Poštovani gospodine:
U stvarima od vaše kratke diskusije u vašoj stranici u stvarima od "izumi" ili "pripisivanje" od matematike, "algebra", u ovom slučaju, ali takođe geometrija i trigonometrija, vi ste apsolutno u pravu; Arapi nisu "izmislili", numerologiju inumeričko računanje.
Grci zaista jesu, 380 godine pre nove ere (vaš datum) ili tamo o tome ima izvesnog
visokog mišljenja i spoljašnjeg mišljenja zasnovanim osnovama koje je mišljenje sa veličinom, ali obično manje, kompetencije u našim koledžima, univerzitetima i "javnim" školama danas.
Ime "algebra" je svakako "arapska", ili "arapsko-persijska", "arapsko-fariska" itd, reč. Ali stvar od ove forme od matematike bila formirana i šifrovana u penisulasu iarhipelagosu od Peloponižana i "Helasa", davno, davno pre pojave prvih "Arapa" na šta je bilo onda ivica od poznatog sveta.
Šta se desilo? Zašto danas postoje ove velike pogrešne koncepcije sa čuvanjem pravog i rasnog porekla od današnje napredne matematike? Zašto tako mnogo ljudi, posebno, zbog nekog razloga, učitelji javnih škola u prvom razredu, pripisuju Arapima "podmeću" za "izumitelje" matematičkog računanja? Odgovor na prvo pitanje je jednostavan: ignorisanje istorije. Kao vrlo dobro kao približno urođena potreba da se pripisuje svakome čija koža nije Bela i čija rasa nije Evropska "nagrada" za izmišljanje nečega velikog što čini da se svet okreće. Ako se ovakav trend nastavi, da su sredinom veka, crnčuge od (onoga što je ostalo) Detroita slaviće Martina Lutera Kinga kao "izumitelja" motornog automobila, a ne Henrija Forda. Ali, možda oni to već uveliko čine.
Odgovor na drugo pitanje možda može biti nađeno u objašnjenju od "seizmičkog" istorijskog događaja koji se dogodio u "Srednjem-Istoku" rano u 5 veku, 620 godine
Pre Nove Ere. Na ovaj datum Prorok Muhamed, čije neuravnotežene "proze", (Hadit, itd), bio, prema velikom Engleskom istoričaru (i Slobodnom Zidaru) Edvardu
karakterizovan kao biti "kod vremena izgubljen u oblacima", i "... kod ostatka vremena gmizao u prašini, ..." preduzeo "veliku šetnju od Medine do Meke, i onda, iznad, posle posvećenja fenomenalne ekspanzije strane nove "religije" ili jeres od Islama koja danas može tvrditi da ima više pristalica nego Hrišćanstvo.
"Armije" od Islama, zapravo male bande od boraca, plaćenika, i fanatika, Hrišćanskih odmetnika, pregazili su većinu od onoga što je bilo, do tada, neki od naj nastanjenijih i prosperitetnih provincija od Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva. Koje su do tada bile mnogo više na propadanju. Počevši od Meke u 620 godini Nove Ere ("Anno Hegira"), Muslimani su dostigli Tangire u današnjem Maroku 640 godine Nove Ere. Do 699 godine u Novoj Eri oni su zauzeli Rimsku Kartaginu. I čitavu Severno Afričku Obalu, dom St. Augustina, "oca" od Latino Katolicizma, je u rukama Islama do ovih dana. Kao vrlo dobro kao skoro sve od onoga što danas je termin "Srednji Istok".
Zanačajan razvitak "zakinutog" orgnanskog jedinstva od Mediterana. I kontakti, posebno između više industrijskih, urbanih, nastanjenih i zdravih Istočnih provincija, i više nazadnih, latentnih varvarskih Zapadnih provincija (moderna Francuska, Španija, Potugalija, Engleski, itd), bile izgubljene. "Sedišta" od učenja u Antikvitetu,univerzitetima, školama od filozofije - i matematike, bila sva u Srednjem Istoku: Anitohu, Efezusu, i, pogotovu, u Aleksandriji, ("ai-Iskandrija"); čak Kartagina nije imala neznatnu reputaciju za generalno učenje, i posebno retoriku i zakon. Sada, bi smo svi mi bili u rukama novih, agresivnih, i militantnih kultura i društva. Kultura i društvo od "Arapskog" Islama.
