Pojam Srbin narod je smatrao za vjerski pojam, SRBIN=PRAVOSLAVNI - izvori/dokumenta

[Ćipur]

Ћипуре,је ли постојао термин србин исламске вјероисповијести ?Није.
То што си ти навео значи да неко није могао бити Србин ако није био Православан а не да је Србин=Православан.....
По твојој логици кад Његош каже у Горском Вијенцу....,,Палеолог позива Мурата да покопа Грке са Србима...``,значи ли то да Његош каже,,....Палеолог позива Мурата да покопа Грке са Православним....``?!Не никако.....

Niko ne spori da je pravoslavna ELITA na celu sa Njegosem, Vukom ... pokusala tada da termin Srbin iz vjerskog pretvori u ETNICKI.

Ali NAROD kako sam naglasio u naslovu topica termin Srbin je shvacao iskljucivo kao vjerski termin.

Pokusaj Njegosa, Vuka, Garasanina da termin Srbin ... pretvore u narodni, nacionalni etnicki termin, nije uspio. I dan danas Srba ne postoji osim pravoslavnih, nema 10 muslimana i katolika na ovom svijetu koji se izjasnjavaju da su Srbi.

[Slavic]

Ni ja, kad pocnem da citam od zadnje stranice. Kad ne zelim da se suocim sa dokazima od pocetka topika.
Vidis li ih sad, na jednom mjestu? :ass:

11 IZVORA nam potvrđuju, NAROD je smatrao SRBIN=PRAVOSLAVNI

Čeh Holeček 1876. tvrdi da je za Crnogorce Srbin - vjerski termin

Simo Matavulj tvrdi da je za NAROD pojam Srbin vjerski pojam

Profesor u Beogradu Vladimir Karić tvrdi da je za NAROD pojam Srbin - vjerski pojam

Za Marka Miljanova termin Srbin je vjerski termin

Rus Pavle Rovinski tvrdi da je ime SRBIN u NARODU označavalo pravoslavnog

I za knjaza Nikolu, kad je bio mlad, termin Srbin, bio je vjerski termin

I za Vuka Vrčevića Srbin je vjerski termin

Stojan Novaković, političar, diplomata, filolog, istoričar književnosti, Predsjednik srpske kraljevske akademije, kaže da je za NAROD termin Srbin - čisti vjerski termin!

Ruski konzul Giljferding svjedoči da je termin Srbin u Bosni imao čistu vjersku oznaku

Sima Ćirković kaže da je u NARODU SRPSTVO=PRAVOSLAVLjE

Čak i za Simu Milutinovića Sarajliju, kad neko pređe iz katoličanstva u pravoslavlje, znači da je prešao u SRBSTVO!

Mislio sam izricito na one blesave tvrdnje da se Srbi i Crnogorci nikada nijesu tukli za 600 godina zajedno protivu Turaka.

[Slavic]

Niko ne spori da je pravoslavna ELITA na celu sa Njegosem, Vukom ... pokusala tada da termin Srbin iz vjerskog pretvori u ETNICKI.

Ali NAROD kako sam naglasio u naslovu topica termin Srbin je shvacao iskljucivo kao vjerski termin.

Pokusaj Njegosa, Vuka, Garasanina da termin Srbin ... pretvore u narodni, nacionalni etnicki termin, nije uspio. I dan danas Srba ne postoji osim pravoslavnih, nema 10 muslimana i katolika na ovom svijetu koji se izjasnjavaju da su Srbi.

Netacno. Da je to tako, ne bi se ogromna vecina stanovnistva (npr. 95%) na popisima izasnjavali kao Srbi.

Da, nema, nazalost. Zato sto su svi pod pritiskom diskriminacije bili prisiljeni da prime pravoslavlje (Emir Kusturica, Fahreta Jahic Zivojinovic,...)

[Ćipur]

Netacno. Da je to tako, ne bi se ogromna vecina stanovnistva (npr. 95%) na popisima izasnjavali kao Srbi.

Ko se i dje izjasnjavao 95% kao Srbi?

Da, nema, nazalost. Zato sto su svi pod pritiskom diskriminacije bili prisiljeni da prime pravoslavlje (Emir Kusturica, Fahreta Jahic Zivojinovic,...)

Tako je. Pod pritiskom su bili prinuđeni da uzmu pravoslavlje! Bravo! Pošteno si to rekao!
Kusturica i Lepa Brena su uvidjeli da im nema zivota u Srbiji medju krvožednim nacionalistima, ako se ne proglase Srbima.

[Ćipur]

Mislio sam izricito na one blesave tvrdnje da se Srbi i Crnogorci nikada nijesu tukli za 600 godina zajedno protivu Turaka.

Fino je da si uvidio tvoje zablude kako je pojam Srbin bio etnički pojam. On je promovisan kao etnički/nacionalni pojam od skora.
Fino da si uvidio da je u 19. vijeku i ranije Srbin bio čisti vjerski termin.

Hvala na pažnji, ako imaš još neku zabludu, tu sam.

[Slavic]

Ko se i dje izjasnjavao 95% kao Srbi?



Tako je. Pod pritiskom su bili prinuđeni da uzmu pravoslavlje! Bravo! Pošteno si to rekao!
Kusturica i Lepa Brena su uvidjeli da im nema zivota u Srbiji medju krvožednim nacionalistima, ako se ne proglase Srbima.

Stanovnistvo Crne Gore

[Slavic]

Ko se i dje izjasnjavao 95% kao Srbi?



