Pruga Nikšić – Ploče ponovo u planovima
Za deonicu do Trebinja dugu 80 kilometara potrebno 250 miliona evra
Nikšić – Zajedno sa Crnom Gorom kandidovaćemo međunarodnim institucijama i fondovima projekat izgradnje pruge od Nikšića do Čapljine. Oživljavanje ove deonice, kako za Crnu Goru tako i Federaciju BiH, imalo bi veliku korist. To je strateški projekat, jer je cilj da ova pruga ima koridor i prema Splitu i poveže se sa lukom Ploče, izjavio je nedavno Božo Ljubić, ministar saobraćaja u Vladi BiH, nakon posete Podgorici. I Filip Vujanović, predsednik Crne Gore, smatra da bi ova pruga imala ogroman značaj ne samo za privredu Crne Gore nego i za širi region. Podgorica će očito učiniti sve da se realizuje ovaj projekat jer se izgradnja pruge od Nikšića prema Hercegovini nalazi u novom Prostornom planu Crne Gore.
IPSA, Institut iz Sarajeva, uradio je idejno rešenje u dve varijante. Po jednoj, pruga bi išla uglavnom starom trasom uskog koloseka, a u drugoj varijanti ona bi bila pomerena od već postojeće čiji je deo na pojedinim mestima porušen ili je preko njega prešla nova saobraćajnica magistralnog puta Nikšić – Trebinje. Vrednost radova na deonici pruge dugoj 80 kilometara iznosila bi oko 250 miliona evra.
Saobraćaj na ovoj pruzi, koja je izgrađena 1938. i bila u funkciji 38 godina, zatvoren je 29. maja 1976. Bila je to saobraćajnica koja je skoro četiri decenije crnogorsku privredu povezivala sa privredom BiH, Hrvatske, Srbije...
Za Nikšić i Crnu Goru od velikog je značaja rekonstrukcija i elektrifikacija pruge Nikšić – Podgorica što treba da bude završeno do kraja godine. Ova pruga izgrađena je 1948. i na tom poslu bilo je u dobrovoljnim akcijama angažovano oko 46.000 uglavnom mladih ljudi. Poslednji put je rekonstruisana je 1965. godine. Novi remont pruge počeo je u maju 2006. Vrednost ove investicije je oko 60 miliona evra. To je, kako su u više navrata izjavili čelni ljudi crnogorske železnice, prioritet razvoja železničke mreže, naravno, uz modernizaciju pruge Bar – Beograd.
Prostorni plan Crne Gore, koji još nije usvojen u crnogorskom parlamentu, predviđa izgradnju pruge od Bijelog Polja do Pljevalja, industrijskog centra severa Crne Gore. Reč je o pruzi dugoj 60 kilometara u koju bi trebalo uložiti više od 200 miliona evra.
Zanimljivo je da je u Crnoj Gori do sada elektrificirano 169,2 kilometra pruge, 120 pružnih mostova i 121 tunel. među „najtežim” prugama u Evropi je upravo Nikšić – Podgorica, zbog nagiba od 25 promila.
Rade Vukićević
[objavljeno: 01/02/2008.]
Glavni pretres će biti ponovo otvoren
Zbog neslaganja nalaza vještaka iz Srbije i Italije u procjeni količine zaplijenjene droge, danas nije izrečena presuda u slučaju šverca kokaina, nego je sudsko vijeće sudije Seke Piletić odlučilo da ponovo otvori glavni pretres i zatražilo dopunsko vještačenje.
Zbog šverca 202 kilograma kokaina iz Venecuele u Crnu Goru i Srbiju, optuženi su Beranci Vuksan M. Cemović i Vuk R. Vulević, Beograđanin Momčilo D. Pecić i Veselinu V. Pavličiću iz Danilovgrada.
Cemović, Vulević i Pecić su optuženi da su počinili krivično djelo "zloupotreba službenog položaja" i "neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanja u promet opojnih droga". Pavličić je optužen za "zloupotrebu službenog položaja putem pomaganja" i šverc droge. Svima je stavljeno na teret da su ova krivična djela počinili sa elementima organizovanog kriminala.
Cemovic je optužen i za nedozvoljeno držanje oružja, a Vulević za falsifikovanje isprave.
Prema optužnici Stojanke Radovic, specijalnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala, Cemović, Vulević i Pecić su u inostranstvu kupili kokain, namjeravajući da ga prebace u Crnu Goru i Srbiju. Pavličic im je u tome, sa umišljajem, pomogao, ukazujući im kako da nabave drogu, a kasnije je pomogao i oko transporta.
Kokain je otkrila italijanska policija koja je zaplijenila najveći dio droge, dok je manju količinu pustila ka luci Bar da bi se utvrdila kranja destinacija.
Tokom istrage i suđenja okrivljeni nijesu priznali navode optužnice.
http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=27697
Spoljnotrgovinski deficit Srbije 2007. dostigao 6,93 milijardi evra, što je 29,2 odsto više nego u 2006, saopštio je Zavod za statistiku.
