http://www.slobodnaevropa.org/conten...c/1045738.html
Da ne povjerujes sta ovaj prica. Postao je drugi Tito.
MOgu ti rec da odkad sam saznao da je 9.000 DOL ruski BNP po glavi stanovnika, za vreme premijerstva tog Medjedova, nekako ga drugacije gledam.....nije Putin imao vremena da se bavi TESKIM, DOSADNIM, SVASTOCINJSKIM (u smislu bavljanja glupostima koje CINE ZIVOT) poslom premijera, no je putovao i pregovarao, dok je Medvedv tiho RADIO, RADIO, RADIO (to mu je od druga Lenjina ostalo) I DOTERAO RUSIJU NA POMENUTIH 9000/PER CAP! IMPRESIVNO! Sad, ako se zna da u Rusiji postoje krajevi sa endemskom siromastinom, TIM SU BOGATIJI ONIH 100.000.000 Rusa koji su Evropa u sirem smislu, kod kojih je dohodak onda SIGURNO 15.000 DOL/P.C.
Last edited by Old Bone; 02-03-08 at 13:53.
"Svoj posa i svi na radne zadatke...i vrijeme je posle par stotina godina da pocnemo sa malo rada"
http://www.slobodnaevropa.org/conten...c/1045738.html
Da ne povjerujes sta ovaj prica. Postao je drugi Tito.
I ja isto... Hah, a Jevrem je pored svog svega jedna ljiga, a Slavko je legenda.
Nego, Medo ne mora da smislja nista vise u kampanji osim ovog:
"U Evropu ne vode oni koji tamo ne smiju"
http://www.vijesti.cg.yu/vijesti_old...jest&id=263152
Njena muzika bila je batina kojom je svirepo zamahnula i udarila ga po glavi;
Jeljcin je postavio Putina, i povukao se, a Putin sad ide na mjesto premijera... I Putin je muDo KGBovsko, a Medvedev je jedna krpa zadnja...Viruj mi...
Kad me neko pita sto sam ja bez tebe sam,
sigurno cu tada reci : kakva kuca, kakav stan...
Evo me fino oraspolozi....i sa ovim filmom i sa nasom pricom o onome manijaku...ALI SI U PRAVU!
"Svoj posa i svi na radne zadatke...i vrijeme je posle par stotina godina da pocnemo sa malo rada"
POSTUPAK UČITELjICA PRILIKOM POSJETE UČENIKA HUSEIN PAŠINOJ DžAMIJI IZAZVAO BIJES RODITELjA
Srpska djeca tjerana da klanjaju
Roditelji su dolazili da se žale i ja sam za srijedu zakazao roditeljski sastanak kako bi se ovaj slučaj u potpunosti razjasnio - kazao je direktor škole Miodrag Vakirević
Posjeta učenika pljevaljske osnovne škole "Boško Buha" Husein pašinoj džamiji i ponašanje učiteljica, koje su predvodile učenike, u velikoj mjeri je izazvalo ogorčenje učenika i roditelja jer su djeca mimo njihove volje, po kazivanju roditelja, tjerana da klanjaju. Naime, 29. februara, u petak, tri odjeljenja četvrtog razreda sa tri učiteljice posjetili su džamiju kako bi se upoznali sa vjerskim objektima islamske zajednice, ali su tokom posjete učenici po nalogu učiteljica morali da klanjaju. Prema izjavama roditelja, učenici su prihvatili da klanjaju, iako su pravoslavne vjeroispovijesti, ali su kući došli plačući jer su ih po završenoj posjeti džamiji ismijavala muslimanska djeca.
- Moje dijete je došlo plačući kući jer je, kako mi je rekla, morala da klanja. Ispričala mi je da je učiteljica Đina Bajčeta organizovala klanjanje svih učenika, bez obzira na to da li se radi o srpskoj ili muslimanskoj djeci. Navodno je rekla da to nije ništa strašno i da to trebaju svi da znaju. Prosto ne mogu da vjerujem da se to moglo desiti u ovom vremenu. U ponedjeljak je jedna grupa roditelja u znak protesta posjetila upravu škole i direktor je predložio da se danas organizuje posjeta manastiru Sv. Trojice, a potom da se održi roditeljski sastanak kako bi se problem riješio. Međutim, danas su djeca došla iz škole, u manastiru nijesu bila a roditeljski je zakazan za srijedu - kaže Tane Gazdić, jedan od roditelja revoltiranih postupkom učiteljice Bajčeta.
Sličnog je stava i Milan Jović, koji kaže da je učinjen strašan potez i da su učiteljice na jedan neprimjeren način ponizile svoje učenike.
- Nemam ništa protiv toga što učenici posjećuju vjerske objekte i onih zajednica kojima ne pripadaju, ali je strašno da se prilikom posjete džamiji srpska djeca tjeraju da klanjaju. Moje dijete kaže da je učiteljica Bajčeta kazala hajde da sad učimo malo da klanjamo, dok je druga učiteljica čak i klanjala. Mislim da je to jedan nepromišljen i drzak potez. Očekujem da će uprava škole povući pravi potez i da se ovo nikada neće ponoviti - kazao je Jović.
Očekuje se da će situacija oko ovog slučaja biti mnogo jasnija nakon roditeljskog sastanka, koji je zakazan na inicijativu Miodraga Vakirevića, direktora škole.
- Roditelji su dolazili da se žale i ja sam za srijedu zakazao roditeljski sastanak kako bi se ovaj slučaj u potpunosti razjasnio - kazao je Vakirević, uz objašnjenje da je on već razgovarao sa nastavnicima.
Vrijedi podsjetiti da ovaj slučaj može dobiti i politički karakter, jer je učiteljica Đina Bajčeta odbornik DPS-a u lokalnom parlamentu.
Svakako danas, nakon roditeljskog sastanka, mnogo će se više znati o dešavanjima u Husein pašinoj džamiji prošlog petka.
Bajčeta: Sve izmišljeno
Dok roditelji i učenici optužuju i prstom upiru u učiteljicu Bajčetu, ona tvrdi da su sve roditelji i učenici izmislili u cilju blaćenja njenog imena.
- Prosto ne mogu da vjerujem da roditelji i učenici mogu tako nešto da izmisle. Dvadeset godina radim i mnoge sam generacije izvela, a ovakvo nešto nijesam doživjela. Posjeta je bila džamiji, ali ja nijesam nikoga tjerala da klanja, i to što pričaju roditelji je čista izmišljotina - kazala je Bajčeta.
B. Jelovac
http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=138144
ja joj vjerujem. taj narod gore zna itekako da napuva stvari,a pogotovo kada su vjerske zajebancije u pitanju....
"tjeranje" znaci da su djeca MORALA da klanjaju,a ja cisto sumnjam da postoji takav mozak koji ce djecu primoravati na tako nesto,a pogotovo ako je 20 godina u tom poslu.
I to prenosi Dan - piH, kakvi smecari. Pa sto, i mi smo kao djeca isli u posjete manastirima i cudima, a nikad u dzamije...a bilo je i muslimana u razred. A sad se digla pompa sto su djeca posla u dzamiju. Kakvi neljudi.... Jedno veliko, iz dubine duse - PIH!
Kad me neko pita sto sam ja bez tebe sam,
sigurno cu tada reci : kakva kuca, kakav stan...
Tema Dana
![]()
![]()
Panika u državnom vrhu i tajnim službama Srbije
Sprečiti izdavanje knjige „Lov“ Karle del Ponte
Autor: Tanja Nikolić Đaković | 08.03.2008 - 00:01
Vlasti u Srbiji, tvrdi izvor „Blica“, pokušavaju da zaustave izdavanje knjige Karle del Ponte, bivše glavne haške tužiteljke, koja se upravo štampa u Italiji, a koja otkriva detalje akcionog plana hapšenja Mladića i Karadžića, saznaje „Blic“.