Tako je. Pod pritiskom su bili prinuđeni da uzmu pravoslavlje! Bravo! Pošteno si to rekao!
Kusturica i Lepa Brena su uvidjeli da im nema zivota u Srbiji medju krvožednim nacionalistima, ako se ne proglase Srbima.

Stanovnistvo Knjazevine Crne Gore

[Slavic]

Po milijarditi put edukacija :
U državi Duklji, od sredine IX st, u procesu miješanja doseljenih Slovena s Ilirima, Romanima, Grcima (Vizantincima) i pripadnicima drugijeh plemena i naroda, u posebitijem prirodnim i povijesnim uslovima, nastali su Dukljani, kako smo već viđeli, prvo nominalno kao vazalni (vizantijski) narod i od 1043. godišta i kao samostalan narod. Od svršetka XII v. po novopreimenovanoj zemlji Zeti (Zenti, Genti), u procesu njihova daljega spajanja i srođavanja, javljaju se Zećani, za vlade Nemanjića također kao vazalni, a poslije 1360. g. i kao ponovo samostalan narod. Takav rang i položaj ostvaruju stalnom obranbenom i oslobodilačkom borbom kako protivu Srba tako isto i svijeh ostalijeh neprijatelja. Od treće decenije XV st. prema imenu zemlje i nazavisne države Crne Gore, na istorijsku pozornicu stupaju i Crnogorci kao samostalan narod. A do kraja istoga stoljeća, neprestanoj obranbeno-oslobodilačkoj borbi, kao građanskoj revoluciji, u toku narednijeh vijekova, na podlozi posebitijeh ekonomskih, kulturnijeh, državno-pravnih i ostalijeh tradicija, iz crnogorskog naroda postepeno je uobličena i crnogorska nacija, kao najveći oblik svijesti o sebi. Uporedo s njihovijem prvorazrednijem postojanjem, tek duboko u novomu vijeku drugorazredno se pojavljuju i tzv. Srbi, kao pojam neetničkoga sadržaja i postojanja. Od tada prvo označava pripadnost Crnogoraca nazovi srpstvu, tj. Pravoslavlju, što se, naročito poslije obnove Pećke patrijašije (1557 – 1766), poistovjećivalo sa srpskijem narodom u Srbiji. Do toga je došlo stoga što je arhiepiskop Sava Nemanjić tek 1219. godišta u Zetu uveo pravoslavlje, koje se do tada nalazilo u sastavu srpske arhiepiskopije u Žiči i patrijašije u Peći. Iz toga razloga Njegoš drži da su njegovi sunarodnici etnički i nacionalno Crnogorci, a po vjeri Srbi. Međutijem, za razliku od toga srpstva, zabluđelo srpstvo Vuka Karadžića je jezičkoga (štokavskog) karaktera. A crnogorski Srbi Nikole I Petrovića su produkt njegove, u odnosu na Srbe i Srbiju, osvajačke politike. I SVI DRUGI OBLICI SERBSTVA U CRNU GORU SU NEETNICKI I NE NACIONALNI .

To je obicna teorija. Naprotiv, ne postoji nikakv "melting pot" u Duklji, imali smo Slavene i grcki/latinski utjecaj koji je nestao u XII vijeku. Nema nikakvih "Dukljana" - gdje su oni ikada zabiljezeni? Nigdje. Ista stvar sa "Zecanima" koji se jednostavno ne javljaju, jer je Zeta oduvijek postojala (postoji/e i danas). Izostavljas da je Duklja bila dio Srbije jos prije, a tek poslije postala nezvisna obnovivsi srpsku drzavu. Do IX vijeka se srpsko ime (bas kao i hrvatsko...pa i cesko i poljsko nedugo zatin) stabilizovalo, kao sto znamo imena mocnih vladajucih elita su prihvacena svugdje i to je standardni proces etnogeneze naroda. Nema nikakve "narodne samostalnosti poslije 1360." Smijesne price o oslobodilackoj i odbrambenoj borbi su mnogo smjesnije od naziva "Hrvatski rat za nezavisnost" 1991-1995. Interesantno, zar si zaboravio da je Srpsko carstvo u Zeti nastavilo da zivi, i da se Zeta vratila Srbiji u Despotovini?

Srbi se prvi put pojavljuju 822. godine kao vecinski narod (rimske) Dalmacije. Crnogorci tek krajem XV vijeka. Torija pravoslavlje=srpstvo je vise puta pokazana netacnom.

[Ćipur]

Stanovnistvo Crne Gore

Đe i kad?
Navedi link, navedi dokaze za to?

[ihtus777]

Niko ne spori da je pravoslavna ELITA na celu sa Njegosem, Vukom ... pokusala tada da termin Srbin iz vjerskog pretvori u ETNICKI.
Ali NAROD kako sam naglasio u naslovu topica termin Srbin je shvacao iskljucivo kao vjerski termin.
Pokusaj Njegosa, Vuka, Garasanina da termin Srbin ... pretvore u narodni, nacionalni etnicki termin, nije uspio. I dan danas Srba ne postoji osim pravoslavnih, nema 10 muslimana i katolika na ovom svijetu koji se izjasnjavaju da su Srbi.

Нико не спори да се термин Србин схватао као вјерски термин,али није термин Србин значило исто што и Православан,то нису били синоними.Није постојао Србин муслиман или Србин протестант,него ниси могао бити Србин ако ниси био Православан а то је далеко од овога што ти покушаваш да покажеш-да су Српство и Православље били синоними.
И Свети Петар и Његош и Владика Василије јасно раздвајају``бити Србин`` од``бити Православан``,вјеру од нације.

