Kad pročitaš knjigu ili shvatiš da imaš razmišljanja i humor kao 80-togodišnjak.
A nekako se u životu sve to tako lijepo namjesti, da iz razloga nama samima znanih - jer smo kao nešto mudriji i svjesniji, sve rjeđe sjedimo sa ovim našim uzrastom. I onda kad sjednem, počnu, između ostalog, nekakve priče i upoređivanje milenijalaca, gen z, gen alfa i kunem vam se ja i dalje pojma nemam o čemu ti ljudi drobe. Klimam glavom, zuji mi u ušima, vidim samo otvaranje usana a tona nema. Nismo prisutni iako smo tu.
Svakako preporuka za poslednju knjigu ovog čikice (njegova odluka da više neće pisati jer želi da zae8e smrt da ga ne zaustavi u po' pisanja knjige), simpa životne pričice...
Tizer: "Prust i madlena: zajedno u talamusu. Marlena nije bila Prustova životna ljubav, već biskvit koji je, kad se potopi u čaj, stvarao Spontanu autobiografsku memoriju (SAM).... pacijent je izjavio da "kad okusi pitu od jabuka, u njemu to pokrene sjećanja na sve pite koje je ikad probao; ta sjećanja nižu se hronološki precizno i kao vodopad zasipaju njegov um.
Moja prva reakcija bila je uznemirenost: zamislite samo tu rafalnu paljbu zaboravljenih uspomena, istorijsku lavinu koja tutnji kroz vaš doživljaj stvarnosti i razdire vam samosvijest."
"Sreća - rekla je Džin - mene ne čini srećnom. To je misao istovremeno i prekor upućen mnogim vjekovima proznog stvaralaštva - o kojoj otkad sam je prvi put čuo često razmišljam."
Reply With Quote
Bookmarks