Meni je taj rezon, kako je uradio ovaj ili onaj (ova ili ona drzava) poražavajući, iskreno, ali jes lijepo viđeti kako neko to tamo svoje čuva.

I samo pokazatelj koji nivo svijesti egzistira ovdje, a ne važi samo za turizam.

Ne možemo - ne umijemo sami ništa?
Treba se vidjeti od ovih i onih, poći tamo neđe pa "prepisati" od drugih?
Zbog tog "prepisivanje" vazda ćemo se osjećati stidno jer nije iz nas izašlo, nego došlo, donijeto, tuđe.

A kako išta drugo može izaći iz nas, kad je u svaku poru ušla politika, a mi trokiramo još kod četnika, partizana i da ne nabrajam niz, jer me smara baš.

Ako smo divljaci, pišimo se kao takvi na svome - šta ima da se pravdamo i izvinjavamo ikome, ko oće da dođe da nas upozna, osjeti, jede i pije naše i s nama, pa i da se fotka, dobrodošao je, ko neće - eto drugih destinacija.
Dok drugi "mlate" pare na svojoj slabosti, skromnosti i grubosti, mi se svoje stidimo.

A zašto? Kao neko tamo je nešto pa bolji od nas? Jes ka' u knopr.