Ћипуре,заборавих да те питам,да ли си читао ``Monumenta Montenegrina``,десет томова о Црној Гори које је издао историјски институт Црне Горе?

[CGmafiozz]

Netacno. Da je to tako, ne bi se ogromna vecina stanovnistva (npr. 95%) na popisima izasnjavali kao Srbi.

Ah Nije to Tacno, jer 95% su kazili da su zborili "srpski", ali nijesu pitali na popisima kako izasnjavas, jer svi su izasnjavali kao Crnogorci ne srbi

[Slavic]

Ah Nije to Tacno, jer 95% su kazili da su zborili "srpski", ali nijesu pitali na popisima kako izasnjavas, jer svi su izasnjavali kao Crnogorci ne srbi

S obzirom na cinjenicu da nije postojalo izjasnjavanje u popisima nacionalnisti do Jugoslavije to nije bitno. A i dalje - oni zasigurno nijesu mislili na pravoslavni jezik kao sto Cipur tvrdi. :bart:

Ne Srbi? Znas li iole ijednog Crnogorca koji tada prije nije bio Srbin (i danasnji samozvani mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve je bio Srbin, pa cak i Sekula Drljevic srpski sovinist)?

[Slavic]

Đe i kad?
Navedi link, navedi dokaze za to?

Linkove...kada se sjetim sto si trazio samo linkove jer koristis samo online izvore a ne citas nikad knjige. :joint:

Inace to je popis 1905. godine. Ako bilo sta uopste znas o Crnoj Gori, to bi trebalo da znas. Prouci malo sto je to Crna Gora, pa nam se javi.

[Ćipur]

Lin

Inace to je popis 1905. godine. Ako bilo sta uopste znas o Crnoj Gori, to bi trebalo da znas. Prouci malo sto je to Crna Gora, pa nam se javi.

Ma nemoj?
I je li se na tom Popisu iko, ijedan jedini čovjek izjasnio svojom voljom što je po nacionalnosti/narodnosti?

Što je pokazao taj Popis koji su bili rezultati?

[Ćipur]

S obzirom na cinjenicu da nije postojalo izjasnjavanje u popisima nacionalnisti do Jugoslavije to nije bitno. A i dalje - oni zasigurno nijesu mislili na pravoslavni jezik kao sto Cipur tvrdi. :bart:

Pazi legendo.
Srbi su u Crnoj Gori izmišljeni polovinom 19. vijeka, izmislio ih je Njegoš po nagovoru Vuka, Garašanina, Sime Sarajlije ...
Srbi su u Crnoj Gori nastali kao politička kategorija, jer je pravoslavna elita htjela da objedini sve na Balkanu pod jednim imenom, pa su izabrali ime Srbalja/sebara/ratara.
Nepismeni narod / puk / svjetina dugo nije mogao da shvati što mu to prodaje pravoslavna elita, pa je termin Srbin, shvatio kao vjerski termin, sinonim za pravoslavca.

Zašto polemišeš sa mnom, polemiši sa Holečekom, Matavuljom, Stojanom Novakovićem, Markom Miljanovom ...

Evo ti izvori pa ih ospori! Kaži fino, "tu i tu laže, taj i taj" ...



Da vjerujemo tebi ili njima, tebi ostrašćenom virtuelnom Svetosavcu ili ovim ljudima na linkovima.

:ass:

Evo, imaš svega 11 istorijskih izvora da osporiš! :lolblue: :ass:

11 IZVORA nam potvrđuju, NAROD je smatrao SRBIN=PRAVOSLAVNI

Čeh Holeček 1876. tvrdi da je za Crnogorce Srbin - vjerski termin

Simo Matavulj tvrdi da je za NAROD pojam Srbin vjerski pojam

Profesor u Beogradu Vladimir Karić tvrdi da je za NAROD pojam Srbin - vjerski pojam

Za Marka Miljanova termin Srbin je vjerski termin

Rus Pavle Rovinski tvrdi da je ime SRBIN u NARODU označavalo pravoslavnog

I za knjaza Nikolu, kad je bio mlad, termin Srbin, bio je vjerski termin

I za Vuka Vrčevića Srbin je vjerski termin

Stojan Novaković, političar, diplomata, filolog, istoričar književnosti, Predsjednik srpske kraljevske akademije, kaže da je za NAROD termin Srbin - čisti vjerski termin!

Ruski konzul Giljferding svjedoči da je termin Srbin u Bosni imao čistu vjersku oznaku

Sima Ćirković kaže da je u NARODU SRPSTVO=PRAVOSLAVLjE

Čak i za Simu Milutinovića Sarajliju, kad neko pređe iz katoličanstva u pravoslavlje, znači da je prešao u SRBSTVO!

[Ćipur]

Evo i 12. izvor, 1913. godine Njemac Hugo Grote boravio u Bosni i Crnoj Gori, svjedoči nam da Srbin označava ništa drugo osim pravoslavca!

[ihtus777]

Ћипуре,ајде да се задржимо на Павлу Ровинском.Отвори трећи том на 451 страну и прочитај шта је написано болдованим словима.Кад то прочиташ онда прва два пасуса испод.
Шта пише ?

[Ćipur]

Ћипуре,ајде да се задржимо на Павлу Ровинском.Отвори трећи том на 451 страну и прочитај шта је написано болдованим словима.Кад то прочиташ онда прва два пасуса испод.
Шта пише ?

Ma piše on svašta u skladu sa tadašnjom politikom, ali takođe jasno kaže kako narod u Crnoj Gori gleda na termin Srbin:

"Ime Srbin označava pravoslavnog"

kaže Rovinski!