Nakon što su došle do rukopisa koji Del Ponteova čuva u tajnosti, vlasti u Beogradu strahuju da će bivša tužiteljka objavljivanjem knjige ugroziti napore na saradnji sa Sudom u Hagu, rad akcionog tima i srpskih tajnih službi. Del Ponteova u svojoj knjizi otkriva šta su joj sve rekli srpski zvaničnici i šefovi službi zvanično i u neformalnim susretima, kao i šta i kako su preduzimali na hapšenju haških begunaca, pre svih Ratka Mladića i Radovana Karadžića, saznaje „Blic“.
.banner_text_link{text-align: right}.banner_text_link a{font-size: 12px;color: #ccc}.banner_text_link a span{font-size: 10px;}.banner_text_link a:hover{color: #666}Del Ponteova navodi kretanje Mladića i Karadžića, otkriva njihove pomagače. U rukopisu knjige koja se u ovom momentu štampa u jednoj italijanskoj štampariji, naveden je i detalj hapšenja generala Zdravka Tolimira, bivšeg načelnika Generalštaba Vojske RS za bezbednost i jednog od najbližih saradnika Mladića. Del Ponteova je potvrdila da je on ipak uhapšen u Beogradu, a potom prebačen u Republiku Srpsku.
- Pokušavajući da ostave van domašaja javnosti detalje o kojima svedoči Del Ponteova, opisujući konkretne „akcije“ koje su vodili srpski operativci po nalogu njihovih šefova, kao i njihove metode rada, akcioni tim uputio je upozoravajuća pisma Ban Ki Munu, predsedavajućem UN, predsedniku i glavnom tužiocu Haškog tribunala, zahtevajući od njih odlaganje izdavanja knjige „na pristojnu vremensku distancu“ - tvrdi izvor „Blic“ blizak ovom sudu, a koji je imao uvid u delove rukopisa.
U pismima se navodi, kako saznaje „Blic“, da je neprimereno da se dozvoli tužiteljki objavljivanje knjige samo dva meseca nakon isteka njenog mandata, kada se ima u vidu činjenica da je ona raspolagala stotinama hiljada dokumenata srpskih državnih i vojnih organa, pod oznakom „poverljivo“.
IM - Old Bone
Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...
Kaluđer kolekcionar porno filmova
U ćeliji benediktinskog kaluđera koji živu u jednom manastiru iz 12. vijeka na zapadu Njemačke, policija je pronašla oko 230 filmova pornografskog sadržaja.
Do ovog otkrića policija je došla nakon hapšenja kaluđera u pokušaju krađe nekoliko DVD sa homoseksualnom pornografijom iz jednog seks šopa u bavarskom gradu Vircburgu, prenose agencije pisanje lokalne štampe.
Kada ga je prodavac primijetio da krade, 49-godišnji kaluđer je pokušao da pobjegne, bacivši usput ukradene DVD u kantu za smeće, ali ga je policija ubrzo uhvatila.
http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=28463
"Vijesti" za dan 09.03.2008.
Podgorica - Mitropolija crnogorsko-primorska nije više vlasnik crkvenog zemljišta i zgrada u cetinjskom katastru, već su to tamošnje pojedinačne crkve i manastiri, odlučila je opštinska filijala Uprave za nekretnine, ispravljajući Ńgreške" napravljene tokom devedesetih.
Advokat MCP Mlađan Mićović rekao je "Vijestima" da je isti slučaj i sa dijelom takve imovine u podgoričkoj opštini. On je rekao da se na ovakvu odluku žalio Ministarstvu finansija.
Crkvena imovina u Crnoj Gori predmet je oštrih verbalnih i sudskih sporova kao i povremenih incidenata između predstavnika i vjernika Srpske pravoslavne crkve i Crnogorske pravoslavne crkve. Dvije strane su i po više puta fizički preuzimale neke seoske crkve jedna od druge.
Dvadesetak crkava i dva manastira u cetinjskoj opštini, prema zaključku lokalne filijale Uprave za nekretnine, postali su vlasnici zemljišta i zgrada, kako je to bilo i do devedesetih, prije nego što je to vlasništvo Ńgreškom" prenijeto na MPC. Prema nekim tumačenjima, time su ponovo dobili status pravnog lica.
Iz zaključka nije jasno na osnovu čega je imovina tokom devedesetih upisana na Mitropoliju, a direktor Uprave za nekretnine Mićo Orlandić nije želio da komentariše slučaj.
Cetinjska filijala uprave za nekretnine ispravila je Ńgreške" na zahtjev predstavnika CPC Steva Vučinića dostavljen sredinom decembra prošle godine. Vučinić je tražio vraćanje upisa imovine na pojedinačne crkve u četrnaest katastarskih opština na Cetinju.
- Ladan ko taština duša -
Ae ako mozhe neko da izbachi juche iz vijesti rankov odgovor ristu...
#fakenews
Donatorima sperme propusnice za festivale
Donatori sperme za potrebe banaka sperme u Irskoj dobiće besplatne ulaznice za bilo koji muzički festival u Evropi po njihovom izboru, objavljuje muzički magazin NME.
Propusnice za festival biće poklonjene donatorima iz bilo kog dijela Evrope koji pomognu rezervama banaka sperme u Irskoj, dodaje NME na svom sajtu.
Irske rezerve se polako prazne, a potražnja je znatno veća od ponude.
Donacije su u posljednje četiri godine opale za 40 odsto, navodi se na sajtu.
Inicijativa "Sperma za ulaznice" obezbjeđuje i specijalne kutije kao i uslugu brze isporuke kako bi donacije mogle biti poslate poštom.
Zainteresovani mogu da pošalju zahtjev putem sajta www.spermfortickets.com i da navedu kojem bi evropskom festivalu željeli da prisustvuju.
http://www.cafemontenegro.cg.yu/inde...p=5&news=24861
Svidja mi se ovakva inicijativa:
Vatikan proglasio nove grijehe
Moderna vremena sa sobom donose i moderne grijehe, pa je Vatikan poručio vjernicima da se čuvaju "novih" grijeha poput zagađivanja planeta i genetskog inženjeringa.
Vatikan je ekološke prestupe proglasio zlom savremenog doba. Nove grijehe razjasnio je nadbiskup Gianfranco Giroti, vatikanski stručnjak za ponekad maglovito područje grijeha i pokore.
Kad su ga pitali koji su savremeni grijesi, za vatikanski časopis Osservatore Romano kazao je da najveću opasnost za modernu dušu predstavlja svijet bioetike.
"Unutar bioetike postoje područja gdje se krše fundamentalna prava ljudske prirode, kroz eksperimente i genetske manipulacije čiji je ishod teško predvidjeti i kontrolisati", rekao je on.
Među novim grijesima našli su se i trgovina drogom kao i socijalne i društvene nepravde.
Vatikan proglasio nove grijeheModerna vremena sa sobom donose i moderne grijehe, pa je Vatikan poručio vjernicima da se čuvaju "novih" grijeha poput zagađivanja planeta i genetskog inženjeringa.
Vatikan je ekološke prestupe proglasio zlom savremenog doba. Nove grijehe razjasnio je nadbiskup Gianfranco Giroti, vatikanski stručnjak za ponekad maglovito područje grijeha i pokore.
Kad su ga pitali koji su savremeni grijesi, za vatikanski časopis Osservatore Romano kazao je da najveću opasnost za modernu dušu predstavlja svijet bioetike.
