A evo ja sam čitao malo o Kamiju da bih prepoznao autobiografske elemente u Padu. Morao sam
Onda sam se sjetio još jednog filozofskog (egzistencijalnog) romana ili modernog romana koji mi stoji na polici odavno i morao sam da i to provjerim, naime, da li je moguće da je ta knjiga, a riječ je o V. Desnici i Proljećima Ivana Galeba, bila obavezna lektira (sad nije, kaže V.I.) u nekom vremenu mojeg školovanja, i bila je, naravno, jer se sjećam toga, ali čega se sjećam osim igre dječaka Ivana, onih kugli na vratima kuće, čudnovate sudbine njegovog oca, bolničkih epizoda isl. I čitam sad Ivana Galeba i uživam što čitam pojedine pasuse po tri, četiri puta i što se vraćam na već pročitano.
Odsustvo radnje ili utvrđenog vremenskog toka mi čak prija (a eto, i Stranac i Mučnina su egzistencijalni romani) ali kako smo ja i moji školski sapu(a)tnici izlazili na kraj s Desnicom kad svaka tuđa misao ili shvatanje (sad bih rekao filozofska analiza) zvuči kao neko nametanje i uštrojavanje ne znam. I danas se ne slažem sa ovim ili onim pogledima odn. tumačenjima ali mi je naročito zanimljivo kad naiđem na razilaženja sa piscem (bilo da je riječ o Desnici ili Kamiju ili Bernhardu).
I uvijek ostaje onaj čisto umjetnički dojam, lična procjena veličine pisca u književnom smislu. Ali to je druga priča.
Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk







Reply With Quote
Bookmarks