Pokrivenost uvoza izvozom smanjena je na 48,1 odsto sa 48,8 odsto iz 2006, što je posledica bržeg rasta uvoza u poslednja dva meseca 2007, navodi se u jučerašnjem saopštenju.
Izvoz je povećan 26,1 odsto, na 6,43 milijardi evra, a uvoz 27,7 odsto, na 13,36 milijardi evra, pa je ukupna spoljnotrgovinska razmena uvećana 27,2 odsto, na 19,79 milijardi. Izraženo u dolarima, izvoz je iznosio 8,82 milijardi, a uvoz 18,35 milijardi dolara.
Na povećanje uvoza najviše su uticali uvoz energenata, koji čini 17,3 odsto uvoza, uvoz rude bakra i gvožđa i rast lične i javne potrošnje.
Povećanju izvoza najviše su doprineli privatizacija i restrukturiranje preduzeća, ratifikacija ugovora o slobodnoj trgovini sa zemljama koje su sada objedinjene u CEFTA i potpisivanje sporazuma sa EU koji srpskim tekstilnim proizvođačima daje preferencijalni status na tržištu.
Pozitivan uticaj imao je i izvoz poljoprivrednih viškova, budući da je izvezeno voća u vrednosti 467 miliona dolara i žitarica u vrednosti 343 miliona dolara.
Prema Standardnoj međunarodnoj trgovinskoj klasifikaciji, najviše su izvoženi gvožđe i čelik, 1,09 milijardi dolara, obojeni metali, povrće i voće, odeća i prozvodi od metala, koji ukupno čine 35,4 odsto izvoza.
U uvozu najveće učešće imaju nafta i naftni derivati, 1,96 milijardi dolara, drumska vozila, gvožđe i čelik, industrijske mašine za opštu upotrebu i električne mašine i aparati, sa ukupno 33,1 odsto izvoza.
Najznačajniji spoljnotrgovinski partneri u izvozu bili su Italija, s 1,09 milijardi dolara, Bosna i Hercegovina, 1,04 milijarde, i Crna Gora, 950,9 miliona dolara, a u uvozu Ruska Federacija, 2,62 milijardi dolara, Nemačka, 2,17 milijardi, i Italija, 1,78 milijardi dolara.
U decembru su najviše izvoženi mašine i uređaji, 30,8 miliona dolara, a uvožena nafta, 131,9 miliona dolara.
IM - Old Bone
Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...
The New York Times, January 30, 2008
Oh, Yugoslavia! How They Long for Your Firm Embrace
LJUBLJANA, Slovenia — This spring, Bostjan Troha and 50 of his friends from across the former Yugoslavia plan to celebrate the official 116th birthday of the former dictator Josip Broz Tito with a pilgrimage in boxy Yugoslav-era Fico cars to Tito’s Croatian birthplace and his marble tomb in Belgrade.
A poster of Tito, the leader of Yugoslavia in its heyday, is among Bostjan Troha’s collection of Yugoslav memorabilia in Slovenia, which is one of the six republics that once made up Yugoslavia.
A statue of Tito in Velenje, Slovenia, towers over Vlado Vrbic, a historian who fondly recalls the benefits of life as a Yugoslav.
To mark the occasion, Mr. Troha has hired a Tito impersonator and dozens of child actors, who will wear Yugoslav partisan berets, wave Yugoslav flags and applaud enthusiastically after the impersonator’s address. The revelers will down shots of Slivovitz, the Serbian national drink, and dance to the lurching melodies of Yugoslav folk music along the 360-mile route. His group of pilgrims will be modest compared with the 20,000 from the former Yugoslavia’s six republics — Bosnia and Herzegovina, Croatia, Montenegro, Serbia, Slovenia and the Republic of Macedonia — who traveled daily to the tomb during Communist times after Tito’s death in 1980.
But sociologists here say it reflects a trend across the Balkans they call Yugonostalgia, in which young and old yearn for the past — even an authoritarian one — as they struggle with a legacy of wars, economic hardship and the grim reality of living in small countries the world often seems to have forgotten.
“I miss Yugoslavia,” said Mr. Troha, 33, a Slovene entrepreneur, from a warehouse crammed with his collection of Yugoslav memorabilia, including portraits of Tito, vintage sewing machines, Serbian dolls and 50-year-old bottles of Cockta, the Yugoslav Coca-Cola. “We didn’t have anything, but we had everything.”
Cultural observers here say nostalgia for Yugoslavia is manifesting itself in different ways.
Nearly 5,000 Slovenian youths made a pilgrimage to Belgrade, the former Yugoslavia’s capital and now the capital of Serbia, to celebrate the New Year. Cross-border investment among the former Yugoslavia republics has seldom been higher. The “.yu” Internet domain name remains popular on Web sites. Croats have been discarding ethnic rivalries to vote for Serbian songs during the Eurovision Song Contest. Basketball, a unifying passion in the former Yugoslavia, is played in a league that includes teams from across the region.
