Drugi svjetski rat na prostoru Jugoslavije

[Mstislav]

Мизаре су била богата породица што је сметало другим сељанима, и сам Никола Ковачевић пише да су били непополуарни све до Савиног уздизања, а казао је да и након другог свјетског рата је било резерве према њима.

[ASC]

Petrovdanski sabor 12. jula 1941. godine






Sekula Drljević, Joanikije Lipovac i Mihailo Ivanović






Bajo Stanišić, Joanikije Lipovac i Pircio Biroli
1943. godina

18. avgusta 1943. Joanikije Lipovac Kuriju Barbazetiju di Prunu, italijanskom generalu i okupacionom guverneru Crne Gore, piše slijedeće:

13. jula 1941. dan komunističke pobune krvavi je i kobni datum u istoriji Crne Gore.
Njegove su posljedice: mnogi mrtvi Italijani, znatno mnogobrojniji mrtvi Crnogorci, hiljade interniranih i utamničenih Crnogoraca, mnogi sv. hramovi Božji oštećeni i opljačkani, nekoliko hiljada kuća zapaljenih, pustoš materijalna i još teža religijska i moralna.

Dopis Mitropolita Predsjedniku Narodne Uprave za Crnu Goru i Boku, M. br. 3420/16. 12. 1943. g.

Antihrist, koji se pojavio među našim narodom, preko domaćih otpadnika vjere, crkve i svetosavlja buknula je 13. jula 1941. godine revolucija u neposrednoj okolini Crnojevića Rijeke, kao vjesnik pustoši i definitivnog istrebljenja našeg naroda.

[suponik]

Je li ovo Lipovac izmislio Crnogorce prije Djilasa i Tita.

[ASC]

[ASC]

Pavle Đurišić (drugi s desna) u vozilu Verhmahta Horch 901, zajedno sa njemačkim (prvi lijevo) i dva četnička oficira.
Beograd, maj 1944. godine



Pavle Đurišić zajedno sa Mihailom Olćanom, Nedićevim ministrom u Beogradu, maja 1944.
O susretu izvještava časopis "Novo vreme", najtiražnija novina u Nedićevoj Srbiji.

[kimmi]

Mislim da je vjestacenjem ili nekom drugom metodom (moram procackat dje sam to vidio tacno) pravni tim koji je radio na rehabilitaciji Nikole Kalabica dokazao da je ova poslednja slika falsifikat ili da se na njoj ne nalazi on. Realno nebitno al se sjetih kako listah slike.

Evo iz knjige na njemackom

Sent from my SM-A346B using Tapatalk

[JigSaw]

Evo iz knjige na njemackom

Sent from my SM-A346B using Tapatalk

Po Samardzicu (koji je bio u tom pravnom timu) vjestak nije mogao da potvrdi niti da negira da je na slici Kalabic. Opet, apsolutno nebitno je li ili nije samo eto detalj sa tog sudjenja.

[ASC]

Dokumentarac o Savi Kovačeviću iz doba SFRJ


Neki komentari ispod klipa su skroz umobolni, zna se iz čije kuhinje.














Novije "istrage", ubio oca, ubio brata, silovao, švercer i kriminalac,...
Nebitno što su sve ove nebuloze lako provjerljive gluposti u totalnom sukobu sa realnošću, to ovoj nesojskoj bulumenti neće smetati da nastavi ovako agresivno da laže i izmišlja.

https://x.com/JovanMarkus/status/1954446231649870073

Dakle, niti je iko fotografiju rezao, niti je čovjek na fotografiji ustaški oficir (ako je crna uniforma dokaz, pola četnika su ustaše)

Joco G*ovno Markuš kao "ustaškog oficira" podmeće Pavla Gregorića, člana KPJ od 1921. i učesnika NOB-a od 1941. godine.


Propagatori i sljedbenici četničke ideologije su mahom ljudi bez obraza, koji se na činjenice ne obrću i spremni da slažu po potrebi da ne trepnu.

[suponik]

Po Samardzicu (koji je bio u tom pravnom timu) vjestak nije mogao da potvrdi niti da negira da je na slici Kalabic. Opet, apsolutno nebitno je li ili nije samo eto detalj sa tog sudjenja.

"Po Samardzicu", fucking Miloslavu, pa za njega je rahmetli Jovan Deretic istorijski izvor prvog reda.
Sljedeci put dajte nesto iz Opkoljenih.