"Unutar bioetike postoje područja gdje se krše fundamentalna prava ljudske prirode, kroz eksperimente i genetske manipulacije čiji je ishod teško predvidjeti i kontrolisati", rekao je on.
Među novim grijesima našli su se i trgovina drogom kao i socijalne i društvene nepravde.
Vatikan proglasio nove grijeheModerna vremena sa sobom donose i moderne grijehe, pa je Vatikan poručio vjernicima da se čuvaju "novih" grijeha poput zagađivanja planeta i genetskog inženjeringa.
Vatikan je ekološke prestupe proglasio zlom savremenog doba. Nove grijehe razjasnio je nadbiskup Gianfranco Giroti, vatikanski stručnjak za ponekad maglovito područje grijeha i pokore.
Kad su ga pitali koji su savremeni grijesi, za vatikanski časopis Osservatore Romano kazao je da najveću opasnost za modernu dušu predstavlja svijet bioetike.
"Unutar bioetike postoje područja gdje se krše fundamentalna prava ljudske prirode, kroz eksperimente i genetske manipulacije čiji je ishod teško predvidjeti i kontrolisati", rekao je on.
Među novim grijesima našli su se i trgovina drogom kao i socijalne i društvene nepravde.
Last edited by Old Bone; 17-03-08 at 10:01.
"Svoj posa i svi na radne zadatke...i vrijeme je posle par stotina godina da pocnemo sa malo rada"
Fabrika laži
Nepregledno je polje manipulacije naše vladajuće elite. Nema informacije koja se u njihovoj fabrici laži ne može obezličiti i izvrnuti. Izvježbali su se. U dvodecenijskom upravljanju zemljom oni poraze pretvaraju u pobjede, rat u mir, agresiju u odbranu, reforme u farsu. To je očitio od Dubrovnika i priče da nam Hrvati uzimaju Boku, do ove evropske retorike u kojoj se monopoli prodaju za tržište, a pljačka pretvara u biznis ili kompliment.
Evo nekoliko plastičnih primjera šta ta fabrika proizvodi.
Evropska komisija proslijedila je zvanične komentare o Prijedlogu prostornog plana. Ukratko, upozorava da je dokument pun kontroverzi, da ne vodi dovoljno računa o održivom razvoju, da dovodi u pitanje zaštitu životne sredine zbog velikih hidro postrojenja koja su planirana i to bez procjene uticaja na životnu sredinu... Komisija poziva na transparentnost, javnu raspravu i uključenje civilnog sektora u čitavu priču.
Komentare su u Vladi kratko tajili, a kad su ih zbog pritiska morali objaviti, krenuli su u akciju. Visoka državna delegacija uputila se pravac u Brisel i isposlovala od jednog funkcionera izjavu da je Plan dobra osnova, ali i on je ukazao da bi trebalo napraviti balans između razvoja i ekologije. Onda su vlast i njeni mediji zaključili da je ta izjava poništila zvanične komentare EK. Čista matematika.
A istina je jednostavna i nijesu potrebna tumačenja EU. Prijedlog prostornog plana napravljen je da bi se zadovoljili interesi lobija koji su namjerili da betoniraju Crnu Goru, da unište naše rijeke i kanjone, našu obalu, prirodu. Ono što su čuvale generacije valja zakloniti monstruoznim građevinama od betona i stakla naše nove klase. Oni koji su palili gradove ne razumiju prirodu, niti mogu biti estete.
Ali, mogu da se igraju sa našim zdravim razumom. Kao kad predsjednički kandidat DPS-a kaže da njegov rival Medojević nije bio za suverenu Crnu Goru. Kad bi Vujanović podvukao crtu ko je u ovih paklenih osamnaest godina bio uz snage koje su čuvale Crnu Goru, a ko je sa Miloševićem gradio veliku Srbiju porazan bi taj bilans bio i za njega i za DPS.
Kakva je tek manipulacija kad na predizbornoj konvenciji u Budvi, tom simbolu gramzljivosti i neukusa, Svetozar Marović za svog partijskog druga kaže – Filip je pošten čovjek. Vujanović nije sa drugovima u tranzicionim poslovima dijelio dobit, ali je bio centralna figura sumnjivih ugovora – od onog sa Glenkorom, koji je razorio Kombinat aluminijuma, do poslova sa EFT, koja je imala
monopol na uvoz struje u Crnu Goru. Dok je bio na čelu vlade, Vujanović je počeo tajne pregovore o izgradnji Buk Bijele sa vrhom Republike Srpske.
Oprobanu tehnologiju fabrika laži iskoristila je izobličavajući smisao građanskog apela, kojim se ohrabruje domaća i međunarodna javnost da nadzire premijera Đukanovića.
I to zbog najvećeg konflikta interesa u ovom dijelu svijeta. Vođa je istovremeno i biznismen i premijer, a braća i kumovi zaposjeli su pola Crne Gore. Ali, DPS bježi sa tog terena. Okreće stvar. Inženjer Kovačević grupu optužuje za politikanstvo, a Miško Vuković da traže od inostranih faktora da se „Crna Gora stavi pod starateljstvo, kao nezrela, nesposobna, inferiorna društvena zajednica“.
Kao da Crna Gora nije pod starateljstvom sa kojim se DPS ponosi. Kada je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Crna Gora se kao nezrela zajednica dobrovoljno obavezala na ispunjavanje zadataka koje joj postavlja Evropska unija. No, kada Milan Roćen i društvo pomenu Evropsku uniju, onda je to patriotizam. Kada grupa slobodnih ljudi, ukazujući na zloupotrebu nekontrolisane moći u Crnoj Gori pomene EU, onda je to izdaja.
Stvar je sasvim obrnuta. Oni kojima je stalo do izvornih evropskih vrijednosti, do jednakosti i pravde, imaju obavezu da se bore. Da animiraju i podstiču i domaću i evropsku javnost. A priča o izdaji je samo stara, oprobana psihološka batina za ubijanje kritičke svijesti. Pokušaj kojim fabrika laži nastoji da obezliči otpor i usavrši svoj glavni proizvod - ropsku svijest.
PROFIL
Pošteni Filip i njegovi grijehovi
U novijoj crnogorskoj istoriji nije se rađao pošteniji političar od Filipa Vujanovića. Njegovi partijski i koalcioni drugovi u tekućoj predsjedničkoj kampanji Vujanovićevim poštenjem mašu kao zastavom.
Da bi istakao Vujanovićevo poštenje, Svetozar Marović je čak dopustio da sjenka sumnje padne na njega i Đukanovića.
“Za Filipa nema toga ko ne kaže da je pošten čovjek”, hvalio je Marović crnogorskog predsjednika na predizbornoj konvenciji u Budvi.
Istu temu obradio je ministar saobraćaja Andrija Lompar: “Čak kada bih rekao da su Milo i Sveto sumnjivi, Filip i Ranko to nijesu, nego su pošteni”. Pridružio im se Predrag Nenezić, ministar turizma: “Vujanović mora pobijediti na izborima jer je vodio poštenu politiku i pred svima ostao čista obraza”.
Marović je Vujanoviću smislio i izborni slogan: “Bez dileme”. Što, valjda, treba da podrazumijeva i – bez dileme pošten.
O poštenju se u Crnoj Gori bez gusala teško može razgovarati. Bolje da pređemo na činjenice.
Vujanović je bio glavni čovjek u mnogim prošlim pričama. Bije ga glas da se nikad nije pretjerano miješao u svoj posao. Opozicija ga je često kritikovala da radi po instrukcijama Mila Đukanovića, koji ga je i uveo u politiku. Preporuka mu je bila to što je kao advokat uspješno
branio tadašnjeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, u sporu s novinarom Danilom Burzanom. Onda je izmijenjao brojne visoke fotelje: ministarske, premijerske, predsjedničke… Mnogi su, izgleda, zaboravili da je jednom istovremeno bio i predsjednik parlamenta, i predsjednik države, i predsjednik vlade. “
To nije viđeno od pojave kromanjonaca na ovim prostorima”, zapisano je tim povodom u medijima.