Evo link sa originalom na ruskom jeziku.

https://forum.cdm.me/showpost.php?p=618954&postcount=6

[ihtus777]

Можеш ли ми рећи која је страна то у његовим томовима,јер ниси ставио ни књигу ни страну ни годину кад је то рекао?

[Zvek_Zivi]

Zar se ne izjasnjavase 22 mil naroda e su YUGOSLOVENI pa sto sad postase marsovci !

[Zvek_Zivi]

To je obicna teorija. Naprotiv, ne postoji nikakv "melting pot" u Duklji, imali smo Slavene i grcki/latinski utjecaj koji je nestao u XII vijeku. Nema nikakvih "Dukljana" - gdje su oni ikada zabiljezeni? Nigdje. Ista stvar sa "Zecanima" koji se jednostavno ne javljaju, jer je Zeta oduvijek postojala (postoji/e i danas). Izostavljas da je Duklja bila dio Srbije jos prije, a tek poslije postala nezvisna obnovivsi srpsku drzavu. Do IX vijeka se srpsko ime (bas kao i hrvatsko...pa i cesko i poljsko nedugo zatin) stabilizovalo, kao sto znamo imena mocnih vladajucih elita su prihvacena svugdje i to je standardni proces etnogeneze naroda. Nema nikakve "narodne samostalnosti poslije 1360." Smijesne price o oslobodilackoj i odbrambenoj borbi su mnogo smjesnije od naziva "Hrvatski rat za nezavisnost" 1991-1995. Interesantno, zar si zaboravio da je Srpsko carstvo u Zeti nastavilo da zivi, i da se Zeta vratila Srbiji u Despotovini?

Srbi se prvi put pojavljuju 822. godine kao vecinski narod (rimske) Dalmacije. Crnogorci tek krajem XV vijeka. Torija pravoslavlje=srpstvo je vise puta pokazana netacnom.

Nije tacno eo pisu da su naselili Bjelasicu u ledeno doba !!!!!!!


Mi odavno vidimo da vaska istorija je mimo svjecke ,eto i Duklja je serebaljska hahahahahahha misim straovitije gluposti nijesam cuja do skoro !

O cemu ti to mlatis ???? O cesovoj Zeti i serbaljima ,ti sanjas !

[ihtus777]

Zar se ne izjasnjavase 22 mil naroda e su YUGOSLOVENI pa sto sad postase marsovci !

Јесу територијално и као нација,али као народ се никад нису могли изјаснити као Југословени.

[Zvek_Zivi]

DUKLjANSKA DRŽAVA - CRNOGORSKI ISKON I KORIJENI

Zašto ono čime bi se drugi narodi ponosili izaziva otpor u dijelu današnje Crne Gore?

Porfirogenit kaže da Hrvati, Srbi, Dukljani i ostala susjedna plemena pripadaju "Slavinima"

Crnogorska država je pod različitim imenima postojala više vjekova ali se o njoj malo znalo i nedovoljno zna, pogotovo za njen najstariji period - dukljanski, jer niti je bilo želje, niti školovanih ljudi koji bi napisali njenu istoriju, a ono što se o njoj zna uglavnom su uzgredno pisali drugi, onoliko koliko je istorija dukljansko-zetske države zadirala u istoriju drugih - susjednih naroda - Vizantinaca, Normana, Srba, Hrvata, Bugara, Mlečana, rimskih papa. Tek će se posljednjih decenija XX vijeka pojaviti nekoliko djela koja bar malo nadomještaju propuštene vjekove.
Rijetki su evropski narodi, pogotovo slovenski, koji mogu dogledati do samoga dna svoje prošlosti od kada su se uključili u evropski svijet, iz praistorije u civilizaciju.
Korijen crnogorskog državnog, pa i nacionalnog bića seže u duboku prošlost koja je izbrojila više od jednog milenijuma, dok je njen hrišćanski korijen još dublji. Dukljanska arhiepiskopija spada među najstarije u Evropi.
Duklja ili kako je kasnije na Zapadu nazvana Kraljevstvo Slovena, nije samo civilizacijska evropska tekovina nego i južnoslovenski priključak u evropski kulturni svijet.
Geopolitički položaj dukljanske, odnosno zetsko-crnogorske države i njen specifičan istorijski razvoj stimulišu i daju joj sopstveno mjesto u regionu i slovenskom svijetu. Ta mala balkanska država, izuzimajući vrijeme kralja Bodina, kada je dostigla svoj vrhunac moći bivala je ugrožena od mnogih neprijatelja koji su je željeli posjedovati kao važno strategijsko područje. Pojedini susjedi su u tome i uspijevali, zauzimajući joj pojedine oblasti, ili uništavajući i cijelu državu.
Dugo vremena po doseljavanju na Balkanu, slovenska plemena su bila pod vrhovnom vlašću Vizantije. Čak i u doba stvaranja svojih država nijedna srednjovjekovna sIovenska država nije uspjela da objedini sve Slovene na Balkanu u jednu državu, iako je takvih pokušaja bilo. Kod Grka i Rimljana, naziv SIoven proteže se do X vijeka kao Slavinija, Sclavenia, Sclavonia. Konstantin Porfirogenit kaže da Hrvati, Srbi, Dukljani i ostala susjedna plemena pripadaju "Slavinima". Sličnu terminologiju nalazimo i kod drugih onovremenih istoričara. Rimska imena provincija polako su ustupila mjesto novoj geografskoj nomenklaturi, izuzimajući Dalmaciju - Gornju i Donju.
Upravo na prostoru Gornje Dalmacije prostirala se teritorija Dukljanske države, nekadašnje Prevalitane.
Pod pojmom Duklja najčešće se podrazumijeva stari grad na sastavcima rijeke Zete i Morače kraj Podgorice. Ovaj grad je više vjekova bio prijestonica Dukljanske države dok ga nijesu razorili razni neprijatelji tako da njegove razvaline i danas leže nedovoljno istražene, iako su tu, na dohvat ruke.
Ime Duklja se najčešće izvodi od imena rimskog municipija Doclea u oblicima Dioclea, Dioclia, slovenski Dioklitija. Srednjovjekovni oblik Dioklija povezuje se sa imenom cara Dioklecijana koji je po majci porijeklom iz grada Duklje. Ovo ime nalazimo još u IV vijeku kod latinskog pisca Victora Aureliusa, da bi od VII vijeka kod grčkih pisaca bilo sve češće. Ipak, tek se Konstantin Porfirogenit nešto preciznije definisati ime, teritoriju i narod u srednjovjekovnoj Duklji, nazivajući je zemljom Dioklejom, a njene stanovnike Dioklitanima.
Ime Duklja za dukljansku državu susrijeće se sve do XVI vijeka kada se posljednji put pominje u djelima čuvenog crnogorskog štampara Božidara Vukovića Podgoričanina.
Kada je Porfirogenit pisao svoju istoriju oko 950. godine nije ni slutio da će to dugi biti osnovni izvor za taj period dukljanske države koju opisuje nezavisno od srpske i hrvatske kao susjeda. Pored njih on upisuje i oblasti Travunije, Zahumljana i Neretljana, na koje se oslanjala Dukljanska Kraljevina, a koja je počinjala od dračkog kaštela na jugu. On kaže da Duklja "leži prema kaštelima Drača, tj. do Lješa, Ulcinja i Bara i ide do Kotora, a planinskim stranama se graniči sa Srbijom". Dakle, prema ovom i drugim izvorima iz onoga vremena mogu se približno odrediti granice dukljanske države iako su one u raznim vremenima bile različite, što je ponekad zavisilo i od moći susjeda. Pored već pomenutih granica na primorju, u unutrašnjosti su to bili planinski vijenci između izvora rijeke Zete i Pive, limski kraj i visoke planine na istočnoj strani Skadarskog jezera.
U vrijeme pojedinih kraljeva iz dinastije Vojislavljevića teritorija Duklje se prostirala do ušća Neretve i na istoku do Bugarske.

