor za učvršćivanje svoje autokratije, Popović je upozorio da je takav obrazac vođenja politike opstao do danas.

AMNESTIJA DA,
AMNEZIJA NE,
rekao je Desmond Tutu i Mandela,
"BIT CE CELA"
ovi nashi "ODBOJKASHI",
umirace ko PINOCHE,
dok "prasica" rep ispravi,
i splachine "ona" loche.

[e61]

Šovinističke poruke na Filozofskom fakultetu

Nikšićki Filozofski fakultet je u četvrtak izlijepljen smrtovnicom uvredljivog sadržaja, sa slikom i imenom jednog od kandidata, profesora Dragana Jakovljevića. Na smrtovnici piše: "Tužna vijest što se tiče samrti Dragana Jakovljevića – Jakova – kirjanje iz Kladova. Čitava Srbija plače za velikim sinom otadžbine.
Plačite i Srbi Filozofskog fakulteta u Nikšiću, jer tuga nebo prolama. Sahrana će biti u dogledno vrijeme u aleji kirjanja. Mole se zainteresovani – poštovaoci ljudske etike da uplate novac da bi Jakov bio saranjen", navodi se u čitulji koju je nepoznati počinilac potpisao sa „Uprava Filozofskog fakulteta u Nikšiću“.

Jakovljević čitulju doživljava kao „skandalozni i sramotni“ pritisak na njega, upućen iz pojedinih „centara moći

"Zatekao sam vlastitu čitulju, to je nečuvena pojava. Zatražiću internu istragu, jer ne možemo dozvoliti da se dešavaju stvari koje kaljaju ugled Fakulteta. Pojedini centri moći spremni su da učine sve kako bi za dekana bio izabran njihov kandidat i ne biraju sredstva da naruže i maltretiraju druge", prokomenarisao je Jakovljević.

Jakovljević je rekao da je očigledno da se rasplamsavaju strasti u izbornom procesu.

Dekan Fakulteta Bojka Đukanović rekla je da uprava, „naravno, nema veze sa postavljanjem čitulja“.

"Prvi put čujem, to je idiotluk", prokomentarisala je Đukanović.

Čitulje su bile postavljene u jutarnjim satima, prije deset sati kada većina zaposlenih dolazi na Fakultet.

"Smrtovnice su bile zalijepljene na vratima kabineta kandidata za dekana Jakovljevića i Miroslava Doderovića, te na oglasnoj tabli Odsjeka za filozofiju i sociologiju", ispričao je dnevniku Vijesti jedan od zaposlenih na fakultetu.

[Slavic]

Odnosi Crkve i države u Crnoj Gori, koje personifikuju s jedne strane mitropolit Amfilohije, i s druge Milo Đukanović, ocrtavaju se, bar u očima javnosti, velikim amplitudama. Kada je 1997. godine došlo do razlaza tada dve vodeće političke ličnosti Crne Gore (obe iz komunističkog miljea) predsednika Republike Momira Bulatovića i predsednika Vlade Mila Đukanovića, mitropolit Amfilohije stao je na stranu ovog drugog. Bilo je to suprotno mnogim očekivanjima, jer su još tada Mila uglavnom podržavali oni koji su za nezavisnu Crnu Goru, a Momira oni koji su za zajednicu sa Srbijom.
U jesen te godine, pred predsedničke izbore, mitropolit je sa Đukanovićem i Svetozarom Marovićem (tadašnjim predsednikom Skupštine Crne Gore) otišao i u posetu patrijarhu Pavlu u Beograd.
Milo Đukanović je pobedio. Mitropolit Amfilohije 22. oktobra 1997. upućuje čestitku novom predsedniku, a dotadašnjeg predsednika Momira Bulatovića poziva da pruži ruku pobedniku.
Za Badnji dan Đukanović dolazi i zalaže badnjak ispred cetinjskog manastira. Mitropolit hvali novog predsednika da je “razborit čovek”, ocenjujući da je to bio “njegov duhovni, a ne politički čin”, kojim je on (Đukanović) želeo da zacrta jedan nov kurs u odnosima između Crkve i države. U maju 1998. Milo Đukanović obećao je patrijarhu Pavlu da će “crnogorski državni vrh podržati SPC u odnosu na nepostojeću i samozvanu crnogorsku pravoslavnu crkvu i da će ime, dostojanstvo i imovina Mitropolije crnogorsko-primorske biti zaštićeni”.
Ali, ubrzo dolazi do više nesporazuma između čelnih ljudi Crnogorske mitropolije i crnogorske države. Đukanović se otvoreno izjašnjava kao – ateista. A štampa obelodanjuje i da nije kršten.
U vreme novih predsedničkih izbora ponovo se spuštaju tenzije. Televizijske kamere i fotoaparati, krajem 2002. godine, beleže susret mitropolita Amfilohija i predsedničkog kandidata Đukanovićeve stranke Filipa Vujanovića.

Na udaru se našao i sam patrijarh Pavle, kada je u avgustu te godine došao u dvodnevnu posetu Eparhiji budimljansko-nikšićkoj. Njegova poseta okarakterisana je od agresivnih pobornika crnogorske nezavisnosti kao atak na crnogorsku naciju, širenje velikosrpstva, pritisak na građane pred predstojeći popis stanovništva...
No, kako se intenziviraju pripreme za održavanje referenduma o nezavisnosti Crne Gore, valjalo je opet “spustiti loptu”. Sasvim drugi ambijent dočekuje patrijarha Pavla i još gotovo dvadeset srpskih vladika u Pljevljima, 15. maja 2004. godine. Na veliku svečanost osvećenja konaka drevnog manastira Svete Trojice, u čiju obnovu je uloženo oko tri miliona evra, došao je i predsednik Crne Gore Filip Vujanović. Sa patrijarhom Pavlom sastao se u četiri oka. U srdačnim odnosima je i sa mitropolitom Amfilohijem, kao i sa svim drugim srpskim vladikama. Sve je u najboljem redu...
Početkom jula patrijarh Pavle je ponovo u Crnoj Gori. Došao je da u podgoričkom hramu Hristovog Vaskrsenja rukopoloži novog episkopa dioklijskog Jovana (Purića). I ovog puta patrijarh Pavle i predsednik Vujanović sastaju se u ambijentu dobrodošlice.
Ne prođe puno, a ono opet zategnuti odnosi između Crkve i države u Crnoj Gori. U leto 2005. mitropolitu Amfilohiju prete čak i zatvorom, zbog podizanja omalene crkve Svete Trojice na Rumiji kod Bara.
Ipak, što se više približava vreme referenduma, to čelnici crnogorske vlasti nastoje da se više približe Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Mitropolit Amfilohije omogućava da dva meseca pred referendum, od 14. do 16. februara ove godine, Vlada Crne Gore bude domaćin sabora Međunarodnog fonda jedinstva pravoslavnih naroda, koji radi pod pokroviteljstvom Ruske pravoslavne crkve. U zgradi Skupštine opštine Cetinje, gde su predstavnici 25 pravoslavnih zemalja razgovarali na temu “Država i Crkva u svetu koji se menja – traženje puteva partnerstva za rešavanje savremenih problema”, Milo Đukanović i mitropolit Amfilohije sedeli su jedan pored drugog.

http://nspm.org.yu/Slike/amfilohije%20i%20milo.jpg

A još, sjetimo se i da je Đukanović platio vrh onoga u Podgorici.

Što reći?