Poslije parlamentarnih izbora s kraja ‘92, Đukanović mu je kao mandatar povjerio ministarstvo pravde. To je bilo doba kada je Vujanović tijesno sarađivao sa potpredsjednikom vlade Zoranom Žićićem, kojem je pošlo za rukom da Crnu Goru ostavi i bez himne i bez autentične zastave. Tada je demokratska opozicija optuživala ministra Vujanovića da ništa nije preduzeo da spriječi brojne političke procese. Među njima i hapšenje 25 čelnika i članova Stranke demokratske akcije, koji su prošli stravičnu policijsku torturu.
Vujanović 1995. seli u kabinet ministra policije. Za vrijeme njegovog mandata cvjetao je kriminal, dogodila su se brojna ubistva, policija je prebijala građane…
Opozicija je protestvovala kod Vujanovića zato što su joj skupove snimale policijske kamere. “To je mafijaško-policijski sistem, teži nego što je bio ijedan u Južnoj Americi”, optuživao je Novak Kilibarda, jedan od lidera Narodne sloge. Socijaldemokrate su se žalile da Vujanovićevi službenici cijepaju plakate opoziciji, isključuju struju na njenim skupovima, prisluškuju razgovore... Opozicija je tražila formiranje parlamentarne komisije za kontrolu rada policije, ali to je ministar Vujanović glat odbio.
Iz tog vremena datira i jedan Vujanovićev potez, koji su mnogi okarakterisali kao njegovo moralno posrnuće. Usred parlamenta i pred TV kamerama, pročitao je anonimnu dojavu sa optužbama na račun Slavka Perovića, tadašnjeg lidera Liberalnog saveza.
U jesen 1988. Milu Đukanoviću, tada predsjedniku Crne Gore, sa Zapada su stigle primjedbe da je proces privatizacije sve manje javan i transparentan i da vodi ka stvaranju privatne države. Premijer je bio Filip Vujanović, a i predsjednik Savjeta za privatizaciju.
Tada je dio Instituta Simo Milošević prodat bez međunarodnog tendera američkom biznismenu i prijatelju crnogorske političke elite Milanu Paniću. Britanci su zbog toga pismom ukorili crnogorsku vlast. To je bilo vrijeme i pregovora sa švajcarskom firmom Glenkor oko privatizovanja Kombinata aluminijuma. Ekspresno je prodat i većinski paket akcija Jugopetrola. Kratko podsjećanje:vlada Filipa Vujanovića, koja nije imala podršku parlamenta, prodala je 54 odsto akcija državne firme koja je imala pravo na istraživanja nafte i gasa na crnogorskom tlu i podmorju i monopolističku poziciju.
Grupa za promjene najavila je u ljeto 2004. godine seriju krivičnih prijava protiv potpisnika komercijalnih i ugovora o upravljanju i reprogramu duga Kombinata aluminijuma sa Glenkorom,
podgoričkom Vektrom i londonskom Standard bankom. GZP je najavio krivične prijave i protiv bivšeg premijera i tadašnjeg predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića zato što je prekršio plan privatizacije iz 1998. godine, zbog obmanjivanja domaće i strane javnosti o sadržini Ugovora o reprogramu dugova i što kao predsjednik vlade i Savjeta za privatizaciju nije poništio taj dokument.
Tadašnji Vujanovićev savjetnik bio je istaknuti član Narodne stranke i biznismen Vojin Lazarević. Prije četiri godine njihovi poslovno-politički putevi ponovo su se ukrstili. U ratu oko izgradnje famozne HE Buk-Bijela i spasavanja kanjona Tare često je pominjan i Lazarević, suvlasnik londonske firme EFT-a, koja se prijavila na tender za gradnju HE Buk-Bijela.
Prethodno su predstavnici Republike Srpske i Crne Gore tajno potpisali dogovor o izgradnji te hidroelektrane. Sa crnogorske strane paraf na dogovor stavio je premijer Filip Vujanović. Sporazum je značio direktno podrivanje ekonomskog sistema Crne Gore. Njime je vlada u Podgorici prenijela sva ovlašćenja na Republiku Srpsku za projekat procjenjen na gotovo četiristo miliona eura i pristala da potopi čuveni kanjon Tare. Tajni sporazum prihvatila je crnogorska vlada 29. aprila 2004. godine. “Projekat Buk-Bijela ima veliko ekonomsko opravdanje i potrebno je da se RS i Crna Gora maksimalno angažuju da bi se on realizovao”, apelovao je Vujanović.
Prošle godine general u penziji Blagoje Grahovac, nekadašnji savjetnik Mila Đukanovića, predlagao je Vujanoviću da podnese ostavku na funkciju predsjednika države, teško ga optužujući. Grahovac je, pored ostalog, pozvao nadležne da provjere kako je izdata garancija na 2,2 miliona dolara za poslove privatne firme COFIS sa Egiptom; ko je zaustavio izdavanje dozvole za prevoz robe Jugoimport-SDPR iz Beograda za izvoz preko Luke Bar; da li je izvršeno fakturisanje svih radnih sati u MTRZ Sava Kovačević iz Tivta prema COFIS-u, sugerišući da se utvrdi istina o oko 130 hiljada radnih sati; kako su nabavljene artiljerijske granate za počasnu paljbu povodom Dana državnosti Crne Gore…
“Iza svega rečenog direktno stoji gospodin Vujanović”, tvrdio je Grahovac. Iako je po Ustavu trebalo da bude predsjednik svih građana Crne Gore, Vujanović je godinama bio naklonjen mitropolitu SPC Amfilohiju, vatreno braneći monopol Srpske crkve u Crnoj Gori kao državne. Prošlog ljeta primio je u Vili Gorica mitropolita CPC Mihaila uveče, a mitropolit je uveden na jedan ulaz, a izveden na drugi, kako ga slučajno ne bi vidjeli novinari.
Nedavno je, opet daleko od očiju javnosti, Vujanović dogovarao izgradnju objekta iznad Cetinjskog manastira u koji bi bile pohranjene ikona Filermosa, ruka Jovana Krstitelja i čestica Časnog krsta. U dogovorima je, kasnije se saznalo, glavnu riječ vodio mitropolit Amfilohije.
Vujanović se hvali da mandat predsjednika Crne Gore završava potpuno mirne savjesti. Poslije toga čovjek je u dilemi - možda ovo i nijesu grijehovi Filipa Vujanovića?
Veseljko KOPRIVICA
IM - Old Bone
Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...
IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Podbrozice
Piše: Dragan MraoviĆ
Pravi i časni komunisti, koji su vjerovali u ideju, danas su na marginama, a „demokrateĆ ih optužuju za sve i svašta, iako su ti komunisti stvorili državu, a ove „demokrateĆ je rasparčale na evropašaluke. Naravno, nije naš komunizam bio demokratski i sladak, ali nije tome toliko kriva ideja u koju su komunisti vjerovali, koliko Lenjin, Staljin i Broz koji su je pretvorili u diktaturu i ateizam.
Za razliku od velikog broja časnih komunista, jedan karijeristički dio uhvatio je mondijalistički voz i opredijelio se za građansko društvo iz istih razloga iz kojih je ranije bio za Broza – iz koristoljublja. To su podbrozice. Još jedna razlika je bitna, kada je riječ o komunistima i podbrozicama: komunisti nijesu bili "novopečeni biznismeni".