All the while, Tito’s image is still used to sell everything from computers to beer.
In the northern Serbian city of Subotica, one businessman, Blasko Gabric, was so distraught when the name of his former country, the Federal Republic of Yugoslavia, was finally abolished on Feb. 4, 2003, that he decided to build Yugoland, a four-acre Yugoslav theme park, complete with a mini-Adriatic Sea and a model of Mount Triglav, Yugoslavia’s highest peak. He said the number of visitors had recently exploded.
“As far as I am concerned, I am still a citizen of Yugoslavia,” he said. “Today, we have democracy and nothing in our pockets.”
Here in Slovenia, a prosperous country of two million, Yugonostalgia is all the more surprising because the country this year will celebrate the 17th anniversary of its decision to become the first republic to secede from Yugoslavia. It did not experience the brutal wars of its neighbors, its economy is thriving, it is a member of NATO and it recently became the first formerly Communist country to assume the rotating presidency of the European Union.
But Mr. Troha, who will open a Nostalgia Museum with his collection, said Slovenians nevertheless missed belonging to a large multicultural country of 23 million people that everybody knew.
Critics of Yugonostalgia — and there are many — say it is driven by a dangerous and anachronistic fringe of crybabies who crave the social safety net of the Communist era and the cult of personality of Tito while ignoring the poverty, the rabid nationalism and 1,000 percent inflation of the 1990s, not to speak of the political repression and the censorship.
“I am puzzled by this nostalgia,” said Dimitrij Rupel, Slovenia’s foreign minister. “People say it was not so bad, that socialism was more human. But everyone was egalitarian in the former Yugoslavia because everyone was poor. Yugoslavia was a dictatorship.”
For others, however, being Yugonostalgic means going back to a time of multicultural co-existence before Yugoslavia collapsed, before the autocracy of Slobodan Milosevic and before the Balkan wars of the 1990s in which at least 125,000 people died. “Yugonostalgia expresses the pain of a severed limb that is no longer there,” said Ales Debeljak, a prominent Slovene cultural critic.
In Velenje, a onetime socialist model town in Slovenia still known by some as “Tito’s Velenje,” a statue of Tito dominates the town square. Vlado Vrbic, a local historian, said Slovenians were Yugonostalgic because even if Tito kept tight control at home, Yugoslavs enjoyed free education and health care, open borders, a job for life, interest-free home loans, generous pensions and, above all, peace.
“The Yugoslav passport was the best in the world, and you could travel anywhere,” said Mr. Vrbic, who at 16 hitchhiked from Ljubljana to India. “In the former Yugoslavia, the pension was guaranteed, so you didn’t need to save anything and the workday ended at 2 in the afternoon.”
Peter Lovsin, the lead singer of a punk band in the former Yugoslavia, agrees. Mr. Lovsin, who also founded Yugoslavia’s best-selling sex magazine in the late 1980s, argued that Yugonostalgia was an outgrowth of the former Yugoslavia’s heady mix of laziness and relative liberalism. Mr. Lovsin, whose lyrics “Comrades, I don’t believe you” became a subversive anti-Communist anthem in the late 1970s, said the band was never censored.
“Slovenia today is more dangerous than Iraq because Slovenia is so depressing,” he said. “In Yugoslavia, people had fun. It was a system for lazy people; if you were good or bad, you still got paid. Now, everything is about money, and this is not good for small people.”
Such idealized notions of the past irk historians like Joze Dezman, director of the National Museum of Contemporary History in Ljubljana, who says they ignore Tito’s role in creating the mess and the carnage that followed.
“An abused child tries to rationalize his abuse and get out of the unpleasant reality by romanticizing the past,” Mr. Dezman said. “But no one is calling for the reunification of Yugoslavia. Yugoslavia is dead.”
http://www.nytimes.com/2008/01/30/wo...yt&oref=slogin
Mutna rabota da ne moze biti mutnija. :burp:
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Dve godine kao zavađena braća
Odnosi Srbije i Crne Gore, skoro dve godine od odvajanja „bratske“ države, sve su gori. Umesto regulisanog pitanja dvojnog državljanstva, ekonomske i političke saradnje, međusobne odnose karakteriše niz uvreda, omalovažavanja i nedostatak diplomatske komunikacije.
Poslednje pogoršanje odnosa zabeleženo je prethodnog vikenda kada se digla prava bura oko izjave Mila Đukanovića, predsednika DPS Crne Gore date sarajevskoj televiziji „Hajat“. Naime, agencije su prenele da je Đukanović rekao da će „u konačnici Crna Gora, kao i sve zemlje regiona, priznati nezavisno Kosovo“. Usledila je oštra reakcija iz DSS, čiji je portparol Andreja Mladenović najavio da će Srbija adekvatno odgovoriti Crnoj Gori na „njeno priznanje lažne države koju albanski separatisti spremaju da proglase jednostrano“. Kakav odgovor sprema Srbija, Mladenović nije objasnio, ali je preteći prizvuk bio jasan. Iako je Đukanović kasnije demantovao takvu izjavu, tvrdeći da je rekao da će Crna Gora „slediti politiku EU, ali da svakako neće žuriti sa priznavanjem nezavisnosti“, posledice po odnose dve zemlje već su nastupile.