[Buva+gacce]

Mene kad je nesanica, najljepše se na Istoriju uspavam

Pominje se Kalabić, pa ako vas stvarno interesuje, bacite pogled:



Apelacioni sud u Beogradu, 19.05.2023., potvrđujuće rješenje na pozitivnu presudu Višeg suda u Valjevu o rehabilitaciji Kalabić Nikole, citat:

''... da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da Kalabić nije sarađivao sa okupatorom i da je neosporno utvrđeno da ne postoji nijedan pisani dokument u kome se reguliše saradnja Kalabića sa nemačkom vojnom silom, te da je na osnovu svedoka istoričara, takođe, nesporno utvrđeno da je u novembru 1943. godine došlo do kontakta između Kalabića i Nemaca u selu Bujačić kod Valjeva.
Tada je postignut Sporazum o obustavi neprijateljstava i zajedničkoj borbi protiv komunista u 13 Srezova Šumadije i Pomoravlja, ali je nemačka viša komanda za jugoistok 25. decembra 1943. godine odbila da produži taj Sporazum jer su ga četničke jedinice učestalo kršile.



Što se tiče razgovora Nikole Kalabića i njihovih saradnika sa nemačkim predstavnicima (najverovatnije 11. avgusta 1944. godine), kada je traženo oružje za borbu protiv komunista, o tome postoji jedna fotografija, koja je često osporavana u pogledu autentičnosti.

Ali ova dva navedena događaja, prema iskazu svedoka, predstavljaju taktičke poteze koji ne mogu dovesti u pitanje generalno opredeljenje Jugoslovenske vojske u otadžbini, odnosno četničkog pokreta i Kalabića.''

Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, dokument br. 267, Vojnoistorijski institut, Beograd (NAPOMENA: isti dokument čuva se i u USA, NAW- T -77, r.833. s. 5632508-510 )

Izvještaj Abvera - grupa AO, br. 692/44, Komandantu jugoistoka, od 23.01.1944. :

Predmetni sporazum iz novembra 1943, potpisan sa četnicima (potpisnici Jevrem Simić i Nikola Kalabić), se produžava.
Ugovara se uspostavljanje štabne veze između četničkih i njemačkih jedinica, konkretni operativno-taktički zadaci četničkih jedinica, detaljno navode pruge i putni pravci koje četnici imaju da obezbjeđuju, pravci i reoni zajedničkih dejstava, stavljanje pod komandu njemačkih (i bugarskih i sprskih-vladinih) snaga u borbi, snabdijevanje i popuna oružja i municije, opreme, hrane, saniteta, njega ranjenika u njemačkim bolnicama, precizira podrška njemačke teške artiljerije za slučaj potrebe, itd. itd.
Vrh zanimljivo, četnici preuzimaju obavezu da, u slučaju napada, dejstvuju i po Angloameričkim kopnenim snagama.



Opet Vojnoistorijski institut u Beogradu: Arhiva VII, reg.br. 8/1, kutija 276, depeša br. 12.058


Izvještaj puk. Jevrema Simića (nadređeni Nikoli Kalabiću) štabu D. Mihailovića, od 06.12.1943., zaveden u knjigu primljenih depeša pod brojem 12.058

Simić izvještava da je početkom mjeseca u Topoli od Njemaca primljena ogromna količina municije, za jedinice Gorske garde JVuO (komandant Nikola Kalabić).
Piše ''da će municiju nabavljati i od crnog đavola, samo da crveni ne prevladaju''.

NAPOMENA 1: Njemački dokument o primopredaji pomenute municije možete i sami nać, ako pažljivo pogledate dokumentaciju sa suđenja D. Mihailoviću. Potpisnik: Nikola Kalabić. Isti dokument u originalu možete nać i kod Joza Tomaševića, američka verzija, i kod recimo Branka Latasa od naših. Konačno, taj dokument je dugo vremena stojao u udžbenike istorije SFRJ, ja sam ga recimo u srednju školu morao učit.

NAPOMENA 2: Ako pažljivo pogledate pomenutu knjigu primljenih depeša štaba D. Mihailovića (opet Vojnoistorijski institut), za period januar'43 - oktobar'44, naći ćete bar još desetak dokumenata koji navode kontakte i saradnju, konkretno Nikole Kalabića, sa Njemcima, pa čak i određen broj pežorativnih izvještaja ostalih četničkih komandanata o tome.

NAPOMENA 3: Ovo se dobije samo kad površinu zagrebete. Ako se udubite i malo više posvetite, broj dokumenata biće mnogo, mnogo, mnogo veći. I sadržajniji. Sve do pojedinih četničkih izvještaja Draži o tome kako Kalabić svojom koljačkom naravi čudo čini kroz vijeran narod, koji se zbog toga od četnika masovno otuđuje.