Međutim, u SAD i EU na podbrozice se gleda kao na najpouzdanije saveznike koji kritikuju „srpski nacionalizamĆ i kosovsku žrtvu, a posebno se obrušavaju na one koji se suprotstavljaju agresivnoj politici zapadnih država i NATO pakta.
Presvukli su se, ali ih je ipak lako prepoznati, kao podbrozice, jer su nepokolebljivi u nekritičkom prihvatanju svega što Zapad danas radi protiv Srbije. Uzor podbrozicama je isključivo ultraliberalna demokratija i to neizostavno pod kapom evroatlantista. Tu se posebno prepoznaju kao podbrozice, jer je internacionalizam zajednički imenitelj za kominternovskog agenta Broza, mondijaliste i globaliste.
Samo tako se može objasniti kako je moguće da u montenegrinskoj demokratiji na vlasti budu bivši najtvrđi komunisti, kao Miško Ideolog, Sveto od Milja, Gospodar. U Srbiji je takođe vidna ista politička opcija među takozvanim „demokratamaĆ, na čelu s Manekenom, iako ona ne potiče, baš sasvim, od Broza, ali ipak ima sve elemente koji krase podbrozice: sve što je srpsko njima je nacionalističko (Broz je to zvao „velikosrpskim hegemonizmom"), samo kapa EU, SAD i NATO pakta im dobro stoji, a svi ostali su neprijatelji demokratije, modernizma i evropskih ideja. Svojom kadrovskom politikom slijede propalu ideju Matvejevićevog „jugoslavizmaĆ, baš kao i Milošević. Ne uviđaju da je evroatlantski globalizam isto što i komunistički internacionalizam, a to je upravo ono što spaja podbrozice i „demokrateĆ, koje se služe najprizemnijim ideološkim diskvalifikacijama neistomišljenika, ali ne kritikuju ništa što je bilo prije Miloševića, iako je upravo u vrijemenu prije Slobe rođeno najpogubnije zlo po državu, naročito kosmetski tumor. Podbrozice i „demokrate" su poslušni papagaji evroatlantskih integracija. Misle da im je to najunosnije. Zapad podržava samo one koji su mu sto posto poslušni, pa ih proglašava demokratama, jer mu uopšte nije važno jesu li oni bivši ortodoksni komunisti, mafijaši, pa ni da li su teroristi, ako je taj terorizam u službi globalne neokolonijalizacije. Najbolji primjer su Tači i Haradinaj.
Tamburaju o ljudskim pravima, a ljudska prava su nam ugrožena kao rijetko kada u istoriji. Da evroatlantiste zaista zanimaju ljudska prava, uveli bi slobodne i demokratske izbore u Saudijskoj Arabiji, a ne bi bombardovali Srbiju koja je još Dušanovim zakonikom, 1349. godine, dala prava i sebru, imala parlamentarnu demokratiju i liberalni Sretenjski ustav 1835, a demokratski ustav još 1888. godine.
Takve evroatlantiske demokrate podržavaju naše „demokrate" i podbrozice.
Našao lonac poklopac.
Pokondirene tikve su bile u vrijeme Jovana Sterije Popovića. Podbrozice i demokratski mondijalisti i globalisti su to jednako danas, ali nema više Sterije, pa se ta predstava ne igra u pozorištu.
Igra se u našoj vlasti.
http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=140161
IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Dragan Mraović: Zločin protiv Boga i čovječanstva
"Milosrdni anđeo" je ispaljivao na Crnu Goru i Srbiju, iz NATO grabljivica, projektile s osiromašenim uranijumom koji se prilikom eksplozije raspadaju u "čestice manje od 10 mikrona, što je jednako dimu cigarete, pa se lako udiše i ostaje u tijelu do kraja života. Čestice u tijelu emituju radioaktivnost 26 puta u sekundi, odnosno 800 miliona puta godišnje, što nanosi milion puta veću štetu organizmu od radijacije same po sebi" - tvrdi američki radiolog Aleksandra Miler. A biohemičar Dajana Štern, sa Univerziteta u Arizoni, iznosi da to dejstvo izaziva, tokom godina, niz "grešaka" koje pravi DNA prilikom stvaranja proteina. Pored radioaktivnosti uranijum čini dodatnu štetu, jer je riječ o teškom metalu, pa je toksičan i izaziva mutacije u organizmu.
Amerikanac Asaf Duraković, profesor radiologije na Džordžtaun univerzitetu, vršio je, kao pukovnik "američke konjice", istraživanja o djelovanju uranijuma na američke vojnike, ali mu je zabranjeno da objavi rezultate, potom je otpušten, stan mu je opljačkan i prijećeno mu je smrću. On kaže: "Američka ustanova za povratnike iz rata je tražila da lažem o rizicima po zdravlje koje izaziva uranijum, jer ne žele da priznaju ratne zločine koje su počinili." On je istraživao na 442. četi vojne policije čiji su članovi imali teške posljedice poslije samo dva mjeseca provedena u Samavahu. Imali su visok stepen bolesti, iako nisu učestvovali u direktnim borbama. U ratu u Golfskom zalivu, 1990, učestvovalo je 580.400 vojnika SAD. Ranjenih je bilo samo 467. Ali, već u 2000. godini, čak 325.000 tih vojnika – koji su otišli u rat mladi i zdravi – oboljelo je do stepena invaliditeta, 11.000 je umrlo. Uzorak na grupi od 250 povratnika iz tog rata je pokazao da je njih 67% imalo djecu sa genetskim nedostacima, prosto rečeno male monstrume. Duraković je išao i u Avganistan: "30% Avganistanaca je imalo simptome bolesti izazvanih uranijumom: pravi maligni grip, krvarenja iz nosa, bolovi u zglobovima i krstima".
Kejt Baverstok je 11 godina istraživala, za račun Svjetske zdravstvene organizacije "o riziku od tumora kod iračkih civila poslije udisanja osiromašenog uranijuma". Objavljivanje izvještaja je zabranjeno.
Doug Rok, stručnjak za dekontaminaciju, kaže: "Na polasku u Golfski zaliv bili smo svi veoma zdravi. Trideset mojih ljudi, od stotinak članova ekipe, koji su radili bez zaštitne odjeće umrlo je skoro odmah. Svi ostali su bolesni". Rok je, danas, takođe invalid: teške neurološke posljedice, bubrezi, disajni putevi, katarakta. Kaže: "Osiromašeni uranijum je zločin protiv Boga i čovječanstva".
Ovo su američka iskustva. Mogu se pitati i Italijani što im je umrlo 170 vojnika i obolelo više od 2500 među onima što su bili u Bosni i na KiM-u? O našim iskustvima ćute naše NATO udvorice. Čine isto što i njihovi evroatlantski mentori: sistematski kriju užasne posljedice koje je ostavio osiromašeni uranijum kod nas, što je ratni zločin sa elementima genocida.
Što se tiče Srbije, kako sada stvari stoje, neće biti ništa od ulaska u NATO, a naročito kada Maneken i njegovi "puknu" u maju na izborima. Ali, podgorički režim i dalje srlja. Pa hoće li Gospodar, kada uđe u NATO, slati svoga sina u Irak i Avganistan ili neku sirotinju?
Hoće li Crnogorci od najvisočijeg i najzdravijeg naroda na svijetu da postanu nešto suprotno?
Pita li ih ko što?
Hoće li im Boro Vučinić reći istinu, prije no što ih išta budu i pitali?
U to nas guraju zagovornici ulaska u NATO pakt. O troškovima da se i ne zbori (nek pitaju Mađare).
U zločin protiv Boga i čovječanstva.
