Ima neki momenat koji ne umijem objasniti niti "andrićevski" uporediti sa bilo čim pa da svima bude jasno, ali u pitanju je trenutak na motoru u kojem odjednom, bez najave, osjetiš takvo ushićenje i radost da počneš da vrištiš od sreće ka mali kad si bio. Dođe iz čista mira, nekad nakon 2 min vožnje, nekad nakon pola dana, nekad i duže ali dođe... Ne traje dugo ali se ne da uporediti ni sa čim. Potvrdiće kolege, vjerujem

Kapiram da ovo pomalo zvuči kao opis orgazma ali nije ni nalik, jer orgazam je kraj nakon kog zaspiš srećan a ovo je više kao radost novog početka, kao kad si mali i rođendan ti je i nadaš se nekoj dobroj igrački i dobiješ nešto još bolje nego što si se nadao i uživanje je tek pred tobom.
A to što te strah da ćeš pasti s motora - strah je i mene svaki put, siguran budi. Glavu ti čuva prvo taj strah tj. razum i oprez, potom iskustvo u saobraćaju, onda vještina vožnje i tek na kraju oprema. Dakle, strah i razum i iskustvo imaš, opremu možeš kupiti a na vještini radi polako i strpljivo i bez egoa. Nabavi neku tranjicu od 125ccm i uči polako

Bookmarks