Inače, pažnju mi je privuklo jer je presuda o rehabilitaciji Kalabića od izuzetne važnosti.

Jer, za razliku od recimo rješenja za D. Mihailovića, đe je postupak bio usko fokusiran i poništili su mu presudu po osnovu povrede prava na pravično suđenje, i na taj način ga rehabilitovali, u presudi za Kalabića postupajući sud je, (kao što vidite u navedenom obrazloženju), bukvalno rehabilitovao kompletan četnički pokret.

Zanimljivo koliko im je dokumentacije izgleda pobjeglo iz postupka, iako im je eno pod nos

[ASC]

Hitler i Musolini u posjeti "Armijskoj grupi jug" tokom operacije Barbarosa, 28. avgust 1941. godine
Aleksander Ler (skroz desno)

Suđenje Aleksandru Leru i njemačkim generalima Johanu Fortneru, Augustu Šmithuberu, Jozefu Kibleru, Adalbertu Lončaru , Fricu Najholdu i pukovniku Ginteru Tribukajtu 1947. godine u Beogradu

[ASC]

https://www.facebook.com/photo?fbid=...16171263880084



Petar Vojvodić (narodni heroj, učesnik Trinaestojulskog ustanka, borac Četvrte crnogorske proleterske brigade na Neretvi i Sutjesci) sprovodi zarobljenog njemačkog generala Šmithubera, komandanta 7. SS divizije Princ Eugen
Maj 1945. godine

[outline]

Sent from my iPhone using Tapatalk

[ASC]

Na današnji dan, 1943. poginuo je narodni heroj Ivo Lola Ribar


27.11.1943. godine na aerodromu u Glamočkom polju, neposredno prije polijetanja, Ivo Lola Ribar pogođen je bombom iz neprijateljskog aviona i na licu mjesta poginuo.
Imao je samo 27 godina.
Bio je najmlađi član Vrhovnog štaba .
Posle rata, sahranjen je u Grobnici narodnih heroja na Kalemegdanu, gde i danas počiva.

Yugopapir
Sjećanje Loline Sestre Mire Vučković

Lupiga
MILOVAN ĐILAS: Dan kad je nastala Jugoslavija

Lola je poginuo izjutra, a mi u Jajcu smo to saznali već istog dana, oko podne.
Muk i ojađenost su proželi članove CK, osoblje Vrhovnog štaba i ustanove u Jajcu – čim se pročulo o Lolinoj pogibiji.
A pročulo se odmah, premda su užas i nevjerica prigušili glasnost i opširnost. Lola je bio najmlađi i prvi iščupan iz grupe srođene oko Tita, s vodstva revolucionarne omladine – u trenutku koji smo svi pripremali i osjećali kao povijesni.
I kao u nekoj antičkoj drami, povijesno zbivanje se ispreplelo s ličnom tragedijom.
Istog dana u koji je Lola poginuo, stigao je iz Slovenije njegov otac dr Ivan Ribar, predsjednik AVNOJ-a – razgaljen utiscima, razgovoran o preksutrašnjem zasjedanju…
Mjesec dana ranije poginuo je u Crnoj Gori i mlađi sin dr Ribara, slikar Jurica: Lola je to također znao.
U dogovoru s Lolom, starom Ribaru to nije rečeno – ostavljeno je da to učini Lola u pogodnoj prilici.
Sada je i Lola bio mrtav – nije bilo ni razloga ni mogućnosti da se pred ocem krije pogibija njegove rođene djece…
(...)
Bio sam i ja delegat. Sjedio sam postrance, udesno prema govornici.
I mada sam pratio proceduru zasjedanja, a naročito Titov govor – s uma mi nije silazio mrtvi Lola,
već zalemljen u plehu i smješten u crkvici na jajačkom groblju, niti mi je pogled napuštao njegovog oca u Predsjedništvu,
čiju sam sporost i mirnoću čitao kao skamenjenost i otupjelost.

Činilo mi se da i svi delegati tako postupaju i osjećaju, bar oni koji su bili bliži vodstvu i Ribarima, mada Ribare niko nije spomenuo.
(...)
Stari Ribar je bio sklon govorenju.
I ni ovog puta nije odolio Ali je izrekao otrcanosti:
Naša borba je teška, naša borba traži žrtve, našu borbu ništa ne može zaustaviti.
Te otrcanosti su bile iskidane - kao da se za njih hvatao, gušeći se promuklim, tamnim glasom.
Na kraju je iz njega provalilo, kao iz svakog oca: Zbogom, Lolo, zbogom sinovi moji!