Alal im demokratija!
http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=141082
Zimbabve: Slobodu i bogatstvo razjeli šovinizam i korupcija
Crnačkim na bjelački rasizam
Još nije jasno hoće li Robert Gabriel Mugabe (84), katolik i marksist, posljednjih 28 godina neosporni zimbabveanski poglavar (premijer, pa predsjednik Republike) uteći u Maleziju ženi i djeci, praćen garancijama da neće biti izveden pred sud u Hagu, ili će igrati na kartu drugog kruga predsjedničkih izbora za koje opozicija tvrdi da ih je definitivno izgubio već u prvom krugu, ili će biti promovisan iz ustavnog u neustavnog diktatora. Što god se dogodilo - a može se dogoditi i prije nego li ovaj komentar stigne u štampu - gotovo da više nije bitno. Šteta koju je nanio već je učinjena i golema je, doduše nadoknadiva, ali tek kroz decenije. Kad je preuzeo vlast, prije 28 godina, Zimbabve-Rodezija bila je ako ne najbogatija zemlja Afrike (jer su i Južnoafrička Republika i Nigerija imale više važnih sirovina), a ono zemlja s najbogatijim stanovništvom. Bogatstvo je bilo pretežno u rukama bijelih naseljenika, čiji je vođa Jan Smit bio toliki rasist da ga je primirivao i nagovarao na puštanje zatočenih crnačkih vođa čak i korifej apartheida, južnoafrički premijer Baltazar Johanes Vorster, bivši nacist.
Mugabe je - za razliku od gandijevca metodista Nelsona Rolihlahle Mandele i južnoafričkih anglikanaca - uzvratio crnačkim na bjelački rasizam, a podršku svojoj politici osigurao je pretvarajući prethodno narodnofrontovski zasnovanu stranku ZANU u miloševićevski nacionalističku stranku većinskog naroda Šona, dok je Nkomova ZAPU nužno postajala stranka manjinskih Ndebela (Nkomo je, potkraj života, kad je prešao na katoličanstvo, pristao na spajanje stranaka ''da bi izbjegao genocid Ndebela'').
Vjernost i podrška održavani davanjem ''nadarbina'' glavnim pomagačima, pretvaranje Zimbabvea u posjed ''vodećih porodica'', premrežili su zemlju korupcijom i uništili privredu. Mugabe je od simbola oslobodilačke borbe postao simbol katastrofe, siromašenja, izolacije, bijede.
Postao je talac partijsko-etničke oligarhije koju je stvorio i koja sada grčevito računa kako spasiti vlastite živote i napljačkano, pri čemu im je Mugabeova koža sekundarna.
Mugabe bi - da je po njemu, kako nam tvrde zimbabveanski izvori u Rimu, već juče bio u Maleziji, gdje je sklonio drugu ženu. Posredovao je bivši mozambički predsjednik Hoakim Alberto Kisano (još jedan katolik i marksist, nimalo čudno ni neprirodno ondje gdje vjera ide pod ruku sa siromaštvom ili čak bijedom). Nijesu bez učešća ni krugovi oko rimskoga svetog Egidija, koji je posredovao u sklapanju mira u Mozambiku.
Interes je tih katoličkih krugova da se izbjegne građanski rat, međunacionalni i međukonfesijski, pa se nekažnjivost zločinca (što je Mugabe nesumnjivo postao) smatra manjim zlom od moguće smrti mnogih civila.
''Jastrebi'' su, međutim, zadržali potučenog Mugabea kao taoca, baš kao i Suharto nekad Sukarna. Načelnik glavnog štaba, odnosno komandant vazduhoplovstva, generali Konstantin Čivenga i Perens Širi, spremni su na vojni udar, ali im je dio vojske ovih dana već utekao u Južnoafričku Republiku. Za miran prelaz vlasti zauzima se šef policije general Solomon Mujuru (njegova supruga Džojs Mujuru je potpredsjednica Republike). Ne izbjegnu li se sukobi - Zimbabveu slijede još crnji dani.
Zemlja je u dubokoj privrednoj krizi, manjkaju i hrana i gorivo, inflacija se kreće oko miloševićevskih 100.000 odsto. Ti su podaci, zapravo, grobni kamen Mugabeovoj vlasti i težak balast svim idejama u ime kojih je on radio suprotno njima.
Njegova lična sudbina u svemu je tome beznačajna.
Inoslav BEŠKER
Pare na vidjelo do 7. maja ili Montepranzo ide Manku
NEIZVJESNA PRODAJA ATRAKTIVNE TIVATSKE FARME, TENDERSKA KOMISIJA DAJE ROK LIMON INVESTMENTSU
![]()
Podgorica - Ukoliko holandska kompanija Limon investments, prvorangirana na tenderu za tivatski Montepranzo, do 7. maja ne dokaže finansijsku sposobnost za realizaciju projekta i ne pristupi potpisivanju kupoprodajnog ugovora, biće isključena iz pregovora saznaju Vijesti u Vladi.
Vladina Tenderska komisija za turizam, za davanje krajnjeg roka Holanđanima, zatražiće i saglasnost Savjeta za privatizaciju. Izvori Vijesti kažu da će se Limon investmentsu dozvoliti još skoro mjesec, do 7. maja, da obezbijedi dokaze o potrebnim finansijama, jer je ponuda dobra i ne treba je u startu odbiti.
Holanđani su za 75 odsto akcija ponudili 48,2 miliona u gotovini i 205 miliona eura za investicije.
U Vladi bi bili zadovoljni ukoliko kompanija koju zastupa Kris Libreks uplati ponuđenu gotovinu i obezbijedi garancije za investicije, ali da se pregovori neće odugovlačiti ukoliko investitor na bilo koji način pokaže neozbiljnost.
Gotovinska ponuda od 48,2 miliona je više nego zadovoljavajuća, posmatrajući sa aspekta dosadašnjeg toka privatizacije. Na primjer, Kombinat aluminijuma je prodat za oko 50 miliona.
Na tenderu za Montepranzo, nekadašnju poljoprivrednu farmu koja posjeduje oko dva miliona kvadrata zemljišta u opštinama Tivat i Kotor, na drugom mjestu je rangiran konzorcijum koji predvodi Atlas grupa u partnerstvu sa kompanijom Pitera Manka, sa ponudom od 16,2 miliona za akcije i 84,9 miliona za ulaganja.
Ukoliko propadnu pregovori sa Holanđanima, Tenderska komisija će pozvati Mankov konzorcijum na pregovore, s tim da se može i poništiti tender ukoliko se to procijeni.
Na posjedima Montepranza, naročito u blizini aerodroma gdje se nalazi pojedinačno najveća parcela, predviđena je gradnja golf terena sa pratećim turističkim sadržajima.
Trećerangirana na tenderu je kotorska kompanija M.G.I. iza koje stoje belgijski investitori, koja je ponudila 1,3 miliona eura keša i 142,5 miliona investicija. Na posljednjem mjestu je rangiran Midlend resources sa gotovinskom ponudom od 10 miliona uz 50 miliona eura ulaganja.