Samo nešto ranije, kvarenju odnosa doprinelo je i božićno obraćanje mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, koji je zapretio bacanjem prokletstva na crnogorske zvaničnike koji priznaju nezavisnost Kosova.
- Ovakve izjave su neodgovorne i emituju mržnju i atmosferu neprijateljstva. Time se opet zbog crkvenih sukoba zatežu državni odnosi - kaže za „Blic nedelje“ Dušan Lazić iz Foruma za etničke odnose. On podseća da smo nedavno kvarili odnose zbog vladike Filareta i napominje da SPC treba da se vrati verskim pitanjima, a ne da se meša u svetovnu politiku.
- Taj igrokaz ministra Velimira Ilića i vladike Filareta, pa onda otkazivanje Ilićeve zvanične posete Crnoj Gori zbog toga nije dostojno ozbiljne politike. To je zloupotreba državne funkcije i institucija zarad ličnih i partijskih interesa - kaže Lazić.
On upozorava da odsustvo zvanične diplomatije jako šteti obema stranama.
- Umesto slanja političkih poruka diplomatskim kanalima, Srbija ih šalje putem javnosti, što je nedopustivo. Ambasador Lutovac je još davno trebalo da bude poslat, ali tehnički razlozi i slično ne mogu biti opravdanje. To je moglo da se tumači kao nedostatak dobre volje Srbije i dalje „zatezanje stvari“ - kaže Lazić.
Prema njegovim rečima, u odnosu Srbije prema Crnoj Gori evidentno je ispoljavanje ljutnje i frustracije što se Crna Gora odvojila, a ta frustracija traje i prerasta u potcenjivanje Crne Gore.
- Tako smo imali izjavu Aleksandra Simića, savetnika premijera Koštunice, da je Crna Gora kvazidržava, pa se onda otišlo i korak dalje tvrdnjom da Crna Gora nije na odgovarajućem civilizacijskom nivou. To ne može da stvori dobru klimu. Kad ubacimo i verska pitanja u to zamešateljstvo, onda dobijemo sve gore odnose - objašnjava Lazić.
Da su trenutni odnosi jako loši, smatra i Nebojša Medojević, lider crnogorskog Pokreta za promjene.
- Tačnije, ti odnosi gotovo i ne postoje, a sve je posledica crnogorskog referenduma iz 2006. Odgovornost za to snose političke elite i u Crnoj Gori i u Srbiji, koje nisu uspele da pronađu način da te odnose regulišu na savremen način - tvrdi Medojević. On smatra da su rukovodstva obe države „zabila glavu u pesak i ignorišu probleme“, iako su zajednički interesi toliki da Srbija i Crna Gora treba da imaju više od dobrosusedskih odnosa.
- Zalažem se za to da Srbija i Crna Gora imaju savezničke odnose. To znači dogovor oko fundamentalnih vrednosti, a to su put ka EU, formiranje pravne i građanske države i onda zajednički rad da se ti ciljevi ostvare. Popravljanje odnosa sa Srbijom prioritet je politike Pokreta za promjene - objašnjava Medojević.
Medojević, lider Pokreta za promjene, smatra da stav Crne Gore mora biti da se poštuje Rezolucija 1244, da se jednostrana rešenja ocene kao loša i da se insistira na dogovoru.
- Time bi se dala podrška većini stavova Srbije. Ipak, jasno je da će odluku doneti velike sile i, ukoliko ta odluka bude jednostrano proglašenje nezavisnosti, Crna Gora ne sme da se raduje takvoj odluci, već da to prihvati kao neželjenu realnost. Odnos Crne Gore prema Kosovu ne sme da ostane u ružnom sećanju srpskog naroda - kaže on.
I Medojević i Lazić smatraju da je nužno što pre popraviti odnose dveju zemalja. Medojević smatra da je to , uz promenu političke klime u Crnoj Gori, moguće vrlo brzo, dok Lazić ističe da Srbija mora da se reši te „uzdržanosti i nevoljnosti u politici prema Crnoj Gori“.
- Mi smo upućeni jedni na druge i krajnje je vreme da savladamo azbuku u međunarodnim odnosima, a to je da tražimo zajedničke interese s drugima, pa i sa Crnom Gorom, a ne da stalno insistiramo na razlikama. To što smo se naljutili na Crnu Goru što se odvojila od nas, ne znači da sad više ne treba da sarađujemo. Naprotiv, mnogo toga nas veže, od bliskosti naroda, zajedničkog puta ka EU, do brojnih ekonomskih interesa. Srbija mora da prevaziđe te frustracije i da konačno pruži ruku Crnoj Gori - kaže Lazić.
