Sta citate trenutno?

[Bluemoon]

Ne insistiram ali znam da će ti leći da pročitaš.Samo se sjeti ako ti nije mrsko da ostaviš utisak.

[Bluemoon]

Samo da ti napomenem da ako si počitao Zamak i Metamoforzu, prije toga naročito Metamoforzu dobit ćeš dostinu odgovora na oba djela.
Tek kad sam pročitala ta pisma ocu dobar dio sam mogla da shvatim vezano za njegovu dušu nevezano za biografiju nego baš dušu sa čim se cio život borio.

[Bluemoon]

Izvinjavam se no si me naveo..kakav ali, kakav Čovjek.Za razliku od raznoraznih ispraznih likova.

[Bluemoon]

A elita to su *****ri jedni obični koji su sve suprotno onome što su čitali.*****ri jedni koji se kreću u elitnim krugovima sličnih *****ra koji su prodali duše za šaku dolara, položaja u društvu od kojih ti se bukvalno povraća kad vele jao čitao sam Dostojevskog.I što si skonta ono JBT što si skonta idiotu jedan na škampe da tom istom nikad teže nije pao logor no kad mu nisu dali da piše.Elita čuš idioti obični naparfemisani.

I što takav idiot jedan zna ili još bitnije osjeća kako se osjeća pisac kojeg čita.Njega to ne zanima on fantazira žali bože da su knjige za takve pisali u svojim najvećim posrnućima duše da su pisali knjige za tako površne idiote.

[Solid]

[Bluemoon]

Našao sam online Pad pa ću pročitat, a i to Pismo ocu, kad insistiraš

Uzela sam Hodanje jedva čekam da nađem prostora da je čitam.

A usput uzeh od Kafke San piše u opisu da je uvod u poslednje poglavlje Procesa i epilog cijelog njegovog života.Izgleda skroz jednostavna forma kroz neke priče.

Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk

[tigrovo_oko]

Kad pročitaš knjigu ili shvatiš da imaš razmišljanja i humor kao 80-togodišnjak.
A nekako se u životu sve to tako lijepo namjesti, da iz razloga nama samima znanih - jer smo kao nešto mudriji i svjesniji, sve rjeđe sjedimo sa ovim našim uzrastom. I onda kad sjednem, počnu, između ostalog, nekakve priče i upoređivanje milenijalaca, gen z, gen alfa i kunem vam se ja i dalje pojma nemam o čemu ti ljudi drobe. Klimam glavom, zuji mi u ušima, vidim samo otvaranje usana a tona nema. Nismo prisutni iako smo tu.

Svakako preporuka za poslednju knjigu ovog čikice (njegova odluka da više neće pisati jer želi da zae8e smrt da ga ne zaustavi u po' pisanja knjige), simpa životne pričice...

Tizer: "Prust i madlena: zajedno u talamusu. Marlena nije bila Prustova životna ljubav, već biskvit koji je, kad se potopi u čaj, stvarao Spontanu autobiografsku memoriju (SAM).... pacijent je izjavio da "kad okusi pitu od jabuka, u njemu to pokrene sjećanja na sve pite koje je ikad probao; ta sjećanja nižu se hronološki precizno i kao vodopad zasipaju njegov um.
Moja prva reakcija bila je uznemirenost: zamislite samo tu rafalnu paljbu zaboravljenih uspomena, istorijsku lavinu koja tutnji kroz vaš doživljaj stvarnosti i razdire vam samosvijest."

"Sreća - rekla je Džin - mene ne čini srećnom. To je misao istovremeno i prekor upućen mnogim vjekovima proznog stvaralaštva - o kojoj otkad sam je prvi put čuo često razmišljam."

[Solid]

[Solid]

[Shaneman]

Sent from my iPhone using Tapatalk

[Solid]

[Raulio]

A evo ja sam čitao malo o Kamiju da bih prepoznao autobiografske elemente u Padu. Morao sam
Onda sam se sjetio još jednog filozofskog (egzistencijalnog) romana ili modernog romana koji mi stoji na polici odavno i morao sam da i to provjerim, naime, da li je moguće da je ta knjiga, a riječ je o V. Desnici i Proljećima Ivana Galeba, bila obavezna lektira (sad nije, kaže V.I.) u nekom vremenu mojeg školovanja, i bila je, naravno, jer se sjećam toga, ali čega se sjećam osim igre dječaka Ivana, onih kugli na vratima kuće, čudnovate sudbine njegovog oca, bolničkih epizoda isl. I čitam sad Ivana Galeba i uživam što čitam pojedine pasuse po tri, četiri puta i što se vraćam na već pročitano.
Odsustvo radnje ili utvrđenog vremenskog toka mi čak prija (a eto, i Stranac i Mučnina su egzistencijalni romani) ali kako smo ja i moji školski sapu(a)tnici izlazili na kraj s Desnicom kad svaka tuđa misao ili shvatanje (sad bih rekao filozofska analiza) zvuči kao neko nametanje i uštrojavanje ne znam. I danas se ne slažem sa ovim ili onim pogledima odn. tumačenjima ali mi je naročito zanimljivo kad naiđem na razilaženja sa piscem (bilo da je riječ o Desnici ili Kamiju ili Bernhardu ).
I uvijek ostaje onaj čisto umjetnički dojam, lična procjena veličine pisca u književnom smislu. Ali to je druga priča.


Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk

[Bluemoon]

A evo ja sam čitao malo o Kamiju da bih prepoznao autobiografske elemente u Padu. Morao sam
Onda sam se sjetio još jednog filozofskog (egzistencijalnog) romana ili modernog romana koji mi stoji na polici odavno i morao sam da i to provjerim, naime, da li je moguće da je ta knjiga, a riječ je o V. Desnici i Proljećima Ivana Galeba, bila obavezna lektira (sad nije, kaže V.I.) u nekom vremenu mojeg školovanja, i bila je, naravno, jer se sjećam toga, ali čega se sjećam osim igre dječaka Ivana, onih kugli na vratima kuće, čudnovate sudbine njegovog oca, bolničkih epizoda isl. I čitam sad Ivana Galeba i uživam što čitam pojedine pasuse po tri, četiri puta i što se vraćam na već pročitano.
Odsustvo radnje ili utvrđenog vremenskog toka mi čak prija (a eto, i Stranac i Mučnina su egzistencijalni romani) ali kako smo ja i moji školski sapu(a)tnici izlazili na kraj s Desnicom kad svaka tuđa misao ili shvatanje (sad bih rekao filozofska analiza) zvuči kao neko nametanje i uštrojavanje ne znam. I danas se ne slažem sa ovim ili onim pogledima odn. tumačenjima ali mi je naročito zanimljivo kad naiđem na razilaženja sa piscem (bilo da je riječ o Desnici ili Kamiju ili Bernhardu ).
I uvijek ostaje onaj čisto umjetnički dojam, lična procjena veličine pisca u književnom smislu. Ali to je druga priča.


Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk

Hvala ti puno na ovom postu posebno što si pomenuo Proljeće Ivana Galeba toga se ne bi sjetila ali paralelno mi jeste prolazio kroz misli tih dana.Ona igra sjenki svjetlosti i tame u kući i što je pisao o drveću.Bolnicu gotovo da sam zaboravila čak bi se kladila da mu je u nekom drugom romanu.

A Pad je meni nekako Kamijev najviše autentičan komad više mi je prijao od bilo kojeg drugog.

Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[Raulio]

Vidiš, ja ne mogu reć da mi prija čitanje opservacionih romana (ih, što mi je epitet), posebno egzistencijalističkih, Stranac je čak mučan, ostavlja mučan utisak nakon čitanja, ili Imoralist Židov isl. Kafka takođe. Ali ima nešto primamljivo, osim kvaliteta pisanja i stila (Da se razumijemo, mučan utisak je dobar, ne samo zato što uopšte postoji utisak, jer nekad ga stvarno nema, već zato što knjiga (ili neka druga forma umjetnosti) dobije "lični" značaj, značenje. Postane nešto naše.).
Hvala takođe

Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk

[Bluemoon]

Pa E kažem hvala ti jer znam da nije tvoj front a ipak si uzeo u obzir moje preporuke jer me zanimalo što misliš.
Nije to bila ona bljutava kurtoazija no iskreno.

Onaj roman što si poklonio koleginici Hodanje krenuh da čitam baš ali baš obećava mnogo mi se sviđa samo mi za njega zaista treba mir i tišina koju trenutno nemam.

[Raulio]

Lijepo je biti porodičan čovjek tj. žena, izroditi đecu, skućiti se, putovati, posjećivati koncerte ako su babe/dede još tu da dežuraju. Možda je pakosno reći ili to govori zavist iz mene ali često su mi takvi ljudi uprav kako ih opisuje Desnica, dodao bih još i kao da obavljaju svoje dužnosti a jedna od njih je i da se bude srećan (ili da se sreća glumi). Da li bih ja bio tako tužno srećan i da li je to ono čemu svakako treba težiti bez obzira na egzistencijalistička pitanja i dileme, pod uslovima - da se sebi dozvole i - da je čovjek za njih uopšte sposoban.... Pošto se danas sreća "pogašenih" ljudi ali ipak i "ostvarenih" u svakom pogledu najbolje vidi na internetu, na fotografijama i pošto volim tako da povezujem stvari koje se možda i ne mogu povezati, postaviću dvije slike, dvije strane iz Raspada T. Bernharda, čiji je kvalitet loš ali mogu se rastumačiti uz mali napor. Međutim, danas, ja uspijevam da razumijem nekadašnje ljude i njihove fotografije, mada, uostalom, to je preduga priča. Desnica kaže:
"Događalo se da se poslije mnogo godina susretnem sa starim drugovima iz gimnazije s kojima se od školskih klupa više nisam vidio. Svi su se bili sredili, smirili, organizirali svoje živote u krugu stvari i želja i ciljeva i mogućnosti koje su sami sebi ocrtali, ili koje im je život nametnuo a oni pokorno primili, i u tom su se krugu kretali razborito i svrsishodno, "uglavnom zadovoljni" , kako su sami govorili. Svi su odreda bili smireni ljudi. "Pogašeni ljudi", kako sam ja govorio.
......
Boljela me njihova smirenost. Većinom su bili dosta dobro uščuvani; nisu mi izgledali stari: izgledali su mi mrtvaci. A sve njihove radosti, sve povoljne vijesti i sretni ishodi koje su mi pričali, svodili su se na to (i time kao da su se često hvalili), što vrijeme protječe, brzo protječe, sinko moj, što ga je već mnogo, veoma mnogo proteklo i što ga još malo, jako, malo ostaje da proteče. Što je već skoro sve posvršavano, što je već blizu čas kad se sa sebe skida kecelja. >Znaš, sin mi je završio studije!< >Znaš, uskoro navršavam godine za penziju!< >Zamisli, neki dan sam postao djed!< Pomišljao sam: ovome, od glavnih stvari u životu, ostaje još samo jedna: da umre, pa je gotov čovjek, čitav čovjek! Ali, umjesto toga, odgovarao sam: »Hajde, neka! Hajde, drago mi je<< A nije mi bivalo baš nimalo drago. Bivalo mi je, naprotiv, tužno, dozlaboga tužno. A najtužnije od svega bila mi je ta njihova sreća sred te tuge. I opet sam u sebi ponavljao: >>Nema na svijetu tužnije stvari od tužne sreće!<<"

Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk

[Bluemoon]

@Raulio

Jesi znao ovo za Hamsuna zanemari dio oko WW2.

JBT ona knjiga PAN i ono Po zaraslim stazama kako me ođe vraća.



Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk

[Raulio]

Ono što dosta ljudi danas praktikuje, interesantno ali ne bih svoj sud iznosio, i to ne jer nikoga ne interesuje.
Ali ne, ček ček. Ok kapiram što si htjela reć. Ali jesi čitala Plodovi zemlje?

Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk

[Bluemoon]

Ono što dosta ljudi danas praktikuje, interesantno ali ne bih svoj sud iznosio, i to ne jer nikoga ne interesuje.
Ali ne, ček ček. Ok kapiram što si htjela reć. Ali jesi čitala Plodovi zemlje?

Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk

Naravno.

Interesuje mene jebeš ostatak Planete pa ga lijepo iznesi.

Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

Plodovi zemlje je brutalna knjiga baj d vej.

Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[Raulio]

Ma, nije sad to nešto posebno, taj moj sud , prosto je taj Hamsunov stav prema prirodi, modernizaciji i unižavanju čovjeka u razvijenoj industrijskoj civilizaciji kasnije "uticao" i na druge njegove stavove, ne može se zanemariti "dio oko Drugog svjetskog rata", sve je povezano izuzetno čvrsto. Uostalom, danas imamo ljude koji se bune, protestuju i brane prirodu od rudnika, elektrana, fabrika, čak i u Botunu, koji je maksimalno devastiran Kombinatom aluminijuma, brani se izgradnja kolektora... Tako da moj sud se ne tiče toliko knjige koliko opštih svjetskih stremljenja... Priroda je sad "in" kao što je bila i prije dvjesta godina, kod ljudi kao što je bio Hamsun. Sve to najbolje opisuje on sam pri kraju knjige.


Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk

[Bluemoon]

Lijepo je to što on piše ali kasno je.

U to ime Pekić.



Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

Imao sam koleginicu, koja mi je posudila jednu od najboljih knjiga koju sam ikad pročitao i jednu od najboljih knjiga inače, Saramogovu Smrt i njene hirove. Ona, koleginica, ne smrt, smatrala je da je potpuno nebitno znati biografiju autora i da čak upoznavanje sa autorovim životom ometa prijem knjige kod čitaoca. Naravno, ja sam zastupao suprotno mišljenje ali uvijek sam biografije, na internetu ili u knjigama (ne profesionalne biografije) smatrao takođe djelom jednog uma koji ističe ono što misli da je bitno, zanemaruje neke stvari, i stvarno vrši uticaj na čitaoca. Ipak, volim da pročitam " o piscu " i upravo biografija T. Bernharda mnogo otkriva o njegovim opsesijama u pisanju, recimo u Gubitniku (spoiler alert), tri lika su muzičari, četiri lika imaju bolest pluća, naravno to je njegova bolest, dva su suicidalna, dva pišu knjigu...
Naravno imam i citat

Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk

Išla bi mi ova Hodanje lagano da mi misli nisu rasute no naiđoh na ovaj odlomak đe bi se zaklela da sam ga već pročitala.A jesam sigurno u drugoj formi u Krečani a pogotovu u onoj njegovoj posljednjoj knjizi.

Moj zaključak je da mu je ovo neđe "lajt motiv" da mu sve tome gravitira.

Istorija je jedna istorijska LAŽ hahaha kako mi se sviđa ta rečenica.



Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[Solid]

[Mylene]

Tereza Žiro - "Film i tehnologija"