Z. VUČINIĆ
Krug dvojke
Život nizašta
Fudbalski huliganizam i nasilje, uključujući i ono s tragičnim i nepopravljivim posljedicama, nisu izmišljeni u Srbiji: to je manje-više globalni fenomen, s kojim se razne zemlje nose sa promjenljivim uspjehom. Blago onome kome je to neka utjeha! Nevolja je u tome što je ovdašnji huliganizam od početka neka vrsta paradržavnog projekta
Moji prijatelj i prijateljica sedeli su u bašti kafića u strogom centru Novog Sada, uživajući u sunčanom aprilskom subotnjem popodnevu. Prava urbana idila: sunce milo greje, a razblažuje ga pirkajući vetrić sa Dunava, kibicuješ prolazeće pučanstvo dok srkućeš kafu uz laku konverzaciju. Najednom, bez ikakve najave, proletnja žanr-scena se pretvara u košmar, u bojno polje: za svega nekoliko sekundi, u kadar uleću desetine mladića koji se besomučno tuku, šakama, palicama, stolicama, čime god stignu; naravno, usput ležerno zakače i poneku kolateralnu žrtvu. Nastaje opšti metež, nedaleko nogu mojih prijatelja formirala se već i lokva ljudske krvi na asfaltu. U nekom starinskom simbolističkom filmu, došao bi pas da je poliže... Ovo, međutim, nije film: u opštoj bežaniji, njih dvoje ulaze u zgradu nekakve banke, u kojoj pronalaze utočište dok ne prođe metež. Uzgred, to je verovatno prvi slučaj u istoriji da je bankarstvo učinilo nešto korisno za ljudski rod, a da iz toga nije izvuklo nikakav profit...
Tako je, dakle, otprilike izgledala ta scena, kako mi ju je dočarala prijateljica. Da stvar bude gora, baš sam ja kumovao njihovom susretu, pa bih se ubio od jeda da im se nešto desilo! No, šta je to uopšte bilo? Oh, ništa posebno, rutinska makljaža navijača Vojvodine i Partizana, fudbalskih timova koji su tog dana igrali u Novom Sadu. Tuča je, doduše, malko izmakla (policijskoj) kontroli, malko se prelila sa stadiona na grad, bilo je nešto razbijenih usijanih glavurdi, ali inače, nije to bilo ništa posebno... Na kraju krajeva, niko nije poginuo, zar ne? To je istina: te subote niko nije poginuo. Izgleda da to nekome nije bilo dovoljno, kao da im je izmakao neki žuđeni nihilistički klimaks, pa su se naoštrene navijačke grupe, možda mobilnim telefonima, a možda i preko interneta – živela postmoderna tehnologija u rukama neandertalaca! – dogovorile da se, dva dana docnije, ponovo nađu i na miru namire račune, ovaj put na diskretnijem mestu, na nekoj ledini kod železničke stanice u novosadskom predgrađu Futog (do sada najpoznatijem po istoimenoj sorti kupusa). Elem, ovaj put je ispravljen subotnji propust, i krvca junačka nije prolivana uludo, nego namenski: jedan je mladić nasmrt upucan iz pištolja, jedan se navijač nikada nije vratio kući sa dogovorenog megdana. Svaka je smrt mladog čoveka po sebi tragična, no šta tek reći za život žrtvovan i protraćen u ime jedne stvari zapravo sasvim nepostojeće, jedne stvari daleko izmišljenije od Deda Mraza i Harija Potera zajedno, kao što je nekakav vašljivi Fudbalski Klub, pa još u zemlji gde odavno nema nikakvog stvarnog i ozbiljnog fudbala?
Nekako skoro u isto vreme, u Subotici je, nakon desetodnevne borbe za život, preminuo gimnazijalac kojeg je vršnjak izbo nožem u školskom dvorištu. Po onome što se do sada zna, reč je takođe o razmiricama dveju navijačkih grupa. Kojih? Pitanje je po definiciji idiotsko – sve su podjednako besmislene, podjednako izmišljene. I niti jedna ne vredi žrtvovanja ni jedne već otpale vlasi s glave, kamoli života.
Fudbalski huliganizam i nasilje, uključujući i ono s tragičnim i nepopravljivim posledicama, nisu izmišljeni u Srbiji: to je manje-više globalni fenomen, s kojim se razne zemlje nose sa promenljivim uspehom. Blago onome kome je to neka uteha! Nevolja je u tome što je ovdašnji huliganizam od početka neka vrsta paradržavnog projekta. Nije ni tajna ni «teorija zavere» da su sve glavne navijačke grupe, ako ne nastale, a onda svakako porasle pod direktnom kontrolom Miloševićevih obaveštajnih službi (notorni «slučaj Arkan» tu je paradigma, ali nikako nije usamljen), i da su bile sjajan «rasadnik kadrova» za ratove iz devedesetih, kao i za kriminalne organizacije svih «žanrova». Dobro, devedesete su bile kakve su bile, i čovek bi očekivao da su se u novim društvenim okolnostima nakon godine 2000. makar te stvari promenile. Ako je neko imao takve iluzije, one bi mu morale biti raspršene najkasnije ovog februara: u nimalo spontanom nasilju koje je zavladalo beogradskim - i ne samo beogradskim - ulicama nakon samoproglašenja nezavisnosti Kosova, navijačke grupe bile su jezgro i «udarna pesnica». Ni to, samo po sebi, ne bi bilo frapantno, ali zato to jeste fakat da policija uglavnom nije reagovala na njihovo nasilje, a da su urbani vandali i protofašistički nasilnici višekratno javno pohvaljivani od čelnih ljudi zemlje, pre svega premijera Vojislava Koštunice i koloritnog ministra za sve i svašta Velimira Ilića. Tako je fašistoidna horda ulizički kmezavo unapređivana u «našu divnu omladinu koja brani integritet zemlje», u «ponosnu mladost Srbije», i tome slično.
Naravno, tih su dana navijači marširali zajedno, bez obzira na klupske boje. Sećam se dobro tog huka mase, koja prolazi kičmenim novosadskim Bulevarom oslobođenja, mase koja maršira, urla, razbija izloge prvo «etnički sumnjivih» pekarskih radnji, a onda i svega ostalog, vičući «Nož, žica, Srebrenica», «Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji», i ostale parole iz repertoara humanizma i renesanse, dok ih policija, do zuba naoružana i opremljena, a opet sasvim beskorisna, prati sa bezbednog rastojanja. Bezbednog za sebe, naravno, a ne za grad i građane, unapred otpisane, žrtvovane i prepuštene na nemilost Divljoj Hordi. Sećam se dobro Toga Nečega što se tih dana kolutalo u vazduhu nad Srbijom, teško da to mogu ikada zaboraviti. Ti su mladići uspešno pretvoreni u zveri koje bi, na jedan mig, mogle rastrgnuti bilo koga i progutati ga, ni za sekund se ne pitajući čine li ispravnu stvar. Zato je ono što se dogodilo u Futogu, i ono u Subotici, stvar sasvim «normalna» u svojoj pažljivo uzgajanoj abnormalnosti, i sav ovaj talas licemernog malograđanskog iščuđavanja i zgražavanja koji je prati zapravo je dostojan jedino dubokog, mada posve nemoćnog prezira. A mene tu svejednako proganja samo jedna slika, u mojoj glavi zamišljena, a opet tako prokleto stvarna: februar je, i onaj izbodeni mladić, i onaj koji ga je izbo, marširaju Bulevarom oslobođenja rame uz rame, kao pravi Oslobodioci, urlajući skarednosti, uživajući u svojoj ulozi javne pretnje i sablazni, Onih Koji Uteruju Strah. Važno je imati Neprijatelja, život bez njega nije ništa; kad ponestane drugih, onda se međusobno dohvatite za guše, pa udri. A tipovi u firmiranim odelima stoje sa strane i kibicuju ko će preživeti, da ga odlikuju.
