Nebi mogao da predje već bi se vratio na isto mijesto odakle je i krenuo jer dimenzije su zatvorene (otprilike kao pravci na kugli).
Zato je prostor beskonačan ali ima konačnu masu.
Medjutim postoji i drugo ograničenje koje onemogućava da ikad dodjemo do ruba svemira (ili do našeg početnog položaja) a to je brzina svijetlosti.
Ništa se ne moše kretati brže od svijetlosti, pogotovu ne materijalni objekat (obijekat koji ima mjerljivu masu).
Posmatrajići udaljene krajeve svemira mi gledamo u prošlost. što dalje gledamo to je svijetlost koja dolazi iz tih krajeva sve crvenija radi Doplerovog efekta i pomalo prelazi u radiozračenje.
U jednom momentu nailazimo na sveobuhvatno mikrovalno zračenje.
Prostim računom dolazimo do toga da je to zračenje u stvari energija samog velikog praska ali već toliko pomijerena u crveno da je prešla u radio val. Svemir je u to vrijeme bio vrlo gust i neproziran za zračenje pa stoga mi ne možemo vidjeti iza tog zastora (ne možemo vidjeti same sebe). Osim toga naša svijetlost još nije mogla napraviti puni krug oko svemira da bi se vratila. Jednostavno od nastanka svemira do danas za to još nije bilo vremena.




Reply With Quote



Bookmarks