Ivo Lola i Jurica Ribar sa majkom

Pismo Ive Lole Ribara svome ocu dr Ivanu Ribaru, povodom pogibije mlađeg brata Jurice Ribara, a neposredno pred Lolinu pogibiju 24. novembra 1943. godine:

Dragi moj tata!
Iako se još – kažu – ne zna sigurno, ja znam i osjećam u trenutku kada ti ovo pišem, da našeg dragog, dobrog Jurice više nema.
Pao je, kao i toliki drugi, u borbi za slobodu domovine, tamo negdje oko Kolašina u tamnim crnogorskim krševima.

Riječi su suvišne, dragi moj tata, riječi ne mogu izraziti svu težinu udarca koji nas je zadesio.
Volio bih stotinu puta i radi njega koji je bio bolji od mene, i radi svih nas, da sam ja pao na njegovu mjestu.

Ali, eto, dogodilo se drugačije. Nikada ova rana neće zacijeliti.
Ja sam samo godinu dana poslije moje Slobode izgubio brata – dva bića koja sam toliko volio, a koja su tek bila na pragu života.

Ali znam kako je tek tebi, dragi tata, koji si izgubio sina, našeg mezimca.
Nemoj plakati, ne daj se tata! Naš Jurica nije pao sam – on je za vječna vremena dio one plejade sinova ove zemlje koji su, davši život za nju, stvorili njenu čistu slavu, njenu besmrtnost.

Njegova krv traži osvetu.
Njegova žrtva nas obavezuje da dovršimo djelo!
Ne radi se više o ličnoj sreći – radi se o obavezi prema našim mrtvima, o obavezi prema živima.
Izvršiti tu obavezu, živjeti i vršiti svoju dužnost, ti je naše.

Oprosti, što sve ovo pišem, ja znam da ti to sve znaš: mi svi znamo da si pokazao i dokazao da to znaš.
Ja znam da ćeš i ovaj strašan udarac znati da podneseš.
Ne daj se! Ostani miran, sposoban da do kraja izvršimo svoju dužnost, tata!
Naš dragi Jurica to traži od tebe.

Pomisli kolika bi bila njegova žalost kada bi doznao da svojim držanjem nismo bili dostojni njega.
Biti slab – to bi značilo izdati njega i njegovu žrtvu!
Mi svi, i ja, danas naročito, naša zemlja, za koju je umro naš Jurica, trebamo te, trebamo tvoje misli, tvoj rad, tvoje zdravlje, tvoj život, dragi tata.

Moja Sloboda, onako mala i nježna, pošla je u smrt kao na šetnju, s osmjehom, koji je uvijek bio njezin.
Naš Jurica prošao je kroz sto okršaja, pao je kao ratnik.
Svjesno, mirno, vedro, kako je i živio.
Tata, nikada ni za čas to ne smijemo zaboraviti, domovina neće!

Jurica nije mrtav. On živi u srcima naših naroda, on živi dalje u nama.
On živi u našim borbama, pobjedama, čije je svitanje već vidljivo.

Teško mi je, tata, što nisam s tobom u ovom času.
Ali ti nisi sam, ti nisi otac samo moj, već hiljade i hiljade mladih, kao što je bio naš Jurica, s drugovima s kojima je živio i koje je volio.
Voli ih i ti još više nego danas! I znaj, da oni svi dijele našu bol, da smo jedno s drugovima koji su s nama.

Divno je imati takvu porodicu! To je naš put – put naše dužnosti i volje, put našeg Jurice.

Budi jak, dragi tata! Ne usami se, ne daj se, stegnimo zube, stisnimo šake radom i borbom, samo tim bit ćemo dostojni njega.
Ja znam, ja sam siguran, da ćeš ti biti jak.
Dragi tata, ti znaš koliko smo se uvijek, a naročito zadnjih godina, mi, tvoji sinovi, ponosili tobom i majkom, ti znaš koliko te volim.

Znaj da ću učiniti sve da svojim životom, radom i ljubavlju bar djelimično nadoknadim tebi i našoj dragoj majci ovu veliku bol, sada kada ostajem tvoj jedini sin.
Mi smo se uvijek dobro, sjajno slagali – tako i još bolje bit će u budućnosti, u našem zajedničkom radu, životu i borbi.
Budimo dostojni našeg mezimca, dragi tata.

