Smrt i kako se sresti sa njom

[assassinate]

Ot: Ne plašim, ali i ne razmišljam posebno.
Voljela bih da samo odem u snu, da se ne mučim i ne patim ni ja, ni oni oko mene.
Mislim da smrt teško pada onima oko osobe, i da je to razdvajanje ono što je teško. Tu temu je lijepo obradio Jalom u knjizi 'Gledanje u sunce'.

Sent from my SM-S23 using Tapatalk

Awwwwwww, zvuči sjajno!

Ali problem je što većina ljudi ne umire u nekoj filmskoj, mirnoj tranziciji uz violine u pozadini…

Ovo je fraza koja ublažava strah i tugu i daje osjećaj da onaj ko je otišao “nije patio”. To je emocionalni mehanizam utjehe, ne realnost…

Mislim, nije baš “glupost”, ali jeste pojednostavljenje koje briše činjenicu da mnogi ljudi ne umiru u tišini i miru, nego u teškoj muci!


Sent from my iPhone using Tapatalk