Dok su Crnogorci velikodušno ćutali, drugi su se utrkivali da prisvoje dukljansko-zetsku istoriju

Dukljanski vladari nakon njenog osamostaljenja od Vizantije u grčkim, latinskim i domaćim pisanim spomenicima u početku se titulišu arhontima - kneževima. Prvi poznati knez Duklje je arhont Petar. Slijedi sveti knez (a možda i kralj) Vladimir, takođe po Dukljaninu, knez Vojislav i knez Gojislav.
Najznačajnija ličnost u Duklji u XI vijeku bio je svakako Vojislav koji se spominje u izvorima kao čovjek koji se prvi pobunio protiv vizantijske dominacije što je i dovelo do definitivnog osamostaljenja Duklje, poslije bitke kod Bara 1042. godine. U nekim izvorima se pominje kralj Radoslav koji je vladao prije Bodina.
Poslije kralja i cara Bodina na dukljansko-zetski prijesto dolazi Jakvinta, a zatim se ređaju vladari loze Vojislavljevića - Dobroslav, Kočapar, Vladimir IV, kralj Ðorđe, Grubiša, Gradihna, knez Radoslav II i konačno knjeginja Desislava 1189. godine, koja je morala napustiti zemlju pred naletima Nemanjića. Sudbina malih država i naroda da trpe hegemoniju većih i snažnijih naroda, na žalost, nije mimoišla ni Duklju, prvu crnogorsku državu, pa je u jednom periodu bila pod dominacijom susjeda Hrvatske i Raške, a sve zajedno pod uticajem velikog susjeda Vizantije sa kojom su bile više u neprijateljstvu nego u dobrim odnosima.
Još za vrijeme kneza Radoslava u Duklji (Zeti) je postojala raška stranka koju pisac Barskog rodoslova naziva “zlom i od davina neprijateljskom”, a koja je dovela na vlasti u Zeti Desu, sina (ili brata) raškog župana Uroša II a vlast kneza Radoslava je svedena na primorski pojas sa gradovima Skadrom i Kotorom.
Poslije “velikog meteža” na Balkanu u drugoj polovini XII vijeka i velikih uspjeha raškog župana Stefana Nemanje njegova se ofanziva prenosi na Duklju i Dalmaciju. U tim osvajanjima, prema riječima Nemanjinog sina Stefana Prvovjenčanog, Nemanja osvoji “otčestvo i roždenije svoje istovuju djedinu svoju”, nekad naseljenu Grcima u kojoj su bili sazidali gradove Danj, Sardonik, Drivast, Skadar, Svač, Ulcinj i “slavni grad” Bar, koje ovaj poruši a ostavi Kotor, koji je utvrdio i podigao svoj dvor u njemu.
U toj ofanzivi i osvajanjima Nemanji se pridružio posljednji zahumski vladar knez Mihajilo. Od toga vremena, odnosno od početka XIII vijeka u Zeti se stvara nova tradicija, tradicija Nemanjića. Međutim, sporedne grane Nemanjića loze nosile su i dalje mnoge tradicije o dukljanskoj dinastiji. Vukan je 1197. godine bio kralj Duklje, Dalmacije, Travunije i Toplice. Kraljevsku titulu od njega je naslijedio i njegov sin Ðorđe čije je ime takoðe preuzeto iz dukljanske tradicije. I drugi Nemanjići kasnije se pozivaju na dukljansku tradiciju i kraljevsku titulu. Stefan Prvovjenčani tako i formalno prisvaja sve dukljanske teritorije čime se završava jedan važni dio crnogorske istorije dukljanskog perioda.
Poražavajuće djeluje činjenica da ta država dukljanskih Slovena iz X - XII vijeka, za svoje vrijeme prilično moæna, sa svojom dinastijom i desetak vladara (kneževa i kraljeva), koja kasnije nastavlja da živi pod drugim imenom, kao Zeta, odnosno Crna Gora, biva toliko zanemarena i zaboravljena. Dok su Crnogorci velikodušno ćutali drugi su se utrkivali da dukljansko-zetsku istoriju inkorporiraju u svoj korpus u čemu se nažalost u izvjesnoj mjeri i uspjeli. To su najčešće bile: srpska, hrvatska, grčka, bosanska i dijelom albanska istoriografija, pri čemu su prve dvije imale više uspjeha od drugih.
Tome je svakako doprinijela činjenica da Crna Gora pored toga što nije imala svojih kadrova za pitanje istorije, nije dugo imala ni organizovane službe za čuvanje i izučavanje istorijske građe o sebi, tako da je njeno kulturno blago nestajalo bez traga, uništavano ili postojalo svojina drugih naroda. Primjera je bezbroj. Ako je igrom slučaja nešto i sačuvano ti stari dokumenti i drugi izvori često su proglašavani falsifikatima. Istini za volju, bilo je i falsifikata, ali onih koji su imali zadati cilj i Crnoj Gori nanosili štetu. Zar nije, u najmanju ruku čudno da prvi crnogorski istorijski spis - Ljetopis Popa Dukljanina mnogi prisvajaju kao svoj ili proglašavaju nepouzdanim izvorom, a ti isti u svojim istorijama se pozivaju i počinju upravo od njega u dokazivanju svojih tvrdnji. Uzmemo li dukljanske povelje iz perioda Vojislavljevića, pa i Nemanjića - mljetske, lukrumske, vranjinske, i kotorske, kažu sve falsifikat do falsifikata.