Mnogo te voli tvoj sin Lola.

Jurica Ribar je poginuo 3. oktobra 1943. u okolini Kolašina, u redovima Četvrte crnogorske proleterske brigade.



1942. godina u Bihaću
Dr Ivan Ribar (gore, drugi s lijeva), Ivo Lola Ribar i Jurica Ribar (drugi s desna)


1942. godine Ivo Lola je napisao i pismo svojoj vjerenici Slobodi Trajković, za slučaj svoje pogibije, ne znajući u tome trenutku da je Sloboda već ubijena u koncentracionom logoru u Banjici

Najdraža jedina moja!

Pišući ovo pismo ja se pouzdano nadam – optimista sam, kao i uvijek! – da te ono nikad neće stići već da ćemo se nas dvoje vidjeti i uvijek ostati zajedno. Jer ovo pismo je zato i pisano.
U ovom trenutku, kada polazimo u posljednju, odlučnu etapu boja od kojeg zavisi, pored ostalog i naša lična budućnost i sreća, – želim da ti kažem nekoliko prostih i jednostavnih stvari.

U mom životu postoje samo dvije stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi, najmilija moja.
Našu sreću i život koji smo htjeli nismo, kao ni milioni drugih,mogli ostvariti izolovano, već samo preko naše borbe i nase pobjede.
I zato su te dvije stvari u suštini, u meni samom, jedno.

Znaj dušo, da si ti jedina koju sam volio i koju volim.
Sanjao sam i sanjam o našoj zajedničkoj sreći – onakvoj kakvu smo željeli, o sreći dostojnoj slobodnih ljudi.
To je jedina prava sreća, jedina koju treba željeti.

Ako primiš ovo pismo – ako dakle ja ne doživim taj veliki čas, nemoj mnogo tugovati, najdraža!
U svijetu u kome budeš tad živjela, naći ćeš , uvijek živ, najbolji dio mene samog i svu moju ljubav prema tebi.

Za tebe sam siguran da će tvoj put biti prav i onakav kakav mora da bude.
Na njemu, na putu života naći ćeš osvetu i sreću.

Mnogo, mnogo te volim, jedina moja!
I želim da nikad ne dobiješ ovo pismo, već da zajedno s’ tobom dočekam veliki čas pobjede.
Želim da te svojom ljubavi učinim onako srećnom kao što to zaslužuješ.

Uvijek tvoj.

Yugopapir
Sloboda Trajković i Lola Ribar: Sećanja njene sestre Milice

Korni grupa, inspirisana Lolinim pismom Slobodi, je 1973. snimila ovu pjesmu:

[joni]

Evo ja kao muško da kažem da je Ivo bio zgodan muškarac. Interesantno bi bilo, isto koliko je i ovaj moj post suštinski promašaj u odnosu na njegove druge kvalitete ili mane, znati i kako su ga u smislu fizičkih atributa, doživljavali njegovi, brkati i koščatih crta lica, savremenici. Ono...je li bio suviše gay za tadašnje standarde?
Naravno, to nikad nećemo saznati ali mogli bi čuti mišljenje kolegica sa foruma.
Sent from my 24090RA29G using Tapatalk

[St.Dzonny]

Kako te dobro radi vino

[joni]

Kako te dobro radi vino

Haha,vjerovao ili ne...samo 3x1dl, što mi i ne ide u prilog. Ko zna što bi bilo nakon 9 dl

Sent from my 24090RA29G using Tapatalk

[Bluemoon]

Evo ja kao muško da kažem da je Ivo bio zgodan muškarac. Interesantno bi bilo, isto koliko je i ovaj moj post suštinski promašaj u odnosu na njegove druge kvalitete ili mane, znati i kako su ga u smislu fizičkih atributa, doživljavali njegovi, brkati i koščatih crta lica, savremenici. Ono...je li bio suviše gay za tadašnje standarde?
Naravno, to nikad nećemo saznati ali mogli bi čuti mišljenje kolegica sa foruma.
Sent from my 24090RA29G using Tapatalk

Teško mi je da i mislim o tome jer ono njegovo pismo ocu koje sam ođe postavila...sa dragi moj tata..uvodom da se čovjek poput kristalne čaše rasprsne kad padne na pod.

A postavlja i podosta materijala da se čovjek ozbiljno zamisli barem ja jesam o svemu ono s ljudske strane naročito kad je pisao o bratu koji je poginuo kao da kao sin tješi oca.

Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk

[ASC]

Pored fotošopovanih fotografija, imamo i fotošopovana njemačka dokumenta o saradnji sa četnicima, koje se slučajno čuvaju po arhivama u SAD-u.

Teleks
Tajno
Za: Pz.AOK 2 / Veza V. SS–Planinskog armijskog korpusa
Dnevni izveštaj od 2.3.1944.

1.) Operacija „Bora“: dobar napredak.
Čevo (26 km severno od Cetinja) zauzeto.
Slaba neprijateljska izviđačka i prepadačka aktivnost.
Namera: premeštaj bataljona / I. puka Brandenburg za operaciju iz pravca područja Berata.
Vreme: oluje, stalna kiša.

2.) 181. pešadijska divizija:
Operacija „Bora“: zauzimanjem Čeva zatvoren obruč opkoljavanja.
Srednja borbena grupa zauzela Mikuliće (8 km severno od Cetinja), leva borbena grupa obezbedila bočni nastup kod Valiste (15 km severozapadno od Cetinja).
Čevo obezbeđeno od strane 1000 četnika.
6 poginulih neprijatelja (procena), 20 ranjenih (zarobljeno).

Namera: nastavak čišćenja prostora južno od Čeva.
Bande (500) blokirale put Risan – Grahovo zauzimanjem kote 913 (14 km severno od Risna) i zatvorile sopstvenu borbenu grupu (2 voda).
Napad pokrenut iz Podhanda (10 km severno od Risna) oslobodio je opkoljenu jedinicu i zauzeo kotu 913; put je ponovo slobodan.
Zauzete kote i Krivice (7 km severozapadno od Risna) zaposeli su četnici.
6 poginulih neprijatelja

---

...
Generalštab XXI planinskog armijskog korpusa
Ia br. 1866/44 – tajno
od 2.3.1944.

Teleks
Tajno

Za: Pz.AOK 2 / Veza V. SS–Planinskog armijskog korpusa
Dnevni izveštaj od 3.3.1944.

1.) Operacija „Bora“:
Čišćenje prostora južno od Čeova nastavljeno.
Ponašanje bandi u prostoru Grahova ukazuje na namere napada.
Odsek 100. lovačke divizije: u 18.00 časova preuzet od 297. pešadijske divizije.
Vazdušna aktivnost: pri napadima jurišnih aviona više ranjenih; na pravcu Zelenika – Gruda poslednji put dejstvovano.
Vreme: kišovito, oblačno.

2.) 181. pešadijska divizija:
U 08.00 časova naređenje o preuzimanju odseka G.R. 359 od strane divizije.
Operacija „Bora“: tokom čišćenja u Orasima (11 km severoistočno od Cetinja) zaplenjena komora, namirnice i sanitetski materijal.
Četnička izviđanja iz linije Markovina (7 km severozapadno od Danilovgrada) – Čevo ka severu do Kruga (5 km severozapadno od Čeova); slabi neprijateljski dodiri.
Namera: nastavak četničkog izviđanja ka severu.
Pripreme za zajedničku operaciju sa SS-graničarskim pukom 14 protiv bandi kod Vilusa.
...

---

Generalštab XXI planinskog armijskog korpusa
Ia br. 1881/44 – tajno
od 3.3.1944.

Teleks
Tajno
Za: Pz.AOK 2 / Veza V. SS–Planinskog armijskog korpusa
Dnevni izveštaj od 4.3.1944.
1.) Operacija „Bora“:
Posle čišćenja osvojenog prostora operacija završena.
Bande iz prostora Grahova i jugozapadno odatle povukle su se pred sopstvenim snažnim zaštitnicama u pravcu severa.
Pri napadima jurišnih aviona na putu Budva – Kotor: 1 ranjeni; bez materijalne štete.
Slaba neprijateljska vazdušna izviđačka aktivnost.

Vreme: kiša, oblačno.

2.) 181. pešadijska divizija:
Poduhvat „Brca“: čišćenje prostora Cetinje – Podgorica – Danilovgrad završeno.
Obezbeđenje očišćenog prostora ka severu.
Namera: izviđanje prostora oko Danilovgrada i ka severu radi utvrđivanja zadržavanja neprijatelja; priprema četnika za napad na Viluse.
...

---

Generalštab XXI planinskog armijskog korpusa
Ia br. 1900/44 – tajno
od 4.3.1944.

[ASC]

Teleks
Za: Pz.AOK 2
Tajno

---

Zaključni i izveštaj o iskustvima / Operacija „Bora“
1.)
U periodu od 27.2. do 3.3.1944. sprovedena je četnička operacija „Bora“ pod nemačkim rukovodstvom, sa ciljem čišćenja prostora Danilovgrad – Čevo – Cetinje – Podgorica.