To je bila dužnost da ovu nepredvidljivu "erupciju" od Islama tako da Zapadna Kultura i nauči izgubljeni kontakt sa i pristupom glavnim intelektualnim i akademskim "predmetima" od svoje kulture: filozofije, kulture, retorike, zakona, čak proze i poezije -- i matematike.
Ali, Arapi nisu, "izmislili" ove stvari; oni su ih osvojili, oni su oborili, oh kakva slučajnost u njihovim rukama. Arapi nisu igrali ulogu u njihovom razvoju i elaboratu.Arapi, ja moram ponoviti nisu, "izmislili" matematiku; to je u potpunosti proizvod Zapadnih genija.
I, ne samo da su ih oni zaplenili, oni su agresivno i nasilno poricali one čije su nasledstvo oni bili, od pristupa njihovog intelektualnog, kulturnog i "rasnog" "vlasništva". Godine 1920, Francuski istoričar, kasnije Henri Pirene, artikulisao je teoriju prema kojoj on tvrdi da je napredovanje Islama razbilo Mediteranski svet; i, stvorilo Mediteransko "Islamsko Jezero". Arapi, patrolirajući ovim "unutrašnjim morem" u njihovim galeonima, (izgrađenih na Rimsko-Vizantijskom šablonu), -- i radeći i posada od Hrišćanskih robova, presekli su Zapadnu Evropu od ekonomskog "preduzetništva" južnog i istočnog Mediterana. Kao posledica, u Zapadnu Evropu, trgovinski zastoj; i kompleks socio-ekonomskih struktura Kasnog Antikviteta bili su zamenjeni serijskim osnovama, surova, osiromašena "institucija" mi danas znamo kao "feudalni sistem". Ekonomska i društvena atrofija bila je "komplimentovana" od sličnog (i katastrofičnog) promena u učenju. Evropa je izgubila pristup svojim tradicionalnim centrima od kulture i učenja (koja je preživela "pad" Rima), ali ne i Arapska osvajanja. Kao posledica, kultivisano društvo, "život od uma", i napredno učenje, u umetnosti i nauci, praktično (ili "korisna" umetnost), --
i napredna i praktična matematika, umrla je van Evrope.
Arapska praksa svojatanja i terorizma njihovog načina oko Zapadnih i Evropskih obala "njihovog" mora leve Zapadne Evrope od Južne Francuske i Španije, presečenih stotina milja od aritmetičke biblioteke kod Aleksandrije. Prema tome, on je imao precizno malu priliku da postane čak umereni dobro-verzirani u matematici. Ako trupe patoloških masovnih ubica, vitlajući mesečevim srpovima, nastavio da pravi zemlje koje su padale u blizini njegovog sela noseći njegovu porodicu i praveći od svojih suseda tržište robova od Alžira ili Tunisa.
Ubuduće od ovoga, mi se moramo odupreti (pogrešnim) pokušajima da se "čestita" Arapima za "održavanje bezbednosti" ovom dragocenom nasleđu od Zapadnjačkog razmišljanja tokom ovih dugih vekova kada je Zapadni Svet bio nazadan i varvarski da odgovarajuće ceni ovo nasleđe. U stvari, kada su Arapi zauzeli Aleksandriju, očigledno pomoću podkupljivih izdajničkih elemenata među stanovnicima Jevrejske populacije, prva stvar koju su oni učinili sa fabulskom "bibliotekom kod Aleksandrije" bilo je njeno spaljivanje! Nekoliko vekova kasnije, 1120 godine Nove Ere, Zapadni putnici, možda Đenoveze ili Veroneze u Aleksandriji "poslovno", posetili ruševine od stare biblioteke i videvši tamo ništavilo u zidovima, gde su tamo "precizno" držani spisi; zidovi su još uvek bili izgrebani sa znacima od požara koji su imali spaljene ove "precizno" skrolovane spise.
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Bookmarks