Zaista, što je mnogo, mnogo je! Na sreću, posljednjih godina izrastaju crnogorski kadrovi koji ispravljaju te nepravde načinjene crnogorskoj istoriji, pa razumije se i narodu i Crnoj Gori, iako je nataloženi skoro cementirani mulj teško očistiti.
Veliku teškoću predstavlja i činjenica da su na Balkanu pojedine teritorije i po više puta mijenjale državnu pripadnost, a samim tim i kulturno-istorijski spomenici koji su se nalazili na njima, pa ih je teško pripisati, po porijeklu, određenom narodu i određenoj nacionalnoj istoriji. Naravno, ovdje ne ulaze spomenici koji su odigrali aktivnu ulogu u nacionalnoj istoriji određenog naroda, čime se isključuju svaka dilema.

[Zvek_Zivi]

U Crnoj Gori nalazimo sintezu i simbiozu između vizantijskog, latinskog i slovenskog u umjetnosti

Još od vremena doseljavanja na bivše rimske provincije Dalmaciju i Duklju (nekada zvanu Prevalis), slovenska plemena približno jednako su bila udaljena od hrišćanskih centara, tako da svoj put prema pokrštavanju dukljanski Sloveni nalaze u kulturnom bogatstvu Konstantinopolja i Rima. Težeći ka nezavisnosti zemlje koju su naselili, sve vrijeme vješto laviraju između ovih centara.
Otuda, od srednjovjekovlja do danas u Crnoj Gori nalazimo sintezu i simbiozu između vizantijskog, latinskog i slovenskog u umjetnosti, graditeljstvu, književno-bogoslužbenom jeziku, religiji i literaturi.
Još od vremena kada je car Teodosije Veliki podijelio Rimsko carstvo na Istočno i Zapadno, preko dukljanske zemlje su se prelamale mnoge važne granice. To je teritorija preko koje su se vjekovima dodirivali i ukrštali katolicizam i pravoslavlje, a kasnije i islam. Ovdje su ostavili svoje tragove razni narod - Iliri, Kelti, Tračani, Vizantinci, Franci, Ugri, Mlečani, Osmanlije, Huni, Avari, Goti, Ostrogoti, Vizigoti, Kumani, te mnogi drugi znani i neznani narodi. Naravno, to smatramo kvalitetom više u našoj istoriji.
U crnogorskoj se istoriji smjenjuju periodi uspona i padova, od perioda moćne samostalne države u Bodinovo doba do statusa oblasti ili udione kneževine u državama koje su joj nametale svoj suverenite. U srednjem vijeku, u vrijeme dinastije Vojislavljevića, dukljanska država je u pojedinim periodima bila toliko moćna da je i susjedima nametala svoju vlast, a njeni gradovi na Primorju kao Drač, Skadar, Ulcinj, Bar i Kotor doživljavaju buran razvoj tako da se ubrajaju čak i u najveće trgovačke centre na Jadranu.
O istoriji dukljanske države i njenih susjeda - Raške, Hrvatske, Bugarske, Zahumlja... najslikovitije i najpodrobnije priča dukljanski prezviter, nadamo se da je to konačno utvrđeno, Grgur Barski u svom ljetopisu, istorijskom spisu iz sredine XII vijeka, jednom od najstarijih pisanih spomenika kod južnih Slovena, o kome smo već prethodno nešto rekli. Iako se ne može zanemariti činjenica da tzv. Pop Dukljanin koristi legendarni i fikcijski materijal o ratovima Slovena, pokrštavanju, zatim Panonsku legendu, Legendu o Sv. Vladimiru i sl. on daje mnoštvo važnih istorijskih podataka, od kojih su svakako najvažniji oni o dukljanskim kneževima i kraljevima prve crnogorske dinastije Vojislavljevića iz XI i XII vijeka. Ovo tim prije što za ovaj period imamo jako malo autentične sačuvane dokumentarne građe, a ono malo u vatikanskom i mletačkom arhivu još uvijek nije dovoljno proučeno.
Vjerujemo da će započeti projekat na ediciji Monumenta Montenegrina biti doveden do kraja i stanje, nadajmo se, značajno promijeniti.
Ljetopisac kroz cijeli spis ističe hrišćansku pobožnost slovenskog stanovništva u dukljanskoj državi, smještajući je u istorijski, politikološki i književni kontekst.
Dukljanske prezviter za svoju istoriju koristi oficijelni jezik Zapadne crkve (iako ima i drugih mišljenja) jer shodno kontekstu hrišćanskog teocentrizma kroz srednjovjekovlje, naročito starije, južnoslovenski teolozi i filozofi gravitiraju ka latinskom jeziku. Međutim, i pored latiniteta ljetopisac (i slovenski crkveni krugovi) se ne odriče slovenstva, slovenske samobitnosti u hrišćanskom kosmopolitizmu već ga predstavlja kao sastavni dio nove civilizacije, potvrđujući to isticanjem slovenske superiornosti pri pobjedama u mnogim bitkama. Na te temelje se naslanja i djelo svete braće Kirila i Metodija, glagoljaškog i ćirilsko bogosluženje i slovenska pismenost.