2.) Učestvujuće snage:

• 4.000 ljudi nacionalne žandarmerije
• milicija
• protivdiverziona jedinica (Abwehrtrupp) 215
• zaplenjena planinska baterija
• lovački odred protiv bandi 181. pešadijske divizije

Naoružanje:

• puške
• 60 lakih mitraljeza

3.) Veza:
Samostalna terenska komanda br. 1040, Cetinje.

4.) Komanda:
Mesto komandovanja: Podgorica.

5.) Tok izvođenja:
U delimično teškim borbama kolone koje su napredovale sa istoka, jugoistoka i juga sporo su osvajale teren.
Dana 29.2. Čevo je zauzeto.
Neprijatelj (jačine oko 250 ljudi) povukao se ka severozapadu.
Posle povlačenja nemačkih snaga i započinjanja neprijateljskih protivnapada, četnici su se delimično u paničnom bekstvu povukli nazad na početne položaje.
Neprijatelj je ponovo zauzeo područje koje je bilo očišćeno tokom operacije.

6.) Gubici neprijatelja:

• 32 poginula
• 88 ranjenih
• 23 zarobljena

Zaplenjeno:

• 2 laka mitraljeza
• 1 teški mitraljez
• 15 pušaka
• 1 radio-uređaj
• propagandni materijal i namirnice

Sopstveni gubici:

• 20 poginulih
• 31 ranjeni
• 46 nestalih

7.) Iskustva:
a) Jedinice domaćeg stanovništva, zbog nedovoljne opreme i slabog borbenog morala, nisu pogodne za borbene zadatke; žandarmi, milicija i četnici pogodni su samo za borbene i bezbednosne zadatke uz učešće nemačkih jedinica.
b) Kavkaski dobrovoljci protivdiverzione jedinice 215 dobro su se pokazali.
c) Upotreba teškog naoružanja moguća je samo uz nemačko obezbeđenje.
d) Ishrana jedinica domaćeg stanovništva nije pogodna; ishrana u maršu je svrsishodna.
e) Kod ovakvih operacija učešće nemačkih jedinica, podrška teškim naoružanjem i pouzdana obaveštajna veza sa pojedinim borbenim grupama preduslov su uspeha.

---

Generalštab XXI planinskog armijskog korpusa
Ia br. 1991/44 – tajno
od 9.3.1944.

Teleks
Tajno
Za: Pz.AOK 2 / Veza V. SS–Planinskog armijskog korpusa
Dnevni izveštaj od 11.3.1944.

---

1.)
Veza sa Grahovom ponovo uspostavljena, a noćni napad odbijen.
Obnovljena aktivnost bandi u prostoru Vilusa ka jugu.
Pri napadu jurišnih aviona 2 Spitfajera na motorna vozila na putu Saranda – Valona, jedan Spitfajer oboren; 6 sopstvenih ranjenih.
Vreme: oblačno.

2.) 181. pešadijska divizija:
Zajedničkim dejstvom nemačke grupe i pojačanog četničkog napada ponovo je uspostavljena veza sa Grahovom i zauzete su kote severno i severozapadno od mesta.
Tokom noći na 10.3. snažan neprijateljski napad sa severa na Grahovo odbijen.
Neprijateljski gubici:
8 poginulih (procena).

Sopstveni gubici:
4 poginula, od toga 1 nacionalista; 2 ranjena.
Kote severozapadno od Grahova, 4,5 km istočno od Pod Hana i Pišteta (7 km severoistočno od Risna) nalaze se u rukama neprijatelja.
Namera: napredovanje ka Vilusima.

---

Generalštab XXI planinskog armijskog korpusa
Ia br. 2006/44 – tajno
od 11.3.1944.

[NHM]

Ovi antifašisti nisu mogli ni da genocidaše bez ogromne podrške nacista sa kojima nisu sarađivali.

