U hladnim januarskim danima 1943. godine sastali su se članovi mjesnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Herceg Novi i rukovodioci Orjenskog partizanskog odreda. Risansko-krivošijsku grupu su činili Savo Ilić, Stojadin Soldatović, Dušan Malešević i Nikola Đurković na čiju su se inicijativu, u noći između 19. i 20. januara, sastali na Podima, u zaseoku Tušupi iznad Herceg Novog. U zoru 21. januara prije tačno 80 godina oko 300 neprijateljskih vojnika, Italijana i četnika napravilo je obruč oko kolibe u kojoj su bili Nikola, Savo, Stijepo i Dašo. Neravnopravna i neočekavana borba. Bombama pokušavaju probiti obruč. Ginu Dašo Pavičić i Stijepo Šarenac. Savo Ilić se vraća ranjen u kolibu. Sa Nikolom Đurkovićem nastavlja borbu, zajedno pale partizansku arhivu i uskoro ginu. Savo Ilić u novom proboju, Nikola Đurković bacajući posljednju bombu na neprijatelje. Okupatori zajedno sa svojim saradnicima, domaćim izdajnicima, donesoše beživotna, izmasakrirana tijela na glavni gradski trg u Herceg Novom, te u svom zanosu skidoše krvavu garderobu sa četvorice heroja, oko koje domaći izdajnici zaigraše sramno kolo, koje narod nazva “Krvavo kolo”, dok su ”civilizovani” fašisti gledali sa strane svoje sluge kako simbolično iskazuju svoju svirepost i iskrivljeni um, sve to je trajno dokumentovao lokalni fotograf Luka Cirigović. Zlobi, mučenju i ponižavanju tu nije bio kraj, pa su iz logora na Mamuli i Prevlaci doveli dvije sestre i brata velikog Nikole Đurkovića da potvrde da su ubili onoga od koga su se najviše plašili. Vraćali su ih tri puta, ali ovi hrabri mladi ljudi im nijednim gestom nijesu pokazali da ispred njih leži jedan od najboljih i najškolovanijih ljudi tog vremena sa područja Boke.
"Umrijet’ ćemo svi do jednog.
Il slobodu svi imati,
Iz potoka krvi naše,
Sloboda će zablistati."
Mnogi su klečali i ljubili zemlju kao svetinju. Bili su ljekari vojničkih duša. Istinski osećaj ne poznaje granice. Heroj Postaješ, simbol onoga što se pamti zauvijek. I sada pričamo, njihovu istoriju, ljubavi prema domovini, ljubav koja je bila veća i od samog života.
Kancelarija UBNOR-a i antifašista Kotor







Reply With Quote
Bookmarks