Želimo naglasiti još jednu činjenicu: Crna Gora ima izuzetno kulturno, državno i etničko nasljeđe, dio kojeg je uvršten i u svjetsku kulturnu baštinu. Nažalost, još uvijek nedovoljno izučeno, pa ne znamo da li zbog nedostatka kadrova i sredstava ili možda zbog toga što ne znamo da li da se njime ponosimo ili da ga velikodušno prepustimo drugima koji ga znaju cijeniti? Imamo li pravo pred istorijom, pred Bogom i ljudima, pred budućim generacijama Crnogoraca da se odričemo Dukljanske države, temelja crnogorske prošlosti? To bi značilo da se odričemo svoje izvornosti.
Možemo li zamisliti šta bi značilo za Francusku da se odrekne svojih Lujeva, Srbiju svojih Nemanjića, Rusiju svojih Romanovih...
Svaku kulturu, svaku istoriju, pa i crnogorsku je neophodno proučavati, pratiti između mitskog i realnog, preko nacionalnog, u vremenu i prostoru. Kako je problem mitskog i realnog, kulturnoistorijski opseg veoma složen, to se može konstatovati da je on u Crnoj Gori još uvijek slabo proučen. Posebno ako se ima u vidu da je granica između mitskog i realnog promjenljiva i ima širi kontekst od državnih granica.

I na kraju da zaključim: Crnogorci imaju svoj identitet, svoju istoriju, milenijumsku državnu tradiciju, svoju kulturu i svoje ime. Valorizacijom svojih vrijednosti - istorijskih, kulturnih, nacionalnih, na naučnim istinama zasnovanim, ne samo što ćemo najbolje pomoći sebi i drugima, nego je to naša velika moralna i svaka druga obaveza.

[Zvek_Zivi]

OTKUD CRNOJ GORI RANIJE IME ZETA – ZENTA


Tokom minulih vjekova Crna Gora je promijenila nekoliko naziva koji su u pojedinim istorijskim epohama egzistirali paralelno jedan sa drugim. O tome, u dva nastavka, prenosimo naučni rad, štampan u časopisu Istorijski zapisi broj 3-4, iz 1970. godine, pod naslovom:
“Ime Zeta – Zenta u svjetlosti balkanskih jezičkih relikata”

Sloveni Duklji dali ime Zeta

Rijetko je koji geografski termin na Balkanskom poluostrvu pokazivao takvu fluktuantnost, kao što je to slučaj sa imenom Crne Gore. Za nekoliko vjekova ova oblast je promijenila nekoliko naziva koji su u pojedinim istorijskim epohama egzistirali paralelno jedan sa drugim. Još u XV vijeku, kad je termin Crna Gora postajao sve dominantniji, tu i tamo srijećemo oba ranija naziva.
Božidar Vuković, naš poznati štampar iz prve polovine XVI vijeka, zapisao je u svom Zborniku, štampanom u Veneciji 1536. godine, da je ''očestvom od Dioklitiskih strana'', iako mnogo češće upotrebljava naziv Zeta, naziv koji od vremena Stefana Nemanje ulazi sve više u upotrebu, umjesto antičkog imena Duklja.