Teofil Pančić
63. GODIŠNJICA PROBOJA ZATVORENIKA USTAŠKOG KONCENTRACIONOG LOGORA OBILJEŽENA BEZ PREDSTAVNIKA ZVANIČNE PODGORICE
Crnogorski režim zaboravio jasenovačke žrtve
Kod spomenika Cvijet u Spomen području Jasenovac, juče je održana komemoracija povodom 63. godišnjice proboja zatvorenika iz tog koncentracionog logora. Iako je među jasenovačkim stradalnicima veliki broj sa prostora Crne Gore, niko od visokih crnogorskih zvaničnika, prema dostupnim informacijama, nije prisustvovao komemoraciji. Iz kabineta najviših crnogorskih zvaničnika i institucija proteklih dana nije bilo nikakve najave odlasku čelnih ljudi ili slanju delegacije na poklonjenje sjenima jasenovačkih žrtava. Nije bilo ni bilo kakve informacije tokom jučerašeg dana o prisustvu u ime države Crne Gore ijednog njenog predstavnika. Pokušavali smo tokom čitavog dana provjeriti da li je crnogorski ambasador u Zagrebu Branko Lukovac možda predstavljao svoju državu na komemorativnom skupu, ali je bio nedostupan. I od brojnih hrvatskih kolega saznali smo da tokom ceremonije nijesu čuli niti vidjeli da je prisutan bilo ko u ime zvanične Crne Gore.
Osnovna poruka skupa, kojem je, kako prenose hrvatski mediji, prisustvovalo više hiljada ljudi, je "da se zločin počinjen prema ljudima samo zbog njihove različitosti ne smije zaboraviti, kako se ne bi ponovio".
Iz Srpske narodne stranke ocijenjeno je da informacija da se niko od zvaničnika Crne Gore nije poklonio sjenima jasenovačkih žrtava ne može predstavljati iznenađujuću novost.
- Stvar je principa da svaki dobronamjeran političar ili građanin sa prostora bivše Jugoslavije osudi sve zločine i akte agresije koji su uslovili građanske i razarajuće ratove na slovenskom jugu. Očekivano je bilo da se predstavnici i najviši funkcioneri DPS-a i SDP-a poklone žrtvama bošnjačkog terora u Srebrenici ili nevino postradalim u akcijama "Bljesak" i "Oluja", što bi predstavljalo uravnotežen pristup prema svakom nemilom događaju prilikom raspada bivše zajedničke države. Ako su Jasenovac i Bratunac izuzetak, ako jame na prostoru Hercegovine crnogorska vlast ne uzima za ozbiljno, onda ne možemo na realan način govoriti o žrtvama druge i treće strane građanskog rata koje bi Srbija i Crna Gora trebale da uvaže koliko i Hrvatska ili BiH žrtve srpskog naroda - rekao je portparol SNS-a Dobrilo Dedeić.
On ističe da, "ako je iko na nekorektan način imao ciljeve rata, ili još nekorektnije sagledao njegove posledice, onda je to Crna Gora". Njena zvanična vlast , koja se nije mijenjala od 1990.godine, tvrdi Dedeić, "ima podjednaku odgovornost i u ratu i u miru, a na njoj je dio obaveze koja zapada Crnu Goru kada je u pitanju priznavanje težine jasenovačkog stratišta od svih republika i aktera koje su dijelile sudbinu u okviru bivše SFRJ".
Na popisu Memorijalnog muzeja Jasenovac su trenutno 72.193 žrtve o čijem stradanju u logoru postoji dokumentacija sa biografskim podacima, načinu stradanja, pa i počiniocima zločina. Prema tim podacima, u Jasenovcu je na različite načine ubijeeno 33.860 muškaraca, 19.327 žena i čak 19.006 djece. Tačan podatak o broju jasenovačkih žrtava nikada nije precizno utvrđen i zavisno od izvora cifra se kreće između 30.000 do preko milion stradalih.
Neprisustvovanje crnogorskih zvaničnika komemoraciji u Jasenovcu nije prvi primjer selektivnog odnosa aktuelne vlasti prema zločinima, žrtvama i stradanjima na prostoru bivše SFRJ. Dok su se izvinjavali Hrvatskoj, osuđivali zločin u Srebrenici, odlazili da se poklone tamošnjim žrtvama, "zaboravljali" su da odaju poštu posmrtnim ostacima pobijenih pripadnika nikšićko-šavničke grupe.
Na završetku komemoracije predstavnici pravoslavne i katoličke crkve i islamske vjerske zajednice pomolili su se za žrtve logora, a položeni su brojni vijenci na spomenik Jasenovački cvijet.
Mesić: Čuvati uspomenu i dokumente
Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić pozvao je okupljene na komemoraciji da čuvaju uspomenu i dokumente o žrtvama Jasenovca "jer je živih svjedoka sve manje".
- I danas ima gadova koji će reći da je sve ovo bilo izmišljeno. Ovdje se ubijalo u ime jedne kvazi-države koja je zloupotrijebila i kompromitovala hrvatsko ime. Zločini koji su ovdje počinjeni su stvarni, dokumentovani i njih nije moguće odagnati iz svjetske niti istorije naroda iz čijih su redova dolazili naredbodavci i izvršitelji zakona. To naravno ne znači da je i jedna nacija genocidna, da je i jedan narod kao kolektivitet kriv - kazao je Mesić.
Kako je istakao, "priče o genocidnosti naroda i o kolektivnoj krivici izmišljotine su posleratnih političara koji su njima skupljali jeftine poene boreći se za naklonost onih koji su zločine htjeli prešutjeti bježeći od vlastite odgovornosti ili suodgovornosti".
Fumić: Među ubicama bilo i katoličkih sveštenika
Jedan od preživjelih jasenovačkih logoraša Ivan Fumić rekao je na skupu da su "ustaše imale izdašnu pomoć većeg dijela katoličkog klera, koji i danas kao poslednji bastion brani taj poredak".
- Mnogi sveštenici unutar ustaškog poretka organizovali su ustaške organizacije, vršili pokatoličenje, a neki su i sami sudjelovali kao ubice u ovom logoru. To je vjerovatno i razlog što vrh katoličke crkve u velikom luku zaobilazi Jasenovac, ali ne i Blajburg- rekao je Fumić, prenose hrvatski mediji.
V. R.
http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=144459
AMBASADA REPUBLIKE CRNE GORE U ZAGREBU REAGOVALA
Prisustvovali komemoraciji u Jasenovcu
Ambasada Republike Crne Gore u Zagrebu saopštila je juče da su ambasador Branko Lukovac i prvi sekretar Branislav Karadžić ispred ambasade u Republici Hrvatskoj 20. aprila 2008. godine u Jasenovcu prisustvovali komemoraciji održanoj u znak sjećanja na 22. april 1945. godine, odnosno šezdeset i treću godišnjicu proboja zatvorenika iz koncentracionog logora "Jasenovac". Predstavnici Ambasade Crne Gore položili su tom prilikom vijenac u kripti spomenika jasenovačkim žrtvama. U reagovanju na tekst "Crnogorski režim zaboravio jasenovačke žrtve", koji je u "Danu" izašao 21. aprila, Ambasada Republike Crne Gore u Zagrebu obavijestila je nadležne organe u Crnoj Gori, kao i Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore o svom prisustvu na komemoraciji.
- Niko od novinara bilo kojeg dnevnog lista nije kontaktirao ambasadu u Zagrebu da provjeri da li je bilo predstavnika crnogorske ambasade na pomenutoj komemoraciji. Takođe, pojedini hrvatski mediji dali su informaciju o prisustvu predstavnika ambasade Crne Gore i drugih ambasada na komemoraciji, tako da čudi navod iz pomenutog teksta da ste "od brojnih hrvatskih kolega saznali da tokom ceremonije nijesu ni čuli ni vidjeli da je prisutan bilo ko u ime zvanične Crne Gore" - stoji u reagovanju koje potpisuje Branislav Karadžić, prvi sekretar Ambasade Republike Crne Gore u Zagrebu.
P.D.
http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=144785
There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)
Bookmarks