[outline]

ja mislim da im namještaju ovo.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[ASC]

Teleks
Tajno

Za: 181. pješadijsku diviziju
Predmet: Operacija „Proljećno buđenje“

---

1.)
Sljedeći plan majora Đurišića za izvođenje operacije „Proljećno buđenje“ dostavlja se na znanje:

• Prva borbena grupa:
  700 ljudi iz sjeveroistočnog pravca, preko prostora 5 km južno od Bijelog Polja, prema Mojkovcu
  (16 km sjeverno-sjeveroistočno od Kolašina).
• Druga borbena grupa:
  1.200 ljudi pod komandom štaba Đurišića, iz Brodareva preko Šahovića u pravcu
  Mojkovac – Kolašin.
• Treća borbena grupa:
  1.000 ljudi sa srednjeg pravca Pljevlja – Prijepolje u pravcu Mojkovca.
• Četvrta borbena grupa:
  1.500 ljudi iz Pljevalja u pravcu Mojkovca.
  Mojkovac treba dostići za dva dana.
  Nakon toga slijedi skretanje glavnine snaga u prostor zapadno od rijeke Tare, sjeverozapadno od pravca Kolašin – Mojkovac.

Njemačke snage:

• 1 ojačana motorizovana četa prodire iz Brodareva do Bijelog Polja.
• 1 ojačana motorizovana četa iz Pljevalja do prelaza preko Tare
  (22 km južno-jugozapadno od Pljevalja, bataljon SRF).
• 600 ljudi prati njemačke snage do Bijelog Polja, zatim skreće prema Mojkovcu.

Milicija Brodarevo:

• 700 ljudi čisti sopstveni prostor i prodire iz Brodareva prema jugozapadu.

Početak napada: 10.4.1944.

2.)
181. pješadijska divizija obezbjeđuje odgovarajuća uputstva za četničku grupu Jug
(major Lasić i Bukatonović u Podgorici), kao i za grupu Nikšić.
Namjere za učešće u operaciji treba prijaviti Generalštabu XXI planinskog armijskog korpusa.

---

Generalštab XXI planinskog armijskog korpusa
Ia br. 2498/44 – tajno
od 8.4.1944., u 18.00 časova

Teleks
Tajno

Za: Pz.AOK 2
Dnevni izvještaj od 8.8.1944.

---

1.)
Neprijatelj je iz prostora Danilovgrada, poslije žestokih borbi i neuspjele pokušane obuhvatnice, odbačen nazad ka sjeveru.
Krajem 7.8. neprijatelj je u korpusu imao 8 ranjenih, 62 poginula, dok se oko 150 poginulih i ranjenih procjenjuje ukupno.
Ubačeno je oko 30 banditskih snabdjevača sa zapada, 31 avion sa istoka, uglavnom nad sjevernom Albanijom i Crnom Gorom.
Kontinuirano osmatranje mora ispred južne albanske obale.
Bombardovanje Podgorice od strane 6 dvomotornih aviona (15 bombi).
Neznatna civilna šteta.
Vrijeme: prije podne sunčano, popodne olujno.

2.) 181. pješadijska divizija:
U prostoru sjeverozapadno od Danilovgrada, desna borbena grupa
(4 ojačane čete) zauzela je snažno branjene kote sa obje strane Frutaka i stigla do puta ka Nikšiću kod Zagoraka.
Lijeva borbena grupa (2 ojačane čete, među njima Đurišić sa 700 Crnogoraca) savladala je velike terenske teškoće protiv jakog neprijatelja, zauzela kote 6 km istočno od Orje luke i uveče dostigla Bogmiloviće.
Planirani motorizovani prodor spriječen je zbog velikih razaranja puteva.

Neprijateljski gubici:
8 ranjenih, 15 poginulih (procjena);
1 laki mitraljez uništen.

Sopstveni gubici:
1 poginuli, 4 ranjena, 2 nestala.

Namera:
Uz ostavljanje obezbjeđenja (četnika) na kotama s obje strane Frutaka, nastavak prodora:
desnom grupom duž puta ka Nikšiću, a lijevom grupom preko visova zapadno od puta ka Danilovgradu.

...

---

Generalštab XXI planinskog armijskog korpusa
Ia br. 5468/44 – tajno
od 8.8.1944., 08.30 časova

[ASC]

Danas se navršavaju 83 godine od pogibije bokeških partizana, narodnih heroja Nikole Đurkovića i Sava Ilića, kao i prvoboraca Stjepa Šarenca i Daša Pavičića.

Otkriveni su 21. januara 1943. ujutro u Podima, u zaseoku Tušupi, i opkoljeni od strane italijanskih i kvislinških jedinica.

Nakon što su poginuli u pokušaju proboja, četnici su tijela donijeli na gradski trg u Herceg Novom i oko njih zaigrali kolo.



Događaj je potajno zabilježio novski fotograf i simpatizer KPJ, Luka Cirigović.

[St.Dzonny]

koji je racku sa ovim kolima oko leseva, kakva morbidnost