OBJASNITI SEMANTIČKA ZNAČENJA

Porijeklu ovih imena i njihovim pravim značenjima nije se u našoj nauci poklanjalo dovoljno pažnje. Nesigurne etimologije, sa jedne, i neznanje pravog semantičkog značenja, sa druge strane, destimulisale su interesovanje naučnih istraživanja u tom pravcu. No, danas (pisano 1970. godine – prim. priređivača), kad su naša znanja starobalkanskog jezičkog supstrata napravila vidan napredak, moguće je mnogo tačnije i preciznije objasniti etimologije i semantička značenja termina Duklja i Zeta i njihov odnos prema današnjem imenu Crne Gore.
Etimologiju imena Duklje dao je A. Majer, izvodeći je od jednog starijeg indoevropskog korijena – dhoukl, sa osnovnim značenjem taman, skrovit, crn.
Bilo je i drugih pokušaja. U novije vrijeme R. Šalabalić oblik Doklea svrstava pod indoevropski korijen kleu, u značenju ''teći'' , ''ploviti'', ukazujući na brojne analogije u keltskom, slovenskom i grčkom jeziku. No, nedostatak paralela u ilirskom jeziku dovodi nas do nepremostivih teškoća.
Ali, iako nema dovoljno leksičkog materijala da bi se mogao donijeti siguran zaključak o tome koje mišljenje preovlađuje, semantička veza indoevropskog korijena dhoukl, sa sadašnjim imenom Crne Gore daje nesumnjivo veću prednost hipotezi A. Majera.
Ako prihvatimo da postoji slično semantičko značenje između antičkog naziva Duklja i današnjeg Crna Gora, logična je pretpostavka da postoji neka sematnička veza između srednjovjekovnog termina Zeta i antičkog Duklja, sa jedne, i Zeta i Crna Gora, sa druge strane. Ovo je utoliko vjerovatnije što i srednjovjekovni termin Zeta pripada starobalkanskom jezičkom nasljeđu, iako je dokumentovan veoma kasno, tek u XI vijeku, najprije u vizantijskim, a zatim u slovenskim i latinskim izvorima.
Najraniji pomen Zete nalazimo kod vizantijskog istoričara Kekavmena. Govoreći o odnosima dubrovačkog stratega Katakalona Klazomenskog i Stefana Vojislava, Kekavmen spominje da je Stefan Vojislav bio troparh u gradovima Dalmacije, u Teti i u Stonu. U ovom kratkom pasusu naročito je interesantno da Kekavmen smatra Zetu ''kastronom'', koji je već kod popa Dukljanina regio, jupania, planties, a u italijanskoj redakciji contad i provincia.
U značenju grada Kekavmen ne upotrebljava slovenski oblik Zeta, već raniji Zenta, onako kako je upotrebljavan i u Primorju kod romanskog stanovništva. U značenju grada ovoj naziv je upotrijebljen i u Kotorskom statutu, u kojem čitamo da porotnici ne smiju ići ''ultra Nagostam, Gentam et Scutarum''. Vrijedno je spomenuti da se u izvorima paralelno pojavljuju oblik Tenza i Genta, pored slovenskog Zeta, koji je najranije dokumentovan u Nemanjinoj povelji Splićanima.

BEZ OBJAŠNJENJA ETIMOLOGIJE

Prema sačuvanom izvornom materijalu vidimo da od XI vijeka termin Zenta, slovenski Zeta, potiskuje staro ime za ovu oblast. Konstantin Jireček je mislio da je termin Zeta ilirskog porijekla i da je kao naziv za Duklju uzet od imena Zete, desne pritoke rijeke Morače. U Istoriji Crne Gore samo se konstatuje da je ovo ime predslovenskog porijekla, ali se detaljnije ne objašnjava njegova etimologija.
Pada u oči da naziv Zeta počinje da zamjenjuje stari naziv Duklja paralelno sa prevlašću slovenskog življa i stvaranjem prvih samostalnih slovenskih državica u ovoj oblasti. Za to je naročito značajna XXX glava Ljetopisa popa Dukljanina, koji nas obavještava da je pri diobi države na četiri brata, Hvalimira, Boleslava, Dragislava i Svevladina država podijeljena na četiri dijela: Zentu, Tribuniju, Helmniju i Submontaniju (slovenski Podgorje). Stari rimsko-vizantijski naziv ove oblasti zamijenjen je jednim novim nazivom, porijekom iz starobalkanskog jezičkog supstrata, koji je prošao kroz fonetsku strukturu slovenskog jezika. U tom pogledu naročito je važna XLIII glava Ljetopisa popa Dukljanina, iz koje se vidi kako ime Zeta zamjenjue ime Duklja u značenju pokrajina, a termin Duklja ostaje vezan samo za ime grada. Tako i pri opisu rata između Dobrosava, sa jedne, i Kočapara i raškog župana Vukana, sa druge strane, pop Dukljanin piše da su bitku započeli u Diokliji, iznad rijeke koja se zove Moracia, i da su Kočapar i Vukan pobijedili i Zetu uzeli. Očigledno da se na ovom mjestu Ljetopisa popa Dukljanina govori o Diokliji kao gradu, a o Zeti kao oblasti.
Prema istorijskim izvorima mogu se izvući dva zaključka. Prvo, Zeta je, izgleda prvobitno bila neki toponim, a tek kasnije naziv za čitavu oblast, a drugo, ovaj naziv očito neslovenski, dobija prevagu tek nekoliko vjekova po doseljenju Slovena u ove krajeve. Prihvatanje starijeg starobalkanskog naziva za ovu oblast u slovenskoj sredini nije lako objasniti i, po svemu sudeći, izgleda da stoji u neposrednoj vezi sa određenim etnogenetičkim procesima na prostoru Crne Gore. Uostalom, i naši izvori govore o heterogenom sastavu stanovništva Crne Gore u ranom srednjem vijeku i etnogenetičkim procesima koje mi ne možemo u pojedinostima pratiti, ali na osnovu toponomastike, jezičkih relikata i ostalih elemenata, bar donekle možemo rekonstruisati.