I Beograd i Podgorica trenutno imaju mnogo bolje odnose sa, na primer, Hrvatskom, s kojom su do pre neki dan bili u ratnom sukobu. Treba li reći da premijer Srbije nije još bio u Podgorici niti crnogorski u Beogradu, niti da pozivi za posete uopšte postoje.
Nerešena pitanja
Jedno od ključnih nerešenih pitanja je pitanje dvojnog državljanstva, koje će, prema najavama crnogorskih zvaničnika, biti rešeno u narednim mesecima. Među spornim pitanjima ostaje odnos dveju crkava, imovina SPC, imovina porodice Karađorđević... Mali pomak u odnosima označilo je potpisivanje Sporazuma o socijalnom osiguranju između Srbije i Crne Gore, koji je stupilo na snagu 1. januara, a koji su potpisali ministar rada i socijalne politike Srbije Rasim Ljajić i ambasador Crne Gore u Beogradu Anka Vojvodić. Ovaj sporazum obuhvata sve oblasti socijalnog osiguranja - penzijsko i invalidsko, zdravstveno i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, kao i dečji dodatak. On će omogućiti da 1.540 crnogorskih korisnika penzije dobija ta primanja u Srbiji i da 3.543 korisnika srpskih penzionera ostvaruje to pravo u Crnoj Gori.
Lutovac uskoro u Podgorici
Zoran Lutovac, prvi srpski ambasador u Podgorici posle osamostaljenja Crne Gore, uskoro bi trebalo i zvanično da stupi na dužnost, kažu u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije. U prvo vreme, dok se ne izgradi nova zgrada, ambasada će iznajmljivati prostor u jednom od podgoričkih hotela. Vlada Srbije je nedavno i zvanično donela odluku o otvaranju ambasade Srbije u Crnoj Gori, kako je objavljeno u najnovijem broju „Službenog glasnika“.
http://www.blic.co.yu/temadana.php?id=29058
Ti si zadnji romantik na ovom svijetu,sto se sporo krece i ceka raj...
Ako zele da i dalje IZVOZE u Crnu Goru, valjda ce i njima doci pamet do glave.Najznačajniji spoljnotrgovinski partneri u izvozu bili su Italija, s 1,09 milijardi dolara, Bosna i Hercegovina, 1,04 milijarde, i Crna Gora, 950,9 miliona dolara, a u uvozu Ruska Federacija, 2,62 milijardi dolara, Nemačka, 2,17 milijardi, i Italija, 1,78 milijardi dolara.
IM - Old Bone
Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...
Trebao bi da uporedis uvoz u Srbiju iz CG, a posebno odnos turistickog prihoda CG od Srbije, pa da ti bude jasno ko bi i kakve stete imao od sukoba. Osim toga, CG ne uvozi iz Srbije zbog ljubavi vec zbog isplativosti. Proizvodi iz Srbije, narocito osnovni, prehrambeni, su jeftiniji od istih iz okolnih i ostalih zemalja. Racunica je jasna, sukob ne odgovara ni jednima ni drugima, ali CG treba interesovati sta joj je isplativije, a ne sta hoce ili nece Srbija. Medjutim, DPS i Djukanovica interesuje opstanak na vlasti, jer ih gubitak vlasti mnogo vise kosta od sukoba sa Srbijom. Ipak, trebaju im glasovi Srba u CG da bi tu vlast sacuvali pa zato imaju "konstruktivan stav" po pitanju KiM.Najznačajniji spoljnotrgovinski partneri u izvozu bili su Italija, s 1,09 milijardi dolara, Bosna i Hercegovina, 1,04 milijarde, i Crna Gora, 950,9 miliona dolara, a u uvozu Ruska Federacija, 2,62 milijardi dolara, Nemačka, 2,17 milijardi, i Italija, 1,78 milijardi dolara.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
PODGORICA – Kako piše podgorički dnevnik „Vijesti“, kompanija Limon investments limited, u vlasništvu holandskih investitora, je ponudila 48,2 miliona evra za 75 odsto akcija Montepranzo-Bokaprodukta, a za investicije čak 205 miliona evra.
Na osnovu ponude koju su dali, Limon investments je spreman da akcije Monteptranza plati po 572 evra. Njihova vrednost na berzi trenutno je 300 evra.
Tenderska komisija za turizam je nakon otvaranja ponuda juče saopštila da je konzorcijum koji predvodi Atlas grupa Duška Kneževića ponudio 16,2 miliona evra u gotovini i 84,9 miliona za ulaganja.
Midlend resources za 75 odsto akcija Montepranzoa nudi 10 miliona evra, uz investicije od 50 miliona.
Kompanija M.G.I sa sedištem u Kotoru, iza koje stoji Belgijanac Žan Dumortier, ponudila je 1,3 miliona u gotovini i 142,5 miliona za ulaganja.
Tenderska komisija je u saopštenju navela da brojke treba uzeti uslovno, zato što tek predstoji ocenjivanje ponude, odnosno da li ispunjavaju formalno-pravne i uslove tendera.
Nakon toga, ponude će biti rangirane u skladu sa ranije utvrđenim kriterijumima.
Glavni uslov na tenderu za Montepranzo bio je gradnja golf igrališta. Pored terena podrazumeva se i gradnja najsavremenijih turističkih objekata, prenose „Vijesti”.
Kris Libreks, predstavnik Limon investments limited, uveren je da će ta kompanija potpisati kupoprodajni ugovor sa Vladom Crne Gore i najavljuje završetak izgradnje golf terena za leto 2009. godine. Još 2007. godine Limon investments limited je registrovao preduzeće u Crnoj Gori koje će se baviti realizacijom ovog projekta i razvojem golfa u Crnoj Gori. Prema njegovoj proceni preduzeće će zaposliti oko 300 do 400 ljudi u sledećih četiri ili pet godina, a u narednih osam godina ovaj broj treba da dostigne ukupno 600 zaposlenih.
Nekadašnja poljoprivredna farma poseduje skoro dva miliona kvadrata zemljišta u opštinama Tivat i Kotor, od čega je najveća parcela pored magistrale u blizini tivatskog aerodroma, podsećaju „Vijesti”.
Limon je još u igri zbog podrške Prve banke Crne Gore
Nizozemska tvrtka Limon investments nije isključena iz natječaja za kupnju 75 posto dionica Montepranza jer je dostavila pismo Prve banke Crne Gore koja će tvrtki pružiti financijsku podršku.
Tvrtka Limon investments ponudila je 48,2 milijuna eura za 75 posto dionica Montepranza i čak 205 milijuna za investicije. Komisija je dala rok tvrtki da do jučer dostavi dokaze da može ispuniti financijske obaveze koje je ponudila, ili u suprotnom njezina ponuda neće biti uvažena.
U slučaju da Limon investmenst bude prvorangirana, jedan od uvjeta da osigura bankarske garancije za obećane investicije, mimo pisma podrške koje je dobila od Prve banke. Ukoliko ne ispuni taj ili neki drugi uvjet, gubi 250.000 eura garancije koje je svaki investitor bio u obavezi dostaviti uz ponudu.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Nista tu nije propusteno, vec iz novinskih vijesti jasno receno da je za "Limon investment" bankarske garancije dala Prva banka. Naprijed imas clanak u kome se kaze da je tenderska komisija trazila dokaze da ta firma moze da ispuni finansijske obaveze koje je ponudila. Umjesto da ta firma ponudi dokaze iz svoje zemlje ili EU, iz neke respektabilne banke, garancije je dala "Prva banka", oko koje se jos nije slegla prica o milijonskim udjelima dojucerasnjih siromaha. ...
Drzava se treba brinuti i za cijenu i za investitora i za porijeklo novca koji se ulaze jer ozbiljna drzava sa svojom imovinom postupa ozbiljno, a ne kao na buvljoj pijaci, ko kome uvali i kako stigne.
Ambasada Holandije nije se oglasila, niti treba da se oglasi, jer ona ne trguje vec firma iz Holandije kojoj drzava Holandija nije tutor niti garant u datom poslu. Osim toga, "Limon investment" nije drzavna firma niti barata sa drzavnim parama i imovinom vec sa svojim, a holandska je samo utoliko sto je tamo registrovana. Takodje, prema ovome sto mozes iz novinskih napisa gore procitati "Limon investment" u vlasnistvu Krisa Libereka se 2007. godine registrovao svoje preduzece u CG, pa je to preduzece iz CG, i vjerovatno je po tom osnovu i dobilo garancije Prve banke.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Oli Ren: U Crnoj Gori se i dalje "pere novac"
Evropski komesar za proširenje Oli Ren ocenio je da se državna administracija u Crnoj Gori mora poboljšati na svim nivoima i da pranje novca ostaje kritično područje.
U intervjuu za najnoviji broj "CG Ekonomista", Ren je pozvao Crnu Goru da nastavi započete reforme državne administracije, ocenivši da će od kapaciteta pravnog sistema zavisiti da li će najmladja evropska država ove godine dobiti status kandidata za prijem u Evropsku uniju.
On je posebno pozvao Crnu Goru da se koncentriše na rešavanje akutnih problema, ojača borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i istakao da "pranje novca ostaje kritično područje" ove države.
"EU pažljivo prati sve poteze i napredak Vlade u Podgorici i veruje u evropsku perspektivu Crne Gore i svih država zapadnog Balkana", poručio je evropski zvaničnik.
On je ocenio da je Crna Gora prošle godine ostvarila značajan napredak, ali je istakao da ove godine mora nastaviti i intenzivirati reforme.
Brisel očekuje da će Crna Gora nastaviti da igra konstruktivnu ulogu u regionu, poručio je Ren.
On je upozorio da država mora ojačati sopstvene kapacitete, jer je to jedini garant njenog razvoja i vladavine prava u društvu.
"Državna administracija ostaje slaba i mora se poboljšati na svim nivoima. Akcija je potrebna da bi se postigli konkretni rezultati u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala", naveo je Ren.
"EU potpuno shvata da Crna Gora teži da dobije status kandidata za prijem u članstvo, ali Evropa želi da se to desi tek kada ona ispuni uslove za to", zaključio je Ren.
Zalosno je sto ti mislis da je CG pravna drzava i da se ulagaci u nju ponasaju kao i u zeljama iz kojih dolaze. Jasno je da nemas predstavu o tome kakva je CG i ko je sve i kako u CG dosao do kapitala, oprao ga i ko ga i dalje pere, sto nije nikakva novost ni za kapitalisticke zemlje u kojima se ta pojava takodje desava iako u mnogo manjem obimu. Osim toga, jel tebi jasno da je garancije trazila tenderska komisija, a ne ja ili neko drugi. Ako je tenderska komisija trazila bankarske, a ne pravne, garancije onda je tvoja prica o konceptu pravne drzave i mom poznavanju iste pogresno usmjerena, i da su neukusne uvrede na racun Medojevica tvoj politicki stav koji ima veze sa ekonomijom taman kao baba koju pominjes. Daklem, objasni nam sto Prva banka daje bankarske garancije za ove limune iz Holandije? U kakvom se dilu oni nalaze? ... Takodje nam pojasni zasto Oli Ren, kao predstavnik EU i time Holandije proziva CG za "pranje novca". ...
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Znači nihi, ti ne bi volio da ta kompanija uloži 250 miliona eura u Tivat?
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
nihi, ne glupiraj se, stalno nesto avetas bez smisla.
Da su ponudili malo, reka bi: "prodadose za sitne pare, sramota".
Sad kad je ponudjena ogromna cifra, opet ne valja ...
Ako ljudi imaju para, neka uplate ... ako nemaju, uzme im se depozit koji su uplatili da bi konkurisali na tenderu, nastave se pregovori sa drugoplasiranim i zdravo ...
Medojevic je pomenuo jednu mogucnost koja je vezana za Prvu banku. Posto vazan cinilac u toj banci cine ljudi iz drzavne vlasti i oko nje, a ujedno ih se sumnjici za raznorazne oblike sverca treba skrenuti paznju javnosti da se sva procedura ucini maksimalno transparentnom i javnom.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Dokapitalizacija Montenegro Airlines-a
Crnogorska vlada odlučila je da proda 30 odsto akcija nacionalne avio kompanije "Montenegro Airlines", prenele su u nedelju podgoričke "Vijesti".
Predsednik Odbora direktora te aviokompanije Zoran Đurišić je naveo da će kompanija biti dokapitalizovana do sredine godine, ali da će kontrolni paket akcija ostati u vlasništvu države.
Po njegovim rečima, najveće interesovanje za ulaganje u vlasnički udeo avio prevoznika pokazala je Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD).
Đurišić je naveo da će novac od prodaje akcija kompanije biti uložen u nabavku dva moderna aviona.
Prva Banka je samo garantovala da Holandjanin moze da ucestvuje u rangiranju, da može da bude rangiran.
Ako ga tenderska komisija postavi kao prvoplasiranog, Holandjanin ce MORATI da nadje garanciju neke mnogo jace banke nego sto je Prva Banka.
Ako neka velika evropska banka bude garantovala za Holanđanina, hoće li biti dobro što ulaže 250 miliona u Tivat?
Cudno je da Holandjani nemaju vec sada neku jaku evrpsku banku koja za njih garantuje a prijavili su se na tender na kojem se trazi bankarska garancija. U svakom slucaju, ako se pojavi neka prava evropska banka nece biti mjesta za tu vrst sumnje. Inace, svaki cisti i svjez kapital, ulaganje koje otvara radna mjesta, ne zagadjuje okolinu i donosi profit treba pozdraviti. CG treba turisticki razvijati i to ponajvise provjerenim stranim investitorima i kapitalom.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Šta je Milo stekao odmarajući se od politike
Posle napuštanja javnih funkcija bivši, i budući, premijer Crne Gore osnovao tri kompanije, kao i univerzitet sa dva fakulteta
Podgorica, 4. februara – Pošto je postalo izvesno da će novi mandatar za sastav Vlade biti Milo Đukanović, u crnogorskoj javnosti se nagađa i špekuliše šta će biti sa njegovom pozamašnom imovinom koju je stekao za samo godinu dana od kada je napustio mesto predsednika Vlade.
Nakon pobede vladajuće koalicije na izborima u oktobru 2006. godine, Đukanović je odbio premijersku funkciju, poručivši tada da je umoran od politike i da država koja je tek ostvarila nezavisnost treba „svoju snagu da zasniva na jačini institucija, a ne pojedinaca”.
Posle napuštanja javnih funkcija, on se tokom prošle godine okrenuo privatnom biznisu i osnovao tri kompanije: „Kapital invest” i „Prajmari invest”, registrovane za konsalting i menadžment, i „Selekt invest”, firmu za nekretnine, kao i univerzitet „Universitats”, sa dva fakulteta.
U istom periodu Đukanović je kreditom londonske banke za milion i po kupio skoro sedam odsto akcija „Prve banke”, čiji je glavni akcionar njegov brat Aco. O uslovima pod kojima je dobio kredit, načinu na koji će ga vraćati i novim transakcijama i desetostrukim zaradama po tom osnovu, „Politika” je pisala u nekoliko navrata.
Ekonomski eksperti fascinirani su činjenicom da je Milo Đukanović skoro „iz praznih džepova” uspeo da za jednu godinu stvori kapital kakav bi bilo realno zaraditi za dvadesetak godina na Zapadu.
Da nije reč o preterivanju, svedoči podatak iz Komisije o konfliktu interesa od pre godinu dana, dakle pred sam odlazak Đukanovića sa mesta premijera. Ti papiri „kažu” da je tada bivši predsednik Vlade Milo Đukanović bio „primoran” da živi od 1.477 evra, u šta je uračunata i plata njegove supruge. On je sa bratom Acom vlasnik jednog stana u Podgorici. Nema drugu nepokretnu ili pokretnu imovinu, ni automobil, dok mu je supruga vlasnik „audija A3” kupljenog na kredit.
Predsednik DPS-a naknadno je, pred odlazak sa premijerske funkcije, dopunio imovinski karton u kom je naveo da mu je brat Aco poklonio svoj deo stana u Beogradskoj ulici u Podgorici od 73 kvadrata i da sada stanuje u stanu od 184 kvadrata, plus potkrovlje.
Takođe je naveo i da je Aco Đukanović brataniću Blažu ugovorom o poklonu preneo vlasništvo nad 412 kvadrata poslovnog prostora u elitnoj zgradi „Vektra”.
Nedavno je predsednik Komisije za konflikt interesa Slobodan Leković saopštio da do kraja ovog meseca svi funkcioneri ponovo moraju da prijave imovinu. Zakon o konfliktu interesa precizirao je da javni funkcioner može biti osoba iz privatnog biznisa, ali pravo upravljanja se u tom slučaju prenosi na treće lice.
„Javnu funkciju će morati da obavlja u skladu sa postojećim Zakonom o konfliktu interesa, ali ukoliko ima svoju firmu moraće da prenese pravo upravljanja na neko treće lice. Dakle, ne može da bude u Upravnom odboru, ne može biti predsednik Upravnog odbora niti izvršni direktor. Može biti osnivač, njegovo vlasništvo i dalje ostaje, ali pravo upravljanja mora preneti na neko treće lice”, objasnio je Leković. On kaže da ovaj zakon ne spori da javni funkcioner ima imovinu,„nije sporno da ima i fabrike i firme i institucije i tako dalje. Međutim, sve to mora prijaviti u svom godišnjem izveštaju o prihodima i imovini“.
Najava povrataka Đukanovića po peti put na premijersko mesto i prestanak bavljenja započetim biznisom izazvala je brojne komentare.
Profesor Svetozar Jovićević je iznenađen pričama o eventualnom povratku lidera Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića i ocenjuje da nije prirodno očekivati da neko ko je već dugo bio u vlasti i u teškim vremenima, ko je pet puta već bio na toj funkciji, želi ponovo da radi „najteži mogući posao”. Ukazavši na to da je Đukanović najavio da želi da se angažuje u biznisu, Jovićević je ocenio da kad neko počne time da se bavi nije prirodno očekivati da to odjednom ostavi „po strani”.
„Postoje krupni razlozi zašto on to čini. Definitivno sam ubeđen da to nije njegova želja za vlašću, jer bi bilo neprirodno tako nešto očekivati”, uveren je Jovićević.
Za lidera Narodne stranke Predraga Popovića odlazak, bez obzira na zdravstveno stanje, bivšeg premijera Željka Šturanovića i razlozi njegovog povlačenja stvar su političke projekcije DPS-a.
„DPS je nakon poslednjih izbora, a po proceni Đukanovića, odlučio da u prvi plan gurne jednog mirnog i neiskompromitovanog Šturanovića, da bi Đukanović za tih godinu i nešto dana ozakonio svoje enormno bogatstvo”, rekao je „Politici” Popović.
Mogućnost Đukanovićevog povratka na državne funkcije aktuelizovana je krajem prošle godine u kontekstu kandidovanja na predsedničkim izborima, kada je i izjavio da je „kratko predahnuo od politike”, te da „niti želi, niti može da pobegne od odgovornosti od povratka na premijersku funkciju, ukoliko objektivne okolnosti to budu nalagale”.
Izvor „Politike” iz vrha DPS-a uverava nas da će već 15. februara biti zakazana sednica Skupštine na kojoj će Đukanović predložiti svoj kabinet i izneti program Vlade za naredni period.
Ovaj izvor tvrdi da će Đukanović biti krunisan 15. februara, jer je istog datuma 1991. godine, tada vođa „džemperaša”, Milo Đukanović postao premijer i to sa samo 29 godina. Peti put trebalo bi da bude ustoličen ovog 15. februara.
Novica Đurić
[objavljeno: 05/02/2008.]
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks