Dragi roditelji, braćo i sestre,
Sigurno vam je poznato da sam sa još 12 drugova prevaren od braće – bolje reći nebraće Cuca:
Boška Z. Popovića, Petra Simova Popovića, Petra Markovića i dr. dopao u ruke neprijatelja našeg naroda i njegove slobode,
za koje sam se čitavog svog života borio časno i nepoštedno i evo danas najzad dajem svoj život.
(Osuđen sam od strane fašističkog okupatora i njihovih slugu – domaćih izroda – na smrt).
Što ću da umrem za svoj narod čini mi čast i s pjesmom na usnama poći ću u zemlju,
uvjeren da će me narod osvetiti kao svog časnog i poštenog sina koji nije žalio od sebe dati sve,
svoju mladost, svoju krv, svoj život za nihovo dobro i bolju i srećniju budućnost.
Danas se o nama čuju najpogrdnije riječi, koje sipaju smišljeno izdajnici i špijuni,
u namjeri da nas diskvalifikuju pred narodom i da obezbijede sebe pljakašku vladavinu na račun naroda.
Ali, grdno se varaju, jer nije daleko dan kada će istina morati izaći na vidjelo dana.
I tada će nitkovi dobiti pravo mjesto koje im pripada i biti suđeni od naroda zasluženom kaznom za svoj zločinački rad.
Ja sam ubijeđen u to da će dobro pobijediti zlo i zato idem u smrt pjesmom, svjestan činjenice da sam se časno borio za pobjedu dobroga.
Vi dragi roditelji, braćo i sestre, gubite pored Nikole i Dušana još i mene.
To je za vas težak gubitak koji vam nanosi i nanosiće težak bol,
no ja vas molim ne očajavajte nego naprotiv budite ponosni što ste imali sinove i braću
koji su časno pali u borbi za slobodu i bolju budućnost svoga naroda za koji su se rodili, živjeli i umrli.
Ponosite se time što ste i vi dali svoj udio u narodnoj borbi, žrtvujući ono što vam je najmilije , živote vaših sinova i vaše braće.
Tješite se time što su do danas, a i nadalje će, mnoge majke dale svoje jedince za slobodu svoga naroda
i dijelite sa narodom sva ova zla koja su mu počinili okupator i njegove sluge – domaći izrodi – pa ćete uskoro dijeliti i dobro.
Vi dobro znate da se ja nijesam borio da bih vladao i gospodovao i očuvao se po svaku cijenu, nego časno i nesebično, dajući svoj život za dobro naroda u prvom redu.
Zato sam miran, jer sam svjestan da i moj udio u borbi nije uzaludan, jer će plodove te svete narodne borbe uživati naši mlađi.
”Na groblju će iznići cvijeće za daleka neka pokoljenja.”
Vi me dobro poznajete, a takođe i svaki častan i pošten čovjek i pravilno ćete cijeniti moju žrtvu.
Sjutra će se od mene mtvog stidjeti i sve poštene Cuce, koji nesvjesno dopriniješe mojoj smrti.
No ja takvima praštam, jer znam da o nikada ne bi učinili da su bili svjesni toga da uništavaju svoje prave i istinske sinove i borce,
a nitkove, koje narod iz tog kraja natjeraše taj narod će umjeti da kazni. I ponovo vam kažem da budete mirni, jer će nas narod osvetiti.
Na koncu apelujem na vas zadnji put da budete hrabri i ponosni i da se muški držite i izdržite sva zla, te da zajedno sa crnogorskim narodom doživite bolje i srećnije dane.
Neka to tako bude, dragi moji – oče, majko, braćo i sestre.
Sad primite zadnji pozdrav i zadnje zbogom od vašeg sina i brata